Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O BESPLATNOJ PRAVNOJ POMOĆI: Probijen je rok iz Akcionog plana za Poglavlje 23 koji je predviđao da ovaj zakon bude usvojen do septembra 2016. godine. Advokati insistiraju da samo oni mogu da pružaju pravnu pomoć, ukazujući na Ustav koji predviđa da pravnu pomoć pružaju "advokatura i službe pravne pomoći koje se osnivaju u jedinicama lokalne samouprave". S druge strane, predstavnici nevladinog sektora naglašavaju da bi to omogućilo "monopol advokature" koji ne bi koristio korisnicima pravne pomoći


Iako Ustav Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 98/2006 - dalje: Ustav) već punih deset godina "svakome garantuje pravo na pravnu pomoć", najugroženije kategorije stanovništva i dalje čekaju da advokati i predstavnici civilnog društva pronađu kompromis, kako bi mogle da uživaju to pravo.

I dok iz Ministarstva pravde očekuju da će Nacrt zakona o besplatnoj pravnoj pomoći do kraja godine ući u proceduru, stavovi dve strane o poželjnom rešenju ne ulivaju previše optimizma da će se to i desiti. U međuvremenu, probijen je i rok iz Akcionog plana za Poglavlje 23 koji je predviđao da ovaj zakon bude usvojen do septembra 2016. godine.

O Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći se u pravničkim krugovima govori najmanje deset godina. Ustav iz 2006. godine predvideo je njegovo usvajanje. Potrebu za ovim zakonom predvidela je i Strategija razvoja sistema besplatne pravne pomoći u Republici Srbiji ("Sl. glasnik RS", br. 74/2010), kao i Nacionalna Strategija reforme pravosuđa za period 2013-2018. godine ("Sl. glasnik RS", br. 57/2013). Uprkos tome, ovaj zakon još uvek nije došao ni do faze nacrta.

Pravnu prazninu svih ovih godina popunjavale su nevladine organizacije, pravne klinike i jedinice lokalne samouprave pružajući pravnu pomoć socijalno najugroženijim građanima koje nisu sebi mogle da priušte advokata.

Osnovni razlog zbog kojeg ovaj zakon i dalje nije usvojen jeste novac. Naime, iako nastoji da reguliše "besplatnu pravnu pomoć", u igri su velike pare. Ilustracije radi, u Akcionom planu za Poglavlje 23 predviđeno je da u prve tri godine primene ovog zakona bude potrošeno 5,6 miliona evra godišnje. Dobar deo tog novca bi išao pružaocima pravne pomoći i tu je srž konflikta između advokata i predstavnika NVO.

Advokati insistiraju da samo oni mogu da pružaju pravnu pomoć, ukazujući na Ustav koji predviđa da pravnu pomoć pružaju "advokatura i službe pravne pomoći koje se osnivaju u jedinicama lokalne samouprave". S druge strane, predstavnici nevladinog sektora naglašavaju da bi to omogućilo "monopol advokature" koji ne bi koristio korisnicima pravne pomoći.

I pored toga, dve strane su pre nešto više od godinu dana uspele da usaglase svoje stavove i dođu do Nacrta zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Taj nacrt je dobio "zeleno svetlo" iz Brisela, kao i od resornih ministarstva. Međutim, pre nego što je nacrt stigao pred Vladu Republike Srbije, ona je raspuštena pošto su raspisani parlamentarni izbori. Kada se šest meseci kasnije konstituisala nova Vlada, dve strane se više nisu slagale oko postignutog.

Iz Ministarstva pravde je rečeno da je iz tog razloga reaktivirana radna grupa koja se približava novom Nacrtu zakona. Oni očekuju da nacrt bude gotov krajem ovog meseca ili u decembru 2016. godine.

Članovi radne grupe takođe očekuju da će doći do nacrta u najskorijem periodu. Problem je, međutim, što su ideje dve strane o poželjnom izgledu tog dokumenta i dalje dijametralno suprotstavljene.

Saša Gajin, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Union i jedan od članova radne grupe, navodi da organizacije civilnog društva imaju opravdana očekivanja da se nađu među pružaocima usluga besplatne prave pomoći.

- NVO su dvadeset godina pro bono pružali pomoć najugroženijim stanovnicima. Bilo bi tragično da sada neko njihovu sposobnost da to čine dovede u pitanje - navodi Gajin dodajući da skoro nijedna advokatska kancelarija nije pružala besplatnu pomoć.

On ističe da bi isključivanje svih ovih organizacija dalo advokatima monopolski položaj.

- Oni se pozivaju na Ustav, ali ga tumače onako kako njima odgovara. Ustav njih obavezuje da pružaju pravnu pomoć, ali ne zabranjuje svima drugima da to isto čine- kaže Gajin. Prema njegovim rečima, argumenti advokata da samo oni mogu da na adekvatan način zaštite pravo korisnika pomoći nije na mestu, pošto je stav NVO da time može da se bavi svako ko je završio pravni fakultet.

Sličnog stava je i Milan Antonijević, direktor Komiteta pravnika za ljudska prava JUKOM. I on smatra da Nacrt zakona mora da proširi krug pružalaca pravne pomoći, što je prema njegovim navodima, napomenuto i u poslednjem izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije u evrointegracijama.

- Ovaj zakon mora da bude usvojen do kraja godine, kako bi sledeća bila iskorišćena za pripremu centara za socijalni rad koji treba da koordinišu ceo postupak. U suprotnom, ugrožavaju se građani koji su već deset godina uskraćeni za besplatnu pravnu pomoć - navodi Antonijević.

Prema rečima predsednika Advokatske komore Beograda (AKB), Slobodana Šoškića, ovaj zakon treba da ima svega desetak članova koji će propisati pod kojim uslovima građani imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć. Sve ostalo bi bilo kršenje Ustava koji jasno definiše ko pruža pravnu pomoć - kaže Šoškić. Prema njegovim rečima, dozvoljavanje svima da pružaju pomoć bi uvelo korupciju u ovu oblast i ugrozilo pravnu sigurnost u pružanju pomoći.

Šoškić je uveren da će druga strana prihvatiti njihovo viđenje materije iako priznaje da su im stavovi potpuno različiti.

Ukoliko bi Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći bio usvojen bez uvažavanja mišljenja advokata, Slobodan Šoškić, predsednik Advokatske komore Beograda, ne isključuje mogućnost scenarija iz 2014. godine kada su advokati zbog Zakona o javnom beležništvu ("Sl. glasnik RS", br. 31/2011, 85/2012, 19/2013, 55/2014 - dr. zakon, 93/2014 - dr. zakon, 121/2014, 6/2015 i 106/2015) protestovali četiri meseca. "Ja se nadam da do toga neće da dođe i da ćemo naći rešenje u tolerantnom dijalogu", kaže Šoškić.

Izvor: Vebsajt Danas, Vuk Jeremić, 12.11. 2016.
Izvod iz vesti, Naslov: Redakcija