Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT PRAVILNIKA O ZAŠTITI PRAVA I INTERESA MALOLETNIKA U OBLASTI PRUŽANJA MEDIJSKIH USLUGA


Pravna baza Paragraf Lex

NACRT PRAVILNIKA O ZAŠTITI PRAVA I INTERESA MALOLETNIKA U OBLASTI PRUŽANJA MEDIJSKIH USLUGA

I. UVODNE ODREDBE

 Predmet pravilnika

Član 1.

Ovim pravilnikom bliže se uređuje način ispunjavanja obaveza pružalaca medijskih usluga u vezi sa načinom objavljivanja (emitovanja) programskih sadržaja koji mogu škoditi fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloletnika (u daljem tekstu: razvoj maloletnika), u vezi sa učešćem maloletnika u programu i objavljivanjem informacija koje se neposredno ili posredno odnose na maloletnika, kao i u pogledu obaveštavanja o pritužbama zbog nepoštovanja pravila o zaštiti maloletnika.

Značenje izraza u ovom pravilniku

Član 2.

Izrazi upotrebljeni u ovom pravilniku imaju sledeće značenje:

1) maloletnik je lice koje nije navršilo 18. godinu života;

2) posebno ranjiv maloletnik je maloletnik koji ima ozbiljne duševene probleme, smetnje u razvoju ili se pak nalazi u osetljivoj životnoj situaciji (npr. žrtva porodičnog, seksualnog, vršnjačkog ili drugog oblika nasilja, duševni problemi, izvršenje krivičnog dela, pokušaj samoubistva, bavljenje prostitucijom, zloupotreba alkohola ili opojnih droga, čiji roditelji se nalaze u zatvoru ili su ga napustili i sl.);

3) prikazivanjem se smatra svako implicitno ili eksplicitno, pojedinačno ili višestruko prikazivanje, predstavljanje, pojavljivanje ili opisivanje, koje se vrši putem zvuka ili putem pokretne ili nepokretne slike sa ili bez zvuka;

4) kategorizacijom programskog sadržaja smatra se svrstavanje određenog programskog sadržaja u jednu od kategorija predviđenih ovim pravilnikom, s obzirom na njegovu (ne)podesnost za određeni uzrast maloletnika ili za sve maloletnike;

5) fikcijskim programskim sadržajem smatra se sadržaj u kome se prikazuju fikcijski (izmišljeni, koji su predmet fantazije) događaji, pojave ili ličnosti događaji ili stvarni događaji, pojave ili ličnosti, ali koji su rekonstruisani putem odgovarajućeg umetničkog postupka (npr. biografije, sadržaji zasnovani na istinitim događajima). U fikcijske programske sadržaje spadaju kinematografski filmovi, televizijski filmovi, TV drame, TV serije i serijali, radijske drame, animirani filmovi i sl.;

6) nefikcijskim programskim sadržajem smatra se sadržaj u kome se prikaziju događaji, pojave ili ličnosti koje gledaoci, odnosno slušaoci primaju (prihvataju, percipiraju) kao stvarne, odnosno prave (npr. obrazovni, dokumentarni ili rijaliti programski sadržaji, talk show sadržaji, kvizovi i sl.);

7) pornografijom se smatra eksplicitno prikazivanje polnog organa ili polnog čina bez naročitog programskog i umetničkog opravdanja;

8) erotskim programskim sadržajem se smatra sadržaj u kome se prikazuju naga ljudska tela u polnom činu ili sama naga tela, bez eksplicitnih scena polnog čina (penetracije, oralnog seksa, masturbacije i sl.) ili polnog organa, ali u kontekstu realizacije seksualne aktivnosti;

9) rijaliti programski sadržaj je sadržaj koji pretežno u cilju zabave prikazuje, u prirodnom ili veštački stvorenom okruženju (npr. veštački stvorena zajednica ljudi na ograničenom fizičkom prostoru), na koji način se jedan ili više učesnika ponaša u unapred predviđenim, spontano ili na drugi način nastalim konkretnim životnim situacijama (npr. suživot u određenoj zajednici ljudi, međusobna komunikacija, rad, dokolica, rešavanje određenih zadatih ili nepredviđenih konkretnih životnih problema i sl.) u određenom vremenskom periodu, a u kojem učesnici, po pravilu, učestvuju radi pribavljanja određene imovinske ili neimovinske koristi;

10) dečiji programski sadržaj je sadržaj koji je prema svojoj formi, sadržaju, funkciji i vremenu emitovanja isključivo namenjen maloletnicima mlađim od 12 godina (u daljem tekstu: dečiji program);

11) programski sadržaj namenjen maloletnicima je sadržaj koji je prema svojoj formi, sadržaju, funkciji i vremenu emitovanja isključivo namenjen maloletnicima koji imaju 12 godina ili su stariji;

12) nasiljem se smatra ponašanje koje podrazumeva primenu sile ili pretnje radi nanošenja povrede ili ugrožavanja drugog lica, drugog živog bića ili stvari (fizičko, verbalno, psihičko ili seksualno nasilje);

13) teškim nasiljem se smatra ponašanje kod koga se primenom sile žrtva lišava života ili joj se nanose teške povrede ili se kod nje izaziva ozbiljna patnja (npr. surovo, nečovečno postupanje, sakaćenje žive osobe ili leša, sadistički postupci), kao i koje za posledicu ima veliki broj žrtava ili velika materijalna razaranja;

14) seksualnim nasiljem smatra se ponašanje kojim se uz primenu sile ili pretnje drugo lice, protivno njegovoj volji, prinuđava na polni odnos ili mu se dodiruju intimni delovi tela;

15) prikazivanjem seksualnosti smatra se prikazivanje dodirivanja intimnih delova tela u cilju pobuđivanja polnog nagona ili prikazivanje polnog odnosa;2

16) zastrašujućim scenama smatraju se sadržaji koji kod gledalaca, odnosno slušalaca mogu izazvati osećanje šoka, straha, uznemirenosti ili gađenja;

17) štetna supstanca je supstanca čija zloupotreba može biti štetna ili opasna (npr. lepak, lekovi, deterdženti, pirotehnička sredstva);

18) opasanim ponašanjem smatra se ponašanje kojim onaj koji ga preduzima dovodi u opasnost sebe ili druge, a koje maloletnik može lako podražavati (npr. izazivanje požara na način koji maloletnik može podražavati, neoprezno rukovanje opasnim oruđem koje je dostupno maloletniku, nebezbedno rukovanje motornim vozilom i sl.);

19) diskriminitorskim postupanjem se smatra svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koje se zasniva na njihovim stvarnim ili pretpostavljenim ličnim svojstvima (npr. rasa, boja kože, državljanstvo, nacionalna pripadnosti ili etničko poreklo, jezik, versko ili političko ubeđenje, pol, rodni identitet, seksualna orijentacija, imovno stanje, genetske osobenosti, zdravstveno stanje, invaliditet, bračni i porodični status, osuđivanost, starosno doba, izgled i dr.);

20) nepristojnim ponašanjem se smatra ponašanje, uključujući i govor, koje je neprihvatljivo u kontekstu prosečnog gledaoca ili slušaoca (npr. psovanje, nepristojna gestikulacija ili mimika i sl.).

Ostali izrazi koji se koriste u ovom pravilniku imaju značenje utvrđeno zakonom kojim se uređuju elektronski mediji.

Cilj regulisanja

Član 3.

Odredbe ovog pravilnika imaju za cilj da obezbede slobodan razvoj ličnosti maloletnika, koji prati programski sadržaj, učestvuje u njemu ili se na njega odnosi objavljena informacija.

Član 4.

Opšte obaveze

Pružalac medijske usluge je dužan da preduzme sve neophodne mere kako njegov programski sadržaj ne bi ostvario škodljiv uticaj na razvoj maloletnika, imajući pri tom u vidu da maloletnici uživaju pravo na veći stepen zaštite slobodnog razvoja ličnosti nego punoletna lica.

Pružalac medijske usluge rukovodi se najboljim interesom maloletnika prilikom kategorizacije programskih sadržaja, prilikom učešća maloletnika u programskom sadržaju, kao i prilikom objavljivanja informacije koja se neposredno ili posredno odnosi na maloletnika i njegov privatan i porodičan život.

II. NAČIN OBJAVLJIVANJA PROGRAMSKIH SADRŽAJA KOJI MOGU ŠKODITI RAZVOJU MALOLETNIKA

1. Programski sadržaji koji mogu teško naškoditi razvoju maloletnika

Član 5.

Zabranjeno je prikazivanje:

1) pornografije;

2) brutalnog nasilja, bez naročitog programskog i umetničkog opravdanja.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, pornografija može biti dostupna javnosti samo ako se objavljuje kao deo zaštićene usluge (medijska usluga sa uslovnim pristupom), kojoj se pristupa putem ličnog identifikacionog broja (eng. Personal Identification Number - PIN) ili drugog sličnog sistema uslovnog pristupa.

Tokom celog trajanja programskog sadržaja iz stava 2. ovog člana u gornjem uglu ekrana emituje se grafička oznaka u vidu kruga crvene boje u kome je u beloj boji ispisano "18+", a koja zauzima 1/32 ekrana.

Ako se programski sadržaj iz stava 2. ovog člana objavljuje kao deo nelinearne medijske usluge sa uslovnim pristupom, on se odvaja od ostalih programskih sadržaja tako što se smešta u poseban deo kataloga programa i obeležava postavljanjem grafičke oznake iz stava 3. ovog člana u katalogu programa, s tim da takva oznaka mora biti prisutna i tokom celog trajanja tog programskog sadržaja.

2. Programski sadržaji koji mogu naškoditi razvoju maloletnika

Opšte obaveze

Član 6.

