Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

RADNA VERZIJA NACRTA ZAKONA O ZAŠTITI KONKURENCIJE - Tekst propisa


I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se zaštita konkurencije na tržištu Republike Srbije, u cilju razvoja tržišta, ekonomskog napretka, dobrobiti društva i koristi potrošača, položaj, organizacija, nadležnosti i ovlašćenja Komisije za zaštitu konkurencije (u daljem tekstu: Komisija), pravila, mere i poseban upravni postupak koji sprovodi Komisija kada postupa u upravnim stvarima.

Teritorijalna primena

Član 2.

Odredbe ovog zakona primenjuju se na akte i radnje učesnika na tržištu učinjene na teritoriji Republike Srbije, odnosno na akte i radnje učinjene van njene teritorije koji utiču ili bi mogli uticati na konkurenciju na teritoriji Republike Srbije.

Personalna primena

Član 3.

Odredbe ovog zakona primenjuju se na sva pravna i fizička lica i ostale subjekte koji neposredno ili posredno, stalno, povremeno ili jednokratno učestvuju u prometu robe, odnosno usluga, nezavisno od njihovog pravnog statusa, oblika svojine ili državljanstva, odnosno državne pripadnosti (u daljem tekstu: učesnici na tržištu), i to na:

1) domaća i strana privredna društva i preduzetnike;

2) državne organe, organe teritorijalne autonomije i lokalne samouprave;

3) druga fizička i pravna lica i oblike udruživanja učesnika na tržištu (sindikati, udruženja, udruženja privrede, sportske organizacije, ustanove, zadruge, nosioci prava intelektualne svojine i dr.);

4) javna preduzeća, privredna društva, preduzetnike i druge učesnike na tržištu, koji obavljaju delatnosti od opšteg interesa, odnosno kojima je aktom nadležnog državnog organa dodeljen fiskalni monopol, osim ukoliko bi primena ovog zakona sprečila obavljanje tih delatnosti, odnosno obavljanje poverenih poslova.

Povezani učesnici na tržištu

Član 4.

Povezanim učesnicima na tržištu u smislu ovog zakona smatraju se dva ili više učesnika na tržištu koji su povezani tako da jedan ili više učesnika na tržištu kontroliše drugog ili druge učesnike na tržištu (u daljem tekstu: povezani učesnici na tržištu).

Kontrola nad učesnikom na tržištu u smislu ovog zakona predstavlja mogućnost odlučujućeg uticaja na vođenje poslova drugog ili drugih učesnika na tržištu, a naročito:

1) ako kontrolni učesnik ima svojstvo kontrolnog (matičnog) društva, odnosno kontrolnog člana ili akcionara, samostalno ili zajedničkim delovanjem, po pravilima o povezanim privrednim društvima u smislu zakona kojim se uređuje položaj privrednih društava;

2) na osnovu svojine ili drugih imovinskih prava na imovini ili delu imovine drugog učesnika na tržištu;

3) na osnovu prava iz ugovora, odnosno sporazuma o kontroli i upravljanju ili iz hartija od vrednosti;

4) stečena po osnovu potraživanja ili sredstava za obezbeđenje potraživanja

5) po osnovu drugog pravnog ili činjeničnog osnova, prema kojima uslove poslovne prakse određuje kontrolni učesnik, odnosno kontrolni učesnici.

Povezani učesnici na tržištu u smislu ovog zakona smatraju se jednim učesnikom na tržištu.

Radni odnosi

Član 5.

Odredbe ovog zakona ne primenjuju se na radne odnose između poslodavaca i zaposlenih, kao ni na radne odnose uređene kolektivnim ugovorom između poslodavca i sindikalnih udruženja.

Relevantno tržište

Član 6.

Relevantno tržište u smislu ovog zakona jeste tržište koje obuhvata relevantno tržište proizvoda na relevantnom geografskom tržištu.

Relevantno tržište proizvoda predstavlja skup robe, odnosno usluga koje potrošači i drugi kupci i korisnici smatraju zamenljivim u pogledu njihovog svojstva, uobičajene namene i cene.

Relevantno geografsko tržište predstavlja teritoriju na kojoj učesnici na tržištu učestvuju u ponudi ili potražnji i na kojoj postoje isti ili slični uslovi konkurencije, a koji se bitno razlikuju od uslova konkurencije na susednim teritorijama.

Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada) bliže propisuje kriterijume za određivanje relevantnog tržišta.

Obračun godišnjeg prihoda

Član 7.

Godišnji prihod učesnika na tržištu u smislu ovog zakona utvrđuje se u visini ukupnog godišnjeg prihoda pre oporezivanja i obuhvata poslovne, finansijske i ostale prihode u obračunskoj godini koja prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak.

Ukupan godišnji prihod iz stava 1. ovog člana za učesnike na tržištu finansijskih usluga, kao i za društva za osiguranje i društva za reosiguranje, izračunava se na sledeći način:

1) za učesnike na tržištu finansijskih usluga, posle odbijanja poreza koji se direktno odnose na njih, uzima se zbir sledećih prihoda:

(1) prihoda od kamata i sličnih prihoda,

(2) prihoda od hartija od vrednosti (prihod od akcija i drugih hartija od vrednosti koje imaju promenljiv prinos, prihod od udela kod učesnika na tržištu, prihod od akcija u povezanim učesnicima na tržištu),

(3) prihoda od naknada i provizija,

(4) pozitivne razlike između finansijskih prihoda i finansijskih rashoda,

(5) drugih prihoda iz poslovanja;

2) za društva za osiguranje i društva za reosiguranje, uzima se prihod od premija po osnovu ugovora o osiguranju i reosiguranju zaključenih od strane ili u ime tih društava po odbitku poreza koji se plaća na iznos premija po jednom ugovoru ili na ukupan iznos premija.

 Ukupan godišnji prihod iz stava 1. ovog člana za oblike udruživanja učesnika na tržištu, utvrđuje se na osnovu zbira ukupnih godišnjih prihoda udruženih učesnika.

Pri računanju ukupnog godišnjeg prihoda iz stava 1. ovog člana neće se računati prihod koji povezani učesnici na tržištu iz člana 4. ovog zakona ostvare u međusobnoj razmeni.

Relevantan prihod

Član 8.

Relevantan prihod je prihod pre oporezivanja ostvaren, prodajom robe i/ili usluga na relevantnom tržištu na koju se utvrđena povreda konkurencije direktno ili indirektno odnosi, tokom trajanja povrede konkurencije.

Prilikom utvrđivanja iznosa mere zaštite konurencije polaznu osnovu čini relevantan prihod koji se utvrđuje u odnosu na prihod koji je učesnik u povredi ostvario u godini koja prethodi godini u kojoj je postupak pokrenut.

Ako zbog prirode delatnosti koju obavlja učesnik na tržištu, relevantni prihod iz stava 2. ovog člana nije ostvaren, ili ga nije moguće utvrditi, ili su podaci na osnovu kojih se on utvrđuje nepotpuni ili nepouzdani, Komisija će taj prihod utvrditi na osnovu raspoloživih podataka i/ili drugih podataka i informacija koje smatra relevantnim i odgovarajućim u konkretnom postupku.

Učesniku na tržištu koji je povredu konkurencije učinio u svojstvu kupca robe i/ili usluga koje nisu namenjene daljoj prodaji kao gotov proizvod, relevantan prihod se utvrđuje u visini nabavne vrednosti robe i/ili usluga na koje se utvrđena povreda konkurencije direktno ili indirektno odnosi.

Vlada bliže uređuje kriterijume po kojima Komisija vrši sopstvenu procenu relevantnog prihoda iz stava 3. ovog člana, kao i po kojima se utvrđuje relevantan prihod učesnika u povredi konkurencije u postupku javne nabavke.

Kada je povreda konkurencije učinjena sprovođenjem koncentracije učesnika na tržištu za koju nije izdato odobrenje, a koja ne ispunjava uslove za bezuslovno odobrenje, relevantan prihod predstavlja ukupan godišnji prihod učesnika u koncentraciji u godini koja prethodi godini pokretanja postupka utvrđen u skladu sa članom 7. ovog zakona.

Devizna klauzula

Član 9.

Iznosi iskazani u evrima u ovom zakonu, kao i aktima donetim na osnovu ovog zakona, obračunavaju se u dinarima po srednjem kursu Narodne banke Srbije, na dan obračuna godišnjeg prometa, odnosno uplate ili naplate upravne mere u skladu sa ovim zakonom.

II. KOMISIJA ZA ZAŠTITU KONKURENCIJE

Položaj Komisije

Član 10.

Komisija je samostalna i nezavisna organizacija koja vrši javna ovlašćenja u skladu sa ovim zakonom, sa osnovnim ciljem zaštite konkurencije na tržištu Republike Srbije.

Komisija ima status pravnog lica sa pravima, obavezama i odgovornostima utvrđenim ovim zakonom.

Komisija u sprovođenju ovog zakona vrši svoje nadležnosti nezavisno od državnih i drugih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja ili organa izvršne vlasti, samostalno raspolaže finansijskim sredstvima u okviru usvojenog finansijskog plana i odlučuje o kapacitetima neophodnim za obavljanje zakonom utvrđenih nadležnosti.

Sedište Komisije je u Beogradu.

Komisija za svoj rad odgovara Narodnoj skupštini, kojoj podnosi godišnji izveštaj o radu do kraja marta tekuće godine, za prethodnu godinu.

Komisija je dužna da objavi na svojoj internet stranici godišnji izveštaj za prethodnu godinu najkasnije do kraja maja tekuće godine.

Nadležnost Komisije

Član 11.

 Komisija je nadležna da:

1) rešava o pravima i obavezama učesnika na tržištu u skladu sa ovim zakonom;

2) određuje upravne mere u skladu sa zakonom;

3) utvrđuje neprimenjivanje zabrane povrede pravila konkurencije - negativno odobrenje;

4) predlaže Vladi donošenje propisa za sprovođenje ovog zakona

5) učestvuje u izradi propisa koji se donose u oblasti zaštite konkurencije;

6) donosi uputstva i smernice za sprovođenje ovog zakona i objavljuje ih u "Službenom glasniku Republike Srbije";

7) prati i analizira uslove konkurencije na pojedinačnim tržištima i u pojedinačnim sektorima;

8) daje mišljenje nadležnim organima na nacrte i predloge propisa i drugih akata, kao i na važeće propise i akte koji imaju ili mogu imati uticaj na konkurenciju na tržištu;

9) daje mišljenje o primeni odredaba zakona kojima se uređuje zaštita konkurencije;

 10) ostvaruje međunarodnu saradnju u oblasti zaštite konkurencije, radi izvršavanja međunarodnih obaveza u ovoj oblasti i unapređenja odnosa sa međunarodnim institucijama;

11) sarađuje sa državnim organima, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, radi obezbeđivanja uslova za primenu ovog zakona i drugih propisa kojima se uređuju pitanja od značaja za zaštitu konkurencije;

12) preduzima aktivnosti u cilju višeg stepena informisanosti o ulozi i značaju politike i prava konkurencije i podizanja nivoa svesti o potrebi zaštite konkurencije;

13) vodi evidenciju restriktivnih sporazuma koji su pojedinačno izuzeti od zabrane i restriktivnih sporazuma koji su utvrđeni kao povreda konkurencije, o učesnicima za koje je utvrđeno da su zloupotrebili dominantan položaj na tržištu, kao i o koncentracijama;

14) organizuje, preduzima i kontroliše sprovođenje mera kojima se obezbeđuje zaštita konkurencije;

15) obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom.

Poslove iz stava 1. tač. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8), 9), 10), 11 i 14) ovog člana Komisija obavlja kao poverene poslove.

Organi Komisije

Član 12.

Organi Komisije su Savet Komisije (u daljem tekstu: Savet) i predsednik Komisije.

Savet donosi sve odluke i akte o pitanjima iz nadležnosti Komisije ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Savet čine predsednik Komisije i četiri člana.

Predsednik Komisije predstavlja i zastupa Komisiju, organizuje i rukovodi radom Komisije, donosi odluke, odnosno obavlja druge poslove u skladu sa zakonom i Statutom.

Zamenika predsednika Komisije iz reda članova Saveta, na predlog predsednika Komisije bira i razrešava Savet, na period od godinu dana.

Zamenik predsednika Komisije ima sva prava i obaveze predsednika Komisije u njegovoj odsutnosti, a u slučaju da predsedniku Komisije prevremeno prestane mandat, do izbora novog predsednika Komisije.

Predsednik i članovi Saveta izborom zasnivaju radni odnos u Komisiji, na određeno vreme, odnosno do isteka mandata.

 Predsednik i članovi Saveta imaju pravo na zaradu, u visini plate predsednika, odnosno sudija Vrhovnog kasacionog suda.

Izbor organa Komisije

Član 13.

Predsednik Komisije i članovi Saveta biraju se iz reda uglednih stručnjaka diplomiranih pravnika ili diplomiranih ekonomista, sa najmanje deset godina relevantnog radnog, odnosno stručnog iskustva, koji su ostvarili značajne i priznate radove ili praksu u oblasti zaštite konkurencije

Za predsednika i člana Saveta može biti izabran državljanin Republike Srbije koji je stručan i osposobljen za obavljanje funkcije predsednika ili člana Saveta Komisije.

Stručnost i osposobljenost potrebna za izbor predsednika i člana Saveta Komisije, propisana stavom 1. ovog člana, podrazumeva posedovanje teorijskog i praktičnog znanja potrebnog za obavljanje funkcije predsednika, odnosno člana Saveta koje pri izboru može da proveri nadležni odbor Narodne skupštine za poslove trgovine.

Za predsednika Komisije može biti izabrano lice koje ima iskustva na poslovima rukovođenja od najmanje 7 godina.

U sastavu Saveta, uključujući i predsednika Komisije, moraju biti zastupljeni stručnjaci iz obe relevantne oblasti iz stava 1. ovog člana sa najmanje dva predstavnika.

 Predsednika Komisije i članove Saveta bira i razrešava Narodna skupština na predlog nadležnog odbora za poslove trgovine.

Izbor predsednika Komisije, odnosno članova Saveta vrši se sa dve odvojene liste kandidata koje sadrže najmanje isti, a najviše dvostruko veći broj kandidata od broja koji se bira.

Za predsednika Komisije, odnosno članove Saveta, izabrani su kandidati koji dobiju najviše glasova na svakoj listi, odnosno prvi naredni kandidat odgovarajuće struke.

Isto lice može biti kandidat na obe liste i ako bude izabrano sa liste za predsednika Komisije neće se uzeti u obzir rezultat glasanja za to lice na drugoj listi.

Izbor organa Komisije vrši se po javnom konkursu koji oglašava predsednik Narodne skupštine, najkasnije tri meseca pre isteka mandata predsednika Komisije i članova Saveta, odnosno neposredno po prestanku mandata na osnovu člana 14. stav 2. tač. 2)-4) ovog zakona.

Za predsednika i člana Saveta ne mogu biti birani:

1) poslanici u Narodnoj skupštini, skupštini autonomne pokrajine, odbornici, druga izabrana i postavljena lica, niti članovi političkih stranaka;

2) lica koja su pravnosnažno osuđena za krivična dela protiv službene dužnosti, odnosno drugo krivično delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje ove funkcije.

Mandat

Član 14.

Predsednik Komisije bira se na mandat od sedam godina, a članovi Saveta na mandat od pet godina, sa mogućnošću ponovnog izbora.

Mandat predsednika Komisije i članova Saveta počinje danom donošenja odluke o izboru, a prestaje:

1) istekom vremena na koje su izabrani;

2) razrešenjem;

3) nastupanjem pravnih ili činjeničnih razloga za nemogućnost obavljanja dužnosti (ostavka, ispunjenje uslova za starosnu penziju, gubitak poslovne sposobnosti, teško zdravstveno stanje koje onemogućava obavljanje dužnosti i sl);

4) ako bude pravnosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest meseci ili bude osuđen za krivična dela protiv privrede ili krivična dela protiv službene dužnosti, odnosno drugo krivično delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje ove funkcije.

Nastupanje razloga za prestanak mandata iz stava 2. tač. 3) i 4) ovog člana, razmatra i konstatuje nadležni skupštinski odbor.

Mandat predsednika Komisije ili člana Saveta prestaje danom donošenja akta nadležnog skupštinskog odbora donetog na osnovu stava 3. ovog člana.

Narodna skupština razrešava predsednika Komisije, odnosno člana Saveta, na predlog nadležnog skupštinskog odbora ako :

1) se utvrdi da su podaci navedeni u kandidaturi, netačni, odnosno nepotpuni u smislu izostavljanja podataka koji bi značajno umanjili mogućnost izbora;

2) nastupe okolnosti iz člana 15. ovog zakona;

3) grubo povrede odredbe ovog zakona ili etički kodeks;

4) bez osnovanog razloga odbije ili propusti da obavlja funkciju predsednika Komisije, odnosno člana Saveta u periodu od najmanje tri meseca neprekidno ili u periodu od najmanje šest meseci sa prekidima u toku dve godine.

Inicijativu za pokretanje postupka iz stava 5. ovog člana nadležnom skupštinskom odboru mogu podneti predsednik Komisije, Savet ili generalni sekretar.

Odluka nadležnog skupštinskog odbora o podnošenju predloga iz stava 5. ovog člana, može biti doneta samo posle sprovedenog postupka u kome su utvrđene sve relevantne okolnosti i u kome je predsedniku Komisije, odnosno članu Saveta protiv koga je iniciran postupak omogućeno da se izjasni o svim okolnostima.

