Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O ZAŠTITI PODATAKA O LIČNOSTI: Komentari Društva sudija Srbije na Nacrt zakona


U okviru javne rasprave o tekstu Nacrta zakona o zaštiti podataka o ličnosti, Društvo sudija Srbije sačinilo je i 7. avgusta 2018. godine dostavilo Ministarstvu pravde svoje Komentare ovog Nacrta.

Društvo sudija Srbije nedavno je saznalo da je Ministarstvo pravde objavilo na svom vebsajtu Nacrt zakona o zaštiti podataka o ličnosti za koji je navelo da predstavlja "usaglašen tekst sa komentarima Evropske komisije i Jurodžasta (Eurojust)".

I treća verzija ovog zakona kod Društva sudija održava niz zabrinutosti u pogledu toga da li će zaista biti omogućeno: građanima – da ostvare Ustavom garantovana prava, između ostalih i prava na privatnost i na pravnu sigurnost, a sudovima – da nesmetano funkcionišu u uslovima koji bi bili pažljivo razmotreni pre uspostavljanja dodatnih nadležnosti.

Donošenje zakona obrazlaže se potrebom za usaglašavanjem sa pravnim tekovinama Evropske unije, pre svega sa Uredbom 2016/679 Evropskog parlamenta i Saveta o zaštiti pojedinca u vezi sa obradom podataka o ličnosti i slobodnom kretanju takvih podataka (Opšta uredba), kao i Direktivom 2016/680 o zaštiti pojedinca u vezi sa obradom podataka o ličnosti od strane nadležnih tela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili gonjenja krivičnih dela ili izvršenja krivičnih sankcija i slobodnom kretanju takvih podataka. Ministarstvo zaključuje da navedeni pravni dokumenti EU ukazuju na to da zaštita podataka više nije pitanje harmonizacije prava Evropske unije i pojedinačne primene u nacionalno zakonodavstvo države-članice EU, već oblast direktne primene prava EU i da je snažan nezavisni organ za zaštitu podataka o ličnosti za to neophodan preduslov.

Načelni komentar Društva sudija Srbije i dalje ostaje da ovaj Nacrt treba u velikom obimu izmeniti, a rešenja prilagoditi pravnom sistemu Republike Srbije. Društvo sudija ukazuje da su države članice EU pripremale svoje pravne sisteme za primenu Opšte uredbe tokom dve godine od njenog usvajanja i da ih, prateći njenu primenu, i sada njoj prilagođavaju. Zbog toga je jasno da Opštu uredbu EU treba razumeti u njenoj celovitosti, imajući u vidu svrhu njenog donošenja i pristupiti donošenju zakona ne tako što će biti prepisana načelna rešenja, već na taj način što će se zakonom uspostaviti takva rešenja koja će omogućiti da zaživi "duh" Opšte uredbe EU, a da to ne predstavlja smetnju za celovitost i nesmetano funkcionisanje pravnog poretka Republike Srbije.

Kao i u svojim komentarima koje je 15. januara ove godine dalo na prethodnu verziju ovog zakona, Društvo sudija ukazuje da je i ova verzija Zakona o zaštiti podataka o ličnosti pisana na način koji i pravni stručnjaci teško prate, sa velikim brojem izuzetaka od pravila, sa pominjanjem organa koji pojedinačno nisu određeni, formulacijama koje otvaraju mogućnost širokog tumačenja (npr. "u meri u kojoj je to moguće", "ako je primenjivo" i dr). Sve to predstavlja primer propisa koji je teško primeniti u praksi na dosledan način, što će neminovno uzrokovati donošenje različitih odluka u sličnim slučajevima.

S obzirom na očekivanje da će ovaj tekst ipak biti u znatnoj meri izmenjen, Društvo sudija Srbije se neće iscrpljivati komentarima na pojedinačne članove, nego će poseban komentar dati samo na odredbe koje zadiru u rad sudstva.

Nacrtom se ostaje pri uvođenju koncepta "pritužbe" (član 82), kao instituta koji je inače u praksi uobičajen za obraćanje odgovornom licu zbog određenih nedostataka u radu pojedinačnog lica u okviru organa ili pravnog lica, kao što je to npr. uređeno Zakonom o uređenju sudova (čl. 8. i 55), pri čemu se ne uređuje postupak u kome se po toj pritužbi odlučuje, što može da stvori proizvoljno i različito postupanje o istom pravnom sredstvu. Isto tako, Nacrt je nedorečen u pogledu postupka za ostvarivanje prava lica na koje se podaci odnose, a što je od značaja, između ostalog, za nadležnost suda i predmet spora, kako je predviđeno članovima 84 - 86. Članom 86. predviđeno je pravo na naknadu štete. Osim ukoliko je namera da se ovim nacrtom uredi neka novina u pogledu naknade štete, ovakvom regulisanju nema mesta u ovom zakonu, budući da je ova materija već uređena Zakonom o obligacionim odnosima.

