Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

U PRIPREMI IZMENE UREDBE O KATEGORIJAMA REGISTRATURSKOG MATERIJALA S ROKOVIMA ČUVANJA: Rokovi obaveznog čuvanja dokumenata biće znatno skraćeni, a biće usklađen i rok čuvanja sa rokom važenja


U pripremi je Uredba po kojoj će rokovi obaveznog čuvanja dokumenata biti znatno skraćeni, što znači da preduzeća više neće imati obavezu da čuvaju finansijske izveštaje 20 godina, a fakture deceniju.

Takođe biće usklađen i rok čuvanja sa rokom važenja, pa tako više neće biti situacija kao što je na primer da se dokument čuva tri godine, iako mu je rok važenja samo godinu.

Za sada, međutim, nije poznato koliko će ti novi rokovi čuvanja važiti, ali je sigurno da će biti skraćeni.

Oko 80 odsto informacija državne institucije i privreda širom sveta i dalje čuvaju na papiru, a u Srbiji taj procenat iznosi čak 93 odsto!

Obaveza arhiviranja papirne dokumentacije u našoj zemlji propisana je u periodu od dve pa do 70 godina ili trajno, što neminovno nameće velike troškove.

Samo u Agenciji za privredne registre na upravljanje i čuvanje papirologije se potroši milion evra godišnje dok je dužina polica te institucije već premašila 30 kilometara!

Sa ovim problemom čuvanja dokumentacije suočavaju se i velike kompanije, državne institucije, mala i srednja preduzeća, preduzetnici, banke, trgovine... svuda gde se papir koristi. Primera je bezbroj...

- Firme su obavezne da čuvaju finansijski izveštaj 20 godina što je besmisleno jer čim su ga predali APR-u on je tamo pohranjen i nema potrebe duplo da se čuva. Faktura mora da se čuva 10 godina. Da postoji sistem pri Poreskoj upravi u okviru kojeg bi bile registrovane sve fakture bila bi ista priča kao i sa finansijskim izveštajima - kaže Ivan Radak iz NALED-a.

Ista situacija i u građevinskom sektoru, gde je recimo propisano da lokacijski uslovi kao dokument moraju da se čuvaju tri godine, a rok važenja im je godinu dana, što je takođe jedan primer paradoksa.

Takođe, svi predmeti u oblasti građevine se čuvaju trajno iako svi dokumenti u jednom predmetu ne važe jednako.

Preciznije, jedna zgrada ili kuća je jedan predmet u kojem se nalaze dokumenti kao što su lokacijski uslovi, građevinska dozvola, upotrebna dozvola i drugi dokumenti izdati za njenu gradnju. Lokacijski uslovi se čuvaju tri godine, a građevinska i upotrebna dozvola trajno.

- Država to ne razvrstava već ceo predmet pošalje Arhivu Srbije da oni razvrstavaju šta je zaista za trajno čuvanje, a šta može da se baci jer nije arhivska građa. Pošto Arhiv nema dovoljno ljudi da to radi, onda je zatrpan predmetima. Državi je najlakše da propiše da se najveći broj dokumenata čuva trajno i tako smo došli do tih 93 odsto, a verovatno dobar deo je nepotrebno - ističe Ivan Radak.

Za privredu, računice pokazuju troškovi čuvanja poslovne dokumentacije na papiru još su veći nego u slučaju državnih organa.

Banka srednje veličine godišnje proizvede 11 miliona papira, a manji trgovinski lanac potroši i do 150.000 evra na tonere, papir, štampu i zakup magacina, tako da će e-poslovanje uštedeti stotine miliona evra.

- Hoćemo da uhvatimo korak sa svetom, a u nekim stvarima smo zaglavljeni u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog veka. Preporuka je da država gde može i što više može da papiri odnosno dokumenta prevodi u elektronsku formu jer je to jeftinije i efikasnije za korišćenje. To bi značilo da bukvalno od kuće možemo da dođemo do potrebnih dokumenata bez obilaženja različitih šaltera. Uostalom, ako imamo činjenicu da kriptovalute, među kojima je najpopularniji bitkoin, mogu da funkcionišu samo u elektronskoj varijanti, zašto ne bi neki ne tako važni papiri bili u elektronskoj formi - ističe Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

Izvor: Vebsajt Blic, Danijela Nišavić, 08.02.2018.
Naslov: Redakcija