Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA OBJAVIO PRESUDU U PREDMETU MC INNES PROTIV SRBIJE: UTVRđENA POVREDA čLANA 6 STAV 1 EVROPSKE KONVENCIJE O LJUDSKIM PRAVIMA, U VEZI SA NEIZVRšAVANJEM PRAVOSNAżNIH PRESUDA DONETIH U ODNOSU NA PREDUZEćE SA VEćINSKIM DRUšTVENIM KAPITALOM I čLANA 1 PROTOKOLA 1 UZ KONVENCIJU U VEZI SA PRAVOM NA MIRNO UżIVANJE


Tročlani odbor Evropskog suda za ljudska prava je 17. maja 2016. godine objavio presudu u predmetu Mc Innes protiv Srbije, po predstavci broj 7159/12.

U presudi je utvrđena povreda člana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima u vezi sa neizvršavanjem pravosnažnih presuda donetih u odnosu na preduzeće sa većinskim društvenim kapitalom, kao i povreda člana 1 Protokola 1 uz Konvenciju u vezi sa pravom na mirno uživanje.

Podnosiocu predstavke, Jamesu Johnu Mc Innesu, državljaninu Australije, dosuđena je materijalna naknada koja se sastoji u izvršenju presuda donetih u njegovu korist, kao i 2000 evra na ime nematerijalne štete u dinarskoj protivvrednosti. Sud je smatrao da s obzirom na utvrđene povrede Konvencije nije bilo neophodno da razmatra i povredu člana 13 Konvencije u vezi sa pravom na delotvorno pravno sredstvo.

Podnosilac predstavke je 19. marta 1985. godine u saobraćajnoj nesreći na teritoriji Republike Srbije pretrepeo telesne povrede. Prvi opštinski sud je 23. juna 2001. godine i 1. jula 2008. godine doneo presude kojim su tužena preduzeća "Danilo Bošković A.D. -Grdelica i "Srbijatrans"- Niš obavezana su na isplatu naknade, ali su ove presude, do momenta pokretanja postupka pred Sudom, ostale neizvršene uprkos nalozima za njihovo izvršenje, koji su izdati u oktobru 2005. i 2010. godine.

Pozivajući se na član 6. stav 1. Konvencije, podnosilac predstavke se Sudu pritužio zbog dužine izvršnog postupka, zbog povrede prava na mirno uživanje imovine (čl. 1 Protokola 1) i zbog povrede prava na delotvorno sredstvo (čl. 13 Konvencije).

U vezi sa prihvatljivošću predstavki ESLJP nije prihvatio prigovor neiscrpljivanja unutrašnjih pravnih sredstava u vezi sa mogućnošću korišćenja ustavne žalbe, jer se ustavna žalba, u načelu, mogla smatrati delotvornim sredstavom u pogledu svih predstavki koje su podnete nakon 22. juna 2012. godine, u slučaju ove vrste preduzeća sa pretežnim društvenim kapitalom. U konkretom slučaju predstavka je podneta 30. decembra 2011. godine, dakle pre navedenog datuma, pa odbačaj ustavne žalbe kao neblagovremene, u ovom slučaju nije bio relevantan za Sud.

U vezi sa meritumom predstavke Sud je istakao da je dužnik preduzeće sa društvenim kapitalom zbog čega se neizvršavanje pravosnaženepresude u konkretnom slučaju svodi na povredu člana 6.1 i člana 1 Protokola 1 uz Konvenciju, s obzirom na raniju praksu Suda u sličnim situacijama.

Ova presuda je pravosnažna samim danom donošenja, shodno čl. 28 stav 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Izvor: Redakcija, dr Slavoljub Carić, 17.05.2016.