Pružalac medijske usluge dužan je da programski sadržaj koji može škoditi razvoju maloletnika jasno označi na način uređen ovim pravilnikom i ne sme ga objaviti u vreme kad se osnovano može očekivati da ga maloletnici prate, imajući u vidu uobičajeni raspored njihovih aktivnosti.

Izuzetno, ako pružalac medijske usluge programski sadržaj koji može škoditi razvoju maloletnika pruža kao zaštićenu uslugu sa uslovnim pristupom, može ga objaviti u vreme iz stava 1. ovog člana, ali je i tada dužan da ga jasno označi na način uređen ovim pravilnikom.

Obaveza kategorizacije programskih sadržaja

Član 7.

Pružalac medijske usluge kategorizuje svaki programski sadržaj koji može škoditi razvoju maloletnika.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, pružalac medijske usluge nije dužan da kategorizuje vesti i programe aktuelnosti, dok sportski program kategorizuje samo u slučaju koji je predviđen ovim pravilnikom.

Ako se u emisiji vesti ili programu aktuelnosti emituje sadržaj koji može škoditi razvoju maloletnika (npr. posledice nasilja, tragičnog događaja ili prirodnih katastrofa), on mora biti neposredno pre njegovog emitovanja jasno najavljen odgovarajućim usmenim ili pisanim upozorenjem.

Kategorije programskih sadržaja

Član 8.

Pružalac medijske usluge kategorizuje programske sadržaje koji mogu škoditi razvoju maloletnika u sledeće kategorije:

1) programski sadržaj nepodesan za maloletnike mlađe od 12 godina;

2) programski sadržaj nepodesan za maloletnike mlađe od 16 godina;

3) programski sadržaj nepodesan za osobe mlađe od 18 godina.

Vreme emitovanja kategorisanih programskih sadržaja u linearnim medijskim uslugama

Član 9.

Programski sadržaj nepodesan za maloletnike mlađe od 12 godina može se emitovati samo u vreme kada se objektivno može očekivati da oni prate program uz prisustvo roditelja, imajući u vidu uobičajen raspored njihovih aktivnosti (npr. vreme polaska u školu, radni ili neradni dan, školski raspust, uobičejeno radno vreme i dr.).

Programski sadržaj nepodesan za maloletnike mlađe od 16 godina može emitovati samo u periodu od 22:00 do 06:00 sati.

Programski sadržaj nepodesan za osobe mlađe od 18 godina može emitovati samo u periodu od 23:00 do 06:00 sati.

Vremenska ograničenja iz st. 1, 2. i 3. ovog člana odnose se kako na premijerno, tako i na ponovljeno (reprizno) emitovanje određenog programskog sadržaja.

Programski sadržaj iz st. 1, 2. ili 3. ovog člana može se emitovati bez vremenskog ograničenja, ako je deo zaštićene usluge (medijska usluga sa uslovnim pristupom), kojoj se pristupa putem ličnog identifikacionog broja (eng. Personal Identification Number - PIN) ili drugog sličnog sistema uslovnog pristupa.

Vreme dostupnosti kategorisanih programskih sadržaja u nelinearnim medijskim uslugama

Član 10.

Programski sadržaji iz člana 8. tač. 1) i 2) ovog pravilnika mogu biti bez vremenskog ograničenja dostupni javnosti u okviru nelinearnih medijskih usluga.

Programski sadržaj iz člana 8. tačka 3) ovog pravilnika može biti u okviru nelinearnih medijskih usluga dostupan javnosti samo u periodu od 23:00 do 06:00 sati, osim ako je deo zaštićene usluge (medijska usluga sa uslovnim pristupom), kojoj se pristupa putem ličnog identifikacionog broja (eng. Personal Identification Number - PIN) ili drugog sličnog sistema uslovnog pristupa, kada može biti dostupan bez vremenskog ograničenja.

Način označavanja kategorisanih programskih sadržaja u linearnim medijskim uslugama

Član 11.

Pružalac medijske usluge označava programski sadržaj nepodesan za maloletnike mlađe od 12 godina posredstvom tekstualnog i usmenog obaveštenja: "Program koji sledi nije prikladan za osobe mlađe od 12 godina." i grafičke oznake u vidu kruga zelene boje u kome je u beloj boji ispisan broj 12.

Pružalac medijske usluge označava programski sadržaj nepodesan za maloletnike mlađe od 16 godina posredstvom tekstualnog i usmenog obaveštenja: "Program koji sledi nije prikladan za osobe mlađe od 16 godina." i grafičke oznake u vidu kruga žute boje u kome je u crnoj boji ispisan broj 16.

Pružalac medijske usluge označava programski sadržaj nepodesan za osobe mlađe od 18 godina posredstvom tekstualnog i usmenog obaveštenja: "Program koji sledi nije prikladan za osobe mlađe od 18 godina." i grafičke oznake u vidu kruga crvene boje u kome je u beloj boji ispisan broj 18.

Tekstualno i usmeno obaveštenje iz st. 1, 2. i 3. ovog člana emituje se neposredno pre početka kategorisanog programskog sadržaja.

Grafička oznaka iz st. 1, 2. i 3. ovog člana emituje se u gornjem uglu ekrana tokom celog trajanja kategorisanog sadržaja i zauzima 1/32 ekrana.

Ako se kategorisani programski sadržaj emituje u okviru radijskog programa, označava se putem usmenog obaveštenja iz st. 1, 2. i 3. ovog člana, koje se emituje neposredno pre emitovanja tog programskog sadržaja i nakon svakog prekida njegovog emitovanja.

Način označavanja kategorisanih programskih sadržaja u nelinearnim medijskim uslugama

Član 12.

Pružalac nelinearne medijske usluge označava kategorisani programski sadržaj tako što u katalogu programa postavlja grafičku oznaku iz odredbe člana 11. st. 1, 2. i 3. ovog pravilnika, s tim da iz načina njenog postavljanja mora jasno proisticati na koji se programski sadržaj ona odnosi.

Najava kategorisanih programskih sadržaja

Član 13.

Kategorisani programski sadržaj može se najavljivati samo u vremenskom periodu u kome je dozvoljeno njegovo emitovanje.

Ako se kategorisani programaski sadržaj najavljuje posredstvom emitovanja kratkih inserata iz tog sadržaja (tzv. promo sadržaji):

1) u televizijskom programu se tokom celog trajanja najave emituje grafička oznaka iz člana 11. st. 1, 2. i 3. ovog pravilnika;

2) u radijskom programu takvoj najavi prethodi usmeno obaveštenje iz člana 11. st. 1, 2. i 3. ovog pravilnika.

Merila za kategorizaciju programskih sadržaja

Član 14.

Pružalac medijske usluge ocenjuje da li je neophodno kategorizivati određeni programski sadržaj, tako što uzima u obzir da li se u njemu prikazuju sledeći potencijalno škodljivi sadržaji:

1) nasilje i njegove posledice;

2) seksualno nasilje;

3) nago ljudsko telo;

4) seksualnost;

5) zastrašujuće scene;

6) zloupotreba opojnih droga, alkohola i drugih štetnih supstanci;

7) opasno ponašanje;

8) diskriminatorsko postupanje;

9) nepristojno ponašanje.

Prilikom ocene da li je neophodno kategorizovati određeni programski sadržaj pružalac medijske usluge uzima u obzir i u kom kontekstu se prikazuju potencijalno škodljivi sadržaji iz stava 1. tač. 1) - 9) ovog člana:

1) cilj ili priroda programskog sadržaja u kome se prikazuje potencijalno škodljiv sadržaj (npr. ako se potencijalno škodljiv sadržaj prikazuje u obrazovnom, istorijskom ili komičnom kontekstu, to, po pravilu, dovodi do blaže kategorizacije programskog sadržaja);

2) priroda sadržaja medijske usluge u kojoj se objavljuje određeni programski sadržaj (npr. medijska usluga specijalizovana za dečije programske sadržaje)

3) da li je reč o fikcijskom ili nefikcijskom programskom sadržaju (npr. nefikcijski programski sadržaj u kome se prikazuje nasilje, po pravilu, strožije se kategorizuje);

4) stepen realističnosti prikazivanja potencijalno škodljivih sadržaja (npr. ako je radnja smeštena u svet fantazije i nasilje se događa između natprirodnih bića, to, po pravilu, dovodi do blaže kategorizacije programskog sadržaja; naprotiv, ako je radnja smeštena u okruženje koje je blisko maloletniku, kao što su porodica i škola, prisustvo nasilja, po pravilu, dovodi do strožije kategorizacije);

5) broj, učestalost, intezitet (u kojoj meri postoji auditivna, vizuelna ili verbalna naglašenost) i detaljnost prikazivanja potencijalno škodljivih sadržaja (npr. detaljno i intezivno prikazivanje telesnih povreda, krvi ili drugih scena koje mogu kod gledaoca izazvati osećanje nelagodnosti, straha, uznemirenosti ili gađenja, dovodi, po pravilu, do strožije kategorizacije programskog sadržaja);

6) očekivano dejstvo koje će programski sadržaj imati na gledaoce ili slušaoce, a naročito u kakvom okruženju, odnosno atmosferi se potencijalno štetni sadržaji prikazuju (npr. ako se teške posledice nasilja ili seksualnost prikazuju u "mračnom" društvenom okruženju, odnosno atmosferi, programski sadržaj se, po pravilu, strožije kategorizuje);

7) kakav stav je u programskom sadržaju zauzet prema nasilju, zloupotrebi štetnih supstanci, opasnom ponašanju ili diskriminatorskom postupanju (npr. ako je prema nasilnom ponašanju zauzet kritički stav, to dovodi, po pravilu, do blaže kategorizacije programa);

8) vreme proizvodnje programskog sadržaja (npr. ponašanje koje se danas može smatrati neprihvatljivim, blaže će se ceniti ako je prikazano u programskom sadržaju koji je proizveden u vreme kada je ono bilo prihvatljivo).

