Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAŠTO STRUČNA JAVNOST NIJE ZADOVOLJNA NOVIM ZAKONIKOM O KRIVIČNOM POSTUPKU: INTERVJU LISTA DANAS SA ADVOKATOM TAPUšKOVIćEM


Zakonik o krivičnom postupku (ZKP) mora da promeni svest u glavama tužilaca, sudija i branilaca. Tačno je da je tužilaštvo zatečeno novim Zakonikom i da ono nije doraslo zadatku. Naime, tužilaštvo je ranije radilo po onome što im je servirala policija.

Ti tužioci, koji su oformljeni u takvom sistemu, sada nisu sposobni da rade. Sve su ranije prepuštali sudu da radi, a sada moraju da budu aktivni od prvog momenta. Jer, ako tužilac nije jak i sposoban, optužba propada, ocenjuje za Danas advokat Branislav Tapušković, odgovarajući na pitanje kako je tužilaštvo prihvatilo novi ZKP, odnosno praksu po kojoj sada istražnim postupkom, umesto istražnog sudije, rukovodi tužilac.

  • Hoće li se tužilaštvo uskoro reformisati?

- To ne može lako da se dogodi. To je veliki proces.

  • Ali, s druge strane, čini se da se sudije teško odriču činjenice da više nemaju ključnu ulogu u postupku, već da sada tu ulogu igra tužilac.

- To je tačno. Sudije su i dalje uverene da one moraju da drže sve konce u rukama. Oni treba da drže konce samo u momentu kada odlučuju, odnosno da intervenišu tokom postupka samo kada je to potrebno. Ali nikako ne treba da budu dominantni.

  • Kritičari ZKP-a navode da tokom postupka ne postoji dovoljna kontrola od strane suda.

- Tu nisu potpuno u pravu. Zaboravlja se kako je bilo ranije. Sada naredbu o otvaranju istrage donosi javni tužilac, pa kritičari zameraju što protiv toga nema žalbe. Ranije je sud donosio odluku o pokretanju krivičnog postupka i nikada tokom 40 godina žalba tim povodom nije dala rezultate. Bukvalno nikada.

  • Da li je tačno da unakrsno ispitivanje onemogućava sud u borbi za istinu, kako to tvrdi stručna javnost?

- Nije tačno. Unakrsno ispitivanje ide nakon glavnog ispitivanja, to je jedino što piše u zakonu. Dakle, nema odredbi o tome šta unakrsno ispitivanje predstavlja. Unakrsno ispitivanje je jedini i pravi način, odnosno civilizacijska tekovina, da se lakše dođe do istine. Takođe, navodi se da sud ne može da ispituje, što opet nije tačno. Sud može to da čini kada stranke ispitaju svedoke ili kada se završi ispitivanje po pitanjima tužioca i odbrane. Sud je tada, nakon što je sve čuo, čak u boljoj situaciji da postavi prava pitanja.

  • Koncept tužilačke istrage, koji je uveden novim ZKP-om, trebalo bi da ubrza postupke...

- Da, i to naročito kod slučajeva gde postoji priznanje krivice. Tu se do 95 odsto slučajeva može završiti odmah, ali samo kada je jedan optužen. Međutim, problem nastaje kada se, kao danas, prave predmeti sa po 40 optuženih. Uprkos tome što, recimo, 20 priznaje da je nešto uradilo, oni moraju da sede godinama na suđenju zbog onih koji ne priznaju krivicu. I ti ljudi nikada neće imati branioca jer ne postoji čovek koji to može da plaća.

  • Pogrešno je praviti predmete sa po više optuženih?

- Apsolutno pogrešno. Te grupe se najčešće prave veštački samo da bi se građani zasenili, da bi se zapanjila prostota.

  • Da li se slažete sa ocenom da u postupku ne postoji ravnopravnost između stranaka?

- Da. Tužilaštvo iza sebe ima dosta aparata, a odbrana, praktično, nikakve. Ne znam kako će se to iznivelisati. Zasad se ne može govoriti o ravnopravnosti oružja u postupku. Deklarativno smo ravnopravni, ali u praksi ne postoji nijedan građanin - optužen za bilo šta - koji može sebi da omogući valjanu odbranu u sferi prikupljanja dokaza.

  • ZKP, dakle, posebno pogađa siromašne građane?

- Kako da ne?! No, čak i bogati, u glomaznim predmetima s više optuženih, biće u situaciji da troše ogromna sredstva za svoju odbranu.

  • Na kraju, da li biste, pošto ste u advokaturi skoro 50 godina, mogli da napravite poređenje današnjeg ZKP-a sa ranijim zakonima?

- Profesori se danas često oglašavaju zbog problema ZKP-a, ali oni često zaboravljaju kako je to izgledalo u drugim vremenima. Oni ne pamte vremena kada se po tri dana nije moglo doći do lica koje je u pretkrivičnom postupku lišeno slobode. Nije se znalo ni da li je živ, ni da li je mrtav. A najgore stvari su se dešavale u ta tri dana. Ti ljudi su tada maltretirani, fizički zlostavljani, iznuđivani su im iskazi... To više nikada ne sme da postoji. Zaboravlja se i da se, po zakonu koji je važio tridesetak godina, po šest meseci sa optuženim nije moglo razgovarati nasamo. Odbrana je mogla ponešto da predloži tek na kraju suđenja. Pa, podsetio bih da su advokati pravo da prisustvuju ispitivanju optuženog u policiji dobili tek pre desetak godina, nakon ubistva premijera Zorana Đinđića. Sada se, eto, sve to zaboravlja. Dakle, u odnosu na sva ta vremena, koja nisu tako daleka, ovaj ZKP koji danas imamo je pravo blago i građani su, svakako, u prednosti.

  • Komisija koja je analizirala primenu ZKP-a ocenila je da odnos policije i tužilaca zakonom nije rešen na zadovoljavajući način. Kako Vi ocenjujete taj odnos?

- Tužilaštvo je u velikoj meri vezano za ono što mu servira policija. I tu su moguće najveće zloupotrebe. Policija uvek ima svoju tezu, te i dokaze servira u tom pravcu. U svojoj karijeri sam doživeo i slučaj gde su sklanjani dokazi. Vrhovni princip bi morao da glasi da onaj ko sakrije dokaze koji idu u korist optuženog može krivično da odgovara. No, to se neće uskoro desiti. Tužilaštvu su, da zaključim, ruke vezane onim što mu servira policija i nikada ne zna da li je dobilo sve dokaze. A još bi ružnije bilo da tužilaštvo dobije sve dokaze, pa da neke ukloni.

Da li će pravosuđe postati efikasno?

- Pravosuđe neće uskoro postati efikasno. To sada zavisi od perfektne obuke, stručnosti i sposobnosti ljudi koji optužuju, brane i sude. A mi to nemamo - kaže Tapušković.

Izvor: www.danas.rs, Boban Karović