Za pojam samohrani roditelj ne postoji jedinstvena pravna definicija, pa samim tim ni opšteprihvaćeni kriterijumi prema kojima bi neko lice moglo dobiti ovaj status.
Država takođe nema evidenciju o broju samohranih roditelja, na osnovu koje bi kreirala programe pomoći, što vodi zaključku da ova grupa u sistemu socijalne zaštite uopšte nije prepoznata kao posebno ugrožena kategorija.
Samohrani roditelj u pravnom smislu jeste roditelj koji se sam stara o detetu zato što je drugi roditelj preminuo, ili je nepoznat, ili je lišen roditeljskog prava. S druge strane, samohrani roditelj u faktičkom smislu jeste roditelj koji se sam stara o detetu u okolnostima u kojima je drugi roditelj živ i nije lišen roditeljskog prava, ali iz nekog razloga ne obavlja roditeljske dužnosti - ne daje alimentaciju ili ne ostvaruje kontakt sa detetom. Ova druga grupa je ujedno i najbrojnija. Ona čini oko 80 posto od ukupnog broja samohranih roditelja, koji premašuje 300.000, i među njima je najviše majki.
Međutim, oni ne mogu, na primer, da ostvare pravo na dečji dodatak, jer Zakon o finansijskoj podršci porodici s decom prepoznaje samo prvu grupu, što neizbežno vodi diskriminaciji faktički samohranih majki i očeva.
Udruženja samohranih roditelja su u svojoj praksi prepoznala niz drugih problema, među kojima su neplaćanje alimentacije, nerešeno stambeno pitanje, nezaposlenost, nedostatak novca, odsustvo podrške. Kad je reč o stambenom pitanju, prema studiji "Zaštita samohranih roditelja u Srbiji" NVO Jelek, očevi koji su sami s decom su u prednosti, jer njih 50 posto poseduje sopstvene nekretnine naspram 27,2 posto samohranih majki.
Kao glavne probleme sa kojima se svakodnevno suočavaju, majke koje same brinu o deci a koje su intervjuisane za potrebe ovog istraživanja, navode usamljenost, nedostatak novca, teškoće u vezi sa pronalaženjem i zadržavanjem posla, stambene probleme, kao i nedostatak podrške i pomoći. Adekvatna zakonska rešenja u socijalnoj zaštiti, kako smatraju specijalizovana udruženja, ne postoje, ili se ne primenjuju u potpunosti, a u takvom sistemu, kako se čini, najugroženije su upravo majke.
- Urušavanje socijalne države u postsocijalističkim zemljama rezultiralo je u neverovatnom cinizmu kada je reč o zaštiti najslabijih. Umesto da se problemi rešavaju na najefikasniji mogući način, uporno se održavaju mamutske birokratije koje imaju za cilj neverovatno komplikovanje procedura i u suštini iznurivanje onih koji su najslabije karike u lancu. Definisanje, pa regulacija, samo su neumesna opravdanja za nedostatak sistematske podrške koja je neophodna. Cinično je govoriti o bilo kakvim merama populacione politike kada tolika deca rastu u siromaštvu, a toliki broj samohranih majki podiže svoju decu uz ogromne napore i lične žrtve - kaže za Danas Marina Blagojević Hjuson, naučna savetnica u Institutu za kriminološka i sociološka istraživanja. Prema njoj, poseban problem predstavlja "patrijarhalnost institucija i mizoginičnost mnogih koji su u njima zaposleni". O tome i o položaju samohranih roditelja Blagojević Hjuson je pisala u studiji "Mnogo odgovornosti, premalo podrške - sami roditelji na Zapadnom Balkanu", koja takođe sadrži intervjue sa majkama i očevima koji se sami staraju o deci, ali i sa zaposlenima u institucijama nadležnim za socijalnu zaštitu.
Njihov najčešći odgovor da "ne postoji odgovarajuća definicija" ukazuje na nepostojanje svesti o ovom problemu, a navodi se kao legitiman razlog za nepreduzimanje zaštitnih mera. Tako jedan od zaposlenih u Ministarstvu za socijalna pitanja tvrdi da "ako bi se samohrani roditelji izdvojili kao posebna vulnerabilna kategorija, bio bi otvoren veliki prostor za manipulaciju. Ljudi bi se razvodili i lažno predstavljali svoj bračni status, samo da bi mogli da ostvare neke privilegije i korist". Postoji, dakle, mišljenje da bi se ljudi namerno razvodili kako bi ostvarili pravo, recimo, na dečji dodatak, koji iznosi 2.675 dinara.
S obzirom na nizak nivo socijalnih davanja, ova izjava je, kako tumači Hjuson, veoma cinična, a odnos prema onima kojima treba pomoć krajnje je zabrinjavajuć.
- Prezir kojim se opisuju ljudi koji imaju socijalnu potrebu od strane onih koji su plaćeni da im je pruže, tj. da brinu o zadovoljenju te potrebe, krajnje je zabrinjavajući. Državni službenici se ovde javljaju u ulozi zaštitnika države od moguće zloupotrebe od strane građana, i to građana koji su u stanju socijalne potrebe - navodi Hjuson.
Na osnovu istraživanja o samohranom roditeljstvu koje je sprovela NVO Jelek uz podršku 22 organizacije, Ministarstvu za socijalna pitanja je 2013. godine upućena Inicijativa o potrebi zakonskog definisanja samohranosti u nekom od krovnih zakona. Inicijativa, u kojoj se sumiraju problemi ove ranjive grupe i daju preporuke za unapređenje pravnog okvira, prihvaćena je i, kako nam je još u martu rečeno u Ministarstvu, nalazi se u radnoj verziji Zakona o izmenama i dopunama Porodičnog zakona. Šta se s tim dešava, kao i sa Zakonom o finansijskoj podršci porodici s decom, koji je prethodni ministar najavljivao nekoliko godina, čekamo odgovor.
Izvor: Danas, 08.08.2017.