Pružalac medijske usluge kategorizuje programski sadržaj koji može škoditi razvoju maloletnika primenom merila iz st. 1. i 2. ovog člana, nakon ocene ispunjenosti svakog merila posebno i svih merila zajedno.

Programski sadržaji nepodesni za maloletnike mlađe od 12 godina

Član 15.

Programski sadržaj nepodesan za maloletnike mlađe od 12 godina odlikuje se povremenim, umereno dugačkim, umereno intezivnim i umereno detaljnim prikazivanjem sadržaja iz člana 14. stav 1. tač. 1) - 9) ovog pravilnika, koji s obzirom na kontekst u kome se prikazuju nisu nepodesni za maloletnike koji imaju 12 ili više godina, te on ima sledeća obeležja:

1) povremeno prikazivanje umerenog nasilja i njegovih posledica, dok se teško nasilje i njegove posledice mogu prikazivati kratko i bez detalja. Izuzetno, kratko i retko prikazivanje scena koje sadrže detaljno prikazivanje teškog nasilja i njegovih posledica može biti prisutno u programskom sadržaju ako je to opravdano njegovim obrazovnim ciljem;

2) seksualno nasilje ne sme biti prikazano, ali samim tokom radnje može biti nagovešteno da se ono odigralo;

3) nago ljudsko telo može biti prikazano, ali ne u kontekstu seksualnosti;

4) seksualnost može biti prikazana povremeno i diskretno;

5) zastrašujuće scene moraju se umereno prikazivati, s tim da one ne smeju biti učestale i posebno naglašene;

6) prikazivanje pušenja i zloupotrebe opojnih droga, alkohola i drugih štetnih supstanci ne sme biti učestalo, niti značaj i dejstva njihove zloupotrebe smeju biti prikazani kao zabavni ili manje bitni nego što jesu u stvarnom životu;

7) opasno ponašanje ne sme biti detaljno prikazano, niti prema takvom ponašanju u programskom sadržaju kao celini sme biti izražen pozitivan stav;

8) diskriminatorsko postupanje ne sme biti prikazano uz pozitivan stav prema takvom postupanju, niti ga je dozvoljeno prikazivati ako je ono preduzeto uz vršenje nasilja;

9) umereno nepristojno ponašanje je dozvoljeno, ali ne sme biti učestalo, niti može predstavljati način komunikacije (npr. psovka koja prati izražavanje kao poštapalica), dok veoma nepristojno ponašanje može biti prisutno samo kratko, ali nikako ako se ono koristi u vidu akta agresije, odnosno da bi se neko uvredio.

Programski sadržaji nepodesni za maloletnike mlađe od 16 godina

Član 16.

Programski sadržaj nepodesan za maloletnike mlađe od 16 godina odlikuje se učestalim, dugačkim, intezivnim i detaljnim prikazivanjem sadržaja iz člana 14. stav 1. tač. 1) - 9) ovog pravilnika, koji s obzirom na kontekst u kome se prikazuju nisu nepodesni za maloletnike koji imaju 16 ili više godina, te on ima sledeća obeležja:

1) teško nasilje i njegove posledice mogu biti detaljno prikazani, ali programski sadržaj ne sme biti naročito usmeren na scene u kojima se oni detaljno prikazuju;

2) seksualno nasilje može biti samo diskretno prikazano, bez naročite usmernosti na detalje takvog ponašanja i patnju žrtve;

3) ne postoje ograničenja u pogledu prikazivanja nagog ljudskog tela, ako se ono ne prikazuje u kontekstu seksualnosti, dok prikazivanje u tom kontekstu ne sme biti detaljno;

4) seksualnost može biti učestalo prikazana, ali bez prikazivanja detalja, osim ako se ono prikazuje u cilju obrazovanja o seksualnosti i ljudskom zdravlju;

5) zastrašujuće scene mogu biti učestalo i intezivno prikazane, ali samo ako takve scene nisu posledica sadističkog ili seksualnog ponašanja;

6) pušenje i zloupotreba opojne droge, alkohola ili drugog štetnog sredstva mogu biti učestalo prikazani, ali u programskom sadržaju kao celini ne sme biti izražen pozitivan stav prema takvom ponašanju;

7) opasno ponašanje sme biti detaljno prikazano, ali programski sadržaj ne sme biti naročito usmeren na scene u kojima se takvo ponašanje detaljno prikazuje, niti prema takvom ponašanju u programskom sadržaju kao celini sme biti izražen pozitivan stav;

8) diskriminatorsko postupanje može biti prikazano i kada je preduzeto uz vršenje nasilja, ali u programskom sadržaju kao celini prema takvom postupanju mora biti zauzet negativan stav;

9) veoma nepristojno ponašanje može biti učestalo, dok najteži oblici nepristojnog ponašanja mogu biti samo kratko prikazani, ali nikada ako se ono koristi kao akt agresije, odnosno da bi se neko uvredio.

Programski sadržaji nepodesni za osobe mlađe od 18 godina

Član 17.

Programski sadržaj nepodesan za osobe mlađe od 18 godina odlikuje se veoma učestalim, veoma dugačkim, veoma intezivnim i veoma detaljnim prikazivanjem sadržaja iz člana 14. stav 1. tač. 1) - 9) ovog pravilnika, te on ima sledeća obeležja:

1) naročita usmerenost na detaljno prikazivanje teškog nasilja i njegovih zastrašujućih posledica;

2) prikazivanje seksualnog nasilja, uz naročitu usmernost na detalje takvog ponašanja i patnju žrtve;

3) detaljano prikazivanje seksualnosti, pod uslovom da primarna namena programskog sadržaja nije pobuđivanje seksualnog uzbuđenja;

4) prikazivanje erotskih sadržaja;

5) veoma detaljano i veoma intezivno prisustvo zastrašujućih scena;

6) detaljno prikazivanje zloupotrebe opojnih droga, alkohola ili drugih štetnih supstanci, iako u programskom sadržaju kao celini nije izražen negativan stav prema takvom ponašanju;

7) detaljno prikazivanje opasnog ponašanja, iako u programskom sadržaju kao celini nije izražen negativan stav prema takvom ponašanju;

8) detaljno prikazivanje diskriminatorskog ponašanja, iako u programskom sadržaju kao celini nije izražen negativan stav prema takvom ponašanju.

9) prikazivanje najgrubljeg nepristojnog ponašanja, čak i kada se koristi u vidu akta agresije, odnosno da bi se neko uvredio.

Ukategoriju programskog sadržaja nepodesnog za osobe mlađe od 18 godina ne mogu se svrstati sadržaji čije je objavljivanje zakonom zabranjeno, a naročito:

1) sadržaj koji ističe i podržava nasilje, ponašanje koje je zakonom predviđeno kao krivično delo, prekršaj ili privredni prestup, ili zlopupotrebu opojnih droga, kao i ako zloupotrebljava lakovernost gledalaca ili slušalaca, u smislu odredbe člana 47. sav 1. tačka 4) Zakona o elektronskim medijima;

2) sadržaj kojim se ne poštuje dostojanstvo ličnosti ili drugo ljudsko pravo, a naročito ako prikazuje ponižavajuće postupanje, scene nasilja i mučenja, osim kada za to postoji programsko i umetničko opravdanje, u smislu odredbe člana 50. stav 2. Zakona o elektronskim medijima;

3) sadržaj koji sadrži informacije kojima se podstiče, na otvoren ili prikriven način, diskriminacija, mržnja ili nasilje zbog rase, boje kože, predaka, državljanstva, nacionalne pripadnosti, jezika, verskih ili političkih ubeđenja, pola, rodnog identiteta, seksualne orijentacije, imovnog stanja, rođenja, genetskih osobenosti, zdravstvenog stanja, invaliditeta, bračnog i porodičnog statusa, osuđivanosti, starosne dobi, izgleda, članstva u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugih stvarnih, odnosno pretpostavljenih ličnih svojstava, u smislu člana 51. Zakona o elektronskim medijima;

4) sadržaj koji podstiče na akt neposrednog rušenja ustavnog poretka ili na akt neposrednog nasilja prema licu ili grupi na osnovu rase, nacionalne pripadnosti, političke pripadnosti, veroispovesti, seksualne opredeljenosti, invaliditeta ili drugog ličnog svojstva, u smislu člana 59. Zakona o javnom informisanju i medijima ("Službeni glasnik RS", br.83/14);

5) sadržaj radi čije proizvodnje je životinja ubijena, zlostavljana ili podsticana na agresivnost i protivprirodno ponašanje, u smislu odredbe člana 7. stav 1. tačka 24) Zakona o dobrobiti životinja ("Službeni glasnik RS" br. 41/09);

6) sadržaj koji propagira ili reklamira prostituciju, u smislu člana 184. stav 1. Krivičnog zakonika ("Službeni glasnik RS", br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09, 111/09, 121/12 i 104/13);

7) pornografski sadržaj nastao iskorišćavanjem maloletnog lica, u smislu člana 185. stav 4. Krivičnog zakonika;

8) sadržaj kojim se poziva da se silom promeni ustavno uređenje Republike Srbije, u smislu člana 309. stav 1. Krivičnog zakonika;

9) sadržaj kojim se poziva na agresivan rat, u smislu člana 386. stav 1. Krivičnog zakonika.

Posebne odredbe u vezi sa emitovanjem rijaliti programskih sadržaja

Član 18.

