Zastava Bosne i Hercegovine | Zastava Crne Gore
Email Print

DO EFIKASNE NAPLATE ALIMENTACIJE PREKO IZVRŠITELJA


Majke dece čiji očevi ne žele dobrovoljno da plaćaju alimentaciju koju je odredio sud, mogu da se obrate privatnom izvršitelju koji će naći najefikasniji način za namirenje potraživanja bilo administrativnom zabranom na plati ili penziji, bilo prodajom pokretne ili nepokretne imovine dužnika.

Sud može svojom presudom da odredi i da majka bude ta koja će plaćati alimentaciju, kada dete pripadne drugom roditelju na staranje, ali su takvi slučajevi u našoj praksi još uvek retka pojava.

Prednost angažovanja izvršitelja je to što on ima mogućnost da traga za dužnikovom imovinom i kada je pronađe pokreće postupak sprovođenja izvršenja.

Izvršitelj iz Zemuna Nemanja Protić kaže da naplata alimentacije spada u vrstu naplate novčanog potraživanja koje može da sprovede izvršitelj, dok se vraćanjem dece bavi isključivo sud.

"Da bi majka ostvarila pravo na alimentaciju, prvi korak je da ima pravosnažnu izvršnu ispravu, odnosno presudu suda kojom je određen iznos alimentacije, rekao je Protić koji je i član Izvršnog odbora Komore izvršitelja.

Sledeći korak je da se s tom pravosnažnom presudom, koja ne mora da bude izvršna, obrati nadležnom sudu - prema prebivalištu odnosano boravištu izvršnog dužnika, sa predlogom za izvršenje.

"Kada sud doneše rešenje o izvršenju majka dolazi kod izvršitelja i od tog momenta započinje postupak realizacije svog prava naplate alimentacije", ukazao je Protić.

On je napomenuo da u predlogu za izvršenje ona može da odredi sredstvo izvršenja, ili može da se navede da će se izvršenje sprovoditi bez navođenja sredstva i predmeta izvršenja.

U tom slučaju, kako je ukazao Protić, izvršitelj svojim zaključkom određuje izvršenje radi naplate novčanog potraživanja onim sredstvom i predmetom koje je najpovoljnije za realizaciju prava na alimentaciju i kojim će se na najefikasniji način namiriti izvršni poverilac, majka deteta.

Prema njegovim rečima, izvršenje je najzgodnije sprovesti na zaradi izvršnog dužnika, oca ili majke koji ne plaćaju izdržavanje svog deteta, ili ga plaćaju samo delimično ili sa velikim zakašnjenjem.

"Ako nisu u pitanju veliki iznosi započinje se zaplenom dužnikove zarade, do dve trećine. Ako izvršni dužnik ostvaruje minimalnu zaradu pleni se do jedne polovine zarade", naveo je Protić i ukazao da je u najvećem broju slučajeva izvršenja sproveo na taj način.

On je ukazao da je zakon propisao ograničenja koja ne mogu biti predmet izvršenja na zaradi, a to su primanja po osnovu socijalne pomoći, privremene nezaposlenosti ili dečijeg dodatka.

Ukoliko izvršni dužnik ne ostvaruje zaradu, izvršenje se može sprovesti popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari kao i nepokretnosti, zaplenom akcija, zaplenom udela u privrednim društvima, naveo je izvršitelj.

Prednost angažovanja izvršitelja, kako je naveo, je to što on ima mogućnost da traga za dužnikovom imovinom. Kada pronađe imovinu iz koje će izvršni poverilac najbrže da realizuje svoje pravo, izvršitelj pokreće postupak sprovođenja izvršenja, rekao je Protić.

U svojoj dosadašnjoj praksi, imao je 15-ak slučajeva naplate alimentacije.

U većini slučajeva alimentacija je naplaćena preko zarade, gde su dužnici bili zaposlena lica, ali je bilo i slučajeva penzionera, pa je naplata izvršena zaplenom dela penzije.

U ostalim slučajevima izvršenje je sprovođeno popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari.

"U jednom slučaju sam našao da izvršni dužnik poseduje automobil i MUP-u sam dao nalog da dužnik ne može da izvrši registraciju vozila dok ne plati alimentaciju, i pošto je dužnik otuđio vozilo MUP je raspisao potragu za tim vozilom", naveo je Protić.

Zakonom je isključivo propisano da izvršitelji ne mogu da vraćaju decu i radnike na rad. To spada u isključivu nadležnost suda.

Inače, nedavanje izdržavanja za dete, u našem zakonodavstvu je predviđeno kao krivično delo i spada u grupu krivičnih dela protiv braka i porodice.

Zaprećena kazna za ovo delo je novčana kazna ili zatvor do jedne godine.

Prvi put u je krivično pravo uvedeno 1951. godine.

Najčešće u praksi ovo krivično delo čini onaj roditelj koji je presudom o razvodu braka obavezan da daje izdržavanje za svoju maloletnu decu ili punoletnu decu koja se nalaze na redovnom školovanju, a najkasnije dok dete ne navrši 26. godinu života, a on svoju obavezu uopšte ne ispunjava ili je ispunjava, ali samo delimično i sa priličnim zakašnjenjem.

Za ovo krivicno delo potreban je umišljaj, odnosno svest i volja učinioca da ne daje izdržavanje za lice koje je po zakonu dužan da izdržava, kao i svest o zabranjenosti dela.

Izvor: Tanjug, 01.08.2015.