Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA KRIVIČNOG ZAKONIKA: Predlogom zakona pooštrene kazne za krivično delo zlostavljanje i mučenje, nasilje u porodici, poreske utaje, ubijanje i zlostavljanje životinja, sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje, napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, učestvovanje u grupi koja spreči službeno lice u vršenju službene radnje i nasilničko ponašanje na sportskoj priredbi ili javnom skupu


Narodna skupština Republike Srbije na tekućoj sednici razmatra Predlog zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika.

Kao razlog za njegovo usvajanje ministarka pravde Nela Kuburović navela je tri razloga. Prvi razlog je prihvatanje inicijative Fondacije Tijane Jurić, koja je podneta Narodnoj skupštini 9. novembra 2017. godine, a koju je podržalo 158.460 građana Republike Srbije. Navedenom inicijativom za izmene i dopune Krivičnog zakonika ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014 i 94/2016) predlaže se propisivanje kazne doživotnog zatvora za najteža krivična dela protiv života i dela, krivična dela protiv polne slobode u slučajevima kada je usled izvršenje dela nastupila smrt deteta, maloletnog lica, bremenite žene i nemoćnog lica. Pored toga, ovom inicijativom predviđa se da lica koja su osuđena na doživotni zatvor za određena krivična dela nemaju pravo na uslovni otpust.

Stalna radna grupa za izmene i dopune Krivičnog zakonika Ministarstva pravde još tokom 2015. godine, odnosno još pre podnošenja predmetne inicijative, razmatrala je pitanje uvođenja kazne doživotnog zatvora u Krivični zakonik, koja bi zamenila postojeću najvišu zaprećenu kaznu zatvora od 30 do 40 godina.

Ovo pitanje našlo se i na javnoj raspravi, gde je bilo zatraženo od stručne javnosti da iskaže svoje mišljenje o tome.

Kazna doživotnog zatvora treba u potpunosti da zameni postojeću najtežu kaznu zatvora u trajanju od 30 do 40 godina, budući da nema razloga da obe kazne postoje istovremeno. To znači da se Predlog inicijative Fondacije "Tijana Jurić", koja predviđa propisivanje kazne doživotnog zatvora za najteže oblike krivičnih dela, odnosi na određena krivična dela, kao što su teško ubistvo, silovanje, obljuba nad nemoćnim licem i obljuba nad detetom. U slučaju kada su izvršene prema detetu, maloletnom licu, bremenitoj ženi i nemoćnom licu, prošireno je na sva druga krivična dela za koja je, prema važećem zakonskom rešenju, propisan zatvor od 30 do 40 godina. Ta dela su ubistvo predstavnika najviših državnih organa, teška dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije, udruživanje radi vršenja krivičnih dela, genocid, zločin protiv čovečnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, terorizam, itd.

Predlogom zakona se uvodi i definiše kazna doživotnog zatvora. Kriminalno političko opravdanje kazne doživotnog zatvora u tome što ona treba da bude izuzetna kazna koja zamenjuje smrtnu kaznu. Pokazalo se da za neka najteža krivična dela u odnosu na određene učinioce vremenska kazna lišenja slobode se ne pokazuje adekvatnom.

Prilikom pripreme teksta Predloga zakona u obzir su uzeta i uporedno pravna rešenja drugih zemalja. Sa izuzetkom nekoliko država, tu su pre svega države nastale na teritoriji bivše Jugoslavije, osim Slovenije, kao i Španije, Portugalije, Norveške, sve ostale evropske zemlje poznaju kaznu doživotnog zatvora. Tu su i Austrija, Finska, Francuska, Nemačka, Italija, Makedonija, Slovenija, Švajcarska.

Republika Srbija, kao i većina zemalja nastala na teritoriji bivše Jugoslavije, sada poznaje rešenje koje nije uobičajeno i, koje osim pomenutih, ne poznaje ni jedna druga evropska zemlja. Umesto doživotnog zatvora, predviđena je dugotrajna vremenska kazna zatvora u određenom rasponu, a negde u fiksnom trajanju.

Osim toga što se tako dobijaju dve vremenske kazne, lišenje slobode sa različitim minimumom i maksimumom, pri čemu je teško tvrditi, za razliku od doživotnog zatvora, da je reč o suštinski različitoj kazni lišenja slobode, takva kazna izaziva dileme i u pogledu toga u kom rasponu je propisati i da li uopšte u rasponu ili fiksnom trajanju i kakav je njen odnos sa redovnom kaznom zatvora.

Uobičajen prigovor koji se upućuje kazni doživotnog zatvora jeste njena nehumanost. Međutim, u tom pogledu ni postojeća kazna zatvora u trajanju od 30 do 40 godina mogla bi se smatrati takođe nehumanom.

Naime, ukoliko osuđeni koji je izdržavao kaznu u trajanju od 40 godina bude pred kraj svog života pušten na slobodu, postavlja se pitanje šta on time dobija, s obzirom da je, po pravilu, bez sredstava za život, u dubokoj starosti, sa prekinutim vezama sa porodicama i prijateljima.

