Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA KRIVIČNOG ZAKONIKA - Tekst propisa


Član 1.

            U Krivičnom zakoniku (“Službeni glasnik RS”, br. 85/05, 88/05 - ispravka, 107/05 - ispravka, 72/09, 111/09, 121/12, 104/13, 108/14, 94/16 i 35/19), u članu 135. posle reči: “otmicom,” dodaju se reči: “ili delo učini prema licu koje obavlja poslove od javnog značaja u vezi sa tim poslovima,”.

Član 2.

            U članu 138. stav 1. posle reči: “život” dodaje se zapeta, a reči: “ili telo,” zamenjuju se rečima: “telo, slobodu ili imovinu veće vrednosti”.

Član 3.

 Naziv člana 149. menja se i glasi:

“Sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari, emitovanja programa i objavljivanja informacija”

U članu 149. stav 1. posle reči: “stvari” dodaju se reči: “ili neovlašćeno spreči ili ometa emitovanje radio ili televizijskog programa”.

Stav 2. menja se i glasi:

“(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko neovlašćeno spreči ili ometa objavljivanje putem medija informacije od javnog značaja, ili ko zbog objavljivanja takve informacije ili mišljenja, grubim vređanjem ili zlostavljanjem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem, značajno ugrozi spokojstvo lica koje je informaciju ili mišljenje objavilo.”.

U stavu 3. reči: “stava 1.” zamenjuju se rečima: “st. 1. i 2.”.

Član 4.

            U članu 153. stav 2. reči: “149. st. 1. i 2,” brišu se.

Član 5.

            Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srbije”.

IZ OBRAZLOŽENJA

II. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

            Krivični zakonik Republike Srbije već sada pruža pojačanu krivičnopravnu zaštitu licima koja obavljaju poslove od javnog značaja u oblasti javnog informisanja. Međutim, i pored toga ima mesta razmatranju potrebe da se nesmetano obavljanje poslova u oblasti javnog informisanja u još većoj meri obezbedi i krivičnim pravom. Na tu potrebu ukazuje realnost u Republici Srbiji, u kojoj se krivično pravo i krivično pravosuđe u odnosu na neke slučajeve pokazuje kao nedovoljno efikasno.

            U traženju puta daljem jačanju krivičnopravne zaštite u oblasti javnog informisanja, načelno je prihvatljivije štititi neku delatnost, odnosno društvenu vrednost ili interes nego same nosioce te delatnost, s obzirom da su njihova dobra već zaštićena u znatnoj meri. Povećani rizik da njihova dobra budu ugrožena ili povređena opravdavaju potrebu dodatne zaštite delatnosti koju obavljaju, čime se posredno dodatno štiti i njihova ličnost, odnosno njihova dobra koja su ugrožena u vezi sa obavljanjem te delatnosti.

            U tom smislu, izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, a u cilju pružanja intenzivnije krivičnopravne zaštite slobode javnog izražavanja i slobode medija (kao legitimnih objekata krivičnopravne zaštite), vrši se preciziranjem i proširivanjem kriminalne zone kod već postojećih inkriminacija krivičnih dela.

            Iz navedenih razloga, a imajući u vidu probleme u primeni i ispoljene pojavne oblike napada i ugrožavanja nosilaca javnog informisanja, predlažu se izmene i dopune Krivičnog zakonika kod tri postojeća krivična dela. To su: krivično delo prinude, krivično delo ugrožavanja sigurnosti i krivično delo sprečavanja štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanja programa.

III. OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH

REŠENjA

            Članom 1. Nacrta zakona vrši se dopuna stava 2. člana 135. Krivičnog zakonika, na taj način što se proširuju kvalifikatorne okolnosti kod krivičnog dela prinude, ako je osnovni oblik tog krivičnog dela učinjen prema licu koje obavlja poslove od javnog značaja. Razlog za ovu dopunu je u tome što prinuđivanje nekoga da vrši ili ne vrši posao od javnog značaja, uključujući i oblast javnog informisanja, osim što povređuje slobodu odlučivanja pojedinca, uključuje i oblast javnog informisanja, što svakako opravdava i propisivanje strože kazne. Propisivanje ove okolnosti kao kvalifikatorne, obavezno vodi i strožijem kažnjavanju, jer bi bilo isključeno izricanje novčane kazne, s obzirom da za osnovni oblik ovog krivičnog dela (stav 1.) nije propisan posebni minimum zaprećene kazne zatvora.

