Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

(NE)ZAKONITOST NAPLATE PREMIJE OSIGURANJA STAMBENOG KREDITA KOD NKOSK OD STRANE BANAKA: Ako se neko izjasnio da želi da osigura kredit, potpisao je ugovor o kreditu i zbog toga dobio bolje uslove. Ne postoji pravni osnov da se to obori na sudu, stav je Udruženja banaka Srbije


Presuda Trećeg osnovnog suda, prema kojoj banka mora klijentu da vrati troškove osiguranja stambenog kredita kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kreditaneosnovana je i nelogična. Nije tačno ni to da klijenti nisu bili obavešteni o tome da je plaćanje ove polise njihova obaveza. Mogli su da biraju da li će uzeti osiguran ili stambeni kredit bez osiguranja kod Nacionalne korporacije. Odabrali su osigurani zajam i dobili niže kamate, kaže Veroljub Dugalić, generalni sekretar Udruženja banaka Srbije.

U slučaju da ova presuda postane pravosnažna, šta zaduženi građani mogu da očekuju?

Ako se neko izjasnio da želi da osigura kredit, potpisao je ugovor o kreditu i zbog toga dobio bolje uslove. Ne postoji pravni osnov da se to obori na sudu. U slučaju da presuda postane pravosnažna i banke će reagovati. Mogu da kažu da su dovedene u zabludu da će klijenti osiguravati kredit kod NKOSK-a. Mogu i da im vrate novac od polise osiguranja, ali će kamatna stopa na stambene kredite biti 6,5 umesto 3,5 odsto. Oni će morati da vrate novac koji su, u međuvremenu, uštedeli.

Da li banka ima pravo da menja uslove u ovom slučaju, budući da se polisa osiguranja ne raskida?

 Pa, kako je sud mogao da dovede u pitanje ovo što je ugovorom definisano? Zašto bi jedna logika važila za klijenta, a druga za banku. Pa da vidimo, da li je klijentima u interesu da im banka vrati 2.500 evra od osiguranja, a traži 10.000 evra koje su uštedeli na nižim kamatama.

Na osnovu kog zakona banka obavezu plaćanja polise osiguranja kredita prebacuje na građane?

Ovo nije u suprotnosti ni sa jednim zakonom. A ono što nije zabranjeno, to je dozvoljeno. Korporacija je osnovana da bi obezbedila sigurnost depozita, ali i klijenata. Klijent plaća osiguranje. Ako on prestane da plaća kredit, umesto njega će to činiti korporacija, a ona će ga kasnije pritiskati. Ko najviše rizikuje? Banka, jer je dala novac. Logično je da će se osigurati. To je njeno pravo, kao što i klijent ima pravo da to prihvati ili ne prihvati. Banka mu daje jeftiniji kredit, pa da li je logično očekivanje da ona plati i to što će osiguranjem obezbediti jeftiniji kredit.

Ali to je ugovor o osiguranju između banke i NKOSK-a. On je u Srbiji nedozvoljen ukoliko ide na teret trećeg lica, a to je u ovom slučaju klijent.

A ko da plati!? Banka! To je besmisleno. To je upravo trenutak u kome se zanemaruje ono što je klijent potpisao, nego ćemo sada tražiti izokola način kako banka da im vrati novac.

Zašto i ovaj trošak nije uračunat u kamatu, pa se ova naknada ne bi ocenjivala nezakonitom?

O načinu plaćanja može da se razgovara. Ali, moramo da razgraničimo ko je u obavezi da plati osiguranje. To nije nametnuta obaveza klijentu, nego pogodnost i benefit koji je dobio od banke kroz nižu kamatu. Pitanje je suštine, ko je obavezan da plati osiguranje. Naravno, onaj ko koristi uslugu, a to je klijent.

Po Zakonu o obligacionim odnosima banka troškove i zaradu može da izražava samo kroz kamatu?

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja) uopšte ne poznaje takvu vrstu transakcija, jer je donet pre 50 godina. Kad god neko želi da zamagli stvar pomene ovaj zakon. On je samo osnov i ne bavi se detaljima. Svi koji kritikuju banke pozivaju se na član 1065 ovog zakona koji kaže da se klijent između ostalog obavezuje da plati iznos uz utvrđenu kamatu. Ne pominju član 1066 koji definiše uslove davanja. Postoje i drugi zakoni koji preciznije određuju šta banka može da naplaćuje.

Udruženja za zaštitu potrošača tvrde da niže kamatne stope u osiguranim stambenim kreditima nisu validan argument za plaćanje naknade osiguranja, posebno što su banke u ugovorima te kamate jednostrano povećavale.

To je bio slučaj sa nekoliko banaka, pre sedam-osam godina, koje su u ugovorima imale odrednice da u skladu sa svojom poslovnom politikom mogu da menjaju kamatne stope. To nije bilo fer i mi to nikada nismo opravdavali. Uz preporuku NBS, banke su ukinule ove klauzule i obeštetile klijente. Kamatne stope nijedna banka više ne menja.

Zašto Srbija i dalje ne rešava problem kredita indeksiranih u švajcarskim francima?

Zaduženi u ovoj valuti imali su četiri puta mogućnost da svoje kredite prebace u evro. Odziv je svaki put bio slab, jer su razne organizacije vodile negativne kampanje protiv ovih predloga. Problem je rešen, ali oni ne žele da prihvate predloge. Srbija je jedina država koja je dala četiri modela, dva sa konverzijom i dva u švajcarcima. Ali, mi i dalje pričamo o tome kako su problem rešili drugi.

Rešili su skoro svi i to je istina, zar ne?

Kako? Hoćemo li i mi kao Crna Gora – konverziju na dan zaključenja ugovora i kamatu od 8,2 odsto. Ili kao Hrvatska? Po hitnoj proceduri usvojen je Zakon o konverziji i oročen na tri godine. Banke su iscrple sve zakonske mogućnosti, pa je centrala jedne banke iz Italije zatražila arbitražu.

Izvor: Vebsajt Politika, Jelica Antelj, 07.09.2017.
Naslov: Redakcija