Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

KRIVIČNI ZAKONIK: Od 1. decembra 2019. godine počinje primena instituta "tri udarca", podjednako za sva umišljajna krivična dela, uz uslov da između novog dela i osude za prethodno delo nije prošlo više od pet godina


Ko prvi put učini krivično delo, biće kažnjen po zakonu, a ako ima dovoljno olakšavajućih okolnosti, sud će mu kaznu najverovatnije ublažiti ispod propisanog minimuma.

Ko se drugi put ogreši o zakon, za njega više nema nikakvog ublažavanja. Sud će biti obavezan da ga kazni ne manje od donje granice propisane kazne.

Ko i treći put napravi krivično delo - mora da mu se izrekne najmanje pola od propisane kazne. Znači, što dalje od minimuma, a bliže maksimumu.

To je pravilo koje je uvedeno poslednjim izmenama Krivičnog zakonika ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019) i primenjivaće se od 1. decembra 2019. godine, podjednako za sva umišljajna krivična dela, a poznato je u svetu kao institut "tri udarca".

Malo je poznato da ovaj institut potiče iz američkog fudbala, a to je javnosti otkrila docentkinja Kriminalističko-policijskog univerziteta u Beogradu dr Ivana Bodrožić kada je na nedavno održanom savetovanju krivičara na Zlatiboru objasnila kako će ovo pravilo biti primenjeno u Srbiji.

- Institut "tri udarca", kao kategorija krivičnog prava, vodi poreklo od pravila u američkom fudbalu, koje podrazumeva da ukoliko "bacač" primi tri udarca tokom svog vremena u igri, biva isključen. Udaljenje igrača iz igre poistovećuje se sa uklanjanjem sa ulice učinilaca koji dva i više puta ponove krivično delo - navela je dr Bodrožić.

Ovo pravilo se već decenijama primenjuju u Kaliforniji gde je Zakon tri udarca usvojen u martu 1994. godine i predviđa pooštravanje raspona kazne za 50 odsto za ponovljeno krivično delo (drugi udarac), dok za treće delo podrazumeva izricanje kazne zatvora u trajanju od 25 godina ili doživotnu kaznu zatvora (treći udarac).

Kod nas je ovo pravilo postavljeno malo drugačije, jer važi za sva krivična dela podjednako, a ne samo za najteže zločine, pa sud samo treba da prati donju granicu propisane kazne i polovinu raspona kazne za konkretno krivično delo učinjeno u povratu. Postoji, međutim, opasnost da "tri udarca" u Srbiji nanesu još jedan udarac na pretrpane zatvore, koji su već puni povratnika. Oni bi sada ostajali sve duže iza rešetaka sa svakim ponovljenim krivičnim delom.

- Kada je ovaj zakon usvojen u Kaliforniji, kao moćan instrument kaznenog populizma, zatvorska populacija je povećana na 100.000. To je dovelo do preopterećenosti zatvora, pa je Vrhovni sud SAD 2011. godine doneo odluku da se zatvorska populacija smanji na broj od 46.000 - navodi dr Bodrožić.

Slično kao sada u Srbiji, gde je doživotni zatvor uveden posle inicijative povodom ubistva devojčice Tijane Jurić, tako je i u SAD kaznena politika pooštrena posle zločina - ubistva devojke Dijane Balasiotes 1988. godine, koju je usmrtio ranije osuđivani silovatelj, dok je bio na radnom otpustu iz zatvora. Majka ubijene devojke i jedan televizijski komentator počeli su kampanju za strože zatvorske kazne.

- Reč je o krivičnopravnom reagovanju na povrat, koji nije rezultat neefikasnosti krivičnog pravosuđa, nego nedovoljnog uticaja prethodno izdržane kazne, kada je očigledno da se tom kaznom nije ništa postiglo, jer se prethodno kažnjavani učinilac drugi ili treći put odlučuje za vršenje krivičnog dela - navodi dr Bodrožić.

Institut "tri udarca" primenjuje se i na Novom Zelandu, u Nemačkoj i Mađarskoj, ali samo za pojedina krivična dela. Cilj je da deluje preventivno na konkretnog prestupnika, da ga zastraši pooštrenom kaznom, ali da ukaže i na izvesnost kažnjavanja.

- Tužilac je i do sada mogao, već u optužnom aktu, da predloži strože kažnjavanje zbog toga što je učinilac delo izvršio u povratu. Međutim, usvojene izmene Krivičnog zakonika sada obavezuju sud da strože kažnjava za povrat- kaže dr Bodrožić.

Povrat više neće biti samo otežavajuća okolnost kojoj sud može dati manju ili veću težinu prilikom odmeravanja kazne, već će direktno uticati da kazna za povratnika u startu bude teža nego za onog koji je učinio krivično delo prvi put.

Krivičari smatraju da se uvođenjem "tri udarca" ostvaruje cilj srazmernosti i pravednosti. Kaznena politika, prema njihovom mišljenju, ne treba da bude ni blaga ni stroga nego - adekvatna.

Pravilo "tri udarca" odnosi se samo na krivična dela učinjena sa umišljajem, uz uslov da između novog dela i osude za prethodno delo nije prošlo više od pet godina.

Do sada je KZ samo isključivao mogućnost ublažavanja kazne u slučaju specijalnog povrata - kada se ponavlja isto ili slično delo. Kriminolozi smatraju da "specijalne povratnike" karakteriše intenzivna zločinačka volja i "visoka kriminalna tehnika", što ih čini više opasnim za društvo, za razliku od "generalnih povratnika", koji ponavljaju neko drugačije delo, znatno različito od prvog ili drugog. Ipak, generalni povratnici su spremni na različite vrste kriminala, pa se ni oni ne mogu smatrati bezopasnim.

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandra Petrović, 04.10.2019.
Naslov: Redakcija