Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O USLOVIMA ZA UPUĆIVANJE ZAPOSLENIH NA PRIVREMENI RAD U INOSTRANSTVO I NJIHOVOJ ZAŠTITI: POSLODAVAC NA PRIVREMENI RAD U INOSTRANSTVO MOżE DA UPUTI SAMO ZAPOSLENE NA NEODREđENO VREME. PREDLOżENE ODREDBE NE PRIMENJUJU SE U SLUčAJU UPUćIVANJA ZAPOSLENOG NA SLUżBENI PUT U INOSTRANSTVO U SKLADU SA ZAKONOM, POD USLOVOM DA PERIOD BORAVKA U INOSTRANSTVU NE PRELAZI 30 DANA U KONTINUITETU, ODNOSNO 90 DANA UKUPNO SA PREKIDIMA U TOKU KALENDARSKE GODINE


Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja je, kao ovlašćeni predlagač, izradilo Nacrt zakona o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti. U toku je postupak prikupljanja mišljenja od strane organa državne uprave.

Kao predmet zakona, Nacrt zakona uređuje prava zaposlenih koji se upućuju na privremeni rad u inostranstvo, uslove, postupak i obaveze poslodavca u vezi sa upućivanjem zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo, saradnju organa i organizacija koji obavljaju poslove državne uprave u vezi sa zaštitom prava zaposlenih na privremenom radu u inostranstvu i nadzor nad primenom predloženih odredaba.

Nacrtom zakona je, pre svega, definisano značenje osnovnih pojmova upotrebljenih u Nacrtu zakona, kao što su poslodavac, zaposleni, upućeni zaposleni (zaposleni koji je u radnom odnosu kod poslodavca koji ga upućuje na rad u inostranstvo u ograničenom vremenskom periodu nakon čega se vraća na rad kod poslodavca), upućivanje na privremeni rad u inostranstvo (upućivanje na rad u inostranstvo i upućivanje na stručno osposobljavanje i usavršavanje za potrebe poslodavca), ugovor o poslovnoj saradnji, poslovna jedinica poslodavca u inostranstvu, te međukompanijsko kretanje (upućivanje zaposlenog od strane poslodavca kod stranog poslodavca koji ima većinsko učešće u osnovnom kapitalu ili vrši kontrolu poslodavca ili u strano pravno lice koje je zajedno sa poslodavcem pod kontrolom trećeg stranog pravnog lica).

Kada je u pitanju primena zakona, predloženo je da se odredbe iz Nacrta zakona primenjuju na poslodavce koji upućuju zaposlene na privremeni rad u inostranstvu radi:

1) rada u okviru izvođenja investicionih i drugih radova i pružanja usluga, na osnovu ugovora o poslovnoj saradnji, odnosno drugog odgovarajućeg osnova;

2) rada ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja za potrebe poslodavca u poslovnim jedinicama poslodavca u inostranstvu, na osnovu akta o upućivanju ili drugog odgovarajućeg osnova;

3) rada ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja za potrebe poslodavca u okviru međukompanijskog kretanja po osnovu pozivnog pisma, politike međukompanijskog kretanja ili drugog odgovarajućeg osnova.

Nacrtom zakona predviđeno je da se predložene odredbe ne primenjuju u slučaju upućivanja zaposlenog na službeni put u inostranstvo u skladu sa zakonom, pod uslovom da period boravka u inostranstvu ne prelazi 30 dana u kontinuitetu, odnosno 90 dana ukupno sa prekidima u toku kalendarske godine.

Nacrt zakona uređuje i zaštitu zaposlenih, i to tako da se ona mora obezbediti u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima, međunarodnim ugovorima i opštim aktima, pri čemu poslodavac ne može na privremeni rad u inostranstvo da uputi zaposlenog mlađeg od 18 godina života, ako zakonom nije drukčije određeno, niti može ugovorom zaključenim sa stranim licem predvideti ustupanje zaposlenih tom ili nekom drugom stranom licu.

