Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O ELEKTRONSKOM FAKTURISANJU

- tekst propisa -


I UVODNE ODREDBE

Predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se izdavanje, slanje, prijem, obrada i čuvanje elektronskih faktura, u transakcijama između subjekata javnog sektora, između subjekata privatnog sektora, odnosno između subjekta javnog i subjekta privatnog sektora i druga pitanja koja su od značaja za elektronsko fakturisanje.

Značenje pojedinih pojmova

Član 2.

Pojedini pojmovi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) "transakcija" je transakcija sa naknadom ili transakcija bez naknade između subjekata javnog sektora, između subjekata privatnog sektora, odnosno između subjekta javnog sektora i subjekta privatnog sektora, koja se odnosi na isporuku dobara, odnosno pružanje usluga, uključujući i avansno plaćanje;

2) "subjekt javnog sektora" označava opšti nivo države u smislu zakona koji uređuje budžetski sistem ili javno preduzeće, u smislu zakona koji uređuje javna preduzeća, koje nije obuhvaćeno opštim nivoom države;

3) "subjekt privatnog sektora" je obveznik poreza na dodatu vrednost, osim subjekta javnog sektora;

4) "elektronska faktura" je faktura ili drugi zahtev za isplatu koja je izdata, poslata i primljena u strukturiranom elektronskom formatu, posredstvom sistema elektronskih faktura, koji omogućava njenu automatsku i elektronsku obradu, odnosno fakturu koja je izdata za promet bez naknade, uključujući i avanse;

5) "centralni informacioni posrednik" je nadležna jedinica, u okviru ministarstva nadležnog za poslove finansija, koja vodi registar informacionih posrednika, upravlja sistemom elektronskih faktura i odgovorna je za njegovo funkcionisanje;

6) "informacioni posrednik" je pravno lice koga, posle dobijene saglasnosti ministarstva nadležnog za poslove finansija, subjekt privatnog sektora može u skladu sa ugovorom angažovati za usluge izdavanja, evidentiranja, obrade, slanja, primanja i čuvanja elektronskih faktura i prateće dokumentacije;

7) "sistem elektronskih faktura" je informatičko-tehnološko rešenje kojim upravlja centralni informacioni posrednik i preko koga se vrši slanje, prijem, evidentiranje, obrada i čuvanje elektronskih faktura;

8) "sistem za upravljanje fakturama" je sistem za upravljanje poslovnim procesima, odnosno poslovnim procesima verifikacije faktura od strane subjekata javnog sektora sa više nivoa saglasnosti, a koji ne poseduju svoj sistem ili deo sistema za upravljanje fakturama;

9) "izdavalac elektronske fakture" je subjekt privatnog sektora, koji izdaje i šalje elektronsku fakturu, odnosno u čije ime informacioni posrednik u skladu sa ugovorom izdaje, šalje i čuva elektronsku fakturu, kao i subjekt javnog sektora, koji izdaje i šalje elektronsku fakturu, posredstvom sistema elektronskih faktura;

10) "primalac elektronske fakture" je subjekt privatnog sektora, koji prima elektronsku fakturu, odnosno u čije ime informacioni posrednik prima elektronsku fakturu, kao i subjekt javnog sektora, koji prima elektronsku fakturu, posredstvom sistema elektronskih faktura;

11) "evropski standard elektronskog fakturisanja" je standard donet od strane Evropskog komiteta za standardizaciju (CEN) na osnovu naloga Evropske komisije;

12) "srpski standard elektronskog fakturisanja" predstavlja standard donet od strane nacionalnog tela za standardizaciju u Republici Srbiji.

Obaveza izdavanja elektronske fakture

Član 3.

Obavezu izdavanja elektronske fakture imaju:

1) subjekti privatnog sektora po osnovu međusobnih transakcija;

2) subjekt privatnog sektora po osnovu transakcije sa subjektom javnog sektora;

3) subjekt javnog sektora po osnovu transakcije sa subjektom privatnog sektora;

4) subjekti javnog sektora po osnovu međusobnih transakcija;

5) poreski punomoćnik stranog lica u Republici Srbiji, u smislu propisa kojima se uređuje porez na dodatu vrednost, po osnovu transakcija sa subjektima privatnog i javnog sektora.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveza izdavanja elektronske fakture ne postoji za:

1) promet na malo i primljeni avans za promet na malo u skladu sa zakonom koji uređuje fiskalizaciju;

2) ugovornu obavezu usmerenu prema korisnicima sredstava iz međunarodnih okvirnih sporazuma;

3) nabavku, modernizaciju i remont naoružanja i vojne opreme, nabavku bezbednosno osetljive opreme, kao i sa njima povezanim nabavkama dobara, usluga ili radova.

