Najčešći razlog za lišavanje poslovne sposobnosti je mentalni invaliditet ili psihosocijalna teškoća, a stručnjaci upozoravaju da je to u suprotnosti sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o osobama sa invliditetom koju je Srbija prihvatila. U Srbiji je oko 19.000 hiljada ljudi lišeno poslovne sposobnosti, što znači da im se ne dozvoljava da donose osnovne odluke o svojim životima.
Nakon lišavanja poslovne sposobnosti osoba više ne može da glasa, da radi, da odlučuje gde će živeti, o braku ili da li će nastaviti trudnoću ili je prekinuti.
Da bi se ta pitanje uskladilo sa preporukama Ujedinjenih nacija potrebno je promeniti Zakon o vanparničnom postupku ("Sl. glasnik SRS", br. 25/82 i 48/88 i "Sl. glasnik RS", br. 46/95 - dr. zakon, 18/2005 - dr. zakon, 85/2012, 45/2013 - dr. zakon, 55/2014, 6/2015 i 106/2015 - dr. zakon) kao i Porodični zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015) ali pre toga postići jedinstven stav o tom pitanju.
U Srbiji je u 2014. godini gotovo 10 hiljada osoba potpuno izgubilo poslovnu sposobnost, a delimično njih 608. Ukupno oko 19 hiljada punoletnih osoba je pod starateljstvom srodnika ili poznanika, a njih petina pod starateljstvom Centara za socijalni rad.
"Ono čemu težimo jeste najpre da se izmeni praksa jer sada sistem nudi alternativu, u smislu delimičnog lišenja poslovne sposobnosti dok ne dođe do konačne refrome, a to je potpuno ukidanje lišenja na osnovu nečijih smetnji i poštovanje volje i želje ovih osoba uz pružanje adekvatne podrške", kaže direktorka nevladine organizacije Inicijativa za prava osoba sa mentalnim invaliditetom MDRI, Dragana Ćirović Milovanović.
U Bugarskoj, nakon usvajanja Konvencije UN o osobama sa invaliditetom i presude Evropskog suda za ljudska prava protiv te zemlje izrađen je Nacrt novog zakona. Taj nacrt kao rešenje predviđa i posebne ugovore.
"Osoba koja ima ugovor o donošenju odluka uz podršku postupa samostalno, snosi pravne posledice i koristi podršku staratelja kad je potrebno. Druga mera je podrška u donošenju pravnih odluka. U tom slučaju, odlučuje zajedno sa nadzornikom. Nekima to liči na uslovnu slobodu ali se ipak razlikuje jer nadzornik u ovom slučaju nije nametnut a osoba kojoj je potrebna podrška bira ko će to biti", navodi Marieta Dimitrova iz Centra za neprofitno pravo Bugarske.
Izvor: Vebsajt RTS, Biljana Radulović, 03.07.2016.