Zastava Bosne i Hercegovine

KRIVIČNI ZAKONIK: Ako učiniocu krivičnog dela izrekne kaznu zatvora do jedne godine, sud može istovremeno odrediti da će se ona izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ukoliko se s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje posle učinjenog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja


Čak 67 odsto osuđenih na kućni zatvor nema fiksni telefon, a samo 25 ljudi je obučeno da instalira opremu za elektronski nadzor, pokazala su istraživanja stručnjaka Instituta za uporedno pravo i Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja.

U prošloj godini izvršeno je ukupno 1.416 kazni kućnog zatvora, od čega 692 sa elektronskim nadzorom a 723 bez njega.

- U velikom broju slučajeva osuđeni žive u zabačenim i planinskim krajevima, a povereničke službe nemaju dovoljno vozila niti vremena da obilaze sve osuđenike na svom terenu. To su neke tehničke okolnosti o kojima treba voditi računa prilikom izricanja ove kazne - kaže dr Jelena Kostić, naučni saradnik Instituta za uporedno pravo.

Zabeleženi su i slučajevi da je osuđenima izrečena mera zabrane korišćenja telefona, iako su dužni da se jave na telefon kada ih pozove poverenik za sprovođenje alternativnih sankcija.

- Bilo bi celishodnije zabraniti komunikaciju sa određenim ljudima i brojevima telefona. Neophodno je proveriti da li osuđeni ima fiksni telefon na koji se može instalirati uređaj, zatim ko je vlasnik stana i da li je on saglasan da se takav uređaj instalira - navodi dr Marina Matić Bošković, naučni saradnik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja.

Moguće je da se na mobilni telefon instalira uređaj za elektronski nadzor, ali tada osuđenik može biti bilo gde ukoliko sa sobom ponese mobilni telefon.

- Postoji mogućnost praćenja preko GPS sistema ali to zahteva dodatna materijalna sredstva i unapređenje tehničkih kapaciteta - kažu one.

Poverenici za alternativne sankcije obilaze osuđenike bar jednom mesečno, po potrebi i više puta. Međutim, oni ne rade non-stop, već imaju ograničeno radno vreme, što osuđeni znaju, pa se najčešće u večernjim časovima i tokom vikenda i praznika udaljavaju od mesta stanovanja.

Ipak, do sada je zabeležen zanemarljiv broj kršenja pravila kućnog zatvora, jer su osuđenici svesni svih prednosti ovakvog izdržavanja kazne.

"Ako učiniocu krivičnog dela izrekne kaznu zatvora do jedne godine, sud može istovremeno odrediti da će se ona izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje - ukoliko se može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja", piše u članu 45, stavu tri Krivičnog zakonika ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019 - dalje: KZ).

Pritom sud uzima u obzir ličnost učinioca, njegov raniji život, držanje posle učinjenog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio.

KZ predviđa da osuđeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom.

"Ukoliko osuđeni jednom u trajanju više od šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora", navodi se u KZ-u.

S obzirom na to da se prijemnik uključuje u utičnicu fiksnog telefona, a nanogvica služi kao odašiljač, onda je u slučaju kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom lako ustanoviti kada je osuđeni samovoljno napustio prostorije. Međutim, to je mnogo teže utvrditi u slučajevima kućnog zatvora bez elektronskog nadzora, jer se kontrola sprovodi nenajavljenim posetama poverenika i telefonskim pozivima. Bez fiksnog telefona takva kontrola je gotovo nemoguća.

- Kućni pritvor je samo modalitet izvršenja zatvorske kazne, koji pozitivno deluje na resocijalizaciju osuđenih, jer im omogućava da nastave sa radom, školovanjem i drugim aktivnostima koje mogu preventivno da utiču da se krivično delo ne ponovi - kaže dr Jelena Kostić.

Ova kazna nije namenjena višestrukim povratnicima ni onima koji odgovaraju za nasilje u porodici, upravo zbog prirode krivičnog dela i odnosa prema žrtvama. Najčešće se izriče za ugrožavanje bezbednosti saobraćaja, imovinski kriminal, krivična dela sa elementima nasilja, zloupotrebu droge i izazivanje opšte opasnosti.

Kućni pritvor smanjuje opterećenje pravih zatvora, a praksa je pokazala da pozitivno deluje na one koji su prvi put izvršili neko lakše krivično delo, jer sprečava njihovu "kriminalnu infekciju" koja je gotovo neizbežna u zatvorima. Osim toga, ovi osuđenici mogu da održavaju veze sa porodicom i prijateljima, da nastave školovanje, rad i druge aktivnosti sa kojima je upoznat poverenik.

Međutim, kapaciteti Povereničke službe su skromni, naglašavaju one.

- Prosečan broj probacionih poverenika na 100.000 stanovnika u evropskim državama je 5,8, a u Srbiji 1,5. U 25 povereničkih kancelarija u Srbiji zaposleno je 27 poverenika sa punim radnim vremenom i 36 vaspitača koji polovinu radnog vremena rade u kaznenim ustanovama, a polovinu u Povereničkoj službi - kažu one.

Navele su i podatak da 72 odsto poverenika smatra da je prilikom izvršenja kazne kućnog zatvora nemoguće sprovoditi kontrolu korišćenja interneta, telefona ili poseta.

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandra Petrović, 08.12.2019.
Naslov: Redakcija