Posebna obaveza elektronskog evidentiranja

Član 4.

Obavezu elektronskog evidentiranja obračuna poreza na dodatu vrednost u sistemu elektronskih faktura ima poreski dužnik u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez za dodatu vrednost, koji je obveznik poreza na dodatu vrednost, kao i subjekt javnog sektora, pravno lice, odnosno preduzetnik koji nije obveznik poreza na dodatu vrednost, osim:

1) obveznika poreza na dodatu vrednost za promet dobara i usluga koje je izvršio, uključujući i primljeni avans za taj promet, za koji izdaje elektronsku fakturu u skladu sa ovim zakonom;

2) poreski dužnik za uvoz dobara.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, obavezu elektronskog evidentiranja obračuna poreza u sistemu elektronskih faktura ima i obveznik poreza na dodatu vrednost za promet dobara i usluga koji vrši bez naknade, za koji je poreski dužnik u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrednost, ako za taj promet ne izdaje račun u skladu sa tim zakonom.

Obaveza elektronskog evidentiranja obračuna poreza u ime lica iz stava 1. ovog člana može se ugovorom preneti informacionom posredniku.

Sistem elektronskih faktura

Član 5.

Sistem elektronskih faktura obavezno koriste subjekt javnog sektora i subjekt privatnog sektora u skladu sa čl. 3. i 4. ovog zakona.

Subjekt javnog sektora neposredno pristupa i koristi sistem elektronskih faktura za izdavanje, slanje, prijem i čuvanje elektronskih faktura.

Subjekt privatnog sektora pristupa i koristi sistem elektronskih faktura za izdavanje, slanje, prijem i čuvanje elektronskih faktura, neposredno ili putem informacionog posrednika.

Izuzetno od stava 3. ovog člana, drugo pravno lice ili preduzetnik koji ima obavezu izdavanja, odnosno primanja računa u skladu sa posebnim zakonom, može pristupiti i koristiti sistem elektronskih faktura za izdavanje, slanje, prijem i čuvanje elektronskih faktura, neposredno ili putem informacionog posrednika.

Izdavalac fakture ili primalac fakture koji je obveznik, odnosno poreski dužnik u skladu sa zakonom koji uređuje porez na dodatu vrednost, dužan je da elektronski evidentira obračun poreza u sistemu elektronskih faktura u smislu člana 4. ovog zakona, neposredno ili putem informacionog posrednika, u slučaju transakcije po osnovu koje nije postojala obaveza izdavanja elektronske fakture, odnosno ako elektronska faktura nije izdata na osnovu stava 4. ovog člana.

Korišćenje podataka koji su dostupni u sistemu elektronskih faktura dozvoljeno je u svrhe koje su propisane ovim zakonom.

Aktom ministra nadležnog za poslove finansija bliže se uređuje način pristupanja i korišćenja sistema elektronskih faktura, kao i subjekti koji nisu obuhvaćeni čl. 4 i 5. ovog zakona, a koji su ovlašćeni da pristupe dostupnim podacima u sistemu elektronskih faktura u smislu stava 6. ovog člana.

Član 6.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na transakcije u kojima je jedna od strana subjekat javnog sektora se primenjuju od 1. jula 2021. godine.

Sistem elektronskih faktura mogu da koriste subjekti privatnog sektora i druga pravna lica i preduzetnici iz člana 5. stav 4. ovog zakona po uspostavljanju tehničko-tehnoloških uslova.

Obaveza subjekta privatnog sektora da prima i čuva elektronske fakture izdate od strane subjekta u smislu stava 2. ovog člana, primenjuje se od 1. jula 2022. godine.

Subjekt privatnog sektora može izdavati i primati fakture u elektronskom obliku, osim u transakcijama iz stava |. ovog člana, zaključno sa 1. januarom 2023. godine u skladu sa posebnim zakonom kojim se uređuje elektronski dokument, elektronska identifikacija i usluge od poverenja u elektronskom poslovanju.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na obavezu izdavanja elektronske fakture u transakcijama između subjekata privatnog sektora se primenjuju od 1. januara 2023. godine.

Obaveza elektronskog evidentiranja u vezi sa transakcijama iz člana 4. osim transakcija u kojima je jedna od strana subjekt javnog sektora primenjuju se od 1. januara 2023. godine.

II ELEKTRONSKA FAKTURA

Standardi elektronskog fakturisanja

Član 7.