Nacrt zakona reguliše i uslove upućivanja na privremeni rad u inostranstvu, pri čemu upućivanje može da traje do 12 meseci sa mogućnošću produženja, ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, pri čemu poslodavac na privremeni rad u inostranstvo može da uputi samo zaposlene na neodređeno vreme. Kao izuzetak, Nacrt zakona predviđa mogućnost da poslodavac uputi na privremeni rad u inostranstvo zaposlenog na određeno vreme u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad, s tim što se vreme provedeno na privremenom radu u inostranstvu ne računa u zakonsko ograničenje trajanja radnog odnosa na određeno vreme. U svakom slučaju, upućivanje u inostranstvo ne može da traje duže od vremena za koje je zaključen ugovor o radu.

Zaposleni može da bude upućen na privremeni rad u inostranstvo samo uz njegovu prethodnu pisanu saglasnost. Izuzetno, poslodavac može zaposlenog da uputi na privremeni rad u inostranstvo bez njegove prethodne saglasnosti ako je ugovorom o radu predviđena mogućnost upućivanja na privremeni rad u inostranstvo.

Zaposleni ima pravo da odbije upućivanje na privremeni rad u inostranstvo u opravdanim slučajevima kao što su:

  • trudnoća;
  • za vreme rada sa polovinom punog radnog vremena zbog posebne nege deteta u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad, do isteka tri godine života deteta;
  • ako je zaposleni samohrani roditelj do 15 godine života deteta;
  • ako nije proteklo tri meseca od povratka sa rada u inostranstvu koje je trajalo najmanje 11 meseci neprekidno;
  • u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Poslodavac može da prihvati i druge razloge koje opravdavaju odbijanje zaposlenog da bude upućen na rad u inostranstvo.

Kada su uslovi povratka u pitanju, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu mogu da se utvrde slučajevi i uslovi pod kojim zaposleni ima pravo na povratak u zemlju pre isteka roka na koji je upućen, o trošku poslodavca.

Nacrt zakona reguliše, takođe, obaveze poslodavca. Poslodavac je, pre svega, dužan da pre upućivanja na privremeni rad u inostranstvo sa zaposlenim zaključi aneks ugovora o radu koji obavezno sadrži:

1) državu, mesto rada i period na koji se zaposleni upućuje;

2) naziv i opis poslova koje će zaposleni obavljati u inostranstvu, ako se isti menjaju;

3) iznos osnovne zarade i valutu u kojoj će zarada biti isplaćivana;

4) elemente za utvrđivanje zarade, druga novčana i nenovčana davanja koja su povezana sa boravkom u inostranstvu;

5) radno vreme, odmore i godišnji odmor.

Aneks ugovora ne mora da sadrži pomenute elemente ako su oni utvrđeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca, u kom slučaju u aneksu mora da se naznači akt kojim su ta prava utvrđena u momentu zaključivanja aneksa. Poslodavac je dužan da aneks ugovora o radu drži u skladu sa propisima o radu prema mestu rada iz koga je zaposleni upućen na privremeni rad u inostranstvo.

Predviđena je i obaveza poslodavca da za zaposlenog upućenog na privremeni rad u inostranstvo izvrši promenu osnova osiguranja u jedinstvenoj bazi Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja (u daljem tekstu: Centralni registar), u skladu sa propisima kojima se uređuje podnošenje jedinstvene prijave na obavezno socijalno osiguranje. Poslodavac je, takođe, dužan da zaposlenom koga upućuje na privremeni rad u inostranstvo obezbedi: zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti; bezbednost i zdravlje na radu; smeštaj, ishranu i prevoz za dolazak i odlazak sa rada; zaradu (koja ne može biti manja od garantovane minimalne zarade po propisima zemlje u koju je zaposleni upućen na privremeni rad) i pripremu za upućivanje na privremeni rad; smeštaj, ishranu i prevoz. Međutim, predviđeno je da se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu mogu utvrditi veća prava i povoljniji uslovi rada od prava utvrđenih ovim zakonom, kao i druga prava zaposlenih upućenih na privremeni rad u inostranstvo.