Nacrtom zakona predviđa se paralelna sudska zaštita prava lica na koje se podaci odnose i to i pred upravnim sudom (član 83) i pred višim sudom, kao sudom redovne nadležnosti (član 84), iako je ova materija par excellence materija upravnog prava. Na taj način zanemaruju se opšteprihvaćeno pravno načelo "ne dvaput o istom – ne bis in idem" i moguće posledice uporedno vođenih postupaka, što bi moglo da dovede do pravne konfuzije i otežane zaštite prava.

Nacrtom se ne uspostavlja dužnost organa nadležnih za pravnu zaštitu (Poverenik, Upravni sud, viši sud) da obaveštavaju jedni druge da se pred njima vode postupci, niti da provere da li se kod drugih organa vodi kakav postupak (što je i logično, jer sudski postupak pred sudom opšte nadležnosti ne bi trebalo da ima veze sa sudskim postupkom pred sudom posebne nadležnosti, kakav je Upravni sud). Lako se može zamisliti situacija da lice na koje se podaci odnose istovremeno podnese "pritužbu" Povereniku i tužbu višem sudu, i tako sāmo odredi postupak i organ za koji proceni da će mu omogućiti povoljniju zaštitu, ili da lice na koje se podaci odnose, ali i nadzirani subjekt, zasebno pokrenu postupak pred Upravnom sudom ili pokrenu postupke i pred Upravnim i pred višim sudom. Na taj način ne samo da se povređuje pravna sigurnost u apstraktnom smislu, već se ona ugrožava i u svakom pojedinačnom slučaju. Važno je istaći da bi pravna nesigurnost mogla nastati i nezavisno od izreke odluke organa koji ju je doneo, jer obrazloženje i tumačenje pojedinačne odredbe može biti različito, pa čak i oprečno.

Osim toga, najveći broj "rukovalaca", "obrađivača" i "primalaca" podataka o ličnosti skoncentrisan je u velikim gradovima (Beograd, Novi Sad, Niš, Kragujevac), pa će u velikim gradovima, a naročito u Beogradu, ovako uspostavljenom nadležnošću višeg suda doći do dodatnog opterećenja tih sudova. Viši sud u Beogradu i inače je nadležan da odlučuje za teritoriju čitave Republike Srbije u sporovima koji proističu iz javnog informisanja i u sporovima za zaštitu autorskih i srodnih prava i intelektualne svojine, i već je nesrazmerno više opterećen od ostalih 25 viših sudova. Takva njegova preopterećenost dovešće u nejednak položaj (vremenski pristup pravdi) "lica na koja se podaci odnose" i dovešće do toga da u najvećem broju slučajeva, na području viših sudova u velikim gradovima, građanima bude povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. S obzirom na preveliku opterećenost Višeg suda u Beogradu, došlo bi i do preopterećenja Apelacionog suda u Beogradu koji odlučuje o žalbama protiv odluka, između ostalih, i Višeg suda u Beogradu. Kako je u svakom od ovih slučajeva dozvoljena i revizija, došlo bi i do enormnog povećanja broja predmeta i u najvišem sudu države. Takva situacija zahtevala bi i da se u sistemu poveća broj sudija, sudijskih pomoćnika i pripravnika i ostalih zaposlenih u sudovima koji bi bili opterećeni ovom novoustanovljenom nadležnošću.

Imajući u vidu već postojeći, razvijeni i funkcionalan postupak zaštite pred Poverenikom, Društvo sudija poziva Ministarstvo pravde da:

  • učini dostupnim javnosti komentare koje su na prethodne verzije zakona dali Evropska komisija i Jurodžast,
  • izloži jasne i ubedljive razloge za promenu koncepta zaštite u ovim slučajevima i za uspostavljanje nadležnosti višeg suda sa uvek dozvoljenom revizijom najvišem sudu u državi, sa analizom efekata primene zakona,
  • preispita predložena rešenja, kako u pogledu izbora ovakve zaštite, tako i u pogledu načina na koji se uređuje sudska nadležnost (nadležnost sudova trebalo bi urediti zakonom koji uređuje ovu materiju).
Izvor: Vebsajt Društva sudija Srbije, 07.08.2018.
Naslov: Redakcija