Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

SAVET ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE: OZBILJNA KRITIKA ODREDBI ZAKONA O JAVNOM BELEžNIšTVU I NEUSAGLAšENOSTI SA SISTEMSKIM ZAKONIMA


U najnovijem izveštaju Saveta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije o reformi pravosuđa, donošenju pravosudnih zakona i njegovim posledicama, konstatuje se da je

  • izborna komisija favorizovala kandidate sa boljom ocenom na javnobeležničkom ispitu i da je sebi propisala diskreciono pravo da ličnim utiskom učestvuje u oceni sa 11 odsto od ukupnog broja bodova“,

što je i dovelo do zaključka Saveta da je „izbor prvih 100 javnih beležnika kompromitovan“.

U izveštaju se ocenjuje da se srpsko pravosuđe još nije potpuno oporavilo od pogrešne „reforme“ iz 2008. i neažurnosti, a ponovo su doneti pojedini zakoni bez javne rasprave po hitnom postupku, „čime je pravosuđe konačno uvedeno u haos, jer sudovi ne rade već tri meseca“.

Kako se ističe, Zakon o javnom beležništvu je usvojen 2011. godine, menjan je u 2012. i 2013. godini, i na kraju je menjan i 2014. po hitnom postupku. „O samom kvalitetu zakona ne mora da govori Savet, jer činjenica da se zakon menja tri puta pre primene navodi na sumnju da se zakon upodobljavao budućim notarima zbog kojih je notarijat i počeo da radi pre nego što su se stekli uslovi za to.

Ne samo da je menjan i upodobljavan zakon, već je došlo i do promene sastava dotadašnje komisije za polaganje javnobeležničkog ispita kao i do

  • izmene Pravilnika o javnobeležničkom ispitu na taj način što je znatno ublaženo pravilo o prolaznosti i ocenama kandidata.

Pre ovog ublažavanja komisija je bila veoma ozbiljna i tražila je kvalitet, tako da je prolaznost bila mala i kandidati su polagali sa mnogo nižim ocenama. Na osnovu izmenjenog Pravilnika i sa novim sastavom komisije došlo je do mnogo veće prolaznosti kandidata sa visokim ocenama“, piše u izveštaju Saveta.

Ukazuje se da je

  • pre izmena pravilnika uslov za prolaznost na ispitu bio da kandidat dobije sve prolazne ocene (kandidat ne bi položio ako bi dobio makar jednu negativnu ocenu), dok je nakon izmene pravilnika „prolazio svaki kandidat koji nije dobio negativne ocene od većine članova komisije“.

Dodaje se da Savet smatra da, kao i kod reizbora sudija, „i kod izbora notara postoji mogućnost da za izbor nije bio presudan kvalitet nego pripadnosti koje nemaju veze sa kvalitetom, a moguća je i sprega u korupciji“. Savet za borbu protiv korupcije u izveštaju naglašava da je Ministarstvo pravde raspisalo konkurs za imenovanje javnih beležnika u kom je kandidatima omogućeno da konkurišu isključivo u jedinici lokalne samouprave gde kandidat ima prebivalište.

  • Potpuno je nelogično za imenovanje javnih beležnika odrediti selektivne uslove kada je zakon predviđao i mogućnost da kandidati konkurišu u svim jedinicama lokalne samouprave. Ishod je da se za pojedine jedinice lokalne samouprave niko nije prijavio i da tu sada nema notara“, piše Savet u izveštaju Vladi Srbije.

Navodi se da je ministar pravde imenovao komisiju koja će mu predložiti prvih 100 kandidata za javne beležnike u tročlanom sastavu, „gde je jedan član izborne komisije takođe član ispitne komisije“ i da je

  • Izborna komisija morala da radi u skladu sa Zakonom o javnom beležništvu, ali je u pojedinim delovima svog rada postupala suprotno tom zakonu“.