Nacrtom zakona je detaljno uređen postupak upućivanja, te koje podatke je poslodavac koji upućuje zaposlene na privremeni rad u inostranstvo dužan da dostavi ministarstvu nadležnom za rad, u okviru obaveštenja o upućivanju zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo, pri čemu ima i obavezu obaveštavanja nadležnog ministarstva o svakoj promeni podataka u utvrđenim rokovima. Obaveštenje o upućivanju zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo predstavlja javni podatak koji se objavljuje na internet portalu ministarstva nadležnog za rad, u roku od sedam dana od dana prijema istog. Ministarstvo nadležno za rad ima pravo da od poslodavca koji je uputio zaposlene na privremeni rad u inostranstvo traži informacije i dokaze o ispunjenosti uslova o upućivanju zaposlenih na rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti po osnovu rada i boravka u inostranstvu, pri čemu je poslodavac je dužan da u ostavljenom roku dostavi tražene informacije i dokaze.

Nacrtom zakona uređena je i saradnja između organa i organizacija. Naime, organi i organizacije koji obavljaju poslove državne uprave u vezi sa nadzorom nad ostvarivanjem prava zaposlenih na privremenom radu u inostranstvu utvrđenih predloženim odredbama dužni su da međusobno sarađuju i razmenjuju informacije u cilju zaštite prava zaposlenih upućenih na privremeni rad u inostranstvo. Zaštitu zaposlenih za vreme rada i boravka u inostranstvu obavljaju diplomatska, odnosno konzularna predstavništva Republike Srbije u okviru svog delokruga. Ovi organi i organizacije informišu se o upućivanju zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo na osnovu podataka iz objavljenog obaveštenja, a mogu da vrše nadzor i kontrolu objavljenih podataka, kao i da neposredno od poslodavca traže dodatne informacije potrebne za vršenje kontrole iz svoje nadležnosti. Takođe, ovi organi i organizacije sarađuju sa Centralnim registrom u vezi sa isporukom, korišćenjem podataka registrovanih i evidentiranih u jedinstvenoj bazi Centralnog registra. O prikupljenim podacima, organi i organizacije obaveštavaju Ministarstvo nadležno za rad, u roku od sedam dana.

Nacrt zakona propisuje i nadzor nad primenom predloženih rešenja. Predloženo je da će inspekcija rada vršiti nadzor nad primenom predloženih rešenja iz svog delokruga, pri čemu sarađuje sa drugim državnim organima, Centralnim registrom i drugim organizacijama u oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, organima poreske kontrole, kao i sa nadležnim organima u inostranstvu, u skladu sa zakonom i međunarodnim sporazumima. Predviđene su i kaznene odredbe u vidu novčanih kazni u rasponu od 100.000 do 1.500.000 dinara kojim će se za prekršaj kazniti poslodavac sa svojstvom pravnog lica u propisanim situacijama, novčanom kaznom u rasponu od 50.000 do 400.000 dinara za prekršaj kazniće se za prekršaj preduzetnik, dok će novčanom kaznom u rasponu od 10.000 do 150.000 dinara za prekršaj biti kažnjeno odgovorno lice u pravnom licu, odnosno zastupnik pravnog lica. Za kazne u fiksom iznosu inspekcija rada izdaje prekršajne naloge shodnom primenom zakona kojim se uređuju prekršaji.

U prelaznim i završnim odredbama, predviđeno je da će postupci za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo koji su započeti do dana stupanja na snagu predloženih odredaba - biti okončani po propisima koji važe do početka primene predloženih rešenja. Takođe, predviđeno je da će danom početka primene predloženih rešenja prestati da važi Zakon o zaštiti građana Savezne Republike Jugoslavije na radu u inostranstvu ("Sl. list SRJ", br. 24/98 i "Sl. glasnik RS", br. 101/2005 - dr. zakon i 36/2009 - dr. zakon).

Konačno, predloženo je da predložene odredbe stupe na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS", a da počnu da se primenjuju u roku od dva meseca od dana stupanja na snagu.

Izvor: Redakcija, 07.09.2015.