Rijaliti programski sadržaj se smatra nepodesnim za maloletnike mlađe od 16 godina, ako se u njemu prikazuje nepristojno ponašanje koje se ne koristi kao akt agresije, odnosno da bi se neko uvredio ili se prikazuje konzumiranje alkoholnih pića, osim ako je ono izostavljeno iz snimka ili potpuno prikriveno upotrebom visokofrekventnog tona (bips), zamagljenja slike ili na drugi sličan način.

Rijaliti programski sadržaj se smatra nepodesnim za osobe mlađe od 18 godina, ako se u njemu prikazuje nasilje, nepristojno izražavanje preduzeto kao akt agresije, odnosno ucilju vređanja, pušenje, neumereno konzumiranje alkoholnih pića ili nago ljudsko telo.

U rijaliti programskom sadržaju ne mogu se prikazivati teško nasilje, seksualnost, zloupotreba opojnih droga, kao i ponašanje koje predstavlja govor mržnje ili kojim se vređa ljudsko dostojanstvo ili drugo ljudsko pravo.

Ako u toku rijaliti programskog sadržaja koji se emituje direktno (uživo) dođe do eskalacije nasilja ili nepristojnog ponašanja preduzetog u cilju vređanja, pružalac medijske usluge je dužan da odmah prekine njegovo emitovanje, ako ne može na drugi način da izbegne prikazivanje takvog ponašanja (npr. isključenje tona, promena kadra i sl.).

Posebne odredbe u vezi sa emitovanjem sportskih programskih sadržaja

Član 19.

Sportski programski sadržaji se ne kategorizuju.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, prenos ili snimak ekstremnog borilačkog sporta (npr. mešovite borilačke veštine - eng. Mixed Martial Arts (MMA) i sl.), koji može sadržati prikazivanje teškog nasilja, kategorizuje se kao nepodesan za maloletnike mlađe od 16 godina.

Ako u toku prenosa sportskog događaja dođe do fizičkog obračuna u publici ili među učesnicima događaja, nereda ili neovlašćenog ulaska na sportski teren, pružalac medijske usluge ih može u toku prenosa prikazati samo ako je došlo do remećenja toka sportskog događaja (npr. privremeni prekid utakmice), i to u meri u kojoj je to neophodno da bi gledalac bio upoznat sa razlozima koji su uticali na redovan tok sportskog događaja.

Ograničenje iz stava 3. ovog člana ne utiče na prikazivanje fizičkog obračuna, nereda ili neovlašćenog ulaska na teren u informativnom programu.

Posebne odredbe o emitovanju programskih sadržaja koji se odnose na samoubistvo

Član 20.

Programski sadržaj u kome se prikazuju metode izvršenja samoubistva može se emitovati samo ako je to opravdano ciljem i prirodom takvog sadržaja (npr. programski sadržaj umetničke ili obrazovne prirode), ali se takav programski sadržaj kategorizuje kao nepodesan za maloletnike mlađe od 16 godina.

Prilikom informisanja javnosti o izvršenom samoubistvu ili pokušaju samoubistva, pružalac medijske usluge je dužan da se uzdrži od:

1) navođenja detalja o načinu na koji je neko lice izvršilo ili pokušalo samoubistvo;

2) objavljivanja podataka o izvršenom ili pokušanom samoubistvu u udarnom terminu emisije vesti (npr. naslovi, vest dana ili kao prva ili najvažnija vest dana i sl.);

3) objavljivanja snimka izvršenja samoubistva, fotografije preminulog, kao i prikazivanja mesta na kome je izvršeno samoubistvo;

4) odobravanja izvršenja ili pokušaja samoubistva;

5) predstavljanja uzroka izvršenja ili pokušaja samoubistva na pojednostavljen način (npr. samoubistvo je učinjeno samo iz jednog razloga i sl.).

Prilikom objavljivanja informacije iz stava 2. ovog člana, pružalac medijske usluge objaviće i kontakt podatke odgovarajuće organizacije koja se bavi prevencijom samoubistava, ako je to moguće s obzirom na prirodu i trajanje programskog sadržaja u kome se ta informacija objavljuje.

Odredbe ovog člana primenjuju se i na sadržaje koji se odnose na samopovređivanje.

3. Dečiji program i programski sadržaji namenjeni maloletnicima

Član 21.

Dečiji program mora biti podesan za maloletnike mlađe od 12 godina i koncipiran tako da ih podstiče na sticanje, očuvanje i razvoj vrlina (razumevanje, saosećanje, milost, hrabrost, rasuđivanje, poštenje, pravednost, obrazovanost, ljubav i dr.) i nastojati da kod njih izazove pozitivna osećanja (osećanje prijatnosti, sreće, divljenja, saosećanja i sl.).

Dečiji program se može baviti određenim pitanjima koja se odnose na dečije odrastanje i razvoj (npr. odnosi sa vršnjacima, problemi sa učenjem), ali se ona moraju obraditi na način koji je prilagođen njihovom uzrastu.

Programski sadržaj namenjen maloletnicima mora biti podesan za maloletnike starije koji imaju 12 ili više godina, s tim da se on može baviti ozbiljnim pitanjima koja se odnose na njihovo odrastanje i razvoj (npr. problemi adolescenata, vršnjačko nasilje, nasilje u porodici), kao i drugim društvenim pitanjima koja su u domenu njihovog rasuđivanja.

Nasilje, pušenje, zloupotrebu opojnih droga, alkohola ili drugih štetnih supstanci ili nepristojno ponašanje nije dozvoljeno prikazivati u dečijem programu, odnosno u programskom sadržaju namenjenom maloletnicima, osim ako to ima obrazovni cilj ili se to čini radi ukazivanja na neprihvatljivost takvog ponašanja, ali na način koji podesan njihovom uzrastu.

Nago ljudsko telo i seksualnost nije dozvoljeno prikazivati u dečijem programu, odnosno u programskom sadržaju namenjenom maloletnicima, osim ako to ima obrazovni cilj, ali na način koji podesan njihovom uzrastu.

Dečiji program, odnosno programski sadržaj namenjen maloletnicima ne može da sadrži informaciju koja bi ga navodila na ponašanje kojim bi moglo da povredi svoj fizički, duševni, emocionalni ili drugi integritet.

U smislu stava 6. ovog člana, takvi programski sadržaji naročito ne mogu da sadrže prikazivanje maloletnika u opasnoj situaciji (npr. penjanje na neobezbeđene objekte;

ulazak u nepoznate prostorije; razgovor sa nepoznatim ljudima; korišćenje šibica, upaljača, benzina, lekova i električnih uređaja u domaćinstvu), osim ako je reč o upozorenju na opasnost po zdravlje i sigurnost maloletnog lica, odnosno njegovog integriteta.

Nakon emitovanja dečijeg programa, odnosno programskog sadržaja namenjenog maloletnicima neophodno je da prelaz na drugi programski sadržaj koji nije njima namenjen ne bude iznenadan, bez odgovarajuće pauze, već postepen.

4. Sadržaj teleteksta

Član 22.

Ako usluga teleteksta sadrži najavu, odnosno raspored programskih sadržaja, pružalac medijske usluge označava kategorisani programski sadržaj, tako što postavlja odgovarajuću brojku kojom označava kategoriju u koju je svrstan, s tim da mora biti jasno na koji programski sadržaj se ona odnosi.

U okviru usluge teleteksta ne smeju se objavljivati sadržaji koji mogu škoditi razvoju maloletnika.

III. UČESTVOVANJE MALOLETNIKA U PROGRAMU

Saglasnost za učešće u programu

Član 23.

Za učešće maloletnika u programu potrebna je saglasnost roditelja, staratelja ili usvojioca (u daljem tekstu: roditelj).

Saglasnost roditelja daje se u pisanom obliku, ako u programu učestvuje posebno ranjiv maloletnik.

Saglasnost roditelja ne isključuje obavezu da pružalac medijske usluge posveti dužnu pažnju i mišljenju maloletnika o učešću u programu, s tim da u programu ne može učestovati maloletnik koji se sa tim nije saglasio.

Sve činjenice koje su od značaja za donošenje odluke o davanju saglasnosti za učešće u programu moraju roditeljima i maloletniku biti blagovremeno, jasno, istinito i potpuno predočene.

Saglasnost roditelja i maloletnika ne isključuje dužnost pružaoca medijske usluge da obrati posebnu pažnju prilikom učestvovanja maloletnika u programu i ne isključuje njegovu odgovornost za objavljeni sadržaj.

Obaveza pribavljanja saglasnosti ne odnosi se na slučajeve kada se maloletnik prikazuje kao deo mnoštva likova (npr. koncertna publika, ulični prolaznici i sl.) ili ako je deo pejzaža, prirode, panorame, naseljenog mesta, trga, ulice ili sličnog prizora.

Učešće posebno ranjivih maloletnika u programu

Član 24.

ALTERNATIVA br. 1:

Posebno ranjiv maloletnik može učestovavati u programu kada se učešće odnosi na neki od razloga njegove posebne ranjivosti, samo ako je obezbeđena zaštita njegovog identiteta.

U slučaju iz stava 2. ovog člana, moraju se preduzeti sve neophodne mere kako bi se obezbedila anonimnost maloletnika (npr. maskirana ili zamagljena slika i modulirani ton ili korišćenje glasa druge osobe, izostavljanje podataka koji bi neposredno ili posredno mogli ukazati na identitet, korišćenje glume i sl.), pri čemu se posebno vodi računa o neophodnom stepenu anonimnosti (npr. da li je neophodno da identitet ostane sakriven samo od opšte javnosti ili i od maloletnikove porodice ili prijatelja).

Gledaoci, odnosno slušaoci moraju biti jasno obavešteni da se radi zaštite identiteta posebno ranjivog maloletnika koristi gluma ili glas drugog lica.