Elektronska faktura u smislu ovog zakona izdaje se i prima u skladu sa srpskim standardom elektronskog fakturisanja.

Sistem elektronskih faktura omogućava prijem elektronskih faktura izdatih u skladu sa evropskim standardom elektronskog fakturisanja po osnovu transakcije u kojoj se kao izdavalac elektronske fakture javlja strano lice.

Usklađenost elektronske fakture sa srpskim – standardom – elektronskog fakturisanja iz stava 1. ovog člana podrazumeva da elektronska faktura sadrži osnovne elemente iz člana 8. ovog zakona, kao i da je u skladu sa formatom i drugim elementima srpskog standarda elektronskog fakturisanja.

Usklađenost elektronske fakture sa evropskim standardom elektronskog fakturisanja iz stava 2. ovog člana podrazumeva da elektronska faktura sadrži osnovne elemente evropskog standarda elektronskog fakturisanja, kao i da je u skladu sa formatom kao i drugim elementima evropskog standarda elektronskog fakturisanja.

Osnovni elementi elektronske fakture

Član 8.

Elektronska faktura uobičajeno sadrži:

1) poslovno ime ili skraćeno poslovno ime, odnosno naziv, adresu, poreski identifikacioni broj i matični broj izdavaoca elektronske fakture;

2) poslovni račun izdavaoca elektronske fakture;

3) poslovno ime ili skraćeno poslovno ime, odnosno naziv, adresu i poreski identifikacioni broj i matični broj primaoca elektronske fakture;

4) poslovni račun primaoca elektronske fakture;

5) redni broj, datum i mesto izdavanja elektronske fakture;

6) datum isporuke dobara odnosno pružanja usluga ili avansne uplate;

7) iznos avansnih plaćanja;

8) instrukcije za plaćanje;

9) podatke o vrsti i količini isporučenih dobara ili vrsta i obim usluga;

10) iznos osnovice poreza na dodatu vrednost:

11) poresku stopu poreza na dodatu vrednost;

12) iznos poreza na dodatu vrednost koji je obračunat na osnovicu;

13) ukupan iznos elektronske fakture;

14) napomenu o odredbi zakona kojim se uređuje porez na dodatu vrednost na osnovu koje nije obračunat porez na dodatu vrednost;

15) napomenu da se za promet dobara i usluga primenjuje sistem naplate.

Ovaj zakon ne utiče na primenu odredbi zakona kojim se uređuju obračunavanje i plaćanje poreza na dodatu vrednost i podzakonskih akata usvojenih na osnovu tog zakona.

Aktom ministra nadležnog za poslove finansija bliže se uređuju slučajevi u kojima pojedini elementi elektronske fakture mogu biti izostavljeni, kao i slučajevi u kojima je predviđena obaveza iskazivanja dodatnih elemenata, na osnovu drugih propisa kojima se uređuje izdavanje određenih vrsta faktura.

Elektronska faktura kao verodostojna isprava

Član 9.

Elektronska faktura, u skladu sa zakonom kojim se uređuje postupak izvršenja, predstavlja verodostojnu ispravu, ako je od strane izdavaoca elektronske fakture ili informacionog posrednika u njegovo ime poslata primaocu elektronske fakture posredstvom sistema elektronskih faktura.

III POSTUPANjE SA ELEKTRONSKIM FAKTURAMA

Član 10.

Izdavalac elektronske fakture dužan je da izda elektronsku fakturu u skladu sa srpskim standardom elektronskog fakturisanja.

Primalac elektronske fakture dužan je da primi elektronsku fakturu izdatu u skladu sa srpskim standardom elektronskog fakturisanja i izvrši plaćanje na osnovu iste.

Primalac elektronske fakture izdate u skladu sa evropskim standardom elektronskog fakturisanja po osnovu transakcije u kojoj se kao izdavalac javlja strano lice dužan je da primi elektronsku fakturu i izvrši plaćanje na osnovu iste.

Poslovi iz st. 1-3. ovog člana koji se odnose na subjekte privatnog sektora mogu se ugovorom poveriti informacionom posredniku.

Aktom ministra nadležnog za poslove finansija uređuju se način i postupak registrovanja za pristup sistemu elektronskih faktura.

Prihvatanje i odbijanje elektronske fakture

Član 11.

Primalac elektronske fakture proverava poslatu elektronsku fakturu pristupom sistemu elektronskih faktura neposredno ili putem informacionog posrednika i prihvata je ili odbija u roku od osam dana od prijema elektronske fakture.