U slučaju prestanka mandata predsednika Komisije ili člana Saveta, Savet nastavlja sa radom sve dok preostali sastav omogućava donošenje odluka propisanom većinom.

Ukoliko predsednikku i članovima Saveta istekne mandat na koji su izabrani pre izbora novih članova Saveta, Savet nastavlja sa radom do izbora novih članova.

 Predsednik i član Saveta kome je prestao mandat na način iz stava 2. tačka 1) ovog člana, ima pravo na naknadu u trajanju od tri meseca od dana prestanka mandata u visini primanja iz meseca koji prethodi mesecu u kojem je došlo do prestanka mandata, a sredstva za isplatu ove naknade se obezbeđuju iz sredstava Komisije.

Pravo na naknadu iz stava 10. ovog člana ostvaruje se na zahtev, i prestaje pre isteka roka od tri meseca ako predsednik i član Saveta zasnuje radni odnos, ostvaruje prihode obavljanjem delatnosti ili ostvari pravo na penziju u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Nespojivost funkcija i poslova

Član 15.

Predsednik Komisije i članovi Saveta, u toku trajanja mandata u Komisiji, ne mogu da obavljaju drugu javnu funkciju ili profesionalnu delatnost, odnosno ne mogu da se bave bilo kojim javnim ili privatnim poslom, uključujući pružanje konsultantskih usluga i saveta.

Zabrana iz stava 1. ovog člana se ne odnosi na naučnu delatnost, delatnost nastavnika visokoškolske ustanove i poslove u vezi sa stručnim usavršavanjem.

Sukob interesa

Član 16.

Predsednik Komisije i članovi Saveta imaju status funkcionera u smislu zakona kojim se uređuju pravila u vezi sa sprečavanjem sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija.

Presednik i član Saveta kome je prestao mandat, ne mogu biti zastupnici u postupku pred Komisijom u skladu sa ovim zakonom, najmanje dve godine po prestanku mandata, odnosno radnog odnosa.

Predsednik Komisije i član Saveta u trenutku stupanja na dužnost daju pismenu izjavu da ne postoje smetnje za obavljanje dužnosti iz stava 1. ovog člana.

Rad Saveta

Član 17.

Savet odlučuje većinom glasova od ukupnog broja članova, a član Saveta prilikom odlučivanja ne može biti uzdržan od glasanja.

U slučaju jednake podele glasova odlučuje glas predsednika Komisije, a u slučaju njegove odsutnosti ili izuzeća odlučuje glas zamenika predsednika Komisije.

Predsednik Komisije predsedava i rukovodi radom Saveta, potpisuje odluke Saveta i druge akte i stara se o njihovom izvršenju.

Savet donosi poslovnik o svom radu, koji se objavljuje na internet stranici Komisije.

Stručna služba

Član 18.

Stručna služba Komisije (u daljem tekstu: Stručna služba) obavlja stručne poslove iz nadležnosti Komisije nezavisno i samostalno u skladu sa ovim zakonom, Statutom i drugim aktima Komisije.

Zaposleni u stručnoj službi nemaju status državnih službenika, a sva prava i obaveze iz radnog odnosa ostvaruju primenom opštih propisa o radu.

Propisi kojima se uređuje rad državne uprave, prava i dužnosti državnih službenika i sistem plata zaposlenih u javnom sektoru, primenjuju se samo u pogledu stručnosti, političke neutralnosti, nepristrasnosti, upotrebe službenog jezika i pisma, sukoba interesa i kancelarijskog poslovanja.

Na zaposlene u Stručnoj službi kojima je prestao radni odnos shodno se primenjeuju odredbe o sukobu interesa iz člana 16. ovog zakona.

Član 19.

U obavljanju poslova iz člana 18. stav 1. Stručna služba naročito:

1)         sprovodi analizu uslova konkurencije na tržištu i ispunjenost uslova za pokretanje postupaka po službenoj dužnosti;

2)         sprovodi postupke u skladu sa ovim zakonom;

3)         sprovodi sektorske i druge analize stanja konkurencije na tržištu;

4)         izrađuje odluke Saveta u skladu sa nalogom izvestioca;

5)         prati i analizira sprovođenje odluka Komisije i o tome izveštava predsednika Komisije i Savet;

6)         priprema predloge mišljenja o primeni odredaba zakona kojim se uređuje zaštita konkurencije i mišljenja na nacrte i predloge propisa, kao i na važeće propise koji imaju uticaja na konkurenciju na tržištu;

7) obavlja poslove domaće i međunarodne saradnje, učestvuje u izradi i sprovođenju projekata i organizaciji skupova od značaja za ostvarivanje te saradnje i prikuplja informacije o zaštiti konkurencije u drugim državama;

8) sprovodi aktivnosti usmerene na promociju i javno zastupanje politike zaštite konkurencije i prava konkurencije i podizanje nivoa svesti o značaju zaštite konkurencije;

 9) sprovodi odluke predsednika Komisije i Saveta;

 10) vodi evidencije i registre u skladu sa zakonom;

 11) priprema godišnji izveštaj o radu Komisije radi usvajanja na Savetu;

12) sprovodi i ostale radnje u postupku u skladu sa zakonom i Statutom Komisije.

Službena legitimacija

Član 20.

Službena lica Komisije koja sprovode radnje u ispitnom postupku imaju službenu legitimaciju koju čine obrazac službene legitimacije i službena značka.

Službenu legitimaciju iz stava 1. ovog člana izdaje predsednik Komisije.

Vlada bliže propisuje oblik i sadržinu službene značke i legitimacije iz stava 1. ovog člana.

Generalni sekretar

Član 21.

Stručnom službom rukovodi generalni sekretar.

Generalnog sekretara, postavlja predsednik Komisije na period od pet godina.

 Za generalnog sekretar može biti postavljeno lice sa visokom stučnom spremom, diplomirani pravnik ili diplomirani ekonomista, sa najmanje 10 godina iskustva u struci i najmanje tri godine iskustva na rukovodećim pozicijama i znanjem u oblasti zaštite konkurencije.

Postavljenje i razrešenje generalnog sekretara bliže se uređuje Statutom.

Generalni sekretar Savetu podnosi godišnji izveštaj i periodične izveštaje o radu Stručne službe, a za svoj rad odgovara predsedniku Komisije u skladu sa ovim zakonom i Statutom Komisije.

Obaveza čuvanja podataka

Član 22.

Predsedniku Komisije, članu Saveta i zaposlenom u Komisiji, zabranjeno je da tokom trajanja mandata, odnosno radnog angažovanja, kao i u periodu od 5 godina nakon prestanka mandata odnosno rada u Komisiji, otkriva trećim licima podatake koje je saznao u toku obavljanja funkcije, odnosno tokom trajanja radnog odnosa u Komisiji.

Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na podatke koji su javno dostupni.

Izuzeće

Član 23.

Pored razloga navedenih u zakonu kojim se uređuje upravni postupak, predsednik Komisije, član Saveta i zaposleni u stručnoj službi izuzeće se od odlučivanja, odnosno postupanja u predmetu, ukoliko su bili zaposleni ili obavljali funkciju direktora, člana ili predsednika upravnog ili nadzornog odbora, drugog zastupnika, prokuriste ili punomoćnika stranke u postupku, ili u smislu ovog zakona sa njom povezanog učesnika na tržištu, u periodu od pet godina pre pokretanja postupka.

Predsednik i član Saveta, odmah po saznanju za postojanje razloga za izuzeće iz stava 1. ovog člana, o tome obaveštava Savet, a zaposleni u stručnoj službi generalnog sekretara.

O izuzeću predsednika Komisije i člana Saveta odlučuje Savet, a o izuzeću zaposlenog u stručnoj službi predsednik Komisije.

Etički kodeks

Član 24.

Savet Komisije donosi etički kodeks koji sadrži standarde ponašanja i postupanja članova organa i zaposlenih u Komisiji, u cilju očuvanja dostojanstva organizacije, nezavisnosti i nepristrasnosti, podizanja svesti o odgovornosti u radu, kao i radi zaštite i unapređenja stručnog integriteta.

Statut Komisije

Član 25.

Statutom Komisije bliže se uređuje unutrašnja organizacija, način rada Komisije i ovlašćenja za donošenje drugih akata Komisije.

Statut Komisije donosi Savet Komisije na koji Vlada daje saglasnost.

Statut se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Finansiranje Komisije

Član 26.

Sredstva za rad Komisije obezbeđuju se iz prihoda koje Komisija ostvaruje izdavanjem rešenja, drugih akata i mišljenja o primeni propisa iz oblasti zaštite konkurencije.

Komisija može obezbediti sredstva za rad i iz prihoda koje ostvari od prodaje publikacija Komisije, iz donacija, osim donacija učesnika na tržištu na koje se primenjuje ovaj zakon, kao i iz drugih izvora u skladu sa zakonom.

Savet Komisije donosi Odluku o visini naknada za izdavanje akata Komisije.

Odluka iz stava 3. ovog člana objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srbijeˮ.

Finansijski plan

Član 27.

Finansiranje rada Komisije vrši se u skladu sa finansijskim planom koji za svaku godinu donosi Komisija i podnosi Vladi radi dobijanja saglasnosti najkasnije do 1. novembra tekuće godine za narednu godinu.

Ako finansijski plan ne bude donet na način iz stava 1. ovog člana pre početka godine za koju se finansijski plan donosi, finansiranje rada Komisije se vrši najviše do visine ukupno izvršenih rashoda u prethodnoj godini, srazmerno periodu do donošenja odluke iz stava 1. ovog člana.

Finansijskim planom utvrđuju se ukupni prihodi i rashodi Komisije, uključujući i izdvajanja za sredstva rezervi, kao i elementi za određivanje troškova zarada.

Ukupni rashodi Komisije obuhvaćeni finansijskim planom ne mogu biti veći od troškova potrebnih za uspešno ostvarivanje nadležnosti Komisije.

Ako se godišnjim obračunom prihoda i rashoda Komisije utvrdi da su ukupno ostvareni prihodi Komisije veći od ukupno ostvarenih rashoda, nakon izdvajanja sredstava rezervi, višak se uplaćuje u budžet Republike Srbije.

Višak rashoda nad prihodima Komisija pokriva iz svojih rezervi po odluci Saveta, a u slučaju nedostatka tih sredstava finansiranje Komisije vrši se iz budžeta Republike Srbije do visine utvrđene finansijskim planom.

Devizna sredstva Komisije vode se na posebnom računu kod Narodne banke Srbije.

III. POVREDE KONKURENCIJE

Pojam i vrste povreda

Član 28.

Povrede konkurencije su akti ili radnje učesnika na tržištu:

1) koji za cilj ili posledicu imaju značajno ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje konkurencije - restriktivni sporazum koji ne ispunjava uslove za izuzeće iz čl. 30, 31. ili 34. ovog zakona

2) koji za posledicu imaju ili mogu da imaju značajno ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje konkurencije- zloupotreba dominantnog položaja

3) koji predstavljaju sprovođenje koncentracije za koju nije izdato odobrenje, i koja ne ispunjava uslove za bezuslovno odobrenje.

1. Restriktivni sporazumi

Pojam i zabrana restriktivnog sporazuma

Član 29.

Sporazumi između učesnika na tržištu mogu biti ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti ili prećutni dogovori, usaglašene prakse, kao i odluke oblika udruživanja učesnika na tržištu.

Sporazumi iz stava 1. ovog člana mogu biti horizontalni ili vertikalni.

Horizontalni sporazum je sporazum između učesnika na tržištu koji posluju na istom nivou proizvodnje ili distribucije (stvarni ili potencijalni konkurenti).

Vertikalni sporazum je sporazum između učesnika na tržištu koji posluju na različitom nivou proizvodnje ili distribucije (sporazumi ne-konkurenata, od kojih je jedan na nishodnom, a drugi na ushodnom tržištu).

Sporazumi iz stava 1. ovog člana koji imaju za cilj ili posledicu značajno ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje, konkurencije na teritoriji Republike Srbije ili njenom delu predstavljaju restriktivne sporazume.

Restriktivni sporazumi iz stava 5. ovog člana su naročito sporazumi kojima se:

1) neposredno ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cene ili drugi uslovi trgovine;

2) ponuđači međusobno koordiniraju i usaglašavaju učešće u postupcima javnih nabavki;

3) ograničava i kontroliše proizvodnja, tržište, tehnički razvoj ili investicije;

4) primenjuju nejednaki uslovi poslovanja na iste poslove u odnosu na različite učesnike na tržištu, čime se pojedini od njih dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurente;

5) uslovljava zaključivanje ugovora ili sporazuma prihvatanjem dodatnih obaveza koje s obzirom na svoju prirodu i trgovačke običaje i praksu nisu u vezi sa predmetom sporazuma;

6) posredno ili neposredno razmenjuju informacije kojima se umanjuje neizvesnost između konkurenata na tržištu i koje mogu imati uticaj na donošenje poslovnih odluka učesnika na tržištu;

7) učesnici na tržištu dogovore da sa tržišta isključe postojećeg ili spreče ulazak potencijalnog konkurenta (kolektivni bojkot);

8) dele tržišta i/ili izvori nabavki.

Restriktivni sporazumi koji ne ispunjavaju uslove za izuzeće iz čl. 31, 32. ili 34. ovog zakona su zabranjeni i ništavi po sili zakona.

Uslovi za izuzimanje restriktivnog sporazuma od zabrane

Član 30.

Restriktivni sporazumi iz člana 29. ovog zakona, izuzimaju se od opšte zabrane ako, sve vreme njihovog trajanja, ispunjavaju sledeće uslove:

1)         doprinose unapređenju proizvodnje ili prometa (distribucije), odnosno podsticanju tehnološkog ili ekonomskog napretka;

2)         kupcima i korisnicima obezbeđuju pravičan deo koristi;

3)         ne nameću učesnicima na tržištu ograničenja koja nisu neophodna za postizanje cilja sporazuma i

4)         ne isključuju konkurenciju na relevantnom tržištu ili njegovom značajnom delu.

Učesnici na tržištu samostalno vrše procenu ispunjenosti uslova iz stava 1. ovog člana ali mogu podneti zahtev za pojedinačno izuzeće ili negativno odobrenje najkasanije do početka primene.

Ukoliko podnesu zahtev za pojedinačno izuzeće ili negativno odobrenje, teret dokazivanja ispunjenosti uslova iz stava 1. ovog člana je na učesnicima u konkretnom sporazumu.

Izuzeće restriktivnih sporazuma od zabrane po kategorijama sporazuma (grupno izuzeće)

Član 31.

Određene kategorije horizontalnih i vertikalnih sporazuma iz člana 29. mogu biti izuzete od zabrane, ukoliko su ispunjeni uslovi iz člana 30. ovog zakona, kao i drugi posebni uslovi koji se odnose na vrstu i sadržinu sporazuma, odnosno dužinu njegovog trajanja.

Restriktivni sporazumi koji ispunjavaju uslove iz stava 1. ovog člana ne podnose se Komisiji radi pojedinačnog izuzeća.

 Vlada, na predlog Komisije, određuje kategorije horizontalnih i vertikalnih sporazuma sporazuma koje se izuzimaju od zabrane i bliže propisuje posebne uslove iz stava 1. ovog člana.

Sistem selektivne distribucije

Član 32.

Sistem selektivne distribucije je mreža sporazuma kojima se prodavac obavezuje da posredno ili neposredno prodaje robu ili uslugu samo distributerima izabranim na osnovu jasnih i objektivnih kriterijuma, a ti distributeri se obavezuju da neće prodavati tu robu ili uslugu nikome ko je izvan sistema.

Kada sistem selektivne distribucije ispunjava uslove za izuzeće od zabrane iz člana 30. ovog zakona, takvo izuzeće odnosi se i na sve sporazume kojima se taj sistem uspostavlja pod uslovom da su ugovori tipski, sadrže iste ugovorne odredbe i imaju zajednički predmet preprodaje.

Član 33.

Kada restriktivni sporazumi sa istim ili sličnim ograničenjima, koji pojedinačno ispunjavaju uslove za izuzeće od zabrane saglasno članu 31. ovog zakona, na relevantnom tržištu formiraju paralelnu mrežu takvih sporazuma i zbog kumulativnog efekta ne ispunjavaju uslove za izuzeće od zabrane iz člana 30. ovog zakona, Komisija može izvršiti analizu uslova konkurencije, te ukoliko proceni da je konkurencija narušena usled postojanja radnje koja predstavlja osnovanu pretpostavku da je došlo do povrede konkurencije pokrenuće postupak ispitivanja povrede.

Komisija će postupak iz stava 1. ovog člana pokrenuti naročito kada:

1)         je pristup relevantnom tržištu ili stepen konkurencije značajno ograničen većim brojem sporazuma koji sadrže ista ili slična ograničenja;

2)         sporazumi sa istim ili sličnim ograničenjima proizvode efekat zatvaranja više od 40% relevantnog tržišta;

3)         sporazumi onemogućavaju kupce da obezbede alternativne izvore snabdevanja za proizvode koji su predmet sporazuma ili zamenljive proizvode;

4)         zbog specifičnih obeležja, strukture i koncentrisanosti relevantnog tržišta, zaključeni sporazumi imaju negativne efekte na relevantno tržište, razvoj postojeće i potencijalne konkurencije, kao i negativan uticaj na povezana tržišta.

Komisija u postupku iz stava 1. ovog člana donosi rešenje kojim određuje mere ponašanja ili stukturne mere koje su neophodne za uspostavljanje stanja efektivne konkurencije na relevantnom tržištu, kao i rokove u kojima te mere moraju biti sprovedene.