ALTERNATIVA br. 2:

Posebno ranjiv maloletnik može učestvovati u programu kada se učešće odnosi na neki od razloga njegove posebne ranjivosti, ako je stručno lice (npr. psiholog, psihijatar, socijalni radnik i sl.), nakon neposrednog razgovora sa maloletnikom i njegovim roditeljima, u pisanoj formi ocenilo da li maloletnik može da učestvuje u programu i pri tom odredilo uslove takvog učešća.

U razgovoru iz stava 2. ovog člana stručno lice detaljno predočava roditeljima i maloletniku uslove njegovog učešća u programu i moguće posledice koje bi takvo učešće imalo na njega i njegove bližnje.

Mišljenje stručnog lica iz stava 2. ovog člana je obavezujuće, kako u delu koji se odnosi na mogućnost učešća u programu, tako i u delu koji se odnosi na uslove učešća u programu.

Ako je stručno lice iz stava 2. ovog člana odredilo da posebno ranjiv maloletnik može učestvovati u programu uz obavezu zaštite njegovog identiteta, moraju se preduzeti sve neophodne mere kako bi obezbedila njegova anonimnost (npr. maskirana ili zamagljena slika i modulirani ton ili korišćenje glasa druge osobe, izostavljanje podataka koji bi neposredno ili posredno mogli ukazati na identitet, korišćenje glume i sl.), pri čemu se posebno vodi računa o neophodnom stepenu anonimnosti (npr. da li je neophodno da identitet ostane sakriven samo od opšte javnosti ili i od maloletnikove porodice ili prijatelja).

Gledaoci, odnosno slušaoci moraju biti jasno obavešteni da se radi zaštite identiteta posebno ranjivog maloletnika koristi gluma ili glas drugog lica.

Poštovanje dostojanstva i slobodnog razvoja ličnosti maloletnika

Član 25.

Prilikom maloletnikovog učestvovanju u programu mora se poštovati njegovo dostojanstvo ličnosti, a učešće mora biti prilagođeno njegovom uzrastu, zrelosti, razlogu učešća i osetljivosti koju on pokazuje prema tom razlogu.

U smislu stava 1. ovog člana, naročito nije dozvoljeno omalovažavati maloletnika, diskriminatorski postupati prema njemu, postavljati mu pitanja u vezi sa osetljivim porodičnim problemima ili u vezi temom koja nije prikladna njegovom uzrastu ili ga izlagati situaciji koja kod njega može izazvati osećanje straha, stida, uznemirenosti ili besa.

Ako u programu učestvuje maloletnik koji je teško oboleo, ima smetnje u mentalnom razvoju, izraženu telesnu manu ili invaliditet, nije dozvoljeno odnositi se prema njemu sa sažaljenjem ili sa namerom da se kod javnosti izazove osećanje sažaljenja, zbog toga što ima navedena svojstva.

Zabranjeno je koristiti učešće maloletnika u programu u političke svrhe ili na drugi način zloupotrebljavati to učešće.

Primerenost nagrade

Član 26.

Nagrada u dečijem programu i programskom sadržaju namenjenom maloletnicima mora prema svojoj prirodi, obliku, kvalitetu i drugim svojstvima biti primerena njihovom uzrastu.

Nedozvoljenost učešća u određenim programskim sadržajima

Član 27.

Maloletnik koji nije navršio 14 godina ne može da učestvuje u programskom sadržaju koji se direktno (uživo) emituje nakon 22:00 časa.

Maloletnik koji nije navršio 14 godina ne može da učestvuje u programskom sadržaju koji se sastoji u rekonstrukciji zločina, nasilja ili dramatičnog tragičnog događaja.

Maloletnik ne može da učestvuje u programskom sadržaju koji se odnosi na porodični sukob u koji je on neposredno ili posredno uključen.

IV. ZAŠTITA MALOLETNIKA NA KOGA SE ODNOSI INFORMACIJA

Zaštita identiteta u vezi sa određenim informacijama

Član 28.

Pružalac medijske usluge je dužan da zaštiti identitet maloletnika, ako postoje indicije da je on učinilac, svedok ili žrtva nasilja, krivičnog dela ili drugog nedozvoljenog ponašanja ili ako je pokušao samoubistvo.

Ako postoji snažan interes javnosti da se objavi audio, odnosno audio-vizuelni zapis izvršenja nasilja, krivičnog dela ili drugog nedozvoljenog ponašanja u kome je učestvovao maloletnik, pružalac medijske usluge može objaviti takav zapis uz poštovanje obaveze iz stava 1. ovog člana (npr. zamagljena ili maskirana slikom i modulirani ton).

U slučaju iz st 1. i 2. ovog člana pružalac medijske usluge je dužan da se uzdrži od objavljivanja podataka kojima se neposredno otkriva identitet maloletnika (npr. njegovo ime, imena njegovih roditelja ili bliskih srodnika, adresa stanovanja i sl.) i podataka koji bi mogli posredno da ukažu na njegov identitet, bilo samostalno ili pak zajedno sa podacima koji su već dostupni javnosti (npr. škola koju pohađa, radno mesto, lični opis maloletnika, njegova fotografija ili video zapis i sl.).

Pružalac medijske usluge je dužan da zaštiti identitet maloletnika i kada to nije učinio organ javne vlasti ili drugo lice, uključujući i drugog izdavača medija, čije saopštenje ili izjavu objavljuje ili prenosi u vezi sa slučajevima iz stava 1. ovog člana.

Zaštita privatnog i porodičnog života

Član 29.

Informacije koje se odnose na privatan i porodičan život maloletnika ne smeju se objavljivati ako bi to dovelo do povrede njegovih interesa i dostojanstva.

Pružalac medijske usluge je dužan da posebnu pažnju obrati na privatnosti maloletnika, kao i da pri tom ima u vidu da njegovo pravo na privatnost ne prestaje time što njegov roditelj ili drugo blisko lice obavlja javnu funkciju, aktivno učestvuje u javnom životu ili je na drugi način poznato javnosti.

Nije dozvoljeno emitovati programski sadržaj usmeren na utvrđivanje identiteta maloletnikovih roditelja (npr. osporavanje, odnosno utvrđivanje očinstva ili materinstva), bez obzira na to da li je on pod roditeljskim staranjem.

Nije dozvoljeno emitovanje programskog sadržaja u kome se raspravlja o poveravanju određenog maloletnika na staranje jednom ili drugom roditelju ili o opravdanosti davanja u hraniteljsku porodicu ili na usvojenje.

Porodični sukob u koji je na neposredan ili posredan način uključen maloletnik ne sme se koristiti u programskom sadržaju u cilju zabave javnosti.

Podatke u vezi sa starateljstvom, hraniteljstvom ili usvojenjem određenog maloletnika nije dozvoljeno objaviti.

V. OBAVEŠTAVANJE O PRITUŽBAMA ZBOG NEPOŠTOVANJA PRAVILA O ZAŠTITI MALOLETNIKA

Član 30.

Pružalac medijske usluge je dužan da o pritužbi zbog nepoštovanja pravila o zaštiti maloletnika obavesti Regulatorno telo za elektronske medije (u daljem tekstu: Regulator).

Izuzetno od stava 1. ovog člana, pružalac medijske usluge nije dužan da obavesti Regulatora o pritužbi koja je podneta nakon proteka 30 dana od dana emitovanja programskog sadržaja na koji se pritužba odnosi.

Pružalac medijske usluge obaveštava o pritužbi Regulatora tako što mu roku od osam dana od dana prijema pritužbe dostavlja:

1) pritužbu;

2) snimak programskog sadržaja na koji se pritužba odnosi;

3) ako smatra da je pritužba osnovana, obaveštenje o merama koje je preduzeo da se otklone štetne posledice nastale usled nepoštovanja pravila o zaštiti maloletnika, kao i mere koje je preduzeo da se kršenje navedenih pravila ne ponovi;

4) ako smatra da je pritužba neosnovana, obaveštenje o razlozima na osnovu kojih je to zaključio;

5) odgovor na pritužbu koji je uputio njenom podnosiocu.

Po dostavljanju obaveštenja o pritužbi, Regulator postupa shodno odredbi člana 26. stav 4. Zakona o elektronskim medijima.

VI. ZAVRŠNE ODREDBE

Član 31.

Stupanjem na snagu ovog pravilnika prestaju da važe:

1) odredbe odeljka 3, odeljka 4. tač. 1),2) i 4) i odeljka 8. Opšte obavezujućeg uputstva o ponašanju emitera (Kodeks ponašanja emitera) - ("Službeni glasnik RS" br. 63/07, 60/14);

2) Opšte obavezujuće uputstvo o ponašanju emitera u vezi sa emitovanjem programskih sadržaja koji mogu da naškode fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloletnika ("Službeni glasnik RS", br. 18/12);

3)Obavezujuće uputstvo o ponašanju emitera u vezi sa "rijaliti programima" ("Službeni glasnik RS" br. 17/11).

Član 32.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

OBRAZLOŽENJE

1. Pravni osnov za donošenje Pravilnika

Pravni osnov za donošenje Pravilnika o zaštiti prava i interesa maloletnika u oblasti pružanja medijskih usluga (u daljem tekstu: Pravilnik ili Nacrt pravilnika) sadržan je u odredbi člana 22. stav 1. tačka 15) Zakona o elektronskim medijima ("Službeni glasnik RS" br. 83/14), koja predviđa da Regulatorno telo za elektronske medije (u daljem tekstu: Regulator) utvrđuje bliža pravila koja se odnose na programske sadržaje, a u vezi sa zaštitom dostojanstva ličnosti i drugih ličnih prava, zaštitom prava maloletnika, zabranom govora mržnje i dr., u odredbi člana 60. tog zakona koja predviđa da Regulator donosi opšta podzakonska akta kojima se utvrđuju bliža pravila za izvršavanje obaveza utvrđenih čl. 47 - 59. ovog zakona, u odredbi člana 63. tog zakona koja predviđa da Regulator donosi propis kojim se utvrđuju bliža pravila za izvršavanje obaveza iz čl. 61. i 62. ovog zakona, kao i u odredbi člana 71. tog zakona koja predviđa da Regulator propisuje bliža pravila za izvršavanje obaveza utvrđenih čl. 67 - 70. ovog zakona.

