Zastava Bosne i Hercegovine | Zastava Crne Gore
Email Print

NACRT ZAKONA O POJEDNOSTAVLJENOM RADNOM ANGAŽOVANJU NA SEZONSKIM POSLOVIMA U ODREĐENIM DELATNOSTIMA: Pojedina udruženja radnika nezadovoljna Nacrtom zakona, a naročito odredbom da se uslovi rada ugovaraju usmenim putem


Ako aktuelni Nacrt zakona o pojednostavljenom radnom angažovanju na sezonskim poslovima u određenim delatnostima bude usvojen, prvi put u srpskom zakonodavstvu će biti legalizovan rad na osnovu usmenog dogovora. Naime, prema Nacrtu zakona koji je predložilo Ministarstvo za rad u saradnji sa NALED-om, sezonski radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu imaće usmeni dogovor sa poslodavcem o naknadi, ali i uslovima rada.

Međutim, nije jasno kako će radnici dokazivati povrede "usmenog ugovora" ako do njih dođe. Ako nema potpisanog ugovora koji važi od momenta stupanja na rad, postavlja se pitanje kako će inspekcija rada utvrditi koliko je stvarno utvrđena nadoknada bila, kao i kakvi su uslovi rada dogovoreni.

I dok u Ministarstvu za rad i NALED-u odgovarajući na ova pitanja tvrde da je Nacrt zakona, pored svih zamerki, korak napred u borbi protiv rada na crno, pojedina udruženja radnika smatraju da su radnička prava ovim zakonom još jednom grubo žrtvovana radi dobrobiti poslodavca, a ovoga puta i državne kase. Kako kažu, država će ovim zakonom, da bi privolela poslodavca da radi u legalnim okvirima, dodatno obespraviti sezonca koji već spada među najmanje zaštićene radnike.

Prema Nacrtu zakona, poslodavac ima obavezu da radnika pre početka posla upozna sa uslovima na radu kao što su visina naknade, očekivani period angažovanja, pauza, radno vreme, kao i da ga obavesti o bezbednosnim rizicima koji idu uz taj posao.

Međutim, ostaje nejasno kako će bilo ko utvrditi da li su poštovani dogovoreni uslovi ako nema pisanog traga koji se može koristiti na sudu.

I dok u Ministarstvu rada insistiraju da radna prava sezonaca uvođenjem "usmenom ugovora" nisu ugrožena, u NALED-u tvrde da je usmeni dogovor predviđen kako bi se pojednostavila procedura prijave radnika što je, kako kažu, i svrha zakona.

"Glavni uzrok zbog kojeg poslodavci ne prijavljuju sezonske radnike jeste komplikovana procedura prijave i odjave odnosno zaključivanja ugovora o privremenim i povremenim poslovima jer sezonski radnici rade kraći vremenski period, koji se često prekida zbog loših vremenskih uslova. Takođe, troškovi ovakvog radnog angažovanja su značajni što je jedan od razloga zašto ih poslodavci ne prijavljuju", navode u NALED-u.

Oni ističu i da "praksa pokazuje da je potražnja za sezonskim radnicima daleko veća od ponude te se na terenu poslodavci drže dogovorenog".

S druge strane, u Ministarstvu rada kažu i da "iako nije propisana obaveza zaključivanja pisanog ugovora", nema smetnji da poslodavac i sezonski radnik u pisanom obliku ugovore uslove rada koji ne mogu biti nepovoljniji od uslova predviđenih zakonom.

"Sezonski radnik ima po Nacrtu zakona pravo na izdavanje potvrde o ugovorenim uslovima rada, koju je poslodavac dužan, da mu izda najkasnije do dva meseca od dana stupanja na rad (ova obaveza poslodavca je sankcionisana u kaznenim odredbama)", kažu u Ministarstvu.

Oni dodaju i da kao dokaz o "zaključenom ugovoru" može da posluži i evidenciona prijava na portal Poreske uprave, koji šalje podatke Centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja (CROSO) preko koga se vrši elektronska prijava na osiguranje sezonskog radnika.

"Kako je Inspekcija rada povezana sa sistemom CROSO to ova inspekcija može u svakom momentu da proveri da li je izvršena prijava sezonskog radnika, a samim tim i zaključen ugovor o sezonskom radu sa sezonskim radnikom, a poslodavac je dužan da inspekciji rada pruži dokaz o isplati dnevne naknade za rad za svaki dan radnog angažovanja sezonskog radnika", objašnjavaju u Ministarstvu.

Međutim, sa interpretacijom Nacrta zakona predlagača ne slaže se Milica Lupšor iz Udruženja za radna prava žena "Roza" koja je i dugogodišnja sezonska radnica.