Sporazumi manjeg značaja

Član 34.

Sporazumi manjeg značaja su sporazumi između učesnika na tržištu koji za posledicu mogu imati ograničenje, narušavanje ili sprečavanje konkurencije, ali koji ne ograničavaju značajno konkurenciju u smislu člana 29. ovog zakona i dozvoljeni su ako:

1) ukupni tržišni udeo učesnika u horizontalnom sporazumu nije veći od 10% na relevantnim tržištima na kojima sporazum proizvodi dejstvo (sporazum konkurenata);

2) tržišni udeo svakog učesnika u vertikalnom sporazumu ne prelazi 15% na bilo kojem relevantnom tržištu na kojem sporazum proizvodi dejstvo (sporazum ne-konkurenata);

3) ukupni tržišni udeo učesnika u sporazumu nije veći od 10% na relevantnim tržištima na kojima sporazum proizvodi dejstvo, a ima karakteristike horizontalnog i vertikalnog sporazuma ili gde je teško odrediti da li je horizontalni ili vertikalni;

4) ukupni tržišni udeo učesnika u paralelnim mrežama sporazuma iz člana 33. stav 2. tač. 2) ovog zakona nije veći od 30%, pod uslovom da pojedinačn udeo svakog učesnika u sporazumu iz tačke 1), 2) i 3) ovog stava ne prelazi 5% na relevantnom tržištu na kojem sporazumi proizvode dejstvo.

Sporazumi manjeg značaja su dozvoljeni i ako se tržišni udeli učesnika sporazuma iz stava 1. ovog člana tokom dve uzastopne kalendarske godine povećaju do 2%.

Ne smatraju se sporazumima manjeg značaja i nisu dozvoljeni sporazumi iz člana 29. stav 6. tačke 1), 2), 3) i 8). ovog zakona, ako je cilj sporazuma ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje konkurencije.

2. Zloupotreba dominantnog položaja

Dominantan položaj

Član 35.

Dominantan položaj ima učesnik na tržištu koji, zbog svoje tržišne snage, može da posluje na relevantnom tržištu u značajnoj meri nezavisno u odnosu na stvarne ili potencijalne konkurente, kupce, dobavljače ili potrošače.

Tržišna snaga učesnika na tržištu se utvrđuje u odnosu na relevantne ekonomske i druge pokazatelje, a naročito:

1) strukturu relevantnog tržišta;

2) tržišni udeo učesnika na tržištu čiji se dominantni položaj utvrđuje, naročito ako je veći od 40% na utvrđenom relevantnom tržištu;

3) stvarne i potencijalne konkurente;

4) ekonomsku i finansijsku snagu;

5) stepen vertikalne integrisanosti;

6) prednosti u pristupu tržištima snabdevanja i distribucije;

7) pravne ili činjenične prepreke za pristup drugih učesnika tržištu;

8) snagu kupca;

9) tehnološke prednosti, prava intelektualne svojine.

Dominantan položaj mogu imati dva ili više pravno nezavisnih učesnika na tržištu, koji zbog strukturnih ekonomskih, ličnih ili drugih direktnih ili indirektnih veza, nastupaju ili deluju zajednički na jednom ili više relevantnih tržišta, a u odnosu na svoje dobavljače, konkurente, kupce ili potrošače deluju kao jedinstveni učesnik sa značajnom i trajnijom tržišnom snagom (kolektivna dominacija).

Teret dokazivanja dominantnog položaja uključujući postojanje kolektivne dominacije na relevantnom tržištu je na Komisiji.

Zabrana zloupotrebe dominantnog položaja

Član 36.

Zabranjena je zloupotreba pojedinačnog ili kolektivnog dominantnog položaja na relevantnom tržištu, aktima i radnjama koji za posledicu imaju ili mogu da imaju značajno ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje konkurencije, a naročito:

1) neposredno ili posredno nametanje nepravične kupovne ili prodajne cene ili drugih nepravičnih uslova poslovanja;

2) ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehničkog razvoja;

3) primenjivanje nejednakih uslova poslovanja na iste poslove sa različitim učesnicima na tržištu, čime se pojedini učesnici na tržištu dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurente;

4) odbijanje poslovanja sa drugim učesnikom na tržištu, kao dobavljačem ili kupcem, za koje nema racionalnih ekonomskih ili drugih opravdanih poslovnih razloga, ako se odbijanje odnosi na robe i usluge koje su objektivno neophodne dobavljaču ili kupcu u obavljanju delatnosti, a njihova zamenljivost je isključena ili uslovljena visokim troškovima;

5) uslovljavanje zaključenja ugovora time da druga strana prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili prema trgovačkim običajima nisu u vezi sa predmetom ugovora.

3. Sprovođenje koncentracije za koju nije izdato odobrenje

Član 37.

Zabranjeno je sprovođenje koncentracije učesnika na tržištu u suprotnosti sa obavezom prekida sprovođenja iz čl. 44. ovog zakona i obavezom prijave koncentracije iz čl. 41. ovog zakona.

Sprovođenje koncentracije iz staljva 1. Ovog člana, za koju se u postupku ispitivanja dozvoljenosti utvrdi da ne ispunjava uslove za bezuslovno odobrenje u skladu sa članom 40. ovog zakona,predstavlja povredu konkurencije.

IV. KONCENTRACIJE UČESNIKA NA TRŽIŠTU

Pojam koncentracije

Član 38.

Koncentracija učesnika na tržištu podrazumeva promenu kontrole na dugoročnoj osnovi u sledećim slučajevima:

1) spajanja i drugih statusnih promena u kojima dolazi do pripajanja učesnika na tržištu u smislu zakona kojim se uređuje položaj privrednih društava;

2) sticanja, neposredne ili posredne kontrole u smislu člana 4. stav 2. ovog zakona nad drugim učesnikom na tržištu, ili delom, odnosno delovima drugog učesnika na tržištu, koji mogu predstavljati samostalnu poslovnu celinu.

3) sticanja zajedničke kontrole u smislu člana 4. stav 2. ovog zakona nad postojećim učesnikom na tržištu, kao i promena oblika kontrole iz zajedničke u pojedinačnu i obratno;

4) promena broja kontrolnih članova učesnika na tržištu koji je pod zajedničkom kontrolom;

5) zajedničkog ulaganja od strane dva ili više učesnika na tržištu u cilju stvaranja novog učesnika na tržištu koji posluje na dugoročnoj osnovi i ima sve funkcije nezavisnog učesnika na tržištu.

Izuzeci

Član 39.

 Ne smatra se da je nastala koncentracija učesnika na tržištu ako:

1) banka, društvo za osiguranje, ili druga finansijska organizacija, u toku svog redovnog poslovanja koje uključuje promet i posredovanje u prometu hartijama od vrednosti u svoje i/ili ime trećeg lica, privremeno stekne akcije ili udele, radi dalje prodaje, pod uslovom da ih proda najkasnije u roku od jedne godine od dana sticanja, i da svoje pravo glasa po osnovu tog sticanja koristi isključivo sa ciljem pripremanja prodaje učesnika na tržištu ili njegovog dela, odnosno prodaje stečenih akcija ili udela;

2) stečajni ili likvidacioni upravnik stekne kontrolu nad učesnikom na tržištu.

Komisija može produžiti rok iz stava 1. tačka 1) ovog člana, na obrazložen zahtev sticaoca akcija ili udela.

Zahtev za produženje roka iz stava 2. ovog člana mora da sadrži dokaze da prodaja akcija ili udela nije bila razumno moguća u okviru tog roka kao i obrazloženi predlog roka za koji se traži produženje.

Dozvoljenost koncentracije

Član 40.

Koncentracije učesnika na tržištu su dozvoljene, osim ako bi značajno ograničile, narušile ili sprečile konkurenciju na tržištu Republike Srbije ili njegovom delu, a naročito ako bi to ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje bilo rezultat stvaranja ili jačanja dominantnog položaja.

Dozvoljenost koncentracije učesnika na tržištu se utvrđuje u odnosu na:

1) strukturu relevantnog tržišta;

2) stvarne i potencijalne konkurente;

3) položaj na tržištu učesnika u koncentraciji i njihovu ekonomsku i finansijsku moć;

4) mogućnosti izbora dobavljača i korisnika;

5) pravne i druge prepreke za ulazak na relevantno tržište;

6) nivo konkurentnosti učesnika u koncentraciji;

7) trendove ponude i potražnje relevantne robe odnosno usluga;

8) trendove tehničkog i ekonomskog razvoja;

9) interese potrošača.

Ako koncentracija koja nastaje zajedničkim ulaganjem iz člana 38. stav 1. tačka 5) ima za cilj ili posledicu usklađivanje konkurentnog ponašanja učesnika na tržištu, koji ostaju nezavisni, Komisija će istovremeno sa utvrđivanjem dozvoljenosti koncentracije izvršiti i ocenu takvog ponašanja u skladu sa članom 29. i 30. ovog zakona.

Pri oceni usklađivanja konkurentnog ponašanja iz stava 3. ovog člana, Komisija će posebno voditi računa:

1) da li matična društva zadržavaju, u značajnom obimu, delatnosti na istom tržištu na kome će učestvovati i novi učesnik na tržištu koji je nastao zajedničkim ulaganjem i/ili na tržištu koje je uzlazno ili silazno u odnosu na tržište na kojem deluje novi česnik na tržištu nastao zajedničkim ulaganjem ili na drugom tržištu koje je sa njim usko povezano;

2) da li usklađivanje, koje je direktna posledica osnivanja zajedničkog ulaganja, osigurava učesnicima mogućnost uklanjanja konkurencije u odnosu na značajan deo relevantnih roba ili usluga.

Komisija bliže uređuje kriterijume u odnosu na koje se utvrđuje dozvoljenost koncentracije.

Obaveza prijave koncentracije

Član 41.

Koncentracija mora biti prijavljena Komisiji u slučaju da je:

1) ukupan godišnji prihod svih učesnika u koncentraciji ostvaren na svetskom tržištu u prethodnoj obračunskoj godini veći od 200 miliona evra od čega je ukupan godišnji prihod učesnika u koncentraciji ostvaren na tržištu Republike Srbije veći od 15 miliona evra u istom periodu

ili

2) ukupan godišnji prihod najmanje dva učesnika u koncentraciji ostvaren na tržištu Republike Srbije veći od 20 miliona evra u prethodnoj obračunskoj godini, s tim što najmanje dva učesnika u koncentraciji na tržištu Republike Srbije imaju prihod veći od po milion evra u istom periodu.

Godišnji prihod iz stava 1. ovog člana utvrđuje se u skladu sa članom 7. ovog zakona:

1) ukupan godišnji prihoda sticaoca pojedinačne odnosno sticalaca zajedničke kontrole, kao i učesnika u zajedničkom ulaganju, obračunava se kao zbir njegovog/njihovih prihoda i prihoda njegovih/njihovih povezanih učesnika na tržištu u smislu člana 4. ovog zakona;

2) ukupan godišnji prihod učesnika na tržištu nad kojim se stiče kontrola, obračunava se kao zbir njegovog prihoda i prihoda svih njegovih povezanih učesnika na tržištu u smislu člana 4. ovog zakona nad kojima se stiče kontrola;

3) ukupan godišnji prihod dela učesnika na tržištu, je prihod samo tog dela učesnika na tržištu nad kojim se stiče kontrola.

Pri računanju ukupnog godišnjeg prihoda iz stava 1. ovog člana neće se računati prihod koji ti učesnici na tržištu ostvare u međusobnoj razmeni.

Dve ili više transakcija u smislu stava 2. tačka 3 ovog člana, u kojima su isti sticalac i prodavac delova istog ili različitih učesnika na tržištu, izvršene simultano ili sukcesivno u vremenskom periodu kraćem od dve godine, smatraće se jednom koncentracijom, pri čemu se kao vreme njenog nastanka uzima dan izvršenja poslednje transakcije.

Član 42.

Koncentracija mora biti prijavljena Komisiji i u slučaju kada sticalac kontrole na relevantnom tržištu koncentracijom stiče tržišni udeo veći od 40% bez obzira na ostvareni ukupan godišnji prihod.

Postupak ispitivanja sprovedene koncentracije za koju nije izdato odobrenje

Član 43.

Ako Komisija osnovano pretpostavi da je koncentracija sprovedena suprotno obavezi prekida sprovođenja koncentracije iz člana 44. ovog zakona, i obavezi prijave iz čl. 38. i 41. ovog zakona, Komisija po službenoj dužnosti pokreće postupak ispitivanja koncentracije.

Kada Komisija u postupku utvrdi da je koncentracija sprovedena suprotno obavezi prekida i obavezi prijave, ispituje da li koncentracija ispunjava uslove dozvoljenosti u skladu sa članom 40. ovog zakona.

U postupku ispitivanja koncentracije iz stava 1. ovog člana, ne primenjuju se rokovi za odlučivanje u postupku po prijavi.

Rešenjem kojim se odlučuje u postupku iz stava 1. ovog zakona određuje se i upravna mera u skladu sa ovim zakonom.

Učesnik u koncentraciji može predložiti mere potrebne za uspostavljanje ili očuvanje konkurencije na relevantnom tržištu, ali Komisija nije u obavezi da prihvati ove mere. Prilikom utvrđivanja postojanja obaveze prijave koncentracije iz člana 41. ovog zakona za koncentraciju iz stava 2. ovog člana, Komisija će ceniti obavezu prijave u skladu sa godišnjim prihodom ostvarenim u obračunskoj godini koja prethodi godini u kojoj je postojala obaveza prijave.

Obaveza prekida sprovođenja koncentracije

Član 44.

Učesnici u koncentraciji koja mora biti prijavljena u skladu sa članom 41. ovog zakona, dužni su da prekinu sprovođenje koncentracije do dana prijema odluke Komisije kojom se odobrava sprovođenje koncentracije, a najkasnije do isteka roka posle koga se koncentracija smatra odobrenom u skladu sa članom 69. ovog zakona.

Izuzetno Komisija može u slučajevima preuzimanja akcionarskih društava, u skladu sa propisom koji to uređuje, slučajevima privatizacije u skladu sa zakonom kojim se uređuje privatizacija, kao i u drugim opravdanim slučajevima, na zahtev podnosioca prijave odobriti pojedine radnje u sprovođenju koncentracije i pre donošenja konačne odluke u postupku pokrenutom prijavom koncentracije.

Odobrenje iz stava 2. ovog člana može biti dato pod uslovom da je prijava koncentracije podneta u roku iz člana 58. stav 1. ovog zakona, da su učesnici u koncentraciji pre podnošenja zahteva ispunili obavezu prekida sprovođenja koncentracije i da sticalac kontrole ne vrši upravljačka prava po osnovu stečenih prava ili to čini samo da bi održao punu vrednost investicije.

Pri oceni opravdanosti ovog zahteva, Komisija uzima u obzir naročito prirodu i obim štete koja bi mogla nastati učesnicima u koncentraciji ili trećim licima, kao i uticaj sprovođenja predmetne koncentracije na konkurenciju na relevantnom tržištu.

O zahtevu iz stava 2. ovog člana odlučuje predsednik Komisije zaključkom po hitnom postupku, ali ne kasnije od 15 dana od prijema potpunog zahteva.

Kada se zaključkom iz stava 6. ovog člana zahtev odbacuje ili odbija u celini ili delimično, dopuštena je posebna žalba Savetu u roku od 15 dana od dana prijema zaključka.

V. POSTUPAK PRED KOMISIJOM

1. Opšte odredbe

Član 45.

Na pitanja postupka koja nisu drukčije uređena ovim zakonom primenjuju se odredbe zakona koji uređuje opšti upravni postupak.

Postupci po zahtevu stranke i po službenoj dužnosti

Član 46.

Postupci pred Komisijom pokreću se zahtevom stranke ili po službenoj dužnosti.

Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, po zahtevu stranke pokreću se i vode postupci po prijavi koncentracije radi ispitivanja njene dozvoljenosti, postupci za pojedinačno izuzeće restriktivnog sporazuma od zabrane i postupci za negativno odobrenje iz člana 76. ovog zakona.

Osim postupaka iz stava 2. ovog člana, Komisija pokreće i vodi postupke po službenoj dužnosti.

Postupak po službenoj dužnosti smatra se pokrenutim danom kad je stranka obaveštena o zaključku o pokretanju postupka.

Stranka u postupku

Član 47.

Stranka u postupku pred Komisijom je učesnik na tržištu koji je podneo prijavu koncentracije ili zahtev za pojedinačno izuzeće restriktivnog sporazuma od zabrane, podnosilac zahteva za negativno odobrenje, odnosno učesnik na tržištu protiv koga je pokrenut ispitni postupak.

Svojstvo stranke u smislu ovog zakona nemaju podnosioci inicijative za ispitivanje povrede konkurencije.

Obaveštavanje i dostavljanje

Član 48.

Stranka i bilo koji drugi primalac pismena se ne može pozivati na neurednu dostavu ako je izvršena dostava na adresu njenog sedišta koje se vodi u odgovarajućem registru u skladu sa zakonom.

U postupku protiv učesnika na tržištu koji se smatraju povezanim učesnicima na tržištu u skladu sa članom 4. ovog zakona, dostava jednom učesniku na tržištu smatra se dostavom svim povezanim učesnicima na tržištu.

Licima sa registrovanim sedištem u inostranstvu dostava se može izvršiti i preko njihovog predstavništva, zastupništva, ogranka ili zavisnog društva sa registrovanim sedištem na teritoriji Republike Srbije.

