Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA: Moralna autorska prava (da se autoru prizna autorstvo nad delom) su neograničenog trajanja, dok imovinska autorska prava traju od nastanka dela, pa do 70 godina posle smrti autora i prenosiva su na treća lica. Nepoštovanje intelektualne svojine u Srbiji i dalje je masovno. Većina članova starih ugovora bila protiv autora, a ne u njegovu korist


Šestoro ljudi dopalo je zatvora u poslednjih godinu dana jer su zloupotrebili tuđa autorska prava, a još 31 osoba je osuđena na uslovnu kaznu, kućni zatvor ili opomenu. Ove brojke su manje nego pre npr. sedam godina, kada je osuđeno 130 ljudi, a 11 njih se našlo iza rešetaka.

Da li to znači da smo, u međuvremenu, postali svesniji, pa se u Srbiji manje kradu autorska prava, ili se naprosto za ova dela manje sudi?

- Moj otac se nije žalio na izdavače, ne pamtim da je imao primedbe na ugovore koje je sa njima sklapao. Ali i tada i sada, mislim da su prioriteti pisca bili da knjiga izađe, da ode među čitaoce, a pitanje autorskih prava bilo je u drugom planu. Autori su gledali poslednju stranicu ugovora i mesto na kojem će se potpisati. Vrednost i budućnost iskorišćenih autorskih prava bili su uvek zaboravljani, zaturani, o tome se nije vodilo računa - kaže reditelj Miloš Radović, sin Duška Radovića.

Zato je i došlo do toga da se u ugovorima autorska prava ustupaju zauvek, bez vremenskog ograničenja, za iznos koji je daleko manji i od realne i od tržišne vrednosti dela. Većina članova ugovora bila je protiv autora, a ne u njegovu korist.

- Sećam se da je osamdesetih godina tiraž tri knjige "Beograde, dobro jutro" bio oko 380.000 primeraka. Da je bilo poštovanja i realnog vrednovanja tog autorskog dela, ja se danas sigurno ne bih bavio filmom - komentariše Radović, i podseća da su devedesetih celu stvar dodatno pogoršala piratska izdanja, koja su postala masovna pojava. Ugovori se više nisu ni nudili, objavljena dela nisu se prijavljivala, prekršioce niko nije gonio...

Sve je to različite autore nateralo da potraže pravnu pomoć i zaštite svoja prava. Zaštitu prava mog oca poverio sam kompaniji "Maskom". To je, između ostalih muka, podrazumevalo i višegodišnje sudske sporove sa, na primer, izdavačima udžbenika koji su, na kraju, prihvatili svoje obaveze i danas ih redovno ispunjavaju. U slučajevima kada su dela moga oca komponovana, zaštitom tog dela zaostavštine bavi se "Tin dram mjuzik".

Tanja Bukvić, direktorka "Tin dram mjuzika", kaže da kršenja autorskih prava ima u svim oblastima autorskog stvaralaštva, a posebno u muzici:

- Autori često nisu svesni prava koja im pripadaju i ne znaju kako da se izbore s njihovim kršenjem, ali problem je i nedostatak poverenja u organizacije koje se bave kolektivnim ostvarivanjem autorskog i srodnih prava. Mislim na Sokoj i PI, koji štite autore i interpretatore. Nepoverenje je nastalo zbog nedovoljne transparentnosti u njihovom radu. -

Tanja Bukvić kaže da je uobičajeno da se muzika slobodno koristi na internetu, u TV emisijama ili filmovima, bez prethodne dozvole autora ili nosioca autorskog prava:

- Oni misle da je dovoljno da kolektivnim organizacijama plaćaju naknadu za emitovanje muzike, prenebregnuvši čitav jedan segment autorskih prava koja se ostvaruju individualno i mogu se regulisati samo sa autorima i nosiocima prava. -

Najveću štetu trpe autori, njihove porodice, naslednici, pravna lica na koja su autori preneli deo svojih imovinskih prava, ali i država zbog neplaćenih poreza, obaveznih pri prometu intelektualne svojine.

Moralna autorska prava (da se autoru prizna autorstvo nad delom) su neograničenog trajanja, dok imovinska autorska prava traju od nastanka dela, pa do 70 godina posle smrti autora. Ova druga su prenosiva na treća lica, pa jedan plodonosni autor tako može da obezbedi i nekoliko generacija naslednika.

Izvor: Vebsajt Novosti, V. Crnjanski Spasojević, 09.11.2017.
Naslov: Redakcija