Imajući u vidu težinu ove kazne, njen izuzetan karakter, predviđena su i određena ograničenja u njenom propisivanju i izricanju. Ograničenja koja se tiču njenog propisivanja ostala su ista kao i kod kazne zatvora od 30 do 40 godina. Ona se može propisati samo za najteža krivična dela i najteže oblike krivičnih dela i uvek alternativno uz kaznu zatvora.

Zadržana je i zabrana njenog izricanja licima koja u vreme izvršenja krivičnog dela nisu navršila 21 godinu života. Osim toga, predviđena je i zabrana izricanja kazni doživotnog zatvora u slučajevima kada postoji neki od zakonskih osnova za ublažavanje kazne ili za oslobođenje od kazne, prekoračenje granice nužne odbrane, pokušaj bitno smanjene uračunljivost, dobrovoljni odustanak.

Propisivanjem kazne doživotnog zatvora umesto kazne zatvora od 30 do 40 godina dobilo bi se jasnije razgraničenje između doživotnog zatvora i onog sa vremenskim trajanjem.

Kazna doživotnog zatvora ima i simbolički značaj. Ona može adekvatnije da izrazi težinu nekih krivičnih dela, stepen krivice učinioca, iako se praktično izvršenje može svesti na istu dužinu kao i kazna zatvora od 30 do 40 godina.

Takođe je dopunjena i odredba Krivičnog zakonika koja se odnosi na zastarelost na taj način što je proširen krug krivičnih dela koja ne zastarevaju. Predloženo je da, pored krivičnih dela ratnih zločina i drugih krivičnih dela, u skladu sa ratifikovanim međunarodnim ugovorima, zastarelost krivičnog gonjenja i izvršenja kazne ne može da nastupi i za krivična dela za koje je predviđena kazna doživotnog zatvora.

Imajući u vidu da je uvedena kazna doživotnog zatvora umesto kazne zatvora od 30 do 40 godina, neophodno je bilo izmeniti odredbe koje uređuju uslovni otpust.

Predviđeno je da lice osuđeno na kaznu doživotnog zatvora može da se uslovno otpusti nakon izdržanih 27 godina zatvora. Ovakvo rešenje u skladu je sa intencijom uvođenja kazne doživotnog zatvora koja je po svojoj prirodi teža od zatvora od 30 do 40 godina.

Budući da, po važećem zakonu, lice osuđeno na kaznu zatvora od 40 godina, može biti uslovno otpušteno nakon izdržanih 26 godina i osam meseci, predloženo je da osuđeni na kaznu doživotnog zatvora može biti na uslovnom otpustu nakon izdržanih 27 godina zatvora. Pored toga, zbog uvođenja kazne doživotnog zatvora, uveden je i rok za opoziv uslovnog otpusta za lica osuđena na ovu kaznu.

U skladu sa inicijativom Fondacije "Tijana Jurić", predviđeno je da sud ne može otpustiti osuđenog za krivična dela određena tom inicijativom. Takvo rešenje je u skladu sa Zakonom o posebnim merama za sprečavanje vršenja krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnim licima ("Sl. glasnik RS", br. 32/2013), tzv. "Marijin zakon", koji kao jednu od mera predviđa da se lice osuđeno na kaznu zatvora za krivična dela propisana tim zakonom ne može uslovno otpustiti.

Pored uvođenja doživotnog zatvora, drugi značajni razlog za donošenje Predloga zakona je propisivanje pravila za strože kažnjavanje učinilaca krivičnih dela kada su u pitanju povratnici, odnosno višestruki povratnici.

U skladu sa inicijativom Ministarstva unutrašnjih poslova, izmenjene su i dopunjene odredbe koje se odnose na odmeravanje kazne u slučaju povrata.

Činjenicu da je neko ranije osuđivan za krivično delo učinjeno sa umišljajem, sud obavezno uzima kao otežavajuću okolnost. Kod običnog povrata predviđeno je da sud ne može izreći kaznu ispod granice propisane zakonom ili blažu vrstu kazne ako je učinilac krivičnog dela učinjenog sa umišljajem ranije osuđen za umišljajno krivično delo i ako od ranije osude ili izdržane kazne nije proteklo pet godina.

Kada je u pitanju višestruki povrat, ranije dve osude, sud je obavezan da za krivično delo za koje mu sudi izrekne kaznu iznad polovine raspona propisane kazne pod uslovom da je učinilac ranije dva puta osuđen za krivično delo učinjeno sa umišljajem na kaznu zatvora od najmanje godinu dana i da od dana otpuštanja učinioca za izdržavanja kazne do izvršenja novog krivičnog dela nije proteklo pet godina.