U slučaju dostavljanja pismena licima sa sedištem u inostranstvu, Komisija je dužna sa prilikom dostavljanja inicijalnog pismena naloži da imenuju punomoćnika za prijem pismena, koji mora imati registrovano sedište ili prebivalište u Republici Srbiji, u roku koji ne može biti kraći od 8 dana od dana prijema pismena.

Nakon neuspešnog pokušaja dostave sadržaj pismena se objavljuje na internet strani Komisije i smatra se da je pismeno dostavljeno protekom 15 dana od dana objavljivanja, ako Komisija ne odredi duži rok.

U slučaju dostavljanja na način propisan stavom 4. ovog člana, Komisija obezbeđuje da sadržaj pismena, koje sadrži zaštićene ili druge poslovno osetljive podatke čija razmena nije dopuštena, bude dostupan samo stranci u postupku, odnosno drugom učesniku na tržištu kome je pismeno upućeno.

Pribavljanje podataka po službenoj dužnosti

Član 49.

Komisija će po službenoj dužnosti, izvršiti uvid, pribaviti i obraditi podatke o činjenicama neophodnim za odlučivanje o kojima se vodi službena evidencija u Republici Srbiji.

Nakon pokretanja postupka stranka je dužna da obavesti Komisiju o svim promenama podataka bitnim za poslovanje.

U svim ostalim slučajevima Komisija će naložiti stranci dostavu ovih podataka, odnosno prihvatiće podatke koje dostavi stranka.

Saradnja državnih organa i organizacija

Član 50.

Komisija može da dostavi drugim državnim organima i organizacijama zahtev za davanje informacija.

Državni organi i organizacije dužni su da sarađuju sa Komisijom i da postupe po zahtevu iz stava 1. ovog člana, u ostavljenom roku, odnosno da dostave podatke, isprave ili druge tražene dokaze, ukoliko se ne nalaze u službenim evidencijama, a kojima raspolažu ili da daju obrazloženo izjašnjenje o predmetu zahteva.

Obaveza iz stava 2. ovog člana naročito se odnosi na organe i organizacije nadležne za poslove statistike, poreske i carinske organe, organe i organizacije lokalne samouprave, privredne komore i druge organizacije koje vrše javna ovlašćenja.

U slučaju neblagovremenog ili nepotpunog postupanja, odnosno nepostupanja organa ili organizacija iz stava 1. ovog člana, Komisija može da dostavi informaciju o tome organu koji vrši nadzor nad radom tog organa ili organizacije, odnosno pred kojim snosi odgovornost za rad sa zahtevom za preduzimanje potrebnih mera u cilju prikupljanja traženih podataka.

U slučaju izostanka saradnje nakon postupanja u skladu sa stavom 5. ovog člana, odnosno više neuspelih pokušaja Komisije da ostvari saradnju sa određenim državnim organom ili organizacijom, Komisija može javno da objavi informaciju o tome.

Državni organi i organizacije ne mogu Komisiji naplaćivati naknadu za saopštavanje, stavljanje na uvid ili obradu činjenica, odnosno pripremu izjašnjenja.

Saradnja sa policijom

Član 51.

Po zahtevu Komisije, policija će pružati pomoć kod uviđaja ili nenajavljenog uviđaja u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad policije.

Zaštita podataka u postupcima pred Komisijom

Član 52.

Zaštićeni podaci su podaci koji su dostavljeni, prikupljeni ili stavljeni na uvid Komisiji, na osnovu inicijative za ispitivanje konkurencije ili u toku postupka pred Komisijom, koji imaju svojstvo poslovne tajne ili poverljivog podatka, čijim bi objavljivanjem, stavljanjem na uvid drugim licima, mogla da nastupi značajna šteta za lica kojima pripadaju ti podaci ili na koje se odnose, ili bi se time ugrozio, omeo ili otežao postupak pred Komisijom.

Poslovna tajna su podaci koji to svojstvo imaju u skladu sa zakonom koji uređuje zaštitu poslovne tajne, odnono koji su merama ili aktom donetim od strane lica kojem pripadaju proglašeni poslovnom tajnom skladu sa zakonom.

Zaštićeni podaci koji imaju svojstvo poslovne tajne, jesu naročito tehnički, odnosno finansijski podaci koji se odnose na znanje i iskustvo učesnika na tržištu, njegove metode procene troškova, proizvodne tajne i postupke, dobavljače, proizvedene i prodate količine, tržišne udele, liste kupaca i distributera, marketinške planove, strukture troškova i cena, kao i prodajnu strategiju.

Poverljivi podaci su podaci čije bi iznošenje nanelo značajnu štetu licu kojem pripadaju ili na koje se odnose, ako se oceni da je interes tog lica za zaštitu podataka opravdan i da je po značaju bitno veći u odnosu na interes drugih lica ili javnosti u pogledu davanja tih podataka na uvid ili njihovog objavljivanja.

U zavisnosti od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, poverljivi podaci se naročito odnose na identitet lica koje je podnosilac inicijative za ispitivanje povrede konkurencije ili lica koje je dostavilo podatke po zahtevu Komisije (izvor podataka), kao i drugih učesnika na tržištu, kao što su kupci ili dobavljači, čija bi identifikacija mogla da izazove mere odmazde ili značajan tržišni pritisak na njih.

Zaključkom predsednika Komisije se određuju podaci koji imaju svojstvo zaštićenih podataka, ako se utvrdi verovatnim nastupanje uslova iz stava 1. ovog člana.

Zaštićeni podaci se određuju po zahtevu stranke, podnosioca inicijative za ispitivanje povrede, odnosno lica kojem pripadaju ti podaci ili na koje se odnose, a zahtev za zaštitu podataka, koji sadrži anonimiziranu verziju, podnosi se istovremeno sa podneskom koji sadrži podatke za koje se traži zaštita, a najkasnije u roku od 8 dana od dana dostavljanja podneska.

Zaštićeni podaci iz stava 4. ovog člana mogu biti određeni po službenoj dužnosti.

Protiv zaključka kojim nije usvojen zahtev za određivanje zaštićenih podataka, dopuštena je posebna žalba o kojoj odlučuje Savet.

Ako deo podataka sadržanih u određenom dokumentu iz spisa Komisije ima svojstvo zaštićenih podataka, sprovodi se anonimizacija tih podataka.

Komisija neće odrediti zaštitu podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu ili poverljiv podatak ukoliko su ti podaci potrebni za dokazivanje povrede konkurencije ili u drugim opravdanim slučajevima.

Odluke koje donosi Komisija

Član 53.

O povredi konkurencije, o pojedinačnom izuzeću restriktivnog sporazuma od zabrane, o zahtevu za negativno odobrenje, odobrenju, uslovnom odobrenju ili zabrani koncentracije, Komisija donosi rešenje.

Sastavni deo rešenja kojim je utvrđena povreda konkurencije, odnosno kojim je uslovno odobrena ili zabranjena koncentracija, je odluka o meri zaštite konkurencije i/ili drugoj upavnoj meri u skladu sa ovim zakonom.

Pre donošenja rešenja u ispitnom postupku, Komisija će obavestiti stranku o bitnim činjenicama, dokazima i ostalim elementima na kojima će zasnovati rešenje i pozvati je da se izjasni u ostavljenom roku.

Izuzetno od odredbe iz stava 2. ovog člana, obaveštenje se neće uputiti kada se po zahtevu za pojedinačno izuzeće restriktivnog sporazuma od zabrane izuzeće odobrava bez dodatnih uslova, kao i u slučaju kada se koncentracija bezuslovno odobrava.

Rešenje Komisije je konačno, a protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

O pitanjima u vezi sa upravljanjem postupkom i izvođenjem dokaza, uključujući pokretanje postupka donosi se zaključak u pisanoj formi.

Zaključak o izvođenju dokaza donosi službeno lice koje vodi postupak ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Zaključak o pokretanju postupka, privremenim merama, i sprovođenju nenajavljenog uviđaja donosi predsednik Komisije.

Protiv zaključka, donetog u ispitnom postupku, dopuštena je posebna žalba samo kada je to ovim zakonom posebno propisano.

Žalba iz stava 8. ovog člana ne odlaže izvršenje zaključka.

Za izdavanje akata o pojedinačnom izuzeću restriktivnog sporazuma od zabrane, o zahtevu za negativno odobrenje, odobrenju, uslovnom odobrenju ili zabrani koncentracije plaća se naknada u skladu sa Odlukom iz člana 26. ovog zakona

Objavljivanje akata Komisije

Član 54.

Dispozitiv rešenja kojim je utvrđena povreda konkurencije, odobrena, uslovno odobrena ili zabranjena koncentracija u postupku po službenoj dužnosti, kao i zaključka o pokretanju postupka po službenoj dužnosti, objavljuju se u "Službenom glasniku Republike Srbijeˮ, a rešenje i zaključak o pokretanju postupka objavljuju se u celosti na internet strani Komisije.

Prilikom objave rešenja i zaključaka na internet stranici Komisije iz teksta se izostavljaju podaci koji su zaštićeni u skladu sa ovim zakonom (anonimizirana verzija akta).

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, predsednik Komisije, na predlog generalnog sekretara, može odlučiti da se zaključak o pokretanju postupka ne objavljuje ukoliko oceni da bi se objavljivanjem ugrozilo sprovođenje postupka.

Ostala akta i odluke, koje u okviru svojih nadležnosti donosi Komisija, objavljuju se u skladu sa odredbom o načinu njihovog objavljivanja koju sadrži pojedinačni akt, odnosno doneta odluka.

Komisija bliže uređuje način na koji će se vršiti izostavljanje zaštićenih podataka iz akata koji se objavljuju.

Ponavljanje postupka

Član 55.

Postupak pred Komisijom se može ponoviti pod uslovima propisanim pravilima opšteg upravnog postupka, kao i zbog povrede uslovnog odobrenja koncentracije ili pojedinačnog izuzeća.

Izmena i odustanak od zahteva

Član 56.

Stranka u postupku pokrenutom po njenom zahtevu može izmeniti svoj zahtev, potpuno ili delimično odustati od zahteva, dok ne bude obaveštena o konačnoj odluci po zahtevu.

U slučaju izmene zahteva, Komisija će nastaviti sa postupkom, s tim što rok za donošenje rešenja počinje da teče iznova.

Kada stranka odustane u potpunosti od zahteva, predsednik Komisije će doneti rešenje kojim se obustavlja postupak.

Rešenjem iz stava 3. ovog člana odlučuje se i konačnom iznosu naknade koju je stranka dužna da plati u skladu sa Odlukom iz člana 26. stav 3. ovog zakona.

2. Postupak ispitivanja dozvoljenosti koncentracije

Pokretanje postupka

Član 57.

Postupak ispitivanja dozvoljenosti koncentracije pokreće se prijavom koncentracije iz člana 58. ovog zakona.

Postupak iz stava 1. ovog člana pokrenut je danom podnošenja prijave.

Rokovi za odlučivanje po prijavi počinju da teku danom prijema potpune prijave u smislu člana 58. Zakona.

Ukoliko prijava iz stava 1. ovog člana nije potpuna, Komisija će u roku od 15 dana od dana prijema prijave naložiti podnosiocu prijave da u roku ne kraćem od 8 dana, uredi prijavu, pod pretnjom odbačaja.

Na obrazloženi zahtev podnosioca prijave, Komisija može produžiti rok za uređivanje prijave.

 Komisija može po isteku roka iz stava 4. ovog člana zahtevati dodatna objašnjenja i podatke, pod pretnjom odbačaja prijave, kada je to potrebno za donošenje odluke, pri čemu rok za odlučivanje počinje da teče od dana dostavljanja istih.

Prijava koncentracije

Član 58.

Prijava koncentracije podnosi se Komisiji u roku od dva meseca od dana izvršenja prve od sledećih radnji:

1) zaključenja sporazuma ili ugovora;

2) objavljivanja ili zatvaranja javnog poziva ili ponude;

3) sticanja kontrolnog udela.

Prijava iz stava 1. ovog člana može se podneti i kada učesnici na tržištu pokažu ozbiljnu nameru za zaključenje ugovora, obostranim potpisivanjem pisma o nameri, objavljivanjem namere da učine ponudu ili na drugi način koji prethodi radnji iz stava 1. ovog člana.

Kada kontrolu nad celim ili nad delovima jednog ili više učesnika na tržištu stiče drugi učesnik na tržištu, prijavu podnosi učesnik na tržištu koji stiče kontrolu, a u slučaju zajedničkog ulaganja, prijavu podnose svi učesnici na tržištu zajedno.

Vlada, na predlog Komisije, bliže propisuje sadržinu i način podnošenja prijave koncentracije.

Sprovođenje postupka

Član 59.

Postupajući po prijavi podnetoj u skladu sa članom 58. ovog zakona Komisija sprovodi skraćeni ili ispitni postupak.

Ako Komisija zaključi da nisu ispunjeni uslovi za donošenje odluke u skraćenom postupku, postupak će se nastaviti kao ispitni postupak na osnovu zaključka koji donosi predsednik Komisije, na predlog ovlašćenog službenog lica.

Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba, niti se može pokrenuti upravni spor, a može se osporavati tužbom protiv konačnog rešenja Komisije.

Skraćeni postupak

Član 60.

U postupku ispitivanja dozvoljenosti koncentracije Komisija može doneti rešenje neposredno, bez sprovođenja ispitnog postupka ako se na osnovu dokaza podnetih uz prijavu koja se smatra potpunom i drugih činjenica poznatih Komisiji, može zaključiti da ta koncentracija ispunjava uslove dozvoljenosti u skladu sa članom 40. ovog zakona.

Ispitni postupak

Član 61.

Ako Komisija tokom postupka iz člana 60. ne može osnovano da pretpostavi da su ispunjeni uslovi dozvoljenosti iz člana 40. ovog zakona i i da ih je potrebno dodatno ispitati odnosno kada je za pravilno utvrđivanje odlučnih činjenica na kojima će se zasnivati konačna odluka i ocenu efekata prijavljene koncentracije potrebno pribaviti dodatne informacije i podatke od podnosioca prijave i trećih lica, nastaviće u ispitnom postupku.

Ispitni postupak iz stava 1. ovog člana Komisija sprovodi na osnovu zaključka iz člana 59. stav 2. ovog zakona.

U ispitnom postupku iz stava 1. ovog člana, Komisija pribavlja informacije, podatke i dokumenta od podnosioca prijave, drugih učesnika na relevantnom tržištu, organa i organizacija koji raspolažu relevantnim podacima i dokumentima neophodnim za pravilno i potpuno utvrđivanje odlučnih činjenica na kojima će se zasnivati konačna odluka Komisije, vrši analize i ocene prikupljene činjenične građe, po potrebi sprovodi i druge ispitne radnje izvođenja dokaza, kao što su uzimanje izjava, uviđaj i ostale radnje.

Komisija može od drugih učesnika na tržištu zatražiti relevantne informacije, podatke i dokumenta za koja osnovano pretpostavlja da se nalaze u posedu tih učesnika i odrediti primereni rok za njihovu dostavu.

U slučaju nepostupanja ili nepotpunog postupanja po zahtevu iz stava 4. ovog člana, Komisija će zaključkom naložiti dostavu traženih podataka i odrediti rok za postupanje po nalogu.

Učesniku na tržištu koji po nalogu Komisije iz stava 5. ovog člana ne postupi, samo delimično postupi ili dostavi nepotpune ili netačne podatke, Komisija će odrediti periodični penal u skladu sa članom 111. ovog zakona.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na postupak ispitivanje povreda konkurencije shodno se primenjuju i u ispitnim postupcima ispitivanja dozvoljenosti koncentracije.

Odluke u postupku ispitivanja koncentracije

Član 62.

U postupku ispitivanja dozvoljenosti koncentracije pokrenutom prijavom učesnika u koncentraciji Komisija donosi rešenje kojim se:

1)         koncentracija odobrava bez posebnih uslova za njeno sprovođenje (bezuslovno odobrenje koncentracije);

2)         koncentracija odobrava uz određivanje posebnih uslova za njeno sprovođenje (uslovno odobrenje koncentracije);

3)         ne dozvoljava sprovođenje koncentracije (zabrana koncentracije).

U skraćenom postupku sprovedenom saglasno članu 60. ovog zakona može se doneti samo odluka o bezuslovnom odobrenju koncentracije.

Odluke u skraćenom postupku iz člana 60. ovog zakona, donosi predsednik Komisije, a ostale odluke iz stava 1. ovog člana donosi Savet.

Rešenje kojim se odlučuje u postupku ispitivanja dozvoljenosti koncentaracije je konačno, a protiv njega se može pokrenuti upravni spor tužbom koja se podnosi Upravnom sudu.

Sporedna (prateća) ograničenja

Član 63.

Rešenjem kojim se prijavljena koncentracija odobrava, bez uslova ili uz određivanje posebnih uslova, Komisija će, na zahtev stranke postavljen u prijavi koncentracije, odlučiti i o sporednim (pratećim) ograničenjima konkurencije, sadržanim u aktu o koncentraciji i pripadajućim dokumentima, koja su neophodna za sprovođenje koncentracije i neposredno se na nju odnose.

Komisija prilikom ocene neophodnosti ograničenja za sprovođenje koncentracije i njihovog neposrednog odnosa na koncentraciju, nije vezana stavovima i ocenama učesnika u koncentraciji, a svoju odluku donosi imajući u vidu objektivne okolnosti pod kojima prijavljena koncentracija treba da se sprovede.

Odbacivanje prijave i obustavljanje postupka

Član 64.