Ako primalac elektronske fakture koji je subjekt javnog sektora ne prihvati ili ne odbije elektronsku fakturu izdatu od strane izdavaoca elektronske fakture, elektronska faktura se po isteku roka iz stava |. ovog člana smatra prihvaćenom.

Ako primalac elektronske fakture koji je subjekt privatnog sektora ne prihvati ili ne odbije elektronsku fakturu izdatu od strane drugog subjekta privatnog sektora, neposredno ili putem informacionog posrednika, sistem elektronskih faktura, po isteku roka iz stava 1. ovog člana, ponovo obaveštava primaoca da je elektronska faktura izdata.

Ako primalac elektronske fakture iz stava 3. ovog člana ne prihvati ili ne odbije elektronsku fakturu u roku od tri dana od dobijanja ponovnog obaveštenja da je elektronska faktura izdata, elektronska faktura po isteku ovog roka smatra se odbijenom.

Sistem za upravljanje fakturama

Član 12.

Organ nadležan za informacione tehnologije i elektronsku upravu omogućava korišćenje i održava sistem za upravljanje fakturama.

Subjekt javnog sektora koji ima više nivoa saglasnosti, a koji ne poseduje svoj sistem ili deo sistema za upravljanje fakturama, kod poslovnih procesa verifikacije elektronske fakture, može da primi elektronske fakture korišćenjem sistema za upravljanje fakturama.

Aktom Vlade bliže se uređuju način i uslovi korišćenja sistema za upravljanje fakturama.

Centralni informacioni posrednik

Član 13.

Centralni informacioni posrednik upravlja sistemom elektronskih faktura, i odgovoran je za njegovo funkcionisanje.

Centralni informacioni posrednik vodi Registar informacionih posrednika koji su dobili saglasnost ministarstva nadležnog za poslove finansija.

Aktom ministra nadležnog za poslove finansija bliže se uređuje način postupanja Centralnog informacionog posrednika u obavljanju poslova iz st. 1. i 2. ovog člana, kao i u postupku davanja, odnosno oduzimanja saglasnosti za poslovanje informacionalnih posrednika.

Informacioni posrednik

Član 14.

Za obavljanje poslova informacionog posrednika potrebna je saglasnost ministra nadležnog za poslove finansija.

Ministar nadležan za poslove finansija može oduzeti saglasnost iz stava 1. ovog člana.

Rešenje ministra nadležnog za poslove finansija kojim se daje ili oduzima saglasnost za obavljanje poslova informacionog posrednika je konačno danom donošenja i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Subjekt privatnog sektora poslove informacionog posrednika, u vezi sa izdavanjem, slanjem, primanjem i čuvanjem elektronskih faktura, može da poveri informacionom posredniku koji poseduje saglasnost ministarstva nadležnog za poslove finansija.

Obveznik elektronskog evidentiranja iz člana 4. ovog zakona, osim subjekta javnog sektora, može da poveri informacionom posredniku i izvršenje posebne obaveze elektronskog evidentiranja.

Odnos između izdavaoca elektronske fakture ili primaoca elektronske fakture, koji je subjekt privatnog sektora, sa jedne strane i informacionog posrednika, sa druge strane, uređuje se ugovorom.

Ugovorom između izdavaoca elektronske fakture i informacionog posrednika ne može se predvideti odgovornost informacionog posrednika za sadržinu elektronske fakture i prateće dokumentacije.

Informacioni posrednik je odgovoran ako svojim pružanjem usluge izdavanja, evidentiranja, obrade, slanja, primanja i čuvanja elektronske fakture i prateće dokumentacije ugrozi bezbednost i funkcionisanje sistema elektronskih faktura.

Zaštita podataka o ličnosti

Član 15.

Informacioni posrednik, centralni informacioni posrednik i subjekti ovlašćeni da pristupaju sistemu elektronskih faktura dužni su da obrađuju podatke o ličnosti samo u svrhu određenu ovim zakonom i štite ih u skladu sa zakonom koji uređuje zaštitu podataka o ličnosti.

Čuvanje elektronskih faktura

Član 16.

Elektronska faktura izdata ili primljena od strane subjekta javnog sektora čuva se trajno u sistemu elektronskih faktura.

Elektronska faktura izdata i primljena od strane subjekta privatnog sektora čuva se u roku od 10 godina od isteka godine u kojoj je izdata elektronska faktura.

Elektronska faktura izdata i primljena od strane subjekta privatnog sektora čuva se u sistemu elektronskih faktura ili u sistemu informacionog posrednika, koji je angažovan za poslove čuvanja od strane subjekta privatnog sektora.