2. Razlozi za donošenje Pravilnika

Dana 13. avgusta 2014. godine stupio je na snagu Zakon o elektronskim medijima (u daljem tekstu: Zakon), koji sadrži niz odredaba koje uređuju pitanje zaštite prava i interesa maloletnika u oblasti pružanja medijskih usluga, imajući pri tom u vidu različite aspekte te zaštite, koji prostiču iz toga na koji način maloletnik dolazi u kontakt sa medijskom uslugom, odnosno programom:

a) zaštita maloletnika koji prati program; b) zaštita maloletnika koji učestvuje u programu;

v) zaštita maloletnika kada se na njega odnosi informacija.

a) Odredbe čl. 50. stav 3, 61. i 68. st. 1, 2, 6, 7, 8. i 10. Zakona uređuju pitanje mogućnosti i načina emitovanja programskih sadržaja koji mogu škoditi fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloletnika (u daljem tekstu: razvoj maloletnika), imajući u vidu potrebu da se maloletnici zaštite od neprikladnih programskih sadržaja. Pri tom, Zakon utvrđuje zabranu emitovanja programskih sadržaja koji mogu teško naškoditi razvoju maloletnika, ali i uslove pod kojima je moguće emitovati programske sadržaje koji mogu naškoditi maloletnicima - mogućnost emitovanja u okviru medijske usluge sa uslovnim pristupom; zakonom predviđen vremenski period u kome je dozvoljeno emitovati programske sadržaje koji nisu podesni za maloletnike mlađe od 12, odnosno 16 godina ili osobe mlađe od 18 godina; obavezu označavanja programskih sadržaja koji su neprikladni. Međutim, Zakon navodi samo da su pornografija i brutalno nasilje programski sadržaji koji mogu teško naškoditi razvoju maloeltnika, ali pri tom ne uređuje bliže koji su to još sadržaji koji mogu škoditi razvoju maloletnika, ne utvrđuje koji su to sadržaji nepodesni za maloletnike mlađe od 12, odnosno 16 godina i za osobe mlađe od 18 godina, niti utvrđuje na koji način će pružaoci medijske usluge označavati programske sadržaje koji su nepodesni za maloletnike. Shodno tome, navedene odredbe Zakona potrebno je bliže razraditi podzakonskim aktom, kako bi se jasnije i potpunije uredile obaveze pružalaca medijske usluge u pogledu programskih sadržaja koji mogu škoditi maloletnicima.

b) S druge strane, član 68. stav 11. Zakona, utvrđuje uslove za učešće maloletnika u programu. Pri tom, ta odredba Zakona je odredila opšti okvir koji se mora poštovati, ali pri tom nije bliže uredila neka od bitnih pitanja - u kojoj formi se daje saglasnost za učešće maloletnika u programu, da li je neophodna saglasnost samog maloletnika, kada nije neophodna saglasnost, koji uslovi moraju biti ispunjeni ako u programu učestvuje posebno ranjiv maloletnik, poštovanje dostojanstva ličnosti maloletnika i slobodnog razvoja njegove ličnosti prilikom učešća u programu, da li maloletnik može da učestvuje u svim programskim sadržajima i dr.

v) Kada je reč o zaštiti maloletnika na koga se odnosi informacija, odredbama člana 50. st. 1. i 2. Zakona predviđeno je da se medijska usluga pruža na način kojim se poštuju ljudska prava a naročito dostojanstvo ličnosti, kao i da se Regulator stara da se u svim programskim sadržajima poštuju dostojanstvo ličnosti i ljudska prava. Pored toga, odredbom 22. stav 2. Ustava Republike Srbije ("Službeni glasnik RS" br. 98/06) predviđeno je da svako ima pravo na slobodan razvoj ličnosti, ako time ne krši prava drugih zajemčena Ustavom. Članom 8. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je utvrđeno da svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Odredbom člana 77. Zakona o javnom informisanju i medijima ("Službeni glasnik RS" br. 83/14) predviđeno je da se u cilju zaštite slobodnog razvoja ličnosti maloletnika, posebno mora voditi računa da sadržaj medija i način distribucije medija ne naškode moralnom, intelektualnom, emotivnom ili socijalnom razvoju maloletnika, dok je odredbom člana 80. stav 2. tog zakona predviđeno da se maloletnik ne sme učiniti prepoznatljivim u informaciji koja može da povredi njegovo pravo ili interes. Imajući u vidu citirane odredbe Ustava i zakona, ali i s obzirom na to da Zakonom nije bliže predviđen način izvršavanja obaveza pružalaca medijskih usluga u cilju poštovanja ljudskih prava maloletnika u vezi sa mogućim objavljivanjem informacija koja može povrediti njihovo pravo ili interes, to je neophodno podzakonskim aktom bliže konkretizovati sledeća pitanja: zaštita identiteta maloletnika kada postoje indicije da je on učinilac, svedok ili žrtva nasilja, krivičnog dela ili drugog nedozvoljenog ponašanja ili ako je pokušao samoubistvo, kao i zaštita maloletnika u slučaju mogućeg objavljivanja informacije kojom se može povrediti njegovo pravo na slobodan razvoj ličnosti, odnosno pravo na privatan život i porodičan život.

Osim navedenog, član 68. stav 9. Zakona utvrđuje obavezu pružalaca medijskih usluga da obaveste Regulatora o pritužbama zbog nepoštovanja pravila o zaštiti maloletnika, ali pri tom ne utvrđuje u kom roku će se ta obaveza izvršiti i koji je sadržaj tog obaveštenja.

Zakon sadrži odredbe koje uređuju pitanje zaštite maloletnika u odnosu na sadržaj audio-vizuelnih komercijalnih komunikacija (član 56. st. 5. i 8. i član 67. stav 9. tačka 1)), ali će to pitanje biti bliže razrađeno podzakonskim aktom koji će konkretizovati obaveze pružalaca medijskih usluga u vezi sa audio-vizuelnim komercijalnim komunikacijama.

Shodno navedenom, Nacrtom pravilnika se utvrđuju bliža pravila za izvršavanje obaveza pružalaca medijskih usluga u pogledu zaštite prava i interesa maloletnika u oblasti pružanja medijskih usluga radi postizanja sledećih ciljeva:

1) utvrđivanje programskih sadržaja koji mogu naškoditi razvoju maloletnika;

2) utvrđivanje opštih merila za kateogrizaciju programskih sadržaja koji mogu naškoditi razvoju maloletnika i posebnih merila za svaku kategoriju programskih sadržaja pojedinačno;

3) uređivanje načina na koji će kategorisani programski sadržaji biti obeleženi, kao i na koji način će biti najavljivani;

4) utvrđivanje posebnih pravila za kategorizaciju određenih vrsta programskih sadržaja;

5) uređivanje načina davanja saglasnosti roditelja, staratelja ili usvojioca za učešće maloletnika u programu;

6) utvrđivanje uslova koji se moraju poštovati kada u programu učestvuje posebno ranjiv maloletnik;

7) bliže uređenje obaveze poštovanja dostojanstva ličnosti i prava na slobodan razvoj ličnosti maloletnika koji učestvuje u programu;

8) uređenje zaštite identiteta maloletnika u slučaju kada informacija koja se objavljuje može da povredi njegovo pravo ili interes;

9) bliže uređenje obaveze poštovanja prava maloletnika na privatan i porodičan život;

10) bliže uređenje načina izvršavanja obaveze pružalaca medijskih usluga da obaveštavaju Regulatora o pritužbama zbog nepoštovanja pravila o zaštiti maloletnika.

3. Objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja

Nacrt pravilnika ima 32 člana koji su grupisani u šest glava.

I. OPŠTE ODREDBE

(Čl. 1 - 4.)

Članom 1. Nacrta pravilnika utvrđen je predmet pravilnika. U članu 2. definisani su pojmovi najvažnijih izraza koji se koriste u Nacrtu pravilnika. Naročito su definisani pojmovi onih izraza koji se koriste u više odredaba Nacrta pravilnika i čije jasno definisanje doprinosi efikasnoj primeni tih odredaba, a u cilju izbegavanja nejasnosti koje bi mogle dovesti do određenih nedoumica i proizvoljnosti u primeni. Pri tom, pojmovi su definisani u svrhu efikasne primene Pravilnika, bez pretenzija da se tim definicijama da širi značaj koji bi izlazio van okvira primene samog podzakonskog akta. Odredbom člana 3. definiše se cilj regulisanja određenih pitanja koja su bliže određena članom 1. kao predmet pravilnika, pri čemu se kao cilj posebno ističe zaštita slobodnog razvoja ličnosti maloletnika, što je kao njihovo pravo zagarantovano članom 22. stav 2. Ustava, članom 8. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i čl. 77. i 80. stav 2. Zakona o javnom infrimsanju i medijima. U st. 1. i 2. člana 4. Nacrta pravilnika utvrđene su obaveze pružaoca medijske usluge koje je on dužan da ispuni u vezi sa svojim programskim sadržajima u cilju zaštite maloletnika, bez obzira na to da li je maloletnik deo javnosti koja prati program, da li učestvuje u programu ili se pak na njega odnosi informacija koja se objavljuje.