Prijava koncentracije se odbacuje ako:

 1) prijavljena transakcija ne predstavlja koncentraciju u smislu člana 38. ovog zakona;

 2) prijavljena koncentracija ne ispunjava uslove iz člana 41. ili 42. ovog zakona i ako ne postoji obaveza prijave;

 3) podnosilac prijave ne postupi u ostavljenom roku po nalogu Komisije za ispravku ili dopunu prijave u skladu sa članom 58. ovog zakona.

 Postupak se obustavlja ako podnosilac prijave do donošenja konačne odluke u postupku ispitivanja dozvoljenosti koncentracije povuče prijavu.

O odbacivanju prijave koncentracije i o obustavi postupka, odlučuje predsednik Komisije rešenjem koje je konačno u upravnom postupku.

Član 65.

Za izdavanje rešenja o odbacivanju prijave ili o obustavi postupka, podnosilac plaća naknadu u visini utvrđenoj Odlukom iz člana 26. stav 3. ovog zakona.

Uslovno odobrenje koncentracije

Član 66.

Ako Komisija u ispitnom postupku iz člana 61. ovog zakona utvrdi da nisu ispunjeni uslovi za odobrenje koncentracije, obavestiće podnosioca prijave o bitnim činjenicama, dokazima i ostalim elementima na kojima će zasnovati rešenje i pozvati ga da se izjasni u roku koji ne može biti kraći od 15 dana.

Podnosilac prijave može prilikom podnošenja prijave koncentracije, u toku ispitnog postupka po prijavi, a najkasnije u izjašnjenju na obaveštenje iz stava 1. ovog člana, predložiti posebne uslove u obliku mera ponašanja i/ili strukturnih mera, kao i rokove i način kontrole njihovog izvršenja, koje je spreman da prihvati sa ciljem ispunjenja uslova za odobrenje sprovođenja koncentracije.

Ukoliko predloženi uslovi nisu podobni za ispunjavanje uslova iz člana 40. ovog zakona, Komisija o tome obaveštava podnosioca prijave i određuje rok za izjašnjenje koji ne može biti kraći od 8 dana. Podnosilac prijave može u izjašnjenju predložiti izmenjene i dopunjene uslove, u skladu sa obaveštenjem Komisije.

Komisija će polazeći od predloženih posebnih uslova, ako proceni da su podobni za ostvarivanje uslova iz člana 40. ovog zakona, doneti rešenje kojim odobrava koncentraciju i određuje posebne uslove i rokove za njihovo izvršavanje, kao i način kontrole izvršavanja uslova (uslovno odobrenje).

Član 67.

Komisija će u rokovima određenim rešenjem iz člana 66. stav 4. ovog zakona sprovoditi kontrolu izvršavanja uslova koji su određeni učesnicima u koncentraciji, a u slučaju da uslovi ne budu izvršeni, budu samo delimično izvršeni ili se izvršavaju uz neopravdano prekoračenje rokova koji su tim rešenjem utvrđeni, Komisija će potupiti u skladu sa članom 70. ovog zakona i odrediće upravne mere u skladu sa ovim zakonom.

Rokovi u postupcima ispitivanja dozvoljenosti koncentracije

Član 68.

Komisija u skraćenom postupku iz člana 60. ovog zakona donosi odluku kojom se odobrava sprovođenje koncentaracije u roku od 45 dana od dana prijema potpune prijave, a u istom roku doneće zaključak o nastavku ispitivanja dozvoljenosti koncentracije u ispitnom postupku ukoliko utvrdi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje u skraćenom postupku.

Komisija će u roku od 120 dana od dana donošenja zaključka o sprovođenju ispitnog postupka po podnetoj prijavi koncentracije doneti odluku iz člana 62. stav 1. ovog zakona.

Rok iz stava 2. ovog člana prestaje da teče za vreme koje je potrebno podnosiocu prijave da postupi po nalogu Komisije za dostavljanje dopunskih informacija, podataka i dokumenata, kao i za izjašnjenje na obaveštenje o bitnim činjenicama, a ponovo počinje da teče danom prijema podneska kojim podnosilac postupa u svemu po nalogu Komisije datom u ispitnom postupku.

Koncentracija koja se smatra odobrenom

Član 69.

Ako Komisija ne donese odluku po prijavi koncentracije u rokovima propisanim članom 68. ovog zakona, smatraće se da je prijavljena koncentracija odobrena bezuslovno.

Poništavanje, ukidanje i izmena rešenja

Član 70.

Komisija može u ponovljenom postupku, pokrenutom po službenoj dužnosti ili na zahtev učesnika u koncentraciji, poništiti rešenje iz člana 62. ovog zakona, ako je rešenje bilo doneto na osnovu netačnih ili neistinitih podataka koji su bili od odlučujućeg uticaja za njegovo donošenje.

Komisija može po službenoj dužnosti ili na zahtev učesnika u koncentraciji, u celini ili delimično, ukinuti rešenje iz člana 62. ovog zakona, kao i u slučaju kada bilo koji od učesnika koncentracije nije ispunio mere i uslove u rokovima određenim rešenjem Komisije.

Komisija će rešenjem o poništavanju ili ukidanju rešenja kojim je odobreno sprovođenje koncentracije, odlučiti o koncentraciji i odrediti upravne mere, uslove i rokove za ponovno uspostavljanje ili očuvanje efikasne konkurencije, a može odrediti i meru zaštite konkurencije u skladu sa odredbama ovog zakona.

Komisija može, na zahtev učesnika u koncentraciji, izmeniti rešenje kojim je uslovno odobrena koncentracija, kada zbog nastanka novih okolnosti, koje se nisu mogle predvideti niti izbeći i ne zavise od volje učesnika u koncentraciji, objektivno ne postoji mogućnost ispunjenja nekog od uslova ili ti uslovi ne mogu biti ispunjeni u rokovima određenim rešenjem.

3. Postupak pojedinačnog izuzeća restriktivnog sporazuma od zabrane

Pokretanje postupka

Član 71.

Izuzetno od člana 30. stav 2 ovog zakona, učesnici na tržištu mogu podneti zahtev za izuzeće restriktivnog sporazuma od zabrane (u daljem tekstu: pojedinačno izuzeće).

Postupak se pokreće zahtevom koji podnosi jedan učesnik u sporazumu uz saglasnost ostalih učesnika i podnosi se do početka njegove primene.

Vlada, na predlog Komisije, bliže uređuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana.

Postupak pojedinačnog izuzeća pokrenut je danom podnošenja potpunog zahteva u skladu sa stavom 3. ovog člana, a od tog dana počinju da teku rokovi za odlučivanje Komisije po zahtevu.

Sprovođenje postupka

Član 72.

Postupak pojedinačnog izuzeća sprovodi se kao ispitni postupak po zahtevu stranke.

U ispitnom postupku iz stava 1. ovog člana Komisija shodno primenjuje odredbe člana 61. st. 2. do 5. ovog zakona, kojima se propisuje postupanje Komisije u ispitnom postupku po prijavi koncentracije.

Podnosioci zahteva za pojedinačno izuzeće u potpunosti snose teret dokazivanja ispunjenosti uslova iz člana 30. ovog zakona.

Odluke u postupku pojedinačnog izuzeća

Član 73.

Komisija može konačnim rešenjem odbiti ili odobriti pojedinačno izuzeće, sa ili bez određivanja dodatnih uslova pod kojima je primena izuzetog sporazuma moguća.

Period na koji se odobrava pojedinačno izuzeće ne može biti duži od pet godina u neprekidnom trajanju.

Stranka može zahtevati produženje perioda trajanja pojedinačnog izuzeća posebnim zahtevom koji se podnosi najkasnije četiri meseca pre isteka odobrenog perioda.

Po zahtevu iz stava 3. ovog člana, Komisija može odbiti ili odobriti produženje perioda pojedinačnog izuzeća, sa istim ili različitim periodom izuzeća i odrediti nove, iste ili različite dodatne uslove pod kojima je primena sporazuma moguća.

Primenom stava 4. ovog člana Komisija može, više puta odobriti produženje perioda izuzeća istog sporazuma.

Poništavanje i ukidanje rešenja o pojedinačnom izuzeću

Član 74.

Rešenje kojim se pojedinačno izuzeće odobrava ili se produžava period pojedinačnog izuzeća, Komisija može, tokom celog perioda trajanja pojedinačnog izuzeća, u postupku ponovljenom po službenoj dužnosti u smislu člana 55. ovog zakona, ukinuti ako se bitno izmene uslovi na tržištu pod kojima je izuzeće odobreno, odnosno poništiti, ako se zasniva na netačnim ili neistinito prikazanim činjenicama ili ako se zloupotrebljava.

Rokovi u postupku pojedinačnog izuzeća

Član 75.

Rešenje po zahtevu za pojedinačno izuzeće restriktivnog sporazuma od zabrane donosi se u roku od 90 dana od dana prijema potpunog zahteva u smislu člana 71. stav 4. ovog zakona.

Negativno odobrenje

Član 76.

Na zahtev učesnika na tržištu Komisija ispituje pojedinačni sporazum učesnika na tržištu, odluku, poslovnu praksu, odnosno drugi akt ili radnju, radi ocene usklađenosti sa pravilima o zabrani povrede konkurencije.

Komisija odlučuje na osnovu podataka i dokaza dostavljenih u zahtevu, kao i drugih podataka kojima raspolaže u vreme odlučivanja po zahtevu, bez sprovođenja ispitnog postupka, shodnom primenom pravila o skraćenom postupku.

Ako oceni da nema razloga za primenu zabrane restriktivnih sporazuma, odnosno zabrane zloupotrebe dominantnog položaja, Komisija donosi rešenje kojim se utvrđuje neprimenjivanje zabrane povrede pravila konkurencije (u daljem tekstu: negativno odobrenje). U suprotnom, Komisija pokreće postupak ispitivanja povrede konkurencije po službenoj dužnosti, u skladu sa članom 81. ovog zakona.

Na postupak po zahtevu iz stava 1. ovog člana shodno se primenjuju pravila pojedinačnog izuzeća sporazuma.

Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana.

4. Postupak ispitivanja povrede konkurencije

Inicijativa za ispitivanje povrede konkurencije

Član 77.

Inicijativu za pokretanje postupka ispitivanja povrede konkurencije može podneti svako pravno ili fizičko lice, organi državne uprave, lokalne samouprave i teritorijalne autonomije, organizacija kojoj su poverena javna ovlašćenja, oblik udruživanja učesnika na tržištu, udruženje potrošača, učesnici na tržištu i ostali subjekti koji imaju saznanja o aktima i radnjama kojima se sprečava, narušava ili ograničava konkurencija na tržištu Republike Srbije.

Inicijativa se podnosi pisanim podneskom, a izuzetno može podneti i usmeno izjavom datom na zapisnik u službenim prostorijama Komisije.

Član 78.

Inicijativom iz člana 77. ovog zakona smatraće se svaki ponesak koji sadrži:

1)         naziv i sedište podnosioca inicijative, odnosno ime, prezime i prebivalište, ako je podnosilac inicijative fizičko lice;

2)         podatke na osnovu kojih se može nedvosmisleno i jasno odrediti protiv koga se podnosi inicijativa;

3)         opis radnje, činjeničnog stanja ili prakse koja predstavlja razlog podnošenja inicijative, odnosno kojom je izvršena povreda konkurencije;

4)         isprave, dokumente i druge dokaze kojima podnosilac inicijative raspolaže, a kojima se potkrepljuju navodi iz tačke 3) ovog stava;

5)         izjašnjenje podnosioca o eventualnom postojanju i lokaciji drugih dokaza kojima podnosilac inicijative ne raspolaže.

Anonimni podnesci, bez obzira na njihov sadržaj, neće se smatrati inicijativom u smislu stava 1. ovog člana, a Komisija ih može koristiti kao izvor informacija i podataka na osnovu kojih sprovodi aktivnosti po sopstvenoj inicijativi.

Inicijativa može sadržati i druge podatke kojima raspolaže podnosilac inicijative, a koji mogu biti relevantni za dalje postupanje Komisije, kao što su: osnovne podatke o tržištu na kome je došlo do navodne povrede konkurencije, podatke o učesnicima na relevantnom tržištu i njihovim tržišnim udelima, podatke o postojanju sporazuma i kategorija sporazuma, a naročito onih koji se smataraju restriktivnim u smislu primene ovog zakona, opis uobičajene komercijalne prakse na relevantnom tržištu i tome slično.

Ako inicijativa iz stava 1. ovog člana sadrži podatke koje podnosilac smatra poslovnom tajnom ili druge vrste podataka koje želi da zaštiti, obavezan je da to posebno naznači i obrazloži u samom podnesku uz navođenje pravnog osnova.

Postupanje Komisije i obaveštenje o ishodu inicijative

Član 79.

Komisija može, ukoliko oceni da je na taj način potrebno dopuniti samu inicijativu, zatražiti od podnosioca dodatne informacije, podatke ili dokumenta kojima eventualno raspolaže.

Komisija o ishodu inicijative obaveštava podnosioca najkasnije u roku od 90 radnih dana od dana prijema inicijative.

Obaveštenjem iz stava 2. ovog člana Komisija se izjašnjava u pogledu osnovanosti inicijative, saopštava svoju odluku o eventualnom pokretanju postupka ili razloge zbog kojih postupak ispitivanja povrede konkurencije neće ili ne može biti pokrenut u skladu sa ovim zakonom.

Podnosilac inicijative na svoj zahtev može biti obavešten i o ishodu postupka koji povodom njegove inicijative pokrenut.

Analiza uslova konkurencije

Član 80.

Na osnovu inicijativa, i podataka do kojih je sama došla, Komisija može sprovesti analizu uslova konkurencije na pojedinačnim tržištima kada je potrebno ispitati da li postoje uslovi za pokretanje postupka ispitivanja povrede konkurencije, odnosno sprovedene, a neprijavljene koncentracije.

O sprovođenju analize iz stava 1. ovog člana odluku donosi Generalni sekretar.

U sprovođenju analize ovlašćeno službeno lica može:

1)         prikupljati podatke, obaveštenja, dokumenta i uzimati izjave od pravnih i fizičkih lica, podnosioca inicijative, učesnika na tržištu, njihovih oblika udruživanja, udruženja potrošača, organa državne uprave, lokalne samouprave i teritorijalne autonomije, organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja i drugih pravnih subjekata koji raspolažu podacima i određenim saznanjima koja su od značaja za ispitivanje i utvrđivanje stanja na relevantnom tržištu;

2)         prikupljati podatke, obaveštenja, dokumenta i uzimati izjave od subjekata iz tačke 1) ovog stava, za koje pretpostavi da ukazuju ili mogu ukazati na postojanje navodne povrede konkurencije;

Postupajući u skladu sa stavom 2. tač. 1) i 2) ovog člana, ovlašćeno službeno lice upućuje zahtev za dostavljanje informacija, podataka i dokumenata i određuje rok za postupanje po tom zahtevu.

U slučaju nepostupanja ili delimičnog postupanja po zahtevu iz stava 3. ovog člana, ovlašćeno službeno lice može doneti zaključak kojim se nalaže dostava traženih podataka i dokumenata u razumnom roku, pod pretnjom određivanja periodičnog penala propisanog ovim zakonom.

U toku sprovođenja analize, u pogledu prava lica koja su predmet analize, shodno se primenjuju odredbe ovog zakona kojima se uređuje ispitni postupak osim u delu koji se odnosi na pravo uvida u spise predmeta.

Pokretanje postupka po službenoj dužnosti

Član 81.

Postupak ispitivanja povrede konkurencije pokreće se po službenoj dužnosti, kada se na osnovu dostavljenih inicijativa, analize uslova konkurencije, sektorskih analiza i drugih podataka, osnovano pretpostavi postojanje povrede konkurencije.

Predsednik Komisije donosi zaključak o pokretanju postupka, koji naročito sadrži pravni osnov i razloge za pokretanje postupka, učesnike na tržištu protiv kojih se postupak pokreće, opis radnji ili akata za koje se osnovano pretpostavlja da predstavljaju povredu konkurencije, kao i poziv svim licima koja raspolažu podacima, ispravama ili drugim relevantnim informacijama koje mogu doprineti pravilnom i potpunom utvrđivanju odlučnih činjenica u postupku, da ih dostave Komisiji.

Zaključak o pokretanju postupka objavljuje se na način propisan ovim zakonom.

Protiv zaključka o pokretanju postupka nije dozvoljena žalba, niti se može pokrenuti upravni spor.

Zaključak o pokretanju postupka može se pobijati tužbom protiv konačnog rešenja Komisije.

Ispitni postupak

Član 82.

U ispitnom postupku se preduzimaju potrebne dokazne radnje u cilju potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, uzimaju se izjave stranaka, svedoka, obavlja se veštačenje, pribavljaju se podaci, isprave i stvari, vrši uviđaj, nenajavljeni uviđaj i održava usmena rasprava.

Ispitni postupak sprovodi ovlašćeno službeno lice iz sastava Stručne službe, koje određuje generalni sekretar, na predlog rukovodioca sektora.

Za veštaka u postupku pred Komisijom određuju se lica ili ustanove iz registra sudskih veštaka odnosno iz registra pravnih lica koja obavljaju poslove veštačenja.

Snimanje izvođenja dokaznih radnji

Član 83.

Pojedine dokazne radnje u ispitnom postupku mogu se, u celini ili delimično, snimiti upotrebom tehničke opreme Komisije, a sprovođenje uviđaja i nenajavljenog uviđaja može se dodatno dokumentovati upotrebom tehničke opreme radi izrade video ili foto dokumentacije o sprovedenoj radnji.

