Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

REFORMA PRAVOSUĐA: Medijske "fame" najčešće su vezane za događaje koji svoj epilog dobijaju na sudu, ali zbog izveštavanja medija javnost ne može da razluči šta je laž, a šta istina ili poluistina. Takva atmosfera znatno utiče i na rad pravosudnih organa. Tome pogoduje i brisanje klevete kao krivičnog dela, čime su laži dobile legalitet i legitimitet. Zato se smatra da suđenja u drugom ili trećem stepenu mogu biti smirenija i objektivnija, bez mnogo emocija, strasti i pritisaka medijski izmanipulisane javnosti


Fama je bila ćerka boginje zemlje Geje. Ona je oličenje lažnih vesti i glasina – strašna pernata neman sa velikim krilima i dugačkim i hitrim nogama. Imala je onoliko jezika, očiju i ušiju koliko je na sebi imala pera, a niko se nije mogao meriti sa njom koliko se mogla naduvati. Baš tako i danas izgledaju "fame" – glasine i afere koje su sastavni deo tabloidizacije društvenog života.

Ovako je govorio sudija Ustavnog suda Srbije dr Jovan Ćirić, na međunarodnom naučnom skupu "Pravosuđe i mediji", koji je na Paliću organizovao Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.

Prirodna je ljudska sklonost da veruje u glasine i da ih širi dalje, a najstarija priča o tome kako glasine nisu bezazlene datira još iz petog veka pre nove ere, kada je jedan berberin iz Pireja saznao od svoje mušterije strašnu vest o porazu grčke flote kod Sicilije. Odmah je otrčao do Atine da saopšti šta je čuo. Dočekan je sa nevericom i bio stavljen na velike muke, sve dok se na kraju nije ispostavilo da je glasina tačna – ispričao je dr Ćirić.

Danas više od dvadeset odsto Amerikanaca i gotovo trideset procenata Rusa sumnja da je čovek bio na Mesecu, naveo je sudija. Medijske manipulacije toliko su složene, naročito sa razvojem internet tehnologija, da se ne može znati šta je laž a šta istina, jer se granica između njih često gubi.

Moglo bi se reći da ono što mediji nisu zabeležili, to kao da se nije ni dogodilo. Međutim, ne tako retko biva da se ono što mediji zabeleže nije ni dogodilo u stvarnosti– rekao je sudija Ćirić.

Podsetio je na slučaj Orsona Velsa, koji je 30. oktobra 1938. godine direktno na njujorškom radiju "prenosio" invaziju Marsovaca i izazvao paniku kod građana. 

Mediji i njihova moć oduvek su pobuđivali pažnju. U vreme francuske buržoaske revolucije novinari su nazivani "četvrtim staležom", pored plemstva, sveštenstva i građanstva. Napoleon ih je kasnije nazvao "petom silom", pored Francuske, Austrije, Rusije i Velike Britanije, da nakon ujedinjenja Italije i Nemačke, novinari dobili naziv "sedma sila". Od tada do danas, nekadašnja "sedma sila" postala je "prva sila" – kaže sudija Ćirić.

Današnje medijske "fame" najčešće su vezane za događaje koji svoj epilog dobijaju na sudu, ali zbog izveštavanja medija javnost ne može da razluči šta je laž, a šta istina ili poluistina. Takva atmosfera znatno utiče i na rad pravosudnih organa. 

Velika medijska atraktivnost jednog konkretnog slučaja ima višestruko negativne uticaje na smireno suđenje bez predrasuda. Svedoci tada počinju da svedoče ne ono što su stvarno videli, već ono što su pročitali u novinama, videli na televiziji ili na internetu. Veštaci počinju više da razmišljaju o tome kako će javnost prihvatiti njihove nalaze i mišljenja, a u drugačijem položaju nisu ni sudije. Zato se smatra da suđenja u drugom ili trećem stepenu mogu biti smirenija i objektivnija, bez mnogo emocija, strasti i pritisaka medijski izmanipulisane javnosti – kaže sudija Ćirić. 

Veliki tiraži i gledanost danas podrazumevaju skandale i afere, pa se u medijima, pored estradnih ličnosti, starleta i političara, pojavljuju i "pikantni" detalji pojedinih medijski interesantnih kriminalnih slučajeva.

Najšira javnost je uvek znatiželjna, pogotovu kada se dogodi neki "veliki" zločin. Veliki deo medija potencira različite bizarnosti, upire prstom u moguće krivce i sprovodi tabloidizaciju društvenog života, prvenstveno pravosuđa, a posledica je opadanje poverenja u rad pravosuđa i u sve druge ključne institucije društva – kaže dr Ćirić.

Tome pogoduje i brisanje klevete kao krivičnog dela, čime su laži dobile legalitet i legitimitet, naglašava naš sagovornik.

Zato se može reći da najveći problem medija u Srbiji danas nije nedostatak njihove slobode, nego njihova manipulacija putem glasina i afera. Mediji imaju moć da zloupotrebe čovekova osećanja i saosećanje sa žrtvama, a takva zloupotreba lako pretvara istinu u laž, a laž u istinu – ističe dr Ćirić.

Novinari imaju pravo da zaštite izvor svojih informacija, pa često navode da su informaciju dobili "iz dobro obaveštenih izvora", ali je pitanje koji su to izvori i da li uopšte postoje. Glasine obično sadrže mali deo istine, ali istovremeno opasnu i razornu količinu neistine, objasnio je sudija. 

Kada se glasine "udruže" i naduvaju kao čudovište Fama iz antičke legende, onda nastaju čitave afere. 

Glasine nastaju spontano, dok su afere uglavnom "fabrikovane" u odgovarajućim medijsko-političkim centrima. Ako tome dodamo i takozvane botove, koji su angažovani i plaćeni od strane različitih političkih i drugih interesnih grupa da na internetu pišu komentare na pojedine vesti i tekstove, onda nas sve to dovodi do pitanja uloge medija u društvu – kaže Ćirić.

Mediji u Srbiji postaju promotori najnižih vrednosti, umesto da budu društveni kontrolori, zaključuje sudija.

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandra Petrović, 10.06.2017.
Naslov: Redakcija