II. NAČIN OBJAVLJIVANJA PROGRAMSKIH SADRŽAJA KOJI MOGU ŠKODITI RAZVOJU MALOLETNIKA

1. Programski sadržaji koji mogu teško naškoditi razvoju maloletnika

(Član 5.)

U članu 5. stav 1. Nacrta pravilnika su, u skladu sa odredbom člana 68. stav 1. Zakona, utvrđeni programski saržaji koji mogu teško naškoditi razvoju maloletnika, dok su u st. 2 - 4. predviđeni uslovi pod kojima se pornografski sadržaji, izuzetno, mogu objavljivati.

2. Programski sadržaji koji mogu naškoditi razvoju maloletnika

(Čl. 6 - 20.)

Članom 6. st. 1. i 2. Nacrta pravilnika, u skladu sa odredbama čl. 50. stav 3. i 68. stav 2. Zakona, utvrđuje se obaveza pružalaca medijskih usluga da na način uređen Pravilnikom označe programski sadržaj koji može škoditi razvoju maloletnika i da takve sadržaje objavljuju u odgovarajuće vreme, izuzev ako je se reč o zaštićenoj usluzi sa uslovnim pristupom.

Stavom 1. član 7. Nacrta pravilnika utvrđuje se obaveza pružaoca medijske usluge da kategorizuje programske sadržaje koji mogu škoditi razvoju maloletnika. Naime, neophodnost kategorizacije programskih sadržaja, s obzirom na njihovu škodljivost za maloletnike određenog uzrasta ili pak za sve maloletnike, proističe iz činjenice da se stepen psiho-fizičkog razvoja maloletnika razlikuje zavisno od njihovog uzrasta, pa tako određeni programski sadržaj može biti škodljiv za razvoj maloletnika mlađih od 12 godina, ali ne i za one koji su stariji od tog uzrasta. S obzirom na prirodu i cilj određenih programskih sadržaja, u stavu 2. Nacrta pravilnika predviđen je izuzetak od obaveze kategorizacije u pogledu vesti i programa aktuelnosti, dok obaveza kategorizacije sportskih programa postoji samo u odnosu na neke vrste takvih sadržaja, što je bliže uređeno članom 19. Nacrta pravilnika. Iako obaveza kategorizacije vesti i programa aktuelnosti nije utvrđena, imajući u vidu njihovu specifičnu prirodu i cilj emitovanja - objavljivanje informacija koje su od interesa za javnost, ipak je u stavu 3. Nacrta pravilnika predviđena obaveza jasnog najavljivanja sadržaja u vestima ili programima aktualnosti koji mogu škoditi maloletnicima, budući da i sadržaji od interesa za javnost u određenim slučajevima mogu biti veoma uznemiravajući i škodljivi za maloletnike.

U članu 8. Nacrta pravilnika utvrđene su tri kategorije u koje se mogu svrstati programski sadržaji koji mogu škoditi razvoju maloletnika, imajući u vidu odredbe člana 68. st. 6. i 7. Zakona.

Članom 9. st. 1 - 3. Nacrta pravilnika utvrđeno je vreme kada se u okviru linearne medijske usluge mogu emitovati programski sadržaji koji mogu škoditi razvoju maloletnika. U pogledu programskih sadržaja koji nisu podesni za maloletnike mlađe od 12 godina ono je utvrđeno shodno članu 50. stav 3. Zakona, dok je u pogledu programskih sadržaja nepodesnih za maloletnike mlađe od 16 godina i programskih sadržaja nepodesnih za osobe mlađe od 18 godina ono utvrđeno u skladu sa članom 68. stav 6. Zakona. Stavom 4. tog člana izričito je predviđeno da se ograničenja vremena emitovanja kategorisanih programskih sadržaja odnosi kako na njihovo premijerno, tako i na ponovljeno (reprizno) emitovanje, budući da ni Zakon ne pravi razliku između ovih emitovanja kada postavlja navedena ograničenja, a dosadašnja praksa je pokazala da u vezi sa ovim pitanjem može doći do određenih nedoumica. Stavom 5. utvrđen je izuzetak od ograničenja postavljenih st. 1 - 3. kada je reč zaštićenim uslugama sa uslovnim pristupom, a shodno rešenjima sadržanim u odredbama čl. 50. stav 3. i 68. stav 2. Zakona.

Članom 10. Nacrta pravilnika uređeno je vreme objavljivanja kategorisanih programskih sadržaja u nelinearnim medijskim uslugama. U odnosu na programske sadržaje nepodesne za maloletnike mlađe od 12 godina i programske sadržaje nepodesne za maloletnike mlađe od 16 godina izostalo je bilo kakvo ograničenje u pogledu vremena objavljivanja (stav 1.), budući da je reč o medijskim uslugama kod kojih gledalac, odnosno slušalac programa bira iz određenog elektronskog kataloga koji od više ponuđenih programskih sadržaja (emisija) će gledati, odnosno slušati u određenom momentu, odnosno on ima slobodu da iz ponuđenog sadržaja kataloga izabere koji program će pratiti u određenom momentu. Shodno tome, kod ovakvih medijskih usluga je neophodno imati nešto liberalniji pristup, nego što je to slučaj sa linearnim medijskim uslugama. Međutim, u stavu 2. ograničenje u pogledu vremena objavljivanja predviđeno je za programske sadržaje koji nisu podesni za osobe mlađe od 18 godina, budući da je reč programskim sadržajima koji nisu prikladni za sve maloletnike, bez obzira na njihov uzrast, te to njihovo obeležje iziskuje nešto strožiji pristup. Pri tom, utvrđeno je da takvo vremensko ograničenje ne važi u slučaju kada je reč o zaštićenoj usluzi sa uslovnim pristupom, imajući u vidu odredbe čl. 50 stav 3. i 61. stav 1. Zakona.

Članom 11. st. 1 - 6. Nacrta pravilnika uređen je način označavanja kategorisanih programskih sadržaja u linearnim medijskim uslugama, imajući u vidu odredbe čl. 50 stav 3. i 68. stav 10. Zakona. Stoga se ovim odredbama Nacrta pravilnika utvrđuje sadržaj tekstualnog i usmenog obaveštenja, koje se emituju neposredno pre početka kategorisanog programskog sadržaja, kao i izgled, veličina i mesto grafičke oznake, koja se emituje tokom celog trajanja kategorisanog sadržaja.

Članom 12. Nacrta pravilnika uređuje se način označavanja kategorisanih programskih sadržaja u nelinearnim medijskim uslugama, shodno čl. 50 stav 3. Zakona.

Član 13. stav 1. Nacrta pravilnika uređuje način emitovanja najava kategorisanih programskih sadržaja, shodno odredbi člana 68. stav 8. Zakona, s tim da je u stavu 2. člana 13. Nacrta pravilnika predviđena obaveza da se u najavi koja sadrži kratke inserte iz programskog sadržaja koji se najavljuje označi u koju je kategoriju je taj programski sadržaj svrstan, i to u cilju jasnog i potpunog obaveštavanja o podesnosti tog sadržaja za maloletnike. Pored toga, upotrebljen je izraz "najava" kao prikladniji, iako je u članu 68. stav 8. Zakona iskorišćen izraz "oglašavanje", aliimajući u vidu i da se izraz "najava sadržaja u (...) programu" koristi u članu 67. stav 12. Zakona.

Odredbama člana 14. Nacrta pravilnika utvrđena su merila za kategorizaciju programskih sadržaja. Naime, u stavu 1. nabrojani su sadržaji koji su potencijalno škodljivi za maloletnike, odnosno koji mogu naškoditi njihovom razvoju ukoliko se emituju u određenom kontekstu. Upravo su u stavu 2. utvrđene okolnosti koje predstavljaju relevantan kontekst u kome se prikazuju potencijalno škodljivi sadržaji, a čije je prisustvo ili odsustvo od bitnog značaja prilikom ocene da li sadržaji iz stava 1. zaista mogu biti škodljivi za razvoj maloletnika u konkretnom slučaju, i ako mogu, na koji način je neophodno kategorizovati programski sadržaj u kome se oni prikazuju.

Odredbama čl. 15 - 17. Nacrta pravilnika predviđena su obeležja programskih sadržaja koji su nepodesni za maloletnike mlađe od 12 i 16 godina i za osobe mlađe od 18 godina. Naime, ovim odredbama uređeno je kada se određeni programski sadržaj koji obuhvata neki od potencijalno škodljivih sadržaja iz stava 1. člana 14. svrstava u neku od navedene tri kategorije, pri čemu se naročito uzimaju u obzir učestalost, dužina, intezitet i detaljanost prikazivanja takvih sadržaja, ali i težina neprihvatljivog ponašanja koje se prikazuje (npr. teško nasilje, najteži oblici nepristojnog ponašanja i dr.), kao i stav koji je u programskom sadržaju izražen prema takvom ponašanju.

Član 18. Nacrta pravilnika na poseban način uređuje pitanje kategorizacije rijaliti programskih sadržaja, budući da je reč o specifičnom programskom formatu nefikcijske prirode, koji neretko obuhvata sadržaje koji mogu biti škodljivi za maloletnike. Stoga je odredbama st. 1. i 2. tog člana predviđeno da će se rijaliti programski sadržaj strožije kategorizovati u slučaju prisustva određenih potencijalno škodljivih sadržaja, nego što bi to bio slučaj da se primenjuju odredbe čl. 15 - 17. koje su opšteg karaktera. Isto tako, imajući u vidu njihovu specifičnu prirodu, u stavu 3. zabranjeno je prikazivanje određenih sadržaja, čije je bi prikazivanje u drugim programskim formatima (npr. filmovi, serije, dokumentarni filmovi) inače bilo dozvoljeno. Stavom 4. uređen je način postupanja pružaoca medijske usluge ukoliko tokom direktnog emitovanja rijaliti programskog sadržaja dođe do neželjenih događaja, budući da često nije moguće predvideti na koji način će se učesnici u takvom programu ponašati u određnim situacijama.

