Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O CENTRALNOM REGISTRU STANOVNIŠTVA: Zakonski rok za uspostavljanje Centralnog registra je 1. septembar 2020. godine. Prva faza je uspostavljanje, zatim migriranje podataka iz osnovne evidencije u centralni registar, potom faza testiranja da su oni dobro prebačeni i tačni i da sistem funkcioniše


Kada se 1. septembra 2020. godine uspostavi Centralni registar stanovništva, u svakom trenutku znaćemo koliko je beba rođeno u Srbiji, koliko ljudi je umrlo, kakva je etnička struktura, obrazovanost, ekonomska aktivnost ili socijalni status stanovnika. On će, obećavaju nadležni, olakšati svakodnevni život običnom građaninu i u Beogradu i u Babušnici. Omogućiće jednostavniju proceduru za odlazak u penziju, ali i upis u škole i na fakultete.

Pravu sliku o broju stanovnika u našoj zemlji danas saznajemo tek na svakih 10 godina, kada se uradi popis stanovništva. U međuvremenu se samo na osnovu procene može govoriti koliko ljudi živi u Srbiji, koliko je onih koji su odlučili da se venčaju ili razvedu, onih koji su se preselili u drugi grad ili se iselili iz naše zemlje.

Šta za građane Srbije znači uspostavljanje Centralnog registra stanovništva? Da li će im i koliko olakšati svakodnevni život?

- Vrlo brzo će im biti jasne sve pogodnosti - kaže Marina Dražić, pomoćnik ministra državne uprave i lokalne samouprave za matične knjige i registre. - Ideja je da građani više neće morati da idu od šaltera do šaltera kako bi prikupili različitu dokumentaciju da bi završili neki posao. Sve elektronske baze koje imamo u državi biće povezane, a sistem ćemo proširivati po uspostavljanju novih baza.

Trenutno Zakon o centralnom registru stanovništva ("Sl. glasnik RS", br. 17/2019) povezuje 13 evidencija. Postupak će teći tako da kada građanin podnese zahtev, službenik koji ima pristup sistemu preuzme podatke i obavesti ga da je postupak završen. Tako će im posao biti prilično olakšan.

- Na primer, očekujem i da će i notari imati pristup Centralnom registru, kao što sada imaju uvid u matične knjige, i da će moći da pristupe podacima neophodnim za overu određenog ugovora - kaže ona. - To mogu da budu podaci, recimo, o bračnom stanju neophodni za overu kupoprodajnog ugovora.

To su, objašnjava, takozvana statusna pitanja. Istorija podataka o, na primer, promeni prebivališta, neće postojati u registru, ona će moći da se vidi u instituciji nadležnoj za taj registar.

Zakonski rok za uspostavljanje Centralnog registra je 1. septembar 2020. godine. Prva faza je uspostavljanje, zatim migriranje podataka iz osnovne evidencije u centralni registar, potom faza testiranja da su oni dobro prebačeni i tačni i da sistem funkcioniše.

Dražić navodi da će samo ovlašćene osobe imati pravo da koriste registar. To znači da će institucija odrediti ljude koji će moći da "uđu" u sistem. On će pamtiti ko je ulazio, koje je podatke koristio, u kom trenutku, a sve je to neophodno zbog kontrole i što veće zaštite podataka.

- Očekujem da će sve državne institucije koristiti registar - kaže Dražić. - Novina je da će građani imati mogućnost da uz unošenje matičnog broja sami provere podatke o sebi, a za nepotpune ili netačne moći će da se obrati nadležnim institucijama da to dopune ili isprave. Pod uslovom da nije upravni postupak u toku. To se odnosi, recimo, na nepostojanje podataka o prebivalištu.

Mihajlo Jovanović, direktor Kancelarije za IT i elektronsku upravu, kaže da je za razvoj savremene elektronske uprave potrebno da se razviju i uspostave četiri osnovna registra. Jedan od njih je i registar o stanovništvu, odnosno jedno mesto gde će se naći podaci o svim građanima Republike.

- Zakonom o registru je utvrđeno da ćemo sve podatke staviti na jedno mesto - kaže Jovanović. - To su podaci koji se nalaze u matičnim knjigama, o prebivalištu, boravištu, državljanstvu, zatim, podaci iz Centralnog registra o socijalnom osiguranju, o poreskim obveznicima, njihovom imovinskom statusu, o strancima koji borave u našoj zemlji, podaci iz adresnog registra... Sve njih moramo da stavimo na jedno mesto.

On ističe da ako se jednom promeni prezime ili adresa stanovanja, građani neće morati da idu na pet šaltera da to izmene i u dokumentima, nego će biti dovoljno da samo jednom registruju promenu, a to će se odraziti na sve ostale podatke.

- Na taj način štedi se vreme i povećava tačnost podataka - tvrdi on.

U nekim razvijenim evropskim zemljama registar stanovništva vodi se već pola veka. Na našim prostorima prvi je napravljen u Sloveniji 1953. godine, a u Beogradu postoji od 1957. godine. U vreme poslednjeg popisa stanovništva na evropskom kontinentu 2010. i 2011. godine, u 21 evropskoj zemlji, uključujući i našu, popis je urađen na tradicionalan način. U pet zemalja popis je sprovođen samo na osnovu registra, a trinaest zemalja opredelilo se za kombinaciju popisa i registra stanovništva.

Izvor: Vebsajt Novosti, J. Ž. Skenderija, 03.11.2019.
Naslov: Redakcija