Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

MUP FORMIRAO ODELJENJE ZA PSIHOLOŠKU PREVENCIJU I SELEKCIJU: PSIHOLOZI ćE BITI UKLJUčENI U SELEKCIJU KANDIDATA PRILIKOM ZAPOšLJAVANJA I BIćE SASTAVNI DEO TIMA PRILIKOM PLANIRANJA POLICIJSKIH AKCIJA. SVAKI POLICAJAC IMAćE PSIHOLOšKI DOSIJE


Posle dugogodišnje polemike da li je srpskoj policiji potrebna zasebna psihološka služba, u MUP-u je najnovijom sistematizacijom, formirano Odeljenje za psihološku prevenciju i selekciju.

Iako je broj psihologa u odnosu na broj zaposlenih (oko 2.300 policajaca na psihologa) daleko ispod idealnog evropskog standarda (manje od 100 policajaca na jednog psihologa), oni će ubuduće zaposlenima u MUP-u biti dostupni 24 časa dnevno.

Psiholozi će biti uključeni u selekciju kandidata prilikom zapošljavanja i biće sastavni deo tima prilikom planiranja policijskih akcija. Svaki policajac imaće psihološki dosije.

"Sa svim zaposlenima ćemo razgovarati i kreirati profil ličnosti. To će biti njihov psihološki dosije koji će se povremeno ažurirati. Važno je reći da smo mi psiholozi koji rade sa zdravim ljudima i trudimo se da oni što duže ostanu zdravi. Na osnovu ovih naših informacija će se formirati timovi za policijske akcije, kao i za svakodnevne zadatke. To znači da će se voditi računa da, na primer, policajac koji je nedavno doživeo smrt bliske osobe ne bude poslat na akciju u kojoj osoba preti samoubistvom ili ubistvom. Ako jedan policajac nije odgovarajući za određenu akciju u tom trenutku, ne znači da nije za neku drugu", objašnjava Mirjana Smiljanić, načelnik Odeljenja za psihološku prevenciju i selekciju u MUP-u Srbije.

Bitno je, smatra Smiljanićeva, da strašine u Ministarstvu unutrašnjih poslova shvate da su psiholozi deo tima. Uključivanje psihologa u planiranje akcije i njeno praćenje podrazumeva i profesionalni razgovor sa policajcima kada se sve završi.

To znači da će oni u razgovoru sa psihologom imati mogućnost da se osvrnu na eventualne stresne momente protekle akcije. Ovo je jedan od načina na koji će policajci stres "ostavljati na poslu", neće ga prenositi na porodicu, što je jedan od glavnih problema, navodi Smiljanić.

"Oni neće i nemaju novca da idu kod privatnog psihologa, a pomoć im je potrebna u slučajevima incidentnih situacija van i tokom službe kao što su razvodi brakova, nasilje u porodici, starateljstvo nad decom, pokušaji ili pretnje ubistvom i samoubistvom i mnogim drugim okolnostima. Insistiram na tome da smo mi psiholozi za zaposlene, ali i za njihove porodice. Radili smo profesionalnu orijentaciju za decu zaposlenih, probleme u partnerskim odnosima. Često nam dolaze supružnici zaposlenih, a ponekad i u parovima. Najveća nam je nagrada kada se posle prve posete vraćaju, steknu poverenje i kažu da se bolje osećaju, da mogu bolje da se nose sa svakodnevnim problemima, prihvate da smo mi tu za njih", navodi psiholog.

Dosadašnja praksa je pokazala da se na razgovor sa psihologom najčešće odlučuje uniformisani deo MUP-a – policajci zaduženi za javni red i mir – Interventna, patrole, školski policajci. Oni su brojniji, ali i, kako ocenjuje Smiljanić, otvoreniji za razgovor od kolega iz kriminalističke policije.

"Ubuduće će, zahvaljujući jasnim procedurama i načinima postupanja policajci dobijati blagovremenu pomoć u kriznim situacijama, jer će naše intervencije biti brže i efikasnije. Starešine u MUP-u će imati uputstvo na osnovu kojeg će znati šta od psihologa mogu da traže i očekuju, kada i kako mogu da nas angažuju. Držaćemo predavanja rukovodiocima i svim zaposlenima o rizičnom ponašanju i kako da ga prepoznaju kod svojih kolega. Saznaće koja ponašanja mogu da ukažu na problem i kako da postupe u tim situacijama. To je suština psihološke prevencije. Ovi su visoki ciljevi koje smo postavili za ovako mali broj psihologa, ali su i veliki profesionalni izazovi", ukazuje Smiljanićeva.

U odeljenju, kako napominje Smiljanićeva, nastalom iz potreba prakse, zaposleno je 19 psihologa i šest socijalnih radnika. U sedištu MUP-a radi pet psihologa i jedan socijalni radnik, a ostali su raspoređeni po policijskim upravama – 13 uprava ima, dok 14 nema psihologa. Smiljanićeva uverava da će i ove uprave uskoro dobiti svog psihologa.

"Odeljenje je u okviru Sektora za ljudske resurse formirano na inicijativu savetnika premijera. Ministar policije je imao sluha i potpisao predlog strategije razvoja centralne psihološke službe MUP-a, po kojem bi svaka policijska uprava trebalo da ima po jednog psihologa", napominje Smiljanićeva.

Regionalni centri Uprave granične policije imaće uskoro svoje psihologe. Posao granične policije je specifičan, napominje psiholog Mirjana Smiljanić. Graničari su suočeni sa velikim protokom ljudi, otkrivaju veliki broj raznih krivičnih dela. Osim toga, suočeni su sa smenskim radom 12/24. Usled nedostatka broja zaposlenih, dešava se da idu iz smene u smenu, putuju daleko od mesta stanovanja. Rade u karaulama u nemogućim uslovima, u šumama i nepristupačnim terenima.

Na pitanje kako ocenjuje psihološko zdravlje srpske policije, Mirjana Smiljanić kaže: "Iako ima dosta policajaca sa posttraumatskim stresnim poremećajem kao posledicom ratišta, mi dobro funkcionišemo s obzirom na to šta su srpski policajci prošli u odnosu na kolege iz Evrope. Zdravlje naših zaposlenih može da bude bolje i biće u budućnosti, naročito ako imamo u vidu da se, primera radi, na kurs za policijsku obuku prijavi više od 6.000 kandidata za 150-200 mesta. Dobrom psihološkom selekcijom, koja je osnov prevencije, najbolji mogu da se izaberu".

Izvor: Vebsajt Politika, Danijela Vukosavljević, 01.05.2016.
Naslov: Redakcija