Prema njenim rečima, evidenciona prijava na koju se poziva Ministarstvo nije nikakva garancija da će se poštovati ugovoreni radni uslovi i naknada. Takođe, evidencija o dnevnim naknadama za rad sezonskim radnicima koje poslodavac mora da pruži kao dokaz inspekciji, suštinski nije nikakav dokaz s obzirom da se sve svodi na "verovanje na reč" poslodavcu.

Kako ističe, ovakvim zakonom država će samo rasteretiti poslodavca dok će radnicima "po ko za koji put napraviti medveđu uslugu".

"Govori se o tome da sezonac mora sam da traži od poslodavca da mu se napravi ugovor. Koji će poslodavac to hteti da uradi ako ne mora? Takođe, sezonski radnici, prema mom iskustvu, a radila sam kao sezonska radnica šest godina, uglavnom neće tražiti ugovor već će prihvatiti uslove kakvi jesu, jer su ti ljudi prinuđeni da rade takve poslove. Poslodavci su i ranije na različite načine zloupotrebljavali zakon, mogu misliti kako će u praksi izgledati kada ne budu imali ni pisani trag o dogovoru. Kako će radnik bilo šta da dokaže ako nema pisanu garanciju?", ističe Lupšor.

Ona dodaje i da je odredba Nacrta zakona po kome poslodavac ima rok od dva meseca od dana stupanja na rad da izda potvrdu radniku o ugovorenim uslovima - ako radnik to sam zatraži - uopšte ne uzima realan život i postojeću praksu.

"To je besmisleno. Ako vi kod nekog poslodavca raditi tri dana, na primer neki rad u voćnjaku koji traje kratko, a dobijate pismenu potvrdu tek za dva meseca, to nema nikakvog smisla. Taj rok nije slučajno toliki, na taj način se obesmišljava čitava ta odredba", kaže predstavnica udruženja "Roza", koje se, između ostalog, bavi i radnim pravima sezonskih radnica.

Odgovarajući na pitanja o tome zašto je poslodavcu dat toliki dug rok, u NALED-u ističu da je to pitanje Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

"Trebalo bi imati u vidu da zakon propisuje da potvrdu može da izda najkasnije u roku od dva meseca što ne ograničava mogućnost da je izda odmah ili u kraćem roku od dva meseca", kažu u ovoj organizaciji koja se dugo godina bavi poboljšavanjem "poslovnog ambijenta" u Srbiji.

Sezonski rad, iako je oduvek bio deo sive zone, nakon sveopšteg ekonomskog kolapsa države i procesa privatizacije koji je deindustrijalizovao zemlju, postao je još rasprostranjeniji i teži, a za mnoge porodice i osnovni izvor prihoda.

Zakon o sezonskom radu, koji bi trebalo da zaštiti sezonske radnice i radnike, najavljuje se još od 2016. godine. Prema tadašnjim procenama ministarstva rada u Srbiji je bilo između 60.000 do 100.000 sezonaca različite starosne dobi. S druge strane, Milica Lupšor ukazuje da je sezonskih radnika i radnica mnogo više – do 150.000, a da je više od 100.000 ljudi neprijavljeno, bez zdravstvenog osiguranja i bez zaštite na radu.

Ipak, upravo je aktuelni Nacrt zakona, predvideo da sezonac bude prijavljen i ima pravo na penziono, socijalno i zdravstveno osiguranje u slučaju povreda. Istovremeno, država će ubirati porez.

U NALED-u ističu da će ovim zakonom situacija biti neuporedivo bolja - i za radnike, ali i za budžet. Kako navode, zvanični podaci za 2017. pokazuju da je samo oko 5% sezonskih radnika bilo prijavljeno i da je glavni uzrok zbog kojeg poslodavci ne prijavljuju sezonske radnike komplikovana procedura prijave.

"Nacrt ovog zakona predvideo je da prijavljeni sezonski radnici imaju pravo na penzijsko i zdravstveno osiguranje u slučaju povrede na radu što do sada nije bio slučaj. U praksi će se kao i do sada poslodavac i sezonski radnik dogovarati o visini dnevne naknade, a obaveza plaćanja poreza i doprinosa biće jednaka za sve", kažu u NALED-u.

Međutim, s obzirom da sezonci neće imati nikakvu garanciju da će njihova prava biti poštovana, čini se da će punjenje budžeta ponovo ići nauštrb radničkih prava.

Javna rasprava o ovom Nacrtu zakona završena je 25. aprila 2018. godine.

Izvor: Vebsajt Insajder, Saša Dragojlo, 29.04.2018.
Izvod iz vesti, Naslov: Redakcija