Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KULTURI - Tekst propisa


Član 1.

U Zakonu o kulturi ("Službeni glasnik RS", br. 72/09, 13/16, 30/16 – ispravka) član 3. menja se i glasi:

"Član 3.

Republika Srbija stara se o ostvarivanju opšteg interesa u kulturi i o sprovođenju kulturne politike kao skupa ciljeva i mera podsticanja kulturnog razvoja koji se zasniva na sledećim načelima:

1)         očuvanje kulturnog i istorijskog nasleđa;

2)         sloboda izražavanja u kulturnom i umetničkom stvaralaštvu;

3)         podsticanje kulturnog i umetničkog stvaralaštva;

4)         otvorenost i dostupnost kulturnih sadržaja;

5)         uvažavanje kulturnih i demokratskih vrednosti lokalne, nacionalne, regionalne, evropske i svetske tradicije;

6)         zaštita i unapređenje kulturne raznolikosti i jačanje interkulturnog dijaloga;

7)         jačanje kapaciteta kulture i njenih veza sa drugim oblastima (obrazovanje, nauka, turizam, spoljni poslovi, omladina i dr.) i integrisanje kulturnog razvoja u socio-ekonomski i politički dugoročni razvoj demokratskog društva;

8)         demokratičnost kulturne politike;

9)         ravnopravnost subjekata u osnivanju ustanova i drugih pravnih lica u kulturi i ravnopravnost u radu svih ustanova i drugih subjekata u kulturi;

10)       decentralizacija u odlučivanju, organizovanju i finansiranju kulturnih delatnosti u skladu sa kulturnom politikom;

11)       autonomija subjekata u kulturi;

12)       podsticanje održivog razvoja kulturne sredine kao integralnog dela životne sredine;

13)       negovanje kulture sećanja, za čiju primenu je nadležan muzej žrtava genocida;

14)       podsticanje razvoja međunarodne saradnje i razmene u kulturi, mobilnosti umetnika i prihvatanja dobrih praksi, u cilju jačanja kreativnosti i inovativnosti aktera u kulturi;

15)       upotreba informacione i komunikacione tehnologije i umrežavanje ustanova kulture i svih subjekata u kulturi."

Član 2.

Član 6. menja se i glasi:

"Član 6.

Opšti interes u kulturi obuhvata:

1)         stvaranje mogućnosti za intenzivan kontinuiran i usklađen kulturni razvoj;

2)         otkrivanje, stvaranje, proučavanje, očuvanje i predstavljanje srpske kulture i kulture nacionalnih manjina u Republici Srbiji;

3)         stvaranje uslova za razvoj i podsticanje savremenog kulturnog i umetničkog stvaralaštva;

4)         stvaranje uslova za zaštitu i korišćenje srpskog jezika i ćiriličkog pisma;

5)         stvaranje uslova za očuvanje, razvoj, bogaćenje i promovisanje kulturnog nasleđa;

6)         otkrivanje, evidentiranje, prikupljanje, istraživanje, utvrđivanje, čuvanje, održavanje i korišćenje kulturnih dobara;

7)         sprovođenje mera zaštite kulturnih dobara, vođenje registara kulturnih dobara, vođenje opšteg inventara nasleđa Republike Srbije;

8)         istraživanje, očuvanje i korišćenje dobara od posebnog značaja za kulturu i istoriju srpskog naroda, koja se nalaze van teritorije Republike Srbije;

9)         izgradnju jedinstvenog bibliotečko-informacionog sistema i matične funkcije u bibliotečkoj delatnosti;

10)       izgradnju i unapređenje jedinstvenog informacionog sistema u oblasti zaštite kulturnog nasleđa;

11)       izgradnju i unapređenje ustanova u oblasti zaštite kulturnog nasleđa;

12)       finansiranje delatnosti ustanova kulture i ustanova zaštite čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave;

13)       programe i projekte ustanova kulture, udruženja u kulturi i drugih subjekata u kulturi koji svojim kvalitetom doprinose razvoju kulture i umetnosti;

14)       obezbeđivanje uslova za dostupnost kulturnih sadržaja;

15)       podsticanje i podršku zaštiti i unapređenju kulturnih izraza koji su rezultat kreativnosti pojedinaca, grupa i društava Srba u inostranstvu;

16)       podsticanje, unapređenje i stvaranje uslova za razvoj međunarodne kulturne saradnje;

17)       stvaranje uslova za slobodan protok i razmenu kulturnih izraza i sadržaja;

18)       podsticanje inovativnosti i kreativnosti u kulturi;

19)       podsticanje i podršku međunarodnim aktivnostima ustanova, pojedinaca, grupa, organizacija, profesionalne i kreativne razmene, u cilju poboljšanja međunarodnog ugleda države, putem kulture;

20)       podsticanje stručnih i naučnih istraživanja u kulturi;

21)       sprovođenje i unapređivanje edukacije u oblasti kulture;

22)       podsticanje primene novih tehnologija u kulturi i digitalizacije;

23)       podsticanje procesa digitalizacije i razvoja digitalne istraživačke infrastrukture u oblasti zaštite kulturnog nasleđa i umetnosti;

24)       podsticanje mladih talenata u oblasti kulturnog i umetničkog stvaralaštva;

25)       stvaranje uslova za podsticanje samostalnog kulturnog i umetničkog stvaralaštva;

26)       podsticanje amaterskog kulturnog i umetničkog stvaralaštva;

27)       podsticanje dečijeg stvaralaštva i stvaralaštva za decu i mlade u kulturi;

28)       podsticanje kulturnog i umetničkog stvaralaštva osoba sa invaliditetom i dostupnosti svih kulturnih sadržaja osobama sa invaliditetom;

29)       regulisanje tržištva u oblasti kulture i podsticanje sponzorisanja, mecenarstva i donatorsva u kulturi;

30)       podsticanje razvoja kreativnih industrija;

31)       podsticanje kulturnog i umetničkog stvaralaštva društveno osetljivih grupa;

32)       podrška ustanovama kulture u međuresornoj saradnji;

33)       druga pitanja utvrđena zakonom kao opšti interes u oblasti kulture.

Sredstva za ostvarivanje opšteