U Srbiji, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosečna godišnja proizvodnja rakije iznosi 44,8 miliona litara, sa tendencijom porasta od 2,9 odsto godišnje, a potrošnja rakije po stanovniku je oko četiri litre. To su zvanični podaci, a koliko se zaista kod nas ispija rakije, kada se tome doda i ona iz nelegalnih tokova, teško je reći, jer veliki broj domaćinstava rakiju peče u svom kazanu u domaćoj radinosti mimo svih evidencija zvanične statistike.
U postupku donošenja novog Zakona o jakim alkoholnim pićima ("Sl. glasnik RS", br. 92/2015), čije će odredbe od 1. januara 2016. godine zameniti dosadašnji Zakon o rakiji i drugim alkoholnim pićima("Sl. glasnik RS", br. 41/2009), istican je podatak da je do donošenja tog akta bilo registrovano 2.048 proizvođača. Takođe, on je dozvoljavao promet rakije u rinfuznom stanju samo između registrovanih poljoprivrednih proizvođača, čime je veliki broj fizičkih lica, koji rakiju proizvode za sopstvene potrebe ostao van sistema legalnog prometa i bez mogućnosti da je legalno prodaju.
Novim Zakonom predviđa se jednostavnija i jeftinija proizvodnja rakije, kao i bolji položaj malih proizvođača koji će moći da izađu iz nelegalne zone. Uostalom, cilj novih zakonskih rešenja i jeste da se smanji nivo sive ekonomije a poveća broj registrovanih proizvođača.
Mogućnosti koje pruža novi Zakon, po rečima predsednika Saveza agrarnih udruženja Vojvodine Mikloša Nađa, koji je i čelnik Reda senćanskih vitezova rakije "Sveti Nikola", ne znači da svi koji sada peku rakiju imaju pravo da je prodaju, nego za to moraju obaviti registraciju.
– Novina je da svi proizvođači mogu da se registruju, da naprave prvi prepek rakije i da taj proizvod prodaju onima koji imaju registraciju za proizvodnju, pakovanje i distribuciju – pojašnjava Mikloš Nađ. - Jer, ako neko do sada nije imao registraciju za tehnološki proces nije mogao da se pojavi na tržištu, ali sada ukoliko ima voćnjak i viškove voća hoće da preradi u rakiju, može lakše da se registruje za preradu do prvog destilata i da ga proda onima koji su registrovani za pakovanje i distribuciju.
Pakovanje takođe zahteva odgovarajući tehnološki proces, a prodaja rakije kao finalnog proizvoda iziskuje i dozvolu Ministarstva finansija gde se za svaki litar rakije mora kupiti akcizna markica, jer bez akcizne markice rakija ni ubuduće neće moći do krajnjeg kupca.
– Novi zakon obezbedio je značajnu novinu time što proizvođači od svog voća moga napraviti prvi destilat i prodati ga, a otkupljivači za dalju preradu i finalizaicju preuzimaju garanciju za kvalitet rakije koju će pripremati za plasman na tržištu – pojašnjava dalje Nađ. – I nadam se da ćemo uspeti, za koju godinu da izdejstvujemo, da pod određenim minimalnim tehnološkim uslovima i uprošćenom procedurom, normalno, uz plaćanja akciza i svih obaveza državi i manji proizvođači sa manjim količinama mogu svoju rakiju plodati krajnjim potrošačima.
Izvor: Vebsajt Dnevnik, Milorad Mitrović, 14.12.2015.