Odluku o snimanju, odnosno izradi video ili foto dokumentacije u smislu stava 1. ovog člana, donosi ovlašćeno službeno lice koje sprovodi dokaznu radnju.

Odluku iz stava 2. ovog člana ovlašćeno službeno lice donosi u vidu zaključka koji se unosi u zapisnik o sprovođenju dokazne radnje.

Snimak izvođenja dokazne radnje i foto dokumentacija se prilažu uz zapisnik o izvođenju radnje, a na zahtev stranke u postupku, odnosno trećeg lica koje je učestvovalo u izvođenju radnje Komisija će obezbediti kopiju snimka u najkraćem roku.

Dokazivanje činjenica

Član 84.

Činjenice koje su od značaja za postupanje u upravnoj stvari utvrđuju se dokazima.

Ne dokazuju se opšte poznate činjenice.

Ne dokazuju se činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja. Dozvoljeno je dokazivati da one ne postoje, ako zakonom drugačije nije određeno.

Konačna odluka u postupcima koji se vode pred Komisijom može biti doneta na osnovu činjenica koje se dokazima samo posredno utvrđuju (činjenice koje su učinjene verovatnim).

Ovlašćeno službeno lice iz člana 82. stav 2. ovog zakona je nezavisno prilikom odlučivanja o tome koje dokazne radnje će preduzeti u postupku.

Ovlašćeno službeno lice samostalno utvrđuje činjenično stanje na osnovu kojeg primenjuje zakon.

Pravo i obaveza stranke u postupku

Član 85.

Stranka u postupku ispitivanja povrede konkurencije ima pravo da se izjašnjava o činjenicama ili okolnostima koje su predmet utvrđivanja u ispitnom postupku, da predlaže izvođenje dokaza ili dostavlja dokaze, kao i da se izjašnjava na obaveštenja koja joj Komisija uputi u toku ispitnog postupka.

Komisija zaključkom nalaže stranci u postupku dostavu informacija, podataka i dokumenata koji su od značaja za postupak, a ona je dužna da postupi po zaključcima ovlašćenog službenog lica.

Stranka u postupku nije dužna da se izjašnjava o navodima, činjenicama i dokumentima, ukoliko oceni da bi takvo izjašnjavanje dovelo do priznavanja povrede koja je predmet postupka.

Za nepostupanje po nalogu ovlašćenog službenog lica iz stava 2. ovog člana može se odrediti periodični penal u skladu sa ovim zakonom.

Pribavljanje i obaveza dostavljanja podataka u ispitnom postupku

Član 86.

Ako se osnovano pretpostavi da se traženi podaci, stvari ili isprave nalaze kod trećih lica, Komisija će zahtevom tražiti njihovu dostavu, odnonso omogućavanje uvida.

Lica kojima je dostavljen zahtev iz stava 1. ovog člana dužna su da dostave, odnosno stave na uvid podatke, isprave i stvari koje su predmet zahteva, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

Zahtev iz stava 1. ovog člana i zaključak iz člana 85. ovog člana mora sadržati pravni osnov, predmet i svrhu, obrazloženje, rok za postupanje, uputstvo o načinu na koji se može zatražiti zaštita podataka koji se dostavljaju, kao i upozorenje da u slučaju nepostupanja, ili postupanja suprotno nalogu, Komisija može odrediti periodični penal u skladu sa ovim zakonom.

Privilegovana komunikacija

Član 87.

Privilegovana komunikacija je direktna komunikacija između stranke protiv koje se vodi postupak i njenog punomoćnika, odnosno advokata ili drugog stručnog pomagača koji nije zaposlen kod stranke.

Privilegovanu komunikaciju iz stava 1. ovog člana predstavlja komunikaciju koja se neposredno odnosi na predmet postupka, a naročito:

1)         pisana komunikacija nastala pre i nakon pokretanja postupka;

2)         komentari, mišljenja i uputstva punomoćnika;

3)         dokumenta stranke u postupku namenjena punomoćniku, a u kojima se nalazi jasan zahtev za pravnim mišljenjem, opis činjenica i okolnosti od značaja za razumevanje predmeta postupka.

Stranka je dužana da prilikom sprovođenja radnji u ispitnom postupku ukaže ovlašćenom službenom licu da određeni dokument predstavlja privilegovanu komunikaciju i da svoje navode obrazloži i valjano argumentuje.

U slučaju sumnje u navode stranke da dokument predstavlja privilegovanu dokumentaciju, odnosno u slučaju sumnje na zloupotrebu prava na zaštitu privilegovane dokumentacije, ovlašćeno službeno lice može izvršiti uvid u dokumentaciju u meri koja je potrebna da se oceni opravdanost navoda učesnika na tržištu.

Ukoliko ovlašćeno službeno lice ne prihvati u celosti argumente stranke, odnosno ako stranka u postupku odbija da dozvoli uvid u dokumentaciju, dužna je da kopiju dokumenta iz stava 2. ovog člana preda u omotu koji onemogućava uvid u sadržaj dokumenta ovlašćenom službenom licu, koje o tome izdaje potvrdu.

Ovlašćeno službeno lice će dokument ili fotokopiju dokumenta dostaviti predsedniku Komisije sa zahtevom za utvrđivanje prirode komunikacije.

U slučaju iz stava 6. ovog člana predsednik Komisije zaključkom odlučuje u roku od 7 dana od dana prijema zahteva ovlašćenog lica, da li dokument predstavlja privilegovanu komunikaciju u smislu ovog zakona, a odluka se bez odlaganja dostavlja i stranci u postupku.

Protiv odluke iz stava 7. ovog člana dopuštena je žalba Savetu Komisije u roku od 7 dana od dana prijema zaključka.

Privilegovana komunikacija ne može biti upotrebljena u postupku utvrđivanja povrede konkurencije niti podaci sadržani u privilegovanoj dokumentaciji mogu biti osnov za konačnu odluku Komisije u tom postupku.

Odredbe ovog člana shodno se primenjuju i na direktnu komunikaciju učesnika na tržištu kod koga se sprovodi uviđaj i njegovog punomoćnika, koji nije po bilo kom osnovu zaposlen kod učesnika na tržištu, a odnosi se na predmet uviđaja.

Saslušanje stranke

Član 88.

Stranka se saslušava usmeno i ima pravo da se pri saslušanju koristi svojim beleškama.

U svojstvu stranke može se saslušati zakonski zastupnik stranke, odnosno drugo zaposleno lice koje zakonski zastupnik ovlasti za saslušanje posebnim ovlašćenjem.

Prilikom saslušanja stranke, kojem može prisustvovati punomoćnik, stranci će se omogućiti da se u neometanom izlaganju izjasni o svim okolnostima u vezi sa povredom konkurencije zbog koje je pokrenut postupak i da iznese sve činjenice koje joj služe za odbranu.

Kad stranka završi svoj iskaz, ovlašćeno službeno lice postaviće joj se pitanja koja moraju biti jasna, određena i razumljiva, ne smeju sadržati obmanu, i ne smeju predstavljati navođenje na odgovor.

Ako se kasniji iskazi stranke razlikuju od ranijih, ovlašćeno službeno lice je može pozvati da iznese razloge zašto je dala različite iskaze.

Izjave svedoka

Član 89.

U toku postupka ovlašćeno službeno lice može pozvati svedoka da bez prisustva stranke da izjavu o činjenicama koje su mu poznate u vezi predmeta postupka.

Uviđaj

Član 90.

Uviđaj se sprovodi na osnovu zaključka koji sadrži pravni osnov, razloge za sprovođenje uviđaja, označenje dokumenata, odnosno podataka u koje će biti izvršen uvid, mesto i vreme sprovođenja uviđaja, podatke o ovlašćenim licima koja će sprovesti uviđaj, odluku o troškovima sprovođenja uviđaja ukoliko ih snosi stranka u postupku, odnosno drugi učesnik na tržištu kod koga se uviđaj sprovodi, a po potrebi i druge elemente.

Ovlašćeno službeno lice koje sprovodi uviđaj može od stranke u postupku ili drugog učesnika na tržištu zahtevati uvid u dokumentaciju i podatke koji su navedeni u zaključku o sprovođenju uviđaja, a može izvršiti uvid i u drugu dokumentaciju i podatke koje stranka u postupku ili drugi učesnik na tržištu sam stavi na uvid, što se konstatuje u zapisniku o sprovođenju uviđaja.

Ovlašćeno službeno lice ne sme dozvoliti da se uviđaj zloupotrebi i da dođe do povrede poslovno osetljivih podataka, poslovne tajne i privilegovane komunikacije stranke, odnosno drugog učesnika na tržištu.

Troškovi sprovođenja uviđaja spadaju u redovne troškove postupka osim ukoliko je uviđaj određen zbog nepostupanja stranke u postupku, odnosno drugog učesnika na tržištu, po zahtevu ili nalogu ovlašćenog službenog lica za dostavu dokumenata i podataka, u kom slučaju troškove snosi stranka, odnosno drugi učesnik na tržištu.

Učesnik na tržištu kod kog se vrši uviđaj, odnosno druga lica, dužni su da omoguće neometano sprovođenje uviđaja.

Privremene mere

Član 91.

Ako postoji opasnost od nastupanja nenadoknadive štete za lica na koja se neposredno odnose radnje ili akti koji su predmet pokrenutog postupka ispitivanja povrede konkurencije, Komisija može zaključkom da naloži privremeni prestanak vršenja određenih radnji ili primene akta, odnosno obavezu preduzimanja radnji kojima se sprečavaju ili otklanjaju njihove štetne posledice (privremene mere).

Privremene mere iz stava 1. ovog člana mogu trajati najduže do donošenja rešenja u tom postupku.

Zaključak iz stava 1. ovog člana donosi predsednik Komisije, protiv koga je dozvoljena posebna žalba Savetu u roku od 15 dana od dana obaveštenja stranke o zaključku.

Žalba iz stava 3. ovog člana ne odlaže izvršenje zaključka o privremenim merama.

Savet odlučuje rešenjem o žalbi iz stava 3. ovog člana u roku od 15 dana od dana kada mu je žalba prosleđena na odlučivanje.

Protiv rešenja Saveta nije dopušteno pokretanje upravnog spora, ali se može osporavati tužbom u upravnom sporu protiv konačne odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

Za nepostupanje ili postupanje suprotno zaključku kojim se određuju privremene mere, Komisija može odrediti meru zaštite konkurencije propisanu ovim zakonom.

Nenajavljeni uviđaj (obezbeđenje dokaza)

Član 92.

Ako se u toku ispitnog postupka, osnovano sumnja da postoji opasnost uklanjanja ili izmene dokaza koji se nalaze kod učesnika na tržištu, stranke u postupku ili trećeg lica, a koji ukazuju na postojanje ili dokazuju povredu konkurencije i učesnike u povredi, može se odrediti sprovođenje nenajavljenog uviđaja.

Nenajavljeni uviđaj sprovodi se iznenadnom kontrolom prostorija, odnosno podataka, isprava i stvari koje se nalaze na tom mestu, o čemu se obaveštava stranka, odnosno neposredni držalac prostora i stvari u trenutku sprovođenja uviđaja i na licu mesta.

O sprovođenju nenajavljenog uviđaja predsednik Komisije donosi zaključak koji sadrži pravni osnov, naziv i sedište stranke u postupku, mesto, vreme i razlog sprovođenja nenajavljenog uviđaja, imena i brojeve službenih legitimacija ovlašćenih i drugih službenih lica koja sprovode uviđaj, kao i upozorenje na posledice eventualnog sprečavanja ili ometanja sprovođenja uviđaja.

Službeno lice koje sprovodi nenajavljeni uviđaj vezano je obimom ovlašćenja sadržanim u zaključku.

Ulazak u prostorije

Član 93.

Službena lica ovlašćena zaključkom iz člana 92. stava 3. ovog zakona, dužna su da učesniku na tržištu, odnosno stranci u postupku, pokažu svoju službenu legitimaciju i uruče zaključak o sprovođenju nenajavljenog uviđaja, i zaključak o pokretanju postupka ispitivanja povrede konkurencije.

Zaključak iz stava 1. ovog člana uručuje se zakonskom zastupniku učesnika na tržištu, odnosno stranke u postupku, a ako to nije moguće licu koje ga zamenjuje, odnosno zaposlenom koji se zatekne u prostorijama u kojima se sprovodi uviđaj.

Ako lice iz stava 2. ovog člana odbije da primi zaključke, smatraće se da je uručenje uredno izvršeno, što će se konstatovati u zapisniku o sprovođenju nenajavljenog uviđaja.

Ako se zbog protivljenja stranke, ili trećeg lica ne može sprovesti uviđaj, ovlašćena službena lica zatražiće pomoć policije radi omogućavanja ulaska u prostorije i obezbeđenja sprovođenja uviđaja.

Ako je potrebno sprovesti nenajavljeni uviđaj uviđaj u stanu ili drugoj prostoriji koja ima istu, sličnu ili povezanu namenu, a vlasnik, odnosno držalac se tome usprotivi, Komisija će bez odlaganja pismeno zatražiti izdavanje odgovarajuće sudske naredbe.

Sudsku naredbu donosi sud nadležan za odlučivanje po tužbi protiv rešenja Komisije po pravilima parničnog postupka za obezbeđenje dokaza.

Držalac stana i druge prostorije ima pravo da sam ili preko svog punomoćnika i uz još dva punoletna svedoka prisustvuje uviđaju.

Ako držalac stana ili njegov punomoćnik nisu prisutni, uviđaj je dopušten u prisustvu dva punoletna svedoka.

Ovlašćenja kod sprovođenja nenajavljenog uviđaja

Član 94.

Ovlašćeno službeno lice koje sprovodi nenajavljeni uviđaj može:

1)         ući i pregledati poslovne prostorije, vozila, zemljište i druge prostorije u sedištu učesnika na tržištu, odnosno stranke u postupku i ostalim mestima gde obavlja poslovne i druge aktivnosti;

2)         izvršiti proveru dokumentacije bez obzira na nosač zapisa na kojem se ona nalazi i svake vrste komunikacije bez obzira na sredstvo komunikacije, a koje su u vezi sa predmetom nenajavljenog uviđaja;

3)         kopirati ili skenirati poslovnu i drugu dokumentaciju na mestu sprovođenja nenajavljenog uviđaja;

4)         privremeno oduzeti poslovnu i drugu dokumentaciju kada zbog tehničkih razloga nije moguće kopirati ili skenirati takvu dokumentaciju, a najduže onoliko koliko je potrebno da se naprave kopije te dokumentacije;

5)         zapečatiti poslovne prostorije i poslovna dokumenta za vreme koje je potrebno da se sprovede uviđaj, a najduže 72 časa;

6)         uzimati od zastupnika učesnika na tržištu, odnosno stranke u postupku, ili njenih zaposlenih izjave, o činjenicama koje su predmet i koje su u vezi sa svrhom sporovođenja nenajavljenog uviđaja, ili izuzetno ovlašćeno službeno lice može ostaviti dodatni rok za izjašnjenje, a ako je neophodna pisana izjava, ovlašćeno lice mora odrediti datum do kojeg takva izjava mora biti dostavljena Komisiji;

7)         obavljati ostale radnje u skladu sa ciljevima nenajavljenog uviđaja.

Ovlašćena službena lica će obavestiti učesnika na tržištu, odnosno stranku u postupku o pravu da nenajavljenom uviđaju prisustvuje i njen punomoćnik, i na njen zahtev omogućiće prisustvo punomoćnika, odnosno njegovo naknadno uključenje, osim ako je taj zahtev usmeren na odugovlačenje ili otežavanje postupka, ali neće prekidati sprovođenje uviđaja.

Privremeno oduzimanje isprava i stvari

Član 95.

Ako se prilikom uviđaja pronađu isprave, stvari, odnosno stvari koje sadrže podatke ili druge stvari od značaja za odlučivanje u postupku, može se odrediti njihovo privremeno oduzimanje do utvrđivanja svih relevantnih podataka i činjenica koje te isprave, odnosno stvari sadrže, a najduže do kraja postupka.

Zaključak o privremenom oduzimanju isprava, odnosno stvari, kao i njihovom vraćanju, donosi službeno lice koje sprovodi uviđaj ili nenajavljeni uviđaj, odnosno koje sprovodi postupak.

Licu kojem su privremeno oduzete isprave, odnosno stvari, izdaje se o tome posebna potvrda na licu mesta.

Troškovi oduzimanja i čuvanja isprava, odnosno stvari, kao i eventualna šteta zbog njihovog oštećenja, spadaju u redovne troškove postupka.

Pravo uvida u spise i pravo obaveštavanja o postupku

Član 96.

Stranka u postupku ispitivanja povrede konkurencije ima pravo da, nakon prijema obaveštenja iz člana 97. ovog zakona, razgleda spise predmeta i da o svom trošku kopira pojedine delove spisa.

Ne mogu se razgledati i kopirati zapisnik o većanju i glasanju, službene beleške i nacrti rešenja, spisi označeni kao poverljivi, kao ni zaštićeni podaci iz člana 53. ovog zakona.

Lica koja su podnosioci inicijative za ispitivanje povrede konkurencije, davaoci informacija i ostala lica koja učine verovatnim svoj pravni interes za praćenje postupka, imaju pravo da budu obaveštavani o toku postupka.

Predsednik Komisije posebnom odlukom utvrđuje obavezne elemente koje sadrži obaveštenje o toku postupka iz stava 3. ovog člana.

Obaveštenje o utvrđenim činjenicama

Član 97.