Sužen je i krug krivičnih dela za koje se može izreći uslovna osuda tako što je predviđeno da se ova osuda ne može izreći za krivična dela za koje je zaprećena kazna od osam godina zatvora ili teža kazna umesto kako je sada predviđeno za kaznu zatvora u trajanju od deset godina. Ovom intervencijom se vrši usklađivanje Krivičnog zakonika sa Zakonikom o krivičnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i 55/2014) tako što se predviđa da se uslovna osuda može izreći samo za krivično delo za koje je Zakonikom o krivičnom postupku predviđen skraćeni postupak.

Predlogom zakona izvršeno je i pooštravanje kazni za krivično delo zlostavljanje i mučenje, nasilje u porodici, poreska utaja, ubijanje i zlostavljanje životinja, sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje, napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, učestvovanje u grupi koja spreči službeno lice u vršenju službene radnje i nasilničko ponašanje na sportskoj priredbi ili javnom skupu.

Postoji i treći bitan razlog za donošenje ovog zakona. Izmene i dopune sadržane u odredbama pojedinih članova Predloga zakona odnose se na potrebu usklađivanja sa Preporukom broja 5 FATF-a, međunarodnog tela koje postavlja globalne standarde u oblasti borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma.

Jedan deo tih izmena i dopuna je u funkciji otklanjanja neusaglašenosti identifikovanih u Izveštaju Komiteta Saveta Evrope za sprečavanje pranja novca Manivala iz 2016. godine o evaluaciji Republike Srbije.

Imajući u vidu aktuelni proces izveštavanja Komitetu Saveta Evrope, neophodno je da Republika Srbija usvoji predložene izmene kako bi bio konstatovan napredak u pogledu tehničke usklađenosti sa FATF standardima za borbu protiv pranja novca i finansiranje terorizma.

Naime, predloženim izmenama i dopunama vrši se potpuno usklađivanje sa članom 2. Međunarodne konvencije UN o suzbijanju finansiranja terorizma tako što se opis pojedinačnih krivičnih dela usklađuje sa opisom krivičnih dela iz nekoliko međunarodnih ugovora sadržanih u aneksu te Konvencije, a što je jedan od ključnih kriterijuma za ocenu ispunjenosti preporuke broj 5.

Radi usklađivanja sa tom preporukom, inkriminisana je i radnja putovanja u inostranstvo koja je povezana sa terorizmom i precizno je definisan pojam "sredstva" kod krivičnog dela finansiranja terorizma.

Dakle, predloženim izmenama i dopunama postigla bi se potpuna usaglašenost sa najvećim međunarodnim standardima koji se odnose na sprečavanje finansiranja terorizma, što je od nesumnjivog značaja za unapređenje položaja Republike Srbije u međunarodnim telima u toj oblasti.

Od ostalih izmena ministarka pravde navela je da je na predlog MUP-a intervenisano kod krivičnog dela teško ubistvo tako što je predviđeno kažnjavanje za radnje kojima se priprema neposredno izvršenje ovog krivičnog dela.

U skladu sa inicijativom Ministarstva zdravlja i međunarodnim preporukama dopunjena su krivična dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga i omogućavanje uživanja opojnih droga.

U tom smislu, predviđen je kao kvalifikovan oblik navedenih krivičnih dela kada su ona izvršena prema maloletnom licu, duševno bolesnom licu, licu koje je privremeno duševno poremećeno, licu koje je teže duševno zaostalo ili licu koje se leči od zavisnosti od opojnih droga, odnosno kada je delo izvršeno u ustanovi obrazovanja i vaspitanja ili u njenoj neposrednoj blizini, ustanovi za izvršenje krivičnih sankcija, javnom lokalu ili na javnoj priredbi ili ako je delo izvršilo službeno lice – lekar, socijalni radnik, sveštenik, nastavnik ili vaspitač; iskorišćavanjem svog položaja ili ako je za izvršenje dela iskorišćeno maloletno lice.

U vezi sa tim, izmenjeno je i krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga zbog neujednačenosti sudske prakse. Izmene se sastoje u tome što je kao poseban oblik propisano i neovlašćeno držanje opojnih droga u velikoj količini.

Pored toga, predviđeno je da se učinilac ovog krivičnog dela ne može odrediti izvršenje kazne zatvora u prostorijama u kojima stanuje, a kako bi se činilac sprečio da tokom izvršavanja kazne nastavi sa vršenjem tog krivičnog dela.

Pored toga, u skladu sa predlogom Advokatske komore Srbije, uvodi se i novo krivično delo – napad na advokate.

Prelaznim i završnim odredbama Predloga zakona određuje se primena odredaba koje se odnose na povrat, kao i stupanje na snagu zakona i predloženo je da zakon stupi na snagu 1. decembra 2019. godine, a odložena primena je neophodna kako bi se ostavilo dovoljno vremena da se stručna javnost, nadležni državni organi, sudovi, javno tužilaštvo i policija, kao i građani, upoznaju sa predloženim izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, s obzirom na njihov veliki značaj i domašaj, precizirala je ministarka pravde obrazlažući Predlog zakona.

Izvor: Vebsajt Narodne skupštine, 14.05.2019.
Izvod iz vesti, Naslov: Redakcija