Sportski sadržaji se, po pravilu, ne kategorizuju, što je predviđeno stavom 1. člana 19. Nacrta pravilnika, dok je stavom 2. predviđen izuzetak od tog pravila, s obzirom na to da karakteristike određenih borilačkih sportova iziskuju njihov poseban tretman prilikom emitovanja. Stav 3. predviđa na koji način će pružalac medijske usluge postupiti ukoliko u toku prenosa sportskog događaja dođe do određenih neželjenih događaja, dok stav 4. predviđa da se ograničenja utvrđena prethodnim stavom ne odnose na informativni program.

Odredbama člana 20. Nacrta pravilnika uređeno je pitanje kategorizacije programskih sadržaja koji prikazuju metode izvršenja samoubistva (stav 1.), ali i pitanje načina informisanja o izvršenom ili pokušanom samoubistvu (st. 2. i 3.). Razlog za utvrđivanje posebnog pravnog režima za programske sadržaje koji se odnose na samoubistvo jeste u tome što takvi sadržji mogu ostvariti određen škodljiv uticaj kako na maloletnike mlađe od 16 godina, tako i na osobe koje se nalaze u osetljivom mentalnom stanju (tzv. "suicidna kriza"). Iz istih razloga stav 4. predviđa da će se odredbe tog člana primenjivati i na sadržaje koji se odnose na samopovređivanje.

3. Dečiji program i programski sadržaji namenjeni maloletnicima

(Član 21.)

Odredbama člana 21. Nacrta pravilnika propisani su standardi koje moraju da zadovolje dečiji program i programski sadržaji namenjeni maloletnicima, pri čemu su takvi uslovi određeni pozitivno (st. 1, 2. i 3.) i negativno (st. 4, 5, 6. i 7.). Stavom 8. propisuje se obaveza postepenog prelaza na neki drugi programski sadržaj nakon emitovanja dečijeg programa, odnosno programskog sadržaja namenjenog maloletnicima, kako bi se izbegla eventualna mogućnost da maloletnik bude izložen sadržaju koji može biti škodljiv.

4. Sadržaj teleteksta

(Član 22.)

Odredbam član 22. Nacrta pravilnika uređuje se pitanje označavanja kategorisanih programskih sadržaja u usluzi teleteksta (stav 1.), ali se predviđa i zabrana prisustva sadržaja koji mogu biti škodljivi za razvoj maloletnika (stav 2.).

III. UČESTVOVANJE MALOLETNIKA U PROGRAMU

(Član 23 - 27.)

St. 1 - 3. člana 23. Nacrta pravilnika uređuju pitanje na koji način roditelj, staratelj ili usvojilac daju saglasnost za učešće maloletnika u programu, kao i da li je za takvo učešće neophodna saglasnost samog maloletnika. Stav 4. predviđa obavezu jasnog, istinitog i potpunog obaveštavanja roditelja i maloletnika o uslovima učešća maloletnika u programu, kako bi im bilo omogućeno da pre donošenja odluke razmotre sve relevantne okolnosti u vezi sa tim učešćem u programu. Stavom 5. je posebno naglašeno da data saglasnost ne isključuje odgovornost pružaoca medijske usluge za objavljeni sadržaj, niti ga oslobađa obaveze da se prema maloletniku koji učestvuje u programu odnosi sa dužnjom pažnjom, imajući u vidu njegov stepen psiho- fizičkog razvoja. Stavom 6. isključuje se obaveza pribavljanja saglasnosti, imajući u vidu odredbe člana 82. stav 2. tač. 9) i 11) Zakona o javnom informisanju i medijima.

Odredbama člana 24. Nacrta pravilnika uređuju se uslovi učešća u programu posebno ranjivih maloletnika u slučaju kada se ono odnosi na neki od razloga njihove posebne ranjivosti. U vezi sa tim uslovima Nacrtom pravilnika predviđene su dve alternative. Prva alternativa podrazumeva da će prilikom opisanog učešća identitet maloletnika uvek biti zaštićen, odn. skriven. Druga alternativa pak podrazumeva da stručno lice (npr. psiholog, psihijatar, socijalni radnik i sl.) prethodno razgovara sa maloletnikom i roditeljima, i nakon toga u pisanoj formi daje svoje mišljenje o tome da li maloletnik može da učestvuje u programu i, ako može, pod kojim uslovima. Pri tom, ovde obaveza zaštite identiteta maloletnika prilikom učešća u programu nije uvek prisutna, već samo ukoliko je stručno lice ocenilo da je takva mera neophodna.

Član 25. Nacrta pravilnika uređuje pitanje odnosa prema maloletniku koji učestvuje u programu, pri čemu stav 1. tog člana na opšti način uređuje obaveze poštovanja maloletnikovog dostojanstva, dok su stavom 2. naročito istaknuti oblici postupanja prema maloletniku koji nisu dozvoljeni. Stav 3. zabranjuje da se prema maloletniku koji je teško oboleo, ima smetnje u mentalnom razvoju, izraženu telesnu manu ili invaliditet izražava sažaljenje, budući da im se tako na neodgovarajući način stavlja do znanja da su drugačiji i potencijalno uskraćuje mogućnost da se osećaju kao ravnopravni članovi društva. Stav 4. zabranjuje bilo kakvu zloupotrebu maloletnika koji učestvuje u programu, a naročito zloupotrebu u političke svrhe.

Član 26. Nacrta pravilnika utvrđuje obavezu da nagrada koja se dodeljuje u programu namenjenom maloletnicima bude, prema svojim odgovarajućim svojstvima, primerena uzrastu maloletnika.

Odredbe člana 27. Nacrta pravilnika zabranjuju učešće maloletnika, određenog uzrasta ili svih uzrasta, u određenim programskim sadržajima, budući da bi oni, s obzirom na vreme emitovanja ili druga svojstva, mogli biti škodljivi za maloletnike.

IV. ZAŠTITA MALOLETNIKA NA KOGA SE ODNOSI INFORMACIJA

(Čl. 28. i 29.)

Radi zaštite integriteta maloletnika i slobodnog razvoja njegove ličnosti, članom 28. Nacrta pravilnika utvrđena je obaveza zaštite identita maloletnika kada postoje indicije da je on učinilac, svedok ili žrtva nasilja, krivičnog dela ili drugog nedozvoljenog ponašanja ili ako je pokušao samoubistvo (stav 1.), ili pak kada postoji snažan interes javnosti da se objavi audio, odnosno audio-vizuelni zapis izvršenja nasilja, krivičnog dela ili drugog nedozvoljenog ponašanja u kome je učestvovao maloletnik (stav 2.). U takvim slučajevima zabranjeno objavljivanje kako informacija koje mogu neposredno, tako i informacija koje mogu posredno da otkriju identitet maloletnika (stav 3.). Obaveza zaštite identiteta maloletnika je pristuna i u slučaju kada to nije učinio organ javne vlasti ili drugo lice, čije saopštenje ili izjavu objavljuje ili prenosi pružalac medijske usluge (stav 4.).

Odredbe člana 29. Nacrta pravilnika uređuju pitanje mogućnosti objavljivanja informacija koje se odnose na privatan i porodičan život maloletnika. Stavom 1. zabranjuje se objavljivanje takve informacije, ako bi to dovelo do povrede njegovih interesa ili njegovog dostojanstva, dok stav 2. ustanovljava obavezu naročite pažnje u pogledu zaštite privatnosti maloletnika i pri tom ističe da maloletnik ima pravo na zaštitu privatnosti i u slučajevima kada je njegov roditelj ili drugo njemu blisko lice javna ličnost ili na drugi način poznato javnosti. St. 3, 4. i 5. Nacrta pravilnika zabranjuje se emitovanje određenih vrsta programskih sadržaja, budući da bi oni, s obzirom na svoja obeležja (sadržaj, cilj ili prirodu) mogli povrediti maloletnikov integritet i njegovo pravo na privatan i porodičan život. Stavom 6. zabranjuje se objavljivanje podataka u vezi sa starateljstvom, hraniteljstvom ili usvojenjem određenog maloletnika, budući da je reč o podacima koji se odnose na njegov porodičan status i čije objavljivanje može povrediti njegov integritet, pri čemu neki od tih podataka predstavljaju i službenu tajnu, shodno odredbama čl. 323. stav 2. i 331. stav 2. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik RS" br.18/05 i 72/11 - dr. zakon).

V.OBAVEŠTAVANJE O PRITUŽBAMA ZBOG NEPOŠTOVANJA PRAVILA O ZAŠTITI MALOLETNIKA

(Član 30.)

Odredbama člana 30. Nacrta pravilnika bliže se uređuje obaveza pružaoca medijske usluge da obavesti Regulatora o pritužbi koja mu je podneta zbog nepoštovanja pravila o zaštiti maloletnika - u kom roku je dužan da podnese obaveštenje o pritužbi, kao i šta sadrži to obaveštenje.

VI. ZAVRŠNE ODREDBE

(Čl. 31. i 32.)

Članom 31. Nacrta pravilnika uređuje se koji propisi prestaju da važe stupanjem na snagu Pravilnika, dok se članom 32. uređuje pitanje kada Pravilnik stupa na snagu.

4. Sredstava potrebna za primenu Pravilnika

Za primenu Pravilnika nije potrebno obezbediti sredstva u budžetu Republike Srbije, imajući u vidu da se rad Regulatora finansira iz naknada koju plaćaju pružaoci medijske usluge neposredno na račun Regulatora.

Izvor: Vebsajt Regulatornog tela za elektronske medije, 16.12.2014.