Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PRVO OSNOVNO JAVNO TUŽILAŠTVO U BEOGRADU: U predmetima nasilja u porodici koristi se forenzički intervju – poseban način ispitivanja maloletnika koji su bili žrtve nasilja


Forenzički intervju, kao poseban način ispitivanja maloletnika koji su bili žrtve porodičnog nasilja, koristi mali broj tužilaštva u Srbiji, a pionir u ovom poslu, kao i u mnogim drugim segmentima borbe protiv porodičnog nasilja, je Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu.

Kako objašnjavaju u tom tužilaštvu, forenzički intervju sa maloletnicima podrazumeva primenu posebnih radnji kako bi se dete zaštitilo od sekundarne viktimizacije (ponovnog preživljavanja trauma) i kako bi se povećala njegova sposobnost da spremnije i kvalitetnije da iskaz.

Naime, u ovim slučajevima tužilac ne obavlja ispitivanje u tužilaštvu, već u prostorijama Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine u Beogradu.

Tom razgovoru, pored tužioca prisustvuju punomoćnik oštećenog maloletnika, psiholog koji je prethodno veštačio dete, branilac okrivljenog, zakonski zastupnik maloletnika i psiholog Centra, objavljeno je na sajtu Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu.

Pitanja maloletniku postavlja psiholog u prostoriji koja je adaptirana za boravak dece, a ceo razgovor se snima optički i tonski.

"Psihologu informacije dostavljaju učesnici koji se nalaze u drugoj prostoriji i to putem mikrofona 'bubice', koje dete ne vidi. Nakon toga psiholog tužiocu dostavlja video zapis na osnovu kojeg se sačinjava se transkript iskaza", ukazao je tužilac Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu Ljubivoje Đorđević.

Cilj je da se, kako je istakao, dete zaštiti od sekundarne viktimizacije, da se poveća njegova sposobnost da spremnije i kvalitetnije da iskaz, kao i da se poveća poverenje i deteta i roditelja u krivični postupak.

Pored ovog vida zaštite maloletnika, Prvo osnovno tužilaštva od maja 2016. godine ima Službu za informisanje oštećenih lica i svedoka u kojoj rade posebno obučeni zaposleni koji sarađuju sa Viktimološkim društvom Srbije i drugim relevantnim organizacijama za podršku oštećenima.

Kada je u pitanju nasilje u porodici, Đorđević kaže da u praksi postoje slučajevi lažnog prijavljivanja kao i lažnog svedočenja, ali da se ne može sa sigurnošću tvrditi da je to često.

Specifičnost zaštićenog "objekta", kako je ukazao, dovodi do raznih motiva za takvo postupanje. To može biti lična osveta, moguća ucena radi ostvarivanja neke materijalne koristi, nezadovoljstvo zbog kršenja obećanja člana porodice da će prestati sa konzumiranjem alkohola i drugi.

Prema rečima tužioca, Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu će po službenoj dužnosti započeti krivično gonjenje izvršilaca krivičnih dela lažno prijavljivanje ili lažno svedočenje ukoliko tokom izvođenja dokaza u postupku utvrdi da su to uradili uz "postojanje jasno izražene namere za takvim postupanjem".

Ovde je, kako je istakao, bitno utvrditi da te radnje nisu preduzete usled postojanja opravdanog straha kod potencijalne žrtve ili percepcije žrtve.

Ukoliko prilikom samog prijavljivanja krivičnog dela nasilja u porodici dežurni tužilac na osnovu svih raspoloživih dokaza, izjava učesnika spornog događaja i prisutnih svedoka očevidaca, utvrdi da se u konkretnom slučaju radi o lažnom prijavljivanju, on će dati nalog policiji da se protiv te navodne žrtve podnese krivična prijava za lažno prijavljivanje.

"Ako se u radnjama prijavljenog ne stiču svi elementi krivičnog dela nasilja u porodici, to 'a priori' ne znači da će postojati krivično delo lažno prijavljivanje ili davanje lažnog iskaza, imajući u vidu da se u svakom konkretnom slučaju procenjuje subjektivni osećaj žrtve. To je posebno važno u slučajevima kada se kao posledica krivičnog dela nasilje u porodici javlja ugrožavanje spokojstva ili duševnog stanja člana porodice", naglasio je Đorđević.

Napomenuo je da je postojanje krivičnih dela lažno prijavljivanje i davanje lažnog iskaza u praksi lakše dokazivo pred sudom kada se radi o fizičkom nasilju.

Na primer, kada žrtva tvrdi da joj je prijavljeni naneo povrede na određeni način i u prilog svojih tvrdnji priloži medicinsku dokumentaciju, a u toku dokaznog postupka veštačenjem bude utvrđeno da mehanizam nastanka tih povreda ne odgovara kazivanju navodne žrtve.

Takođe, ukoliko žrtva tvrdi da je nad njom izvršeno nasilje u određeno vreme i na određenom mestu, a iz drugih izvedenih dokaza (uvidom u pasoš prijavljenog ili snimak sa sigurnosnih kamera) bude utvrđeno da prijavljeni nije bio prisutan u navedeno vreme na označenom mestu.

Inače, u okviru Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu, od početka primene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici ("Sl. glasnik RS", br. 94/2016), 1. juna 2017. godine, održano je preko 200 redovnih sastanaka grupa za koordinaciju, kojima prisustvuju predstavnici tužilaštva, psiholozi gradskog centara za socijalni rad i nadležni policijski službenici.

Do sada je, za godinu i po dana na ovim sastancima izrađeno oko 5.000 individualnih planova zaštite i podrške žrtvama nasilja u porodici.

Prvo osnovno tužilaštvo u Beogradu poseduje i internu registraciju osoba koje predstavljaju potencijalne - visoko rizične osobe za nasilja u porodici, vodi evidenciju ranijih izvršilaca tog krivičnog dela, kao i krivičnih dela sa elementima nasilja uopšte.

"Utvrđivanje postojanja neposredne opasnosti je vrlo teško, ali je ovo način da se bar donekle olakša i omogući pravovremeno delovanje koje bi sprečilo kobne posledice", naglasio je Đorđević govoreći o važnosti ovih evidencija.

On je podsetio i da je njegovo tužilaštvo, na čijem je čelu od 2010. godine, izborilo prvu krivičnu presudu, u oktobru 2018. godine, u kojoj je sud uzeo u obzir motiv porodičnog nasilja, prilikom odmeravanja kazne.

Postupajući tužilac je u tom slučaju dokazao da je nasilje u porodici optuženi (otac) izvršio iz mržnje prema sinu zbog njegove seksualne orijentacije, odnosno da je nasilje preduzimao prema sinu i supruzi zbog predrasuda i mržnje prema grupi kojoj njegov sin pripada.

Izvor: Vebsajt RTV, 08.01.2019.
Naslov: Redakcija