Na pitanja čuvanja elektronskih faktura koja nisu regulisana ovim zakonom shodno se primenjuju propisi kojim se uređuje arhivska građa i arhivska delatnost.

U slučaju sprovedenog postupka stečaja, likvidacije ili prinudne likvidacije nad informacionim posrednikom, elektronske fakture koje je informacioni posrednik čuvao u ime subjekata privatnog sektora prenose se Centralnom informacionom posredniku.

Verodostojnost porekla i integritet sadržine elektronske fakture obezbeđuje se od njenog izdavanja do isteka roka do kojeg postoji obaveza njenog čuvanja.

Verodostojnost porekla i integritet sadržine elektronske fakture obezbeđuju se izdavanjem u formatu propisanim ovim zakonom kao i čuvanjem u formatu pogodnom za elektronsko čuvanje dokumenta u skladu sa propisima kojim se uređuje arhivska građa i arhivska delatnost ukoliko nije drugačije regulisano ovim zakonom.

Aktom Vlade bliže se uređuju uslove i način čuvanja i stavljanja na uvid elektronskih faktura.

IV INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 17.

Inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona u pogledu usklađenosti elektronskih faktura sa srpskim standardom elektronskog fakturisanja vrši ministarstvo nadležno za poslove finansija.

Inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona u pogledu utvrđivanja i naplate javnih prihoda vrši ministarstvo nadležno za poslove finansija.

Član 18.

Izdavalac elektronske fakture, primalac elektronske fakture i informacioni posrednik dužni su da u cilju nesmetanog vršenja inspekcijskog nadzora omoguće licu koje vrši inspekcijski nadzor, uvid u podatke o poslovanju, poslovnu dokumentaciju, prateću tehničku opremu i uređaje koji su u vezi sa obavezama propisanima ovim zakonom.

V KAZNENE ODREDBE

Prekršaji

Član 19.

Novčanom kaznom u iznosu od 200.000 do 2.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice - subjekt privatnog sektora, odnosno javno preduzeće ako:

1) povredi obavezu izdavanja elektronske fakture (član 3. stav 1);

2) koristi podatke koji su dostupni u sistemu elektronskih faktura u svrhe koje nisu propisane ovim zakonom (član 5. stav 6);

3) ne primi elektronsku fakturu u skladu sa ovim zakonom (član 10, st. 2. i 3);

4) ne izvrši plaćanje elektronske fakture u skladu sa ovim zakonom (član 10 st. 2. i 3).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik - subjekt privatnog sektora novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 500.000 dinara.

Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kazniće se odgovorno lice pravnog lica - subjekta privatnog sektora, odnosno javnog preduzeća, novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara.

Član 20

Novčanom kaznom u iznosu od 200.000,00 do 2.000.000,00 dinara kazniće se informacioni posrednik koji pružanjem usluga izdavanja, evidentiranja, obrade, slanja, primanja ili čuvanja elektronske fakture i prateće dokumentacije ugrozi bezbednost i funkcionisanje sistema elektronskih faktura (član 14. stav 8).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice informacionog posrednika novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 150.000 dinara.

Član 21

Novčanom kaznom u iznosu od 200.000 do 2.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice - subjekt privatnog sektora ako ne čuva elektronsku fakturu u skladu sa ovim zakonom (član 16).

Za prekršaje iz stava 1. ovoga člana kazniće se odgovorno lice pravnog lica - subjekta privatnog sektora novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 50.000 dinara.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik - subjekt privatnog sektora ~ novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 500.000 dinara.

VI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Donošenje propisa

Član 22.

Podzakonski akti predviđeni ovim zakonom doneće se u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovog zakona.

Prestanak važenja odredaba drugog zakona

Član 23.

Odredbe člana 2. stav 1. tačka 9), član 4a st. 1-4, član 4b, član 4v st. 1, 2 i 4, član 4g i član 12. st. 6-9. Zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama ("Službeni glasnik RS", br. 119/12, 68/15, 113/17 i 91/ 9), prestaju da važe 30. juna 2021. godine.

Stupanje na snagu i početak primene zakona

Član 24.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjuje se od 1. jula 2021. godine, izuzev odredbe člana 6. stav 3. koja se primenjuje od 1. jula 2022. godine i odredaba člana 6. st. 4 - 6. koje se primenjuju od 1. januara 2023. godine.


Izvor: Vebsajt Ministarstvo finansija, 05.02.2021.