Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA: Koncerti, izložbe, citati iz književnosti, čak i fotografije sa interneta, smatraju se intelektualnom svojinom, te je objavljivanje takvih dela putem društvenih mreža zabranjeno


Fejsbuk je prošle nedelje jednoj izdavačkoj kući, koja objavljuje dela Mišela Uelbeka na srpskom jeziku, blokirao svako buduće plaćeno oglašavanje i na Fejsbuku i na Instagramu. Sve to se dogodilo jer je objavljen citat iz Uelbekove knjige "Serotonin", što ova društvena mreža ne dozvoljava. Da li uopšte znate šta smemo da objavljujemo na društvenim mrežama prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima?

Dakle: moj telefon, moj snimak i moj profil na Fejsbuku na koji ću to postaviti. I to je sve u redu, osim ako na snimku nije nečije autorsko delo.

Koncerti, izložbe, citati iz književnosti, čak i fotografije sa interneta koje najčešće koristimo, smatraju se intelektualnom svojinom.

- Samim tim ne biste smeli ni da objavljujete takva dela na internetu kao korisnici društvene mreže, ali objavljivanje na internetu odgovara samim autorima i oni to uglavnom tolerišu jer to služi za promociju njihovih dela. Ako izričito ne zabrane na koncertu ili izložbi da se ti događaji snimaju, po pravilu ne bi trebalo da bude nikakvih posledica - istakao je Novak Vujičić, asistent na Pravnom fakultetu.

- Kod nas postoji sudska praksa i postoji pravna teorija koji definišu jasne granice autorskog prava. Meni se više čini da javnost nije u dovoljnoj meri upoznata sa autorskim pravom i njegovom ozbiljnošću u neku ruku - naveo je Vujičić.

Tako, ako odete na koncert omiljenog pevača i nakon toga objavite video-snimak ovog događaja na svom Instagram ili Fejsbuk profilu, možete očekivati dva scenarija. Po jednom ćete dobiti veliki broj lajkova, a po drugom može da usledi blokada ove objave, jer za dozvolu nije pitan vlasnik autorskih prava.

Ukoliko je vaš Instagram nalog javan, vlasnik autorskih prava, odnosno pevač, može da se obrati Instagramu i traži da se video-zapis ukloni, ako proceni da će to, recimo, smanjiti broj prodatih karata na nekom od njegovih narednih koncerata.

Ovo je samo mala ilustracija teze šta se može dogoditi ako na internetu neovlašćeno preuzimamo i delimo tuđe autorsko delo.

Kada govori o zaštiti autorskih prava, dr Dušan Popović, redovni profesor Pravnog fakulteta, koji predaje o pravu intelektualne svojine i pravu interneta, često navodi primer francuske televizijske stanice koja je u centralnim informativnim vestima objavila prilog o izložbi slikara za koju se plaćala ulaznica. S obzirom na to da je taj prilog trajao tri minuta, tokom kojih je prikazano svih 15 radova tog umetnika, on je tužio i dobio ovu stanicu, jer je prekršila Zakon o autorskom pravu.

Slična situacija dogodila se i u Nemačkoj, kada je prilikom izvođenja pozorišne predstave glumac gotovo deset minuta čitao odlomke iz jednog romana, čiji autor nije dao dozvolu za taj čin.

- Otkako je internet postao deo naših života, na globalnoj informatičkoj mreži gotovo svakog dana primetno je kršenje autorskih prava, tako što se neovlašćeno pojavljuju tuđi tekstovi ili njihovi delovi, fotografije, video ili audio zapisi. Većina ljudi misli da, ako je nešto dostupno i besplatno na internetu, to mogu da koriste svi, što je netačno - kaže Popović.

Kako dodaje, ako na nekom sajtu pronađemo zanimljivu fotografiju ili tekst, ne možemo da ih uzmemo i postavimo na svoj sajt bez dozvole autora.

- U Zakonu o autorskim i srodim pravima striktno su navedene situacije u kojima se može koristiti tuđe autorsko delo: ja u nastavi mogu da citiram delove iz nečije knjige, ako pritom navedem autora i naslov citiranog dela, odnosno kada i gde je citirano delo objavljeno. Osim toga, mora se voditi računa o obimu citiranog dela, nije dozvoljeno u celini citirati bez dozvole autora - objašnjava on.

Dodaje da je predmet Zakona o autorskom pravu sve ono što je produkt intelektualne svojine i što je originalna tvorevina, bilo da je reč o aforizmu ili romanu u pet tomova. Ključne reči su originalnost i autentičnost, bez obzira na vrednost autorskog dela.

- Plagiranje naučnih radova je čest slučaj u akademskoj praksi, tako da se na našem fakultetu ne zakazuje polaganje diplomskog, magistarskog ili doktorskog rada, pre nego što taj rad prođe anti-plagijat proveru. Taj softver košta nekoliko hiljada evra i to mogu da plate samo bogati fakulteti. Međutim problem je u tome što ovaj softver prepoznaje samo delove teksta na srpskom ili srodnim jezicima, pa je teoretski moguće da neko plagira tekst koji je originalno napisan na stranom jeziku. Mentorima nije lako da se izbore sa ovim problemom, jer od njihove obaveštenosti i intuicije zapravo najviše zavisi da li će da posumnjaju u autentičnost naučnog rada - zaključuje profesor Popović.

Izvor: Vebsajt Blic, 10.09.2019.
Naslov: Redakcija