Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU: Nije predviđeno da korisnici invalidske penzije, kada napune godine života potrebne za ostvarivanje prava na starosnu penziju, mogu da postanu starosni penzioneri. Ukoliko se desi da invalidskom penzioneru penzija u međuvremenu bude ukinuta, jer se na kontrolnom pregledu konstatuje da više nema potpunog gubitka radne sposobnosti, nema smetnji da on ostvari pravo na starosnu penziju kada ispuni zakonom propisane uslove


Đorđe P. iz Bele Palanke, 79-godišnji invalidski penzioner s primanjima od 23.650 dinara mesečno, čuo je, kaže, ovih dana, da je još pre 14 godina mogao penzijskom fondu da podnese zahtev za starosnu penziju. Odnosno da s invalidskog penzionera pređe na starosnog. Upravo u času kada je napunio 65 godina, imao 20 godina radnog staža i kada je zakonski stekao uslov za redovnu penziju.

Lekar opšte prakse kod koga odlazi na kontrolu, skrenuo mu je, kaže, pažnju na ovu mogućnost, pa se Đorđe pita kakva su zaista njegova prava.

Dobijao sam polovične i kontradiktorne odgovore. Invalid sam treće kategorije – navodi ovaj penzioner.

Primanja koja mu stižu su minimalna pa bi mu, ističe, i te kako značilo da može da dobije veću penziju, ali mu nije jasno da li će do kraja života ipak primati invalidsku. I kako to neko ima pravo da posle invalidske penzije postane starosni penzioner, a neko ne.

Ukoliko bi to zakonski bilo moguće, on se interesuje i da li bi to značilo, da bi on retroaktivno mogao da potražuje od penzijskog fonda da mu se isplate sve te penzije od 65. godine do danas.

Upitani da li zaista postoje dvostruki aršini, pa neki penzioneri mogu zakonski da budu prevedeni u starosne, a neki doveka ostaju u istom statusu, u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, kažu, da nema dvostrukih standarda i da je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Sl. glasnik RS", br. 34/2003, 64/2004 - odluka USRS, 84/2004 - dr. zakon, 85/2005, 101/2005 - dr. zakon, 63/2006 - odluka USRS, 5/2009, 107/2009, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014, 142/2014 i 73/2018 - dalje: Zakon) jasan.

Odredbama Zakona nije predviđeno da korisnici invalidske penzije, kada napune godine života potrebne za ostvarivanje prava na starosnu penziju, mogu da postanu starosni penzioneri. Međutim, ukoliko se desi da invalidskom penzioneru penzija u međuvremenu bude ukinuta, jer je na kontrolnom pregledu konstatovana promena u zdravstvenom stanju, odnosno utvrdi se da nema više potpunog gubitka radne sposobnosti, nema smetnji da on ostvari pravo na starosnu penziju kada ispuni za to zakonom propisane uslove.

Penzija, i invalidska i starosna, jeste lično pravo čija visina zavisi od ukupno ostvarene zarade i navršenog penzijskog staža osiguranika, kažu u PIO.

Među evropskim zemljama, izvesno je da Srbija ima daleko najrigoroznije uslove za odlazak u invalidsku penziju, pogotovo posle otkrića da su se do 2003. godine ove penzije delile i šakom i kapom.

Izmenama Zakona uslovi su maksimalno pooštreni kako se ne bi ponovila situacija da je uz lepu nadoknadu pojedincima u PIO fondu bilo moguće dobiti penziju, a da neko nije bio ni bolestan, a ne invalid. To su službe PIO fonda ubrzo otkrile i sankcionisale, posle čega više nije bilo produkcije invalidskih rešenja.

 Zakon je izričit, pravo na invalidsku penziju može da dobije samo onaj kod koga se utvrdi potpuni gubitak radne sposobnosti, a pri tome se taj gubitak ne odnosi na posao, radno mesto ili kvalifikaciju koju osiguranik ima, već na opštu radnu sposobnost.

Pooštravanje uslova za invalidske penzionere dalo je odmah pozitivne rezultate. Među onima koji su od 2003. godine dobijali rešenje gotovo svaki treći je bio sa teškim oboljenjem sistema krvotoka, a nakon ovog najučestalijeg uzroka invalidnosti, slede tumori, duševni poremećaji, bolesti mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva.

Izvor: Vebsajt Politika, Jasna Petrović-Stojanović, 08.03.2019.
Naslov: Redakcija