U ispitnom postupku ovlašćeno službeno lice će, pre podnošenja predloga Savetu iz člana 100. ovog zakona, obavesti stranku o bitnim činjenicama, dokazima i ostalim elementima na kojima će zasnovati rešenje i pozvati je da se izjasni u roku koji ne može biti kraći od 15 dan od dana kada je stranka primila obaveštenje.

Obaveštenje iz stava 1. ovog člana naročito sadrži utvrđene činjenice i okolnosti, kao i stav ovlašćenog službenog lica u pogledu predmeta postupka i potrebe za određivanjem upravnih mera u skladu sa ovim zakonom.

Izjašnjenje stranke na obaveštenje o utvrđenim činjenicama

Član 98.

U izjašnjenju na obaveštenje iz člana 97. ovog zakona stranka može izneti primedbe na tok postupka, na način i sadržinu izvedenih dokaza, osporiti dokaze, navode, analize, stavove i ocene iznete u obaveštenju, osporiti pravni osnov i postojanje povrede konkurencije, kao i predloge za izvođenje dodatnih dokaza, saslušanje svedoka ili druge ispitne radnje, odnosno dostaviti dokaze, ako smatra da bi to doprinelo pravilnom i potpunom utvrđivanju činjeničnog stanja.

U izjašnjenju stranka može zatražiti da se pre donošenja konačne odluke u upravnoj stvari održi saslušanje pred Savetom.

Usmena rasprava

Član 99.

Ovlašćeno službeno lice može zaključkom, po službenoj dužnosti ili na predlog stranke, nakon izjašnjenja stranke da zakaže usmenu raspravu kada oceni da je to korisno za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja i ako se održavanjem rasprave doprinosi ekonomičnosti ispitnog postupka.

Usmena rasprava se obavezno održava kad su u toku postupka uzete izjave svedoka, odnosno kad je angažovan veštak.

Usmena rasprava održava se u sedištu Komisije bez prisustva javnosti.

Ovlašćeno službeno lice donosi rešenje o novčanoj kazni za neprimereno ponašanje na usmenoj raspravi.

O žalbi na rešenje odlučuje predsednik Komisije u roku od 15 radnih dana, od dana prijema žalbe.

Preuzimanje obaveza

Član 100.

Zahtev za pokretanje postupka za preuzimanja obaveza može podneti stranka ako je spremna dobrovoljno da preuzme obaveze radi otklanjanja mogućih povreda konkurencije.

Zahtev se može podneti najkasnije do prijema obaveštenja o utvrđenim činjenicama iz člana 97. ovog zakona.

Ako ne odbije zahtev, Komisija poziva stranku da u roku ne dužem 30 dana dostavi predlog obaveza sa uslovima i rokovima za njihovo izvršenje.

Komisija nije u obavezi da prihvati predlog obaveza i može ga odbiti u svakom trenutku.

Ako Komisija oceni da je verovatno da će se na osnovu predloženih obaveza ostvariti cilj mere otklanjanja povrede konkurencije i otkloniti posledice radnje zbog koje se vodi postupak objaviće na svojoj internet stranici obaveštenje o podnošenju predloga.

Obaveštenje sadrži sažeti opis predloga i bitnih elemenata predmeta i poziv svim zainteresovanim stranama da dostave pisane primedbe, stavove i mišljenja u roku od 20 dana od dana objave ovog obaveštenja.

O primedbama, stavovima i mišljenjima upoznaje se stranka, da bi se izjasnila.

Savet donosi zaključak o prekidu postupka kojim se određuju mere na osnovu predloga stranke, rok za izvršenje mera i rok za dostavu dokaza o izvršenju mera.

Postupak će se nastaviti, u roku ne dužem od tri godine od dana donošenja zaključka iz stav 8. ovog člana, ako:

1) nastupe bitne promene okolnosti na kojima se zasniva zaključak o prekidu postupka;

2) stranka ne ispuni obaveze iz mere u roku određenom za ispunjenje, odnosno ne dostavi odgovarajuće dokaze o tome;

3) Komisija ustanovi da je zaključak o prekidu postupka donet na osnovu netačnih, neistinitih, nekompletnih ili obmanjujućih podataka koje je dostavila stranka.

O postupanju stranke po zaključku o prekidu postupka Komisija vodi računa po službenoj dužnosti.

Postupak poravnanja

Član 101.

U postupku ispitivanja restriktivnih sporazuma, Komisija može doneti odluku na osnovu poravnanja sa strankama u postupku, kojom se utvrđuje postojanje povrede i određuju mere zaštite konkurencije.

Predlog za pokretanje postupka poravnanja iz stava 1. ovog člana, stranka može da dostavi najkasnije u roku ostavljenom za izjašnjenje na obaveštenje o bitnim činjenicama iz člana 97. ovog zakona.

Predsednik Komisije donosi zaključak o pokretanju postupka poravnanja, kojim se određuje rok od jednog do tri meseca od donošenja zaključka za postizanje sporazuma, ako oceni verovatnim mogućnost postizanja poravnanja.

Tokom postupka poravnanja, na osnovu usklađenih navoda o odgovornosti stranaka za povredu konkurencije, Komisija donosi novo obaveštenje iz člana 97. ovog zakona, kojim određuje okvirne uslove mere za zaštitu konkurencije, na koje stranke imaju rok od 8 dana za izjašnjenje.

Ako sve stranke u postupku prihvate obaveštenje iz stava 4. ovog člana, Savet donosi rešenje o povredi konkurencije i određivanju mere zaštite konkurencije odnosno mere ponašanja, u skladu sa njim.

Ako donese odluku u skladu sa stavom 5. ovog člana, Komisija će umanjiti visinu novčanog iznosa mere zaštite konkurencije za 30% u odnosu na visinu koja bi bila odmerena prema istom činjeničnom stanju bez sprovođenja poravnanja.

Ako jedna ili više stranka ne prihvate obaveštenje iz stava 4. ovog člana u propisanom roku, ili ako se tokom postupka poravnanja izjasne da odustaju, odnosno istupaju iz njega, postupak ispitivanja povrede konkurencije se nastavlja prema stanju u vreme donošenja zaključka iz stava 3. ovog člana, bez donošenja posebnog zaključka o tome i bez mogućnosti ponovnog podnošenja zahteva za poravnanje do okončanja postupka.

Ako se postupak nastavi na način iz stava 6. ovog člana, sva prihvatanja odgovornosti i navodi stranaka dati u cilju postizanja poravnanja, ne mogu biti korišćeni protiv stranke u daljem postupku, i smatraju se povučenim bez dejstva.

Ako jedna ili više stranka odustane ili istupi iz postupka poravnanja, pre njegovog postizanja, bez odgovornosti drugih stranaka u istom postupku, Komisija može spremnost i saradnju ostalih stranaka koje su bile savesne u nameri zaključenja poravnanja, da ceni kao poseban razlog za umanjenje visine iznosa koji se plaća na osnovu mere zaštite konkurencije.

Sporazum o poravnanju ne isključuje primenu oslobađanja od mere zaštite konkurencije iz člana 113. ovog zakona.

Vlada na predlog Komisije, bliže uređuje sadržinu predloga, kriterijume i uslove za poravnanje, kao i način određivanja umanjenja visine novčanog iznosa mere zaštite konkurencije.

Predlog odluke

Član 102.

Ovlašćeno službeno lice koje sprovodi ispitni postupak nakon analize i ocene svih dokaza i izvođenja dokaznih radnji dostavlja Savetu informaciju o sprovedenom ispitnom postupku koja sadrži i predlog za donošenje odluke o predmetnoj upravnoj stvari.

Savetu se na odlučivanje dostavlja i informacija sa predlogom za preuzimanje obaveza iz člana 100. ovog zakona, odnosno sa predlogom za poravnanje iz člana 102. ovog zakona.

Odlučivanje Saveta

Član 103.

Savet donosi odluku na način predviđen ovim zakonom i poslovnikom o radu.

Savet po dobijanju informacije iz člana 102. ovog zakona, određuje izvestioca, koji može predložiti održavanje saslušanja pred Savetom na zahtev stranaka, ovlašćenog službenog lica ili kada smatra da je neophodno.    

 Izvestilac iz stava 2. ovog člana, nakon donošenja odluke Saveta o upravnoj stvari iz stava 1. izrađuje pisani nalog za izradu odluke stručnoj službi koji sadrži:

1) odluku o upravnoj stvari;

2) obrazloženje odluke;

3) upravne mere, kao i kriterijume za određivanje visine mere zaštite konkurencije.

Saslušanje pred Savetom

Član 104.

Savet može, kada oceni da postoje opravdani razlozi na predlog izvestioca iz člana 103. stav 2. zaključkom odrediti održavanje saslušanja u kojem će saslušati stranku i ovlašćeno službeno lice u postupku.

Na saslušanju pred Savetom pozivaju se zakonski zastupnik i punomoćnik stranke, a pored članova Saveta prisustvuje i ovlašćeno službeno lice u postupku.

Saslušanje pred Savetom se održava u sedištu Komisije, bez prisustva javnosti.

Zaključak o određivanju saslušanja dostavlja se strankama najmanje petnaest dana pre dana određenog za saslušanje.

Saslušanje će se održati i u odsustvu uredno pozvanih stranaka u postupku i novo saslušanje se neće zakazivati.

Na saslušanju pred Savetom ne izvode se dokazi, ne saslušavaju se svedoci niti veštaci.

Savetu se najpre obraća ovlašćeno službeno lice, a zatim stranka ili njen punomoćnik.

Stranke u postupku i ovlašćeno službeno lice koje je sprovodilo ispitni postupak ne mogu međusobno postavljati pitanja.

5. SEKTORSKE ANALIZE

Član 105.

Komisija može po sopstvenoj inicijativi ili na inicijativu Vlade Republike Srbije, analizirati stanje konkurencije u određenoj grani privrede ili određene kategorije sporazuma u različitim granama privrede (u daljem tekstu: sektorske analize), naročito kada kretanje cena ili druge okolnosti ukazuju na mogućnost ograničavanja, narušavanja ili sprečavanja konkurencije.

Odluku o sprovođenju sektorske analize, donosi Savet.

U cilju sprovođenja sektorskih analiza u smislu stava 1. ovog člana, Komisija može zahtevati od učesnika na tržištu da dostave sve neophodne podatke ili dokumenta i može sprovoditi sva neophodna istraživanja.

Komisija za potrebe sprovođenja sektorskih analiza može koristiti podatke koji su dostavljeni u drugim postupcima iz njene nadležnosti.

Komisija je dužna da objavi izvešaj o sprovedenoj sektorskoj analizi na pogodan način, naročito na svojoj internet strani i može pozvati učesnike na tržištu da daju svoje komentare na izveštaj.

U pogledu ovlašćenja Komisije, prava i obaveza učesnika na tržištu, u postupku sprovođenja sektorske analize shodno se primenjuju odredbe o analizi uslova konkurencije iz člana 80. ovog zakona.

Kada Komisija na osnovu informacija, podataka i dokumenata pribavljenih u sprovođenju sektorske analize, osnovano pretpostavi postojanje povrede konkurencije, može pokrenuti postupak ispitivanja povrede konkurencije po službenoj dužnosti.

VI. UPRAVNE MERE

Upravne mere koje izriče Komisija

Član 106.

Kada Komisija utvrdi postojanje povrede konkurencije ili drugu povredu ovog zakona, odrediće meru zaštite konkurencije, meru otklanjanja povrede konkurencije ili drugu upravnu meru u skladu sa ovim zakonom.

Kada Komisija, u skladu sa stavom 1. ovog člana, odredi meru zaštite konkurencije, može odrediti i meru otklanjanja povrede konkurencije, odnosno meru dekoncentracije.

 

Mere otklanjanja povrede konkurencije

Član 107.

Rešenjem kojim se utvrđuje povreda konkurencije, zaključkom kojim se prekida postupak ispitivanja povrede konkurencije, Komisija može da odredi mere koje imaju za cilj otklanjanje utvrđene povrede konkurencije, odnosno sprečavanje mogućnosti nastanka iste ili slične povrede, davanjem naloga za preduzimanje određenog ponašanja ili zabrane određenog ponašanja (mere ponašanja).

Mere iz stava 1. ovog člana moraju biti srazmerne težini utvrđene povrede konkurencije i u neposrednoj vezi za aktima ili radnjama koje su izazvale povredu.

Ako se utvrdi značajna opasnost od ponavljanja iste ili slične povrede kao neposredne posledice same strukture učesnika na tržištu, Komisija može da odredi meru koja bi imala za cilj promenu u toj strukturi radi otklanjanja takve opasnosti, odnosno uspostavljanje strukture koja je postojala pre nastupanja utvrđene povrede (strukturne mere).

Strukturna mera određuje se samo ako nema mogućnosti za određivanje jednako ili približno delotvorne mere ponašanja ili ako bi određivanje mere ponašanja predstavljalo veći teret za učesnika na tržištu nego konkretna strukturna mera, odnosno ako ranije izrečena mera ponašanja povodom iste povrede konkurencije nije sprovedena u celini.

Strukturnom merom može se odrediti obaveza razvrgavanja nastale strukture učesnika na tržištu, naročito putem prodaje pojedinih njegovih delova ili imovine drugim licima koja nisu povezana sa učesnikom na tržištu.

Odredbe ovog člana shodno se primenjuju i u postupcima ispitivanja koncentracije. Vlada, na predlog Komisije, bliže propisuje uslove za određivanje mera otklanjanja povrede konkurencije iz st. 1. i 3. ovog člana.

Mera dekoncentracije

Član 108.

Ako Komisija utvrdi da je sprovedena koncentracija za koju nije izdato odobrenje u skladu sa ovim zakonom, ili nisu izvršeni uslovi i obaveze u slučaju da je koncentracija uslovno odobrena, može doneti rešenje kojim će učesnicima u koncentraciji izreći mere potrebne za uspostavljanje ili očuvanje konkurencije na relevantnom tržištu (mere dekoncentracije), i to naložiti učesnicima da izvrše podelu privrednog društva, otuđe akcije ili udele, raskinu ugovor, odnosno izvrše bilo koju meru iz člana 107. ili drugu radnju.

Rešenje iz stava 1. ovog člana naročito sadrži rok, posebne uslove, kao i način kontrole ispunjenja datog naloga.

Mere zaštite konkurencije

Član 109.

Učesniku na tržištu, odnosno obliku udruživanja učesnika na tržištu, Komisija će odrediti meru zaštite konkurencije u obliku obaveze plaćanja novčanog iznosa u visini najviše 10% od njegovog ukupnog godišnjeg prihoda, odnosno ukupnog godišnjeg prihoda učesnika u koncentraciji, ostvarenog na teritoriji Republike Srbije u obračunskoj godini koja prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak i obračunatog u skladu sa članom 7. ovog zakona ako:

1)         zaključi, na drugi način učestvuje ili sprovodi restriktivni sporazum iz člana 29. koji ne ispunjava uslove za izuzeće iz čl. 30, 31. ili 34. ovog zakona;

2)         zloupotrebi dominantan položaj (član 36.);

3)         sprovede koncentraciju za koju nije izdato odobrenje i koja ne ispunjava uslove za bezuslovno odobrenje (član 37);

4)         sprovede uslovno odobrenu koncentraciju bez izvršenja određenih uslova (član 67);

5)         postupi suprotno ili ne postupi po zaključku o privremenim merama (član 91. stav 7);

6)         ne izvrši, odnosno ne sprovede meru dekoncentracije u smislu čl. 115. ovog zakona.

Učesniku na tržištu, odnosno obliku udruživanja učesnika na tržištu, Komisija će odrediti meru zaštite konkurencije u obliku obaveze plaćanja novčanog iznosa u visini najviše 1% od njegovog ukupnog godišnjeg prihoda, odnosno ukupnog godišnjeg prihoda učesnika u koncentraciji ostvarenog na teritoriji Republike Srbije u obračunskoj godini koja prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak i obračunatog u skladu sa članom 7. ovog zakona ako:

1)         suprotno obavezi prekida iz člana 44. stav 1. bez odobrenja Komisije nastavi sa sprovođenjem prijavljene koncentracije;

2)         ne dozvoljava, protivi se ili na drugi način sprečava ulazak u prostorije prilikom sprovođenja uviđaja ili nenajavljenog uviđaja (čl. 90 i 93.);

3)         izvrši posebne uslove uz neopravdano prekoračenje rokova određenih rešenjem iz čl. 43. i 67.

Član 110.

Učesniku na tržištu koji sprovede koncentraciju za koju nije izdato odobrenje i za koju se utvrdi da ispunjava uslove za bezuslovno odobrenje u skladu sa članom 40. ovog zakona, Komisija može odrediti meru zaštite konkurencije u obliku obaveze plaćanja novčanog iznosa do 1% od ukupnog prihoda učesnika u koncentraciji ostvarenog u godini koja prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak, ali ne manje od dvostrukog iznosa naknade za izdavanje rešenja propisane u skladu sa članom 26. stav 3. u postupku koji bi bio sproveden da je prijava podneta u roku iz člana 58. stav 1. ovog zakona.

Periodični penal

Član 111.

Komisija može, učesniku na tržištu odrediti meru periodičnog penala u iznosu od 200 evra do 5.000 evra za svaki dan ponašanja suprotno nalogu Komisije, odnosno nepostupanja po tom nalogu, ako:

1)         ne postupi po nalogu iz zaključka službenog lica iz čl. 61, 80, 85. i 86;

2)         neblagovremeno izvršava obaveze naložene zaključkom iz člana 100;

Iznos mere periodičnog penala ne može biti veći od 3% od u ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenog na teritoriji Republike Srbije u obračunskoj godini u godini koja prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak, obračunat u skladu sa članom 8. ovog zakona.