 

  • „Naime, Zakonom o javnom beležništvu je propisano da će se pri izboru između više kandidata uzeti u obzir njihov uspeh na pravosudnom ispitu i javnobeležničkom ispitu, vrsta pravnih poslova na kojima su radili, kao i rezultati koje su postigli na radu, ali bez utvrđenih merila za primenu navedenih kriterijuma. Kriterijumi nisu utvrđeni ni podzakonskim aktom. Pod takvim okolnostima izborna komisija je citiranu odredbu kreativno tumačila i stvorila sopstveni sistem bodovanja, gde su korišćeni zakonski ali i kriterijumi formirani od strane komisije bez ikakvog pravnog osnova“, piše u izveštaju Saveta. Kako se objašnjava, Ispitna komisija je sebi dopustila i da kao kriterijum ceni spremnost kandidata da obezbedi prostorije i opremu (što po zakonu ne može biti smatrano kriterijumom, već obaveznim uslovom), te umeće argumentovanja, odnosno obrazlaganja zašto kandidat želi da bude javni beležnik i da li je spreman da blagovremeno nabavi potrebnu prostoriju i opremu.

 

  • Na utisak izborne komisije su uticali i razlozi zbog kojih su kandidati spremni da odustanu od svoje dosadašnje karijere,

pa su tako privatni izvršitelji negativno ocenjivani, jer odustaju od važnog pravničkog posla, pri tom finansijski vrlo unosnog, nakon samo par godina rada“, ističe su u izveštaju.

Istovremeno, Savet je u izveštaju kritikovao praksu donošenja zakona po hitnom postupku i bez javne rasprave i ocenio da je u periodu od 1991. do 2012. godine čak 865 zakona usvojeno po hitnom postupku, što znači da je u proseku svaki drugi zakon imao oznaku „hitno“. U 820 slučajeva je predlagač bila Vlada. U periodu 1991-2000. godine prosečno je usvajano 25, a u periodu 2001-2012. godine u proseku je usvajan 51 zakon po hitnom postupku. Sadašnji saziv prednjači u broju zakona donetim po hitnom postupku, a zanimljiv je podatak da u periodu april-jun 2014. godine od 30 donetih zakona, samo jedan nije bio donet po hitnom postupku.

  • Konstatuje se da je Ustavom propisano da je sudska vlast nezavisna, ali i da sudskoj vlasti nije omogućeno da predlaže donošenje, odnosno izmene i dopune zakona.

„Istina, Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca imaju mogućnosti da daju mišljenje o izmenama postojećih ili donošenju novih zakona koji uređuju položaj sudija odnosno tužilaca, organizaciju i postupanje sudova/tužilaštava, kao i drugih sistemskih zakona od značaja za sudstvo odnosno tužilaštvo.

Ali te nadležnosti su slabo sredstvo za odbranu od donošenja nekvalitetnih propisa o pravosuđu, naročito u uslovima kompromitovanog sastava Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca“, piše Savet u izveštaju Vladi Srbije.

 

PREPORUKE SAVETA ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE:

  1. Savet predlaže da se zakoni po pravilu ne donose po hitnom postupku, nego da to bude izuzetno, te da se primenjuju odredbe Poslovnika Vlade koje se odnose na javnu raspravu.

Pošto se donose po hitnom postupku i bez javne rasprave, to utiče na loš kvalitet zakona, zbog čega dolazi do čestih izmena i dopuna.

Zakon o javnom beležništvu je nejasan, neprecizan, nerazumljiv i suprotan sistemskim zakonima koji su osnov nadležnosti notara, pa se u delu koji se odnosi na delatnost notara mora uskladiti sa sistemskim zakonima.

Iz Zakona o javnom beležništvu moraju se izbaciti imperativne odredbe o nadležnosti notara kod nejavnih isprava, „jer činjenica što je država na notare prenela javna ovlašćenja ne čini notare privilegovanim i izuzetim od konkurencije“.

U navedeni Zakon se moraju ugraditi merila i kriterijumi na osnovu kojih država ima pravo na deo dobiti „koja se ostvaruje obavljanjem poverenih poslova od strane države“.

 

  • Napominjemo da kada Vlada nastupa kao ovlašćeni predlagač zakona, a u pitanju je zakon kojim se bitno menja uređenje nekog pitanja ili kojim se uređuje pitanje koje posebno zanima javnost, obavezna je javna rasprava pre nego što Vlada predloži skupštini da usvoji zakon.

Ove odredbe su predviđene Poslovnikom Vlade, ali Vlada toleriše njihovo nepoštovanje čak i kada je reč o izuzetno bitnim sistemskim zakonima kao što je set pravosudnih zakona iz 2008. godine, i njihove kasnije izmene i dopune. 

Izvor: http://www.danas.rs, Aleksandar Roknić