Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ARBITRAŽA KAO NAČIN REŠAVANJA PRIVREDNIH SPOROVA: Stalna arbitraža do skora nije bila nadležna za sporove domaćih subjekata, ali sada i oni mogu da ugovaraju arbitriranje. Arbitražna odluka ima snagu pravosnažne sudske presude. Žalba na odluku nije moguća, ali jeste tužba, međutim, samo ako je povređena procedura


Jedna od najstarijih arbitražnih institucija u Evropi – Stalna arbitraža (SA) pri Privrednoj komori Srbije – navršila je sedam decenija postojanja. Da osim tradicije neguje i međunarodni ugled, pokazao je skup organizovan u PKS-u povodom jubileja, a kojem su prisustvovali eminentni domaći i stručnjaci iz 15 evropskih zemalja, poput Nemačke, Austrije, Španije, Makedonije, Ukrajine, Italije, Švajcarske...

Iako od prošle godine funkcioniše pod sadašnjim imenom, SA nastavlja tradiciju dve institucije osnovane 1947. čijim je spajanjem nastala: Spoljnotrgovinske arbitraže i Stalnog izabranog suda. Od njihovog formiranja donete su hiljade izvršenih arbitražnih odluka u privrednim sporovima u zemlji i svetu, a u vreme procvata jugoslovenske privrede osamdesetih godina prošlog veka, pred Spoljnotrgovinskom arbitražom je rešavano čak preko 300 sporova godišnje, što je i po današnjim standardima veliki uspeh. Ističući da je naša arbitraža preživela sve što se dešavalo sa državom i opstala, prof. dr Mirko Vasiljević, predsednik SA, smatra da bi, po uzoru na evropsku praksu, trebalo proširiti delokrug njenih nadležnosti.

"Budući da imamo kapacitete, potrebna nam je zakonska podrška da se, osim ugovora koji su komercijalne provenijencije, bavimo i sporovima iz kompanijske regulative, akcionarstva, konkurencije, poreza ili prava intelektualne svojine. Time bi se ujedno rasteretili privredni sudova, a korist bi imala i država, jer će strani investitori, ako naši arbitri nemaju nadležnost u njihovim poslovima, ugovarati stranu arbitražu", objašnjava dr Vasiljević.

On podseća da se arbitražom brže i efikasnije rešavaju privredni sporovi nego sudskim procesom. Zato se više od 80 odsto privrednih sporova u svetu rešava upravo na ovaj način. Što se tiče trajanja postupka, statistika kaže da je 2015. godine prosečna dužina spora pred SA iznosila nešto više od četiri meseca. Iste godine, prema podacima Vrhovnog kasacionog suda, pred privrednim sudovima u Srbiji ostalo je više od 36.000 nerešenih predmeta, od kojih je polovina ušla u četvrtu godinu trajanja. Takođe, odluke arbitara u sporovima su jednostepene, pravosnažne i izvršne u više od 150 država. Sve su to razlozi zbog kojih će SA nastojati da poveća broj predmeta kojima se bavi.

Podsećajući da naša arbitraža do skora nije bila nadležna za sporove domaćih subjekata, on dodaje da i oni sada mogu da ugovaraju arbitriranje.

"Do sada je arbitraža rešavala slučajeve gde se spore jedan domaći i jedan strani subjekat. U vreme bivše Jugoslavije, dešavalo se da pomoć naših arbitražnih institucija potraže isključivo strani privredni subjekti. Tako su osamdesetih godina naše firme ugovorile izgradnju 12.000 stanova s Izraelcima, uz posrednika iz Južne Amerike, čija je provizija trebalo da bude veoma visoka. Ali, zbog promene nekih okolnosti u Izraelu izgrađeno je samo 3.000 stanova, ali posrednik je tražio celokupnu proviziju. Naša arbitraža je zauzela stav da posrednička provizija može biti srazmerna izvršenom ugovoru i postignutom trudu čime je ozbiljno snizila naknadu", navodi dr Vasiljević.

Na skupu u PKS-u učestvovali su i naši stručnjaci koji su svetski priznati arbitri u međunarodnim trgovinskim arbitražama, poput profesorke Ekonomskog fakulteta u Beogradu dr Jelene Perović. Zanimljivo je da se arbitraža, zbog uštede troškova, često dešava bez fizičkog prisustva strana u sporu.

"Ako je tužilac iz Srbije, tuženi iz Australije, a arbitraža je u Londonu, ne moraju svi da putuju, već se putem video linka obavlja saslušanje. Osim toga, arbitražni postupci su nejavni, što je značajno jer su to često sporovi milionske vrednosti, pa je za strane važno da njihove poslovne tajne i problemi ne odu u javnost. Zato je pravilo da sve što se kaže u arbitraži ostaje u arbitraži", ističe ona.

Arbitraža, po njenim rečima, omogućuje stranama u sporu da biraju arbitre u čiju stručnost imaju poverenje. Pri tom, nijedan od arbitara ne mora da ima veze sa zemljom iz koje dolazi neka od strana u sporu.

Osim toga, strane pred arbitražom imaju mogućnost da izaberu pravila postupka koja propisuje svaka arbitraža u svom pravilniku. Arbitraža je takođe mnogo brži i efikasniji postupak nego pred sudom jer je manje formalan, nema strogih zahteva i striktnih formi od poziva do izlazaka na ročišta. Dakle, fleksibilnija je, što odgovara stranama koje dolaze mahom iz poslovnog sveta, a bitna im je ušteda vremena – objašnjava dr Perović.

Arbitražna odluka ima snagu pravosnažne presude državnog suda. Ako naš arbitražni spor rešava arbitraža na Kajmanskim ostrvima, onda njena odluka ima istu pravnu snagu kao pravosnažna presuda, na primer, Privrednog suda u Beogradu. Postoji i mogućnost izbora mesta arbitraže.

Žalba na odluku nije moguća, ali jeste tužba, međutim, samo ako je povređena procedura, o čemu odlučuje državni nadležni sud mesta arbitraže. Dakle, ako je arbitraža bila u Londonu, o tome će odlučivati tamošnji sud. Zato je važno da znamo kad biramo mesto arbitraže da li je to optimalno rešenje za nas ili ne – upozorava na kraju dr Jelena Perović.

Izvor: Vebsajt Politika, Dimitrije Bukvić, 07.10.2017.
Naslov: Redakcija