U najnovijem izveštaju Saveta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije o reformi pravosuđa, donošenju pravosudnih zakona i njegovim posledicama, konstatuje se da je
što je i dovelo do zaključka Saveta da je „izbor prvih 100 javnih beležnika kompromitovan“.
U izveštaju se ocenjuje da se srpsko pravosuđe još nije potpuno oporavilo od pogrešne „reforme“ iz 2008. i neažurnosti, a ponovo su doneti pojedini zakoni bez javne rasprave po hitnom postupku, „čime je pravosuđe konačno uvedeno u haos, jer sudovi ne rade već tri meseca“.
Kako se ističe, Zakon o javnom beležništvu je usvojen 2011. godine, menjan je u 2012. i 2013. godini, i na kraju je menjan i 2014. po hitnom postupku. „O samom kvalitetu zakona ne mora da govori Savet, jer činjenica da se zakon menja tri puta pre primene navodi na sumnju da se zakon upodobljavao budućim notarima zbog kojih je notarijat i počeo da radi pre nego što su se stekli uslovi za to.
Ne samo da je menjan i upodobljavan zakon, već je došlo i do promene sastava dotadašnje komisije za polaganje javnobeležničkog ispita kao i do
Pre ovog ublažavanja komisija je bila veoma ozbiljna i tražila je kvalitet, tako da je prolaznost bila mala i kandidati su polagali sa mnogo nižim ocenama. Na osnovu izmenjenog Pravilnika i sa novim sastavom komisije došlo je do mnogo veće prolaznosti kandidata sa visokim ocenama“, piše u izveštaju Saveta.
Ukazuje se da je
Dodaje se da Savet smatra da, kao i kod reizbora sudija, „i kod izbora notara postoji mogućnost da za izbor nije bio presudan kvalitet nego pripadnosti koje nemaju veze sa kvalitetom, a moguća je i sprega u korupciji“. Savet za borbu protiv korupcije u izveštaju naglašava da je Ministarstvo pravde raspisalo konkurs za imenovanje javnih beležnika u kom je kandidatima omogućeno da konkurišu isključivo u jedinici lokalne samouprave gde kandidat ima prebivalište.
Navodi se da je ministar pravde imenovao komisiju koja će mu predložiti prvih 100 kandidata za javne beležnike u tročlanom sastavu, „gde je jedan član izborne komisije takođe član ispitne komisije“ i da je
|
pa su tako privatni izvršitelji negativno ocenjivani, jer odustaju od važnog pravničkog posla, pri tom finansijski vrlo unosnog, nakon samo par godina rada“, ističe su u izveštaju.
Istovremeno, Savet je u izveštaju kritikovao praksu donošenja zakona po hitnom postupku i bez javne rasprave i ocenio da je u periodu od 1991. do 2012. godine čak 865 zakona usvojeno po hitnom postupku, što znači da je u proseku svaki drugi zakon imao oznaku „hitno“. U 820 slučajeva je predlagač bila Vlada. U periodu 1991-2000. godine prosečno je usvajano 25, a u periodu 2001-2012. godine u proseku je usvajan 51 zakon po hitnom postupku. Sadašnji saziv prednjači u broju zakona donetim po hitnom postupku, a zanimljiv je podatak da u periodu april-jun 2014. godine od 30 donetih zakona, samo jedan nije bio donet po hitnom postupku.
„Istina, Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca imaju mogućnosti da daju mišljenje o izmenama postojećih ili donošenju novih zakona koji uređuju položaj sudija odnosno tužilaca, organizaciju i postupanje sudova/tužilaštava, kao i drugih sistemskih zakona od značaja za sudstvo odnosno tužilaštvo.
Ali te nadležnosti su slabo sredstvo za odbranu od donošenja nekvalitetnih propisa o pravosuđu, naročito u uslovima kompromitovanog sastava Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca“, piše Savet u izveštaju Vladi Srbije.
PREPORUKE SAVETA ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE:
Pošto se donose po hitnom postupku i bez javne rasprave, to utiče na loš kvalitet zakona, zbog čega dolazi do čestih izmena i dopuna. Zakon o javnom beležništvu je nejasan, neprecizan, nerazumljiv i suprotan sistemskim zakonima koji su osnov nadležnosti notara, pa se u delu koji se odnosi na delatnost notara mora uskladiti sa sistemskim zakonima. Iz Zakona o javnom beležništvu moraju se izbaciti imperativne odredbe o nadležnosti notara kod nejavnih isprava, „jer činjenica što je država na notare prenela javna ovlašćenja ne čini notare privilegovanim i izuzetim od konkurencije“. U navedeni Zakon se moraju ugraditi merila i kriterijumi na osnovu kojih država ima pravo na deo dobiti „koja se ostvaruje obavljanjem poverenih poslova od strane države“.
|
Ove odredbe su predviđene Poslovnikom Vlade, ali Vlada toleriše njihovo nepoštovanje čak i kada je reč o izuzetno bitnim sistemskim zakonima kao što je set pravosudnih zakona iz 2008. godine, i njihove kasnije izmene i dopune.
Izvor: http://www.danas.rs, Aleksandar Roknić