            U članu 2. Nacrta zakona vrši se intervencija u stavu 1. člana 138. Krivičnog zakonika tako što se proširuju dobra pojedinca koja su ugožena. Pored života i tela osećaj nesigurnosti kod nekog lica se može stvoriti i pretnjom nekim drugim zlom (npr. pretnja da će se zapaliti kuća, da će se nešto učiniti članu porodice ili sl.), zbog čega je opravdano ovakvo proširenje kod osnovnog oblika ovog krivičnog dela. Pored toga, ovo proširenje važi i za najteži oblik ovog krivičnog dela (stav 3), s obzirom da je pasivni subjekt kod tog oblika, između ostalog, i lice koje obavlja poslove od javnog značaja u oblasti javnog informisanja.

            Članom 3. Nacrta zakona menja se član 149. Krivičnog zakonika. Izmena se sastoji u tome što se proširuje naziv krivičnog dela (sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanje programa) i na sprečavanje objavljivanja informacije, jer ne postoji opravdanje da se postojeće krivično delo ne proširi i na sprečavanje informacija od javnog značaja.

            Pored toga, predloženom izmenom sadašnji st. 1. i 2. postojećeg člana 149. Krivičnog zakonika se objedinjuju, s obzirom da je predviđena ista zaprećena kazna.

            Novinu predstavlja predloženi stav 2. ovog člana, koji sadrži dve inkriminacije. U prvom slučaju to bi bilo neovlašćeno sprečavanje ili ometanje objavljivanja putem medija informacije od javnog značaja, dok se drugi novi oblik izvršenja ovog krivičnog dela preduzima zbog već objavljene informacije ili mišljenja. Predviđeno je da se drugi oblik vrši grubim vređanjem ili zlostavljanjem, odnosno drskim ili bezobzirnim ponašanjem lica koje je informaciju ili mišljenje javno objavilo, čime se značajnije ugrožava njegovo spokojstvo. U predloženom zakonskom opisu ovog oblika krivičnog dela korišćeni su pojmovi i delovi zakonskog opisa krivičnog dela nasilničkog ponašanja (član 344. Krivičnog zakonika), zbog toga što su sudska praksa i teorija već zauzele odgovarajuće stavove u pogledu tumačenja tih pojmova. Osim “informacijeˮ opis bića ovog krivičnog dela obuhvata i “mišljenjeˮ, budući da postoji potreba šire zaštite slobode izražavanja, da su u praksi prisutni postupci prema autorima iznetog mišljenja, kao i zbog činjenice da u sredstvima javnog informisanja svoja mišljenja iznose i oni koji nisu profesionalni novinari, pa se time dodatno štiti pravo građana na slobodu izražavanja.

            Na kraju, izmenom u stavu 3. ovog proširenog krivičnog dela, kao novi teži oblik ovog krivičnog dela (u slučaju da je izvršen od strane službenog lica u vršenju službe), predviđeno je i da se to odnosi i na radnje izvršenja iz novog stava 2. istog člana.

            Izmenom člana 153. stav 2.   Krivičnog zakonika (član 4. Nacrta zakona), omogućava se da se gonjenje za krivično delo iz izmenjenog člana 149. Krivičnog zakonika u svakom slučaju preduzima po službenoj dužnosti, s obzirom da je predmet zaštite tog krivičnog dela pre svega javni interes (sloboda izražavanja i pravo građana da budu informisani), pa je opravdano da se gonjenje preduzima bez obzira na saglasnost oštećenog, odnosno njegov predlog, čime se obezbeđuje dodatna krivičnopravna zaštita i ovih lica.

Član 5. Nacrta zakona je završna odredba o stupanju zakona na snagu.

Izvor: Vebsajt Ministarstvo pravde, 09.11.2021.
Naslov: Redakcija