Mera iz stava 1. ovog člana može se odrediti i u slučaju kada prijava koncentracije nije podneta u roku iz člana 58. stav 1. ovog zakona, za svaki dan prekoračenja roka.

Kriterijumi za određivanje mere zaštite konkurencije

Član 112.

Najviši iznos mere zaštite konkurencije koja se može odrediti na osnovu ovog zakona, ne može biti veći od 10% od ukupnog godišnjeg prihoda obračunatog u skladu sa članom 8. ovog zakona.

 Kada Komisija stranci u postupku određuje meru zaštite konkurencije, uzima u obzir težinu povrede i vreme trajanja povrede, sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, a primenjuje dvostepenu metodologiju izračunavanja novčanog iznosa mere zaštite konkurencije, utvrđujući prvo osnovni iznos mere koji se potom smanjuje ili povećava u zavisnosti od utvrđenih olakšavajućih, otežavajućih i/ili drugih okolnosti od značaja i uticaja na iznos mere. Rešenje mora da sadrži obrazloženje načina obračuna izrečene mere zaštite konkurencije.

Kada Komisija određuje meru zaštite konkurencije za sprovedenu a ne prijavljenu koncentraciju koja nije mogla biti bezuslovno odobrena, uzima u obzir prirodu, vreme trajanja i težinu povrede koja se ogleda u njenim efektima na relevantno tržište i na tržišta koja su ushodno i/ili nishodno povezana sa njim.

Osnovni iznos mere zaštite konkurencije ne može biti veći od 30% relevantnog prihoda obračunatog u skladu sa članom 8. ovog zakona.

 Olakšavajućim okolnostima iz stava 2. ovog člana smatraju se naročito:

1)         dostavljanje dokaza o prekidu radnje povrede konkurencije, neposredno po saznanju učesnika na tržištu o pokretanju postupka od strane Komisije;

2)         dostavljanje dokaza o povredi ovog zakona kao posledici nehata učesnika na tržištu;

3)         dostavljanje dokaza da učesnik na tržištu, iako učesnik zabranjenog sporazuma nije primenjivao taj sporazum, odnosno da je na relevantnom tržištu, uprkos postojanju sporazuma, postupao u skladu sa propisima o zaštiti konkurencije;

4)         saradnja učesnika na tržištu sa Komisijom na način i u obimu koji prevazilazi obaveze učesnika na tržištu za oslobađanje ili smanjenje obaveze mere zaštite konkurencije iz čl. 113. i 114. ovog zakona;

5)         akti ili radnje učesnika na tržištu koji su predstavljali postupanje u skladu sa posebnim propisima, pod uslovom da učesnik na tržištu nije imao mogućnost samostalnog delovanja u pogledu tog postupanja.

Otežavajućim okolnostima iz stava 2. ovog člana smatraju se naročito:

1)         ponavljanje istog ili sličnog postupanja kojima se krše odredbe ovog zakona, pri čemu će se osnovni iznos mere zaštite konkurencije povećati do 100% za svaki utvrđeni slučaj ponovljene povrede;

2)         odbijanje saradnje učesnika na tržištu sa Komisijom ili ometanje Komisije tokom sprovođenja postupka;

3)         uloga inicijatora ili podstrekača na povredu konkurencije ili drugu povredu ovog zakona, odnosno sve radnje preduzete u cilju obezbeđivanja učestvovanja drugih učesnika na tržištu u povredi.

Izuzetno od odredbe stava 4. ovog člana, Komisija može dodatno smanjiti iznos mere zaštite konkurencije ako se radi o učesniku na tržištu koji je u teškoj finansijskoj situaciji, a podneo je relevantne dokaze da bi izricanje mere zaštite konkurencije, u iznosu kako je to propisano ovim zakonom, dovelo do gubitka značajnog dela njegove imovine, prestanka poslovanja i izlaska sa tržišta.

U slučaju iz stava 6. ovog člana Komisija može učesniku na tržištu izreći simboličnu meru zaštite konkurencije, kao i u drugim slučajevima u kojima je utvrđeno da narušavanje konkurencije na tržištu nije imalo negativan efekat na tržištu, uz obavezu da razloge za takvu odluku posebno obrazloži.

Vlada, na predlog Komisije, bliže propisuje kriterijume za određivanje težine povrede i način izračunavanja visine iznosa mere zaštite konkurencije.

Oslobađanje od obaveze ili smanjenje obaveze plaćanja mere zaštite konkurencije

Član 113.

Učesnik u restriktivnom sporazumu iz člana 29. ovog zakona, koji prvi prijavi postojanje sporazuma, o kome Komisija u trenutku podnošenja prijave nije imala saznanja ili nije imala dovoljno dokaza za pokretanje postupka, i dostavi podatke i dokaze na osnovu kojih Komisija može pokrenuti postupak i doneti rešenje o povredi konkurencije, ili učesnik u sporazumu koji nakon pokretanja postupka, u kome Komisija nije imala dovoljno dokaza za njegovo okončanje, prvi dostavi dokaze koji omogućavaju utvrđivanje povrede konkurencije, može biti oslobođen od obaveze plaćanja novčanog iznosa mere zaštite konkurencije.

Oslobađanje od obaveze plaćanja novčanog iznosa mere zaštite konkurencije iz stava 1. ovog člana ne može se primeniti na učesnika na tržištu koji je bio inicijator ili podstrekavao na restriktivni sporazum iz člana 29. ovog zakona.

Učesniku u restriktivnom sporazumu koji ne ispunjava uslove za oslobađanje od obaveze plaćanja novčanog iznosa mere zaštite konkurencije, iznos za plaćanje može biti smanjen ako podnese zahtev, dostavi dokaze koji u tom trenutku nisu bili dostupni, a koji omogućavaju okončanje postupka utvrđivanja povrede konkurencije iz člana 29. ovog zakona i ako, tokom celog postupka, u potpunosti i kontinuirano ispunjava i sve ostale obaveze saradnje sa Komisijom.

Pod dokazima koji omogućavaju okončanje postupka, u smislu stava 3. ovog člana, podrazumevaju se dokazi koji omogućuju utvrđivanje relevantnih činjenica koje do tada nisu bile utvrđene ili nisu bile dovoljno utvrđene, a koje su neophodne za utvrđivanje povrede konkurencije iz člana 29. ovog zakona.

Član 114.

Pored uslova iz člana 113. ovog zakona, podnosioci zahteva za oslobađanje od obaveze i smanjenje obaveze plaćanja novčanog iznosa mere zaštite konkurencije dužni su da:

1)         u potpunosti, bezuslovno i kontinuirano sarađuju sa Komisijom tokom čitavog postupka, sve do pravnosnažnosti rešenja kojim se utvrđuje povreda konkurencije;

2)         najkasnije istovremeno sa podnošenjem prijave sporazuma, odnosno zahteva, obustave dalje učešće u restriktivnom sporazumu, osim ukoliko se u interesu daljeg vođenja postupka sa Komisijom izričito ne dogovore drukčije;

3)         na svaki poziv Komisije za dopunu dokaza ili informacija odgovore bez odlaganja ili u razumnom roku koji im bude određen za postupanje;

4)         ne uništavaju ili prikrivaju informacije ili druge dokaze u vezi sa prijavljenim restriktivnim sporazumom;

5)         drže u tajnosti sve informacije date u prijavi, odnosno zahtevu, kao i činjenicu saradnje sa Komisijom u toku postupka;

6)         savesno i odgovorno postupaju u svemu i po drugim nalozima ili uputstvima koja dobiju od Komisije u toku postupka.

Vlada, na predlog Komisije, donosi uredbu kojom se bliže uređuju uslovi i postupak za oslobađanje od obaveze i smanjenje obaveze plaćanja novčanog iznosa mere zaštite konkurencije.

Naplata i prinudno izvršenje mere zaštite konkurencije

Član 115.

Naplata novčanog iznosa određene mere zaštite konkurencije vrši se u korist budžeta Republike Srbije.

Prinudno izvršenje mera zaštite konkurencije, kao i povraćaj sredstava u slučaju njihovog umanjenja ili poništaja odlukom suda, sprovodi Poreska uprava u skladu sa propisima kojima se uređuje naplata poreza.

Za mere zaštite konkurencije određene protiv oblika udruživanja učesnika na tržištu, solidarno odgovaraju udruženi učesnici, koji mogu zajednički, odnosno pojedinačno da plate obavezu, u slučaju da oblik udruživanja nije u mogućnosti da izvrši plaćanje ili ne poseduje svoja sopstvena sredstva.

Obaveza svakog od udruženih učesnika iz stava 3. ovog člana ne može biti viša od 10% vrednosti njegovog ukupnog prihoda ostvarenog na teritoriji Republike Srbije u obračunskoj godini koja prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak i obračunatog u skladu sa članom 7. ovog zakona.

U slučaju iz stava 3. ovog člana obaveze plaćanja oslobođeni su oni udruženi učesnici koji dokažu da nisu učestvovali u povredi konkurencije, kako u donošenju akata ili radnjama oblika udruživanja tako ni u njihovom sprovođenju, učesnici koji nisu ni znali za akte ili radnje oblika udruživanja kojima je učinjena povreda konkurencije, odnosno oni koji su se izričito protivili takvim aktima ili radnjama i nisu ih sprovodili u svom poslovanju, što mora biti utvrđeno odlukom Komisije zasnovanom na istinito i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Rokovi naplate mera zaštite konkurencije

Član 116.

Komisija odlukom kojom određuje meru zaštite konkurencije određuje i rok u kome se određeni novčani iznos mere mora uplatiti u korist budžeta Republike Srbije.

Za mere iz čl. 109. i 110. ovog zakona rok za uplatu ne može biti kraći od tri meseca ni duži od jedne godine od dana prijema odluke kojom je učesnik na tržištu obavešten o odluci kojom su mu ove mere određene

Izuzetno na obrazloženi zahtev stranke Komisija može odobriti plaćanje novčanog iznosa utvrđene mere zaštite konkurencije na rate.

Za meru iz člana 111. ovog zakona rok za uplatu ne može biti kraći od jednog meseca ni duži od tri meseca od dana prijema akta kojim je učesnik na tržištu obavešten o odluci kojom mu je ova mera određena.

Vlada bliže uređuje uslove za odobravanje odlaganja i plaćanja na rate.

IX. SUDSKA KONTROLA I NAKNADA ŠTETE

Sudska kontrola rešenja Komisije

Član 117.

Protiv konačnog rešenja Komisije može se podneti tužba sudu u roku od 30 dana od dana dostavljanja rešenja stranci, po kojoj odlučuje Upravni sud.

Podnošenje tužbe ne odlaže izvršenje rešenja.

Komisija može po zahtevu podnosioca tužbe da odloži izvršenje rešenja do pravosnažnosti sudske odluke, ako bi izvršenje tog rešenja nanelo nenadoknadivu štetu za tužioca, a naročito ako bi verovatno dovelo do stečaja ili prestanka obavljanja poslovne delatnosti tužioca, pod uslovom da odlaganje nije protivno javnom interesu.

Uz zahtev za odlaganje podnosi se dokaz o podnetoj tužbi.

Po zahtevu za odlaganje izvršenja odlučuje Savet, po hitnom postupku najkasnije do isteka roka za plaćanje određenog u rešenju.

Sudski postupak

Član 118.

U postupku pred sudom radi ispitivanja zakonitosti rešenja Komisije, primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju upravni sporovi, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Zakonitost rešenja Komisije, u delu odluke o visini novčanog iznosa određene mere zaštite konkurencije, ispituje se u odnosu na uslove za tu odluku propisane ovim zakonom i podzakonskim aktima.

Ako sud utvrdi da je osporeno rešenje Komisije nezakonito samo u delu koji se odnosi na visinu novčanog iznosa određene mere zaštite konkurencije, po pravilu će presudom preinačiti osporeno rešenje u tom delu, pod uslovima propisanim zakonom kojim se uređuju upravni sporovi.

Rok za dostavu tužbe sa prilozima Komisiji na odgovor je 15 dana od dana prijema u sudu, a rok za davanje odgovora je 30 dana od dana prijema tužbe na izjašnjenje.

Sud će doneti odluku po tužbi najkasnije u roku od tri meseca od prijema odgovora na tužbu odnosno od proteka roka za odgovor na tužbu.

Rok za dostavu vanrednog pravnog sredstva sa prilozima na izjašnjenje je 15 dana od dana prijema u sudu, a rok za davanje odgovora je 30 dana od dana prijema vanrednog pravnog sredstva na izjašnjenje.

Vrhovni kasacioni sud će doneti odluku o vanrednom pravnom sredstvu najkasnije u roku od tri meseca od prijema odgovora na vanredno pravno sredstvo odnosno od proteka roka za ovaj odgovor.

Naknada štete

Član 119.

Naknada štete, prouzrokovane aktima i radnjama koje predstavljaju povredu konkurencije u smislu ovog zakona, ostvaruje se u parničnom postupku pred nadležnim sudom.

Oštećenik ima pravo na potpunu naknadu štete koja mu je naneta povredom konkurencije, a štetnik za štetu odgovara i dužan je da je naknadi bez obzira na krivicu.

Komisija u postupku ispitivanja povrede konkurencije ne utvrđuje postojanje niti visinu eventualno nastale štete, a rešenje kojim se utvrđuje postojanje povrede konkurencije ne pretpostavlja da je šteta nastala.

X. ZASTARELOST I TROŠKOVI POSTUPKA

Zastarelost

Član 120.

Mera zaštite konkurencije iz člana 109. stav 1. i člana 110. ovog zakona ne može se odrediti protekom pet godina od dana donošenja akta odnosno izvršenja radnje, ili od poslednjeg dana sprovođenja akta ili vršenja radnje u određenom vremenskom periodu, odnosno od poslednjeg dana roka za izvršenje obaveze.

Zastarelost iz stava 1. ovog člana prekida se svakom radnjom Komisije preduzetom radi utvrđivanja povreda konkurencije ili druge povrede zakona i određivanja mere zaštite konkurencije.

Kada Komisija vodi postupak protiv više učesnika na tržištu ili udruženja učesnika na tržištu, zastarelost se prekida danom kada je bilo kom od učesnika na tržištu koji ima položaj stranke u postupku dostavljen podnesak Komisije.

Posle svakog prekida, zastarelost počinje ponovo da teče, ali se ispitni postupak ne može voditi protekom dvostrukog perioda utvrđenog stavom 1. ovog člana.

Mera zaštite konkurencije iz člana 109. stav 1. i člana 110. ovog zakona ne može se naplatiti protekom pet godina od dana izvršnosti rešenja Komisije kojim je ta mera određena, a ako je pokrenut upravni spor, od dana pravnosnažnosti sudske odluke.

Zastarelost se prekida svakom radnjom nadležnog organa preduzetom radi naplate mere zaštite konkurencije i počinje ponovo da teče, ali se postupak naplate ne može voditi protekom dvostrukog perioda utvrđenog stavom 5. ovog člana.

Član 121.

Mera zaštite konkurencije iz člana 109. stav 2. tač. 1), i 2) ovog zakona može se odrediti najkasnije pre donošenja konačnog rešenja u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtev stranke.

Član 122.

Periodični penal iz člana 111. ovog zakona ne može se odrediti protekom jedne godine od dana propuštanja izvršenja radnje ili obaveze naložene od strane Komisije.

Član 123.

Mere zaštite konkurencije iz člana iz člana 109. stav 2. tač 1), 2), 3) i 4) i člana 111. ovog zakona ne mogu se naplatiti protekom jedne godine od dana izvršnosti rešenja Komisije kojim su te mere određene, a ako je pokrenut upravni spor, od dana pravnosnažnosti sudske odluke.

Troškovi postupka

Član 124.

Komisija snosi redovne troškove postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti i povoljno okončan za stranku i troškove i nagrade veštaka, svedoka, tumača i privremenog zastupnika.

Stranka u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, koji je za nju povoljno okončan, može zahtevati troškove postupka iz stava 1. ovog člana koje je sama snosila najkasnije do donošenja konačne odluke u tom postupku.

Sve ostale troškove postupka pokrenutog po službenoj dužnosti, bez obzira na uspeh u postupku, snosi stranka u postupku.

U postupcima pokrenutim zahtevom stranke, sve troškove postupka snosi stranka.

Komisija o troškovima postupka odlučuje konačnom odlukom o upravnoj stvari.

XI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 125.

Podzakonski akti doneti do dana početka primene ovog zakona, nastaviće da se primenjuju do donošenja novih podzakonskih akata, osim odredaba koje su u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 126.

Na postupke koji su započeti do dana početka primene ovog zakona primenjuju se propisi po kojima su započeti.

Ako posle početka primene ovog zakona rešenje Komisije doneto u skladu sa stavom 1. ovog člana bude poništeno ili ukinuto, ponovni postupak se sprovodi se prema odredbama ovog zakona.

Član 127.

Predsednik i članovi Saveta Komisije, nastavljaju da obavljaju funkciju predsednika Komisije i članova Saveta do izbora novih organa Komisije u skladu sa ovim zakonom.

Član 128.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbijeˮ, a počinje da se primenjuje od.....

Član 129.

Danom početka primene ovog zakona prestaje da važi Zakon o zaštiti konkurencije ("Službeni glasnik Republike Srbijeˮ, broj 79/05 i 95/13).

Izvor: Vebsajt Unije poslodavaca Srbije, 06.05.2019.