Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti podneo je Ustavnom sudu Republike Srbije Predlog za utvrđivanje neustavnosti člana 45 stav 4 Zakona o zaštiti konkurencije ("Sl. glasnik RS", br. 51/2009 i 95/2013).
Reč je o odredbi koja predviđa da podaci koje "zaštiti" Komisija za zaštitu konkurencije "nemaju svojstvo informacija od javnog značaja u smislu zakona kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja". Tako se navedeni podaci žele u potpunosti, nezavisno od okolnosti, isključiti od domašaja javnosti, što je potpuno suprotno rešenjima iz Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja ("Sl. glasnik RS", br. 120/2004, 54/2007, 104/2009 i 36/2010) kojim se na jedinstven način uređuje ostvarivanje prava javnosti.
U dosadašnjoj praksi Poverenik je, imajući u vidu međunarodne standarde u vezi s tim da u slučaju "sukoba zakona" povodom prava na pristup informacijama od javnog značaja, zakon koji uređuje to pravo predstavlja lex specialis odnosno ima prednost, a posebno od izričite odredbe našeg Zakona o slobodnom pristupu informacijama po kojoj se prava iz tog zakona mogu izuzetno podvrći ograničenjima propisanim samo tim zakonom, odlučujući po žalbama zauzimao stav u korist prava javnosti i u vezi sa pomenutim "zaštićenim" informacijama. Radi se o stavu da se u svakom konkretnom slučaju mora ceniti mogućnost ograničavanja prava javnosti, a da se to pravo nikad ne može unapred, apriori isključiti.
Ali, nezavisno od postupanja Poverenika, prisustvo navedene odredbe Zakona o zaštiti konkurencije u pravnom poretku objektivno izaziva sukob zakona, dovodi u pitanje Ustavom Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 98/2006) zajemčeno jedinstvo pravnog sistema, i samim tim proizvodi konkretne dileme kod postupajućih organa.
Osim tih problema, prisustvo ovakve odredbe u pravnom poretku neizbežno asocira na moguće zloupotrebe, odnosno stavljanje te odredbe u funkciju nelegitimnih interesa, npr. korupcije. S tim u vezi, Poverenik podseća na Ugovor o pružanju usluga upravljanja Železarom Smederevo sa HPK MANAGEMENT iz Beograda i HPK ENGINEERING B.V. iz Amsterdama. Tada su nadležni, pozivajući se na odredbu Zakona o zaštiti konkurencije, uvid u sadržinu ovog ugovora zaključenog sa ekipom kontraverznih biznismena, uskratili i javnosti i Povereniku. Iako je još prilikom potpisivanja ugovora najavljeno da će biti dostupan javnosti, čak i danas, i pored naloga Poverenika i nakon što je od zaključenja ugovora prošlo više od tri godine, a Železara Smederevo prešla u strano vlasništvo, javnost nije dobila informacije o sadržini Ugovora, međusobnim obavezama ugovornih strana i efektima. Samo nezvanično, ali prilično pouzdano, u javnost su stigli podaci da su efekti ugovora bili katastrofalni i da je ta godina poslovanja izvesno jedna od najgorih u istoriji Železare. Informacije o eventualnoj koristi koju je neko od toga imao, kao i odgovornosti, izostale su potpuno.
ZAKON O ZAŠTITI KONKURENCIJE ("Sl. glasnik RS", br. 51/2009 i 95/2013)
Zaštićeni podaci
Član 45
Na zahtev stranke, lica koje je podnosilac inicijative za ispitivanje povrede konkurencije ili trećeg lica koje je dostavilo, odnosno stavilo na uvid tražene podatke u postupku, može se odrediti mera zaštite izvora podataka ili određenih podataka (zaštićeni podaci), ako se oceni da je interes podnosioca tog zahteva opravdan i da je po značaju bitno veći u odnosu na interes javnosti u pogledu predmeta tog zahteva.
Podnosilac zahteva iz stava 1. ovog člana, dužan je da u zahtevu učini verovatnim mogućnost nastanka znatne štete zbog otkrivanja izvora podataka, odnosno podataka na koje se zahtev odnosi.
O zahtevu iz stava 1. ovog člana odlučuje zaključkom predsednik Komisije, a protiv zaključka kojim se zahtev odbacuje ili odbija dopuštena je posebna žalba o kojoj odlučuje Savet.
Zaštićeni podaci nemaju svojstvo informacije od javnog značaja u smislu zakona kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja.