ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU: Pravo na tuđu negu i pomoć može da dobije osiguranik i korisnik penzije kome je zbog prirode i težine povrede ili bolesti neophodna pomoć i nega za obavljanje radnji radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba (nepokretni, slepi i oni koji bez tuđe pomoći ne mogu da se hrane, oblače, niti kreću po kući, kao i oni koji su na dijalizi). Ostvarivanje ovog prava nije uslovljeno visinom drugih primanja, niti konkretnom dijagnozom, već isključivo opštim zdravstvenim stanjem osobe koja podnosi zahtev, odnosno njegovom funkcionalnošću i sposobnošću za obavljanje osnovnih životnih aktivnosti
Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje godišnje dobije oko 55.000 zahteva za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za pomoć i negu druge osobe, od čega oko 40 odsto njih uspeva da ostvari ovo pravo.
Oni koje stručne komisije odbiju smatraju da su njihovi kriterijumi veoma strogi i da samo potpuni invalidi mogu da dođu do ovih isplata.
– Moj muž ima Parkinsonovu bolest. Teško se kreće i ima problema da samostalno funkcioniše. Više puta sam podnosila zahtev za ovu vrstu pomoći ali smo odbijeni, uz obrazloženje da on ipak pomalo može da se kreće. Moraću da nađem ženu koja će dolaziti svaki dan da mi pomaže oko brige o njemu, jer i ja imam zdravstvenih problema i ne mogu više sama to da radim. To ću morati da platim od penzije, s kojom i sada jedva krpim kraj sa krajem – naglašava sedamdesetdvogodišnja Beograđanka J. P.
U Srbiji naknada za pomoć i negu iznosi 16.346 dinara, a prima je oko 76.000 ljudi. Broj zahteva za ostvarivanje ovog prava se neznatno povećava iz godine u godinu, a samo u ovoj godini je za te svrhe izdvojeno 15,1 milijarda dinara.
Ovu novčanu naknadu može da dobije osiguranik i korisnik penzije kome je zbog prirode i težine povrede ili bolesti neophodna pomoć i nega za obavljanje radnji radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba. Po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Sl. glasnik RS", br. 34/2003, 64/2004 - odluka USRS, 84/2004 - dr. zakon, 85/2005, 101/2005 - dr. zakon, 63/2006 - odluka USRS, 5/2009, 107/2009, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014 i 142/2014), pravo imaju samo nepokretni, slepi i oni koji bez tuđe pomoći ne mogu da se hrane, oblače, niti kreću po kući, kao i oni koji su na dijalizi.
Ostvarivanje ovog prava, pojašnjavaju u Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, nije uslovljeno visinom drugih primanja, niti konkretnom dijagnozom, već isključivo opštim zdravstvenim stanjem osobe koja podnosi zahtev, odnosno njegovom funkcionalnošću i sposobnošću za obavljanje osnovnih životnih aktivnosti.
– Postupak za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za pomoć i negu druge osobe pokreće se na zahtev osiguranika, odnosno korisnika prava, uz koji je priložena odgovarajuća medicinska dokumentacija. Zahtev za novčanu naknadu podnosi se nadležnoj filijali prema mestu prebivališta. Uz zahtev je potrebno priložiti originalnu medicinsku dokumentaciju lekara specijaliste da je neophodna pomoć i nega druge osobe – naglašavaju u Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje.
U najvećem broju slučajeva, u roku do 30 dana od dana podnošenja zahteva korisnik dobija poziv za veštačenje, koje sprovodi lekar veštak određene specijalnosti i koji na osnovu priložene medicinske dokumentacije i pregleda korisnika, donosi nalaz, ocenu i mišljenje. Svaki nalaz lekara veštaka podleže kontroli, a nakon toga se prosleđuje nadležnom organizacionom delu da donese rešenje o postojanju ili nepostojanju prava. Korisnik dobija rešenje i ako je ostvario pravo na tuđu negu i pomoć, uz penziju mu se isplaćuje i ova novčana naknada, a ako nije dobija rešenje sa obrazloženjem zašto je odbijen kao i pouku o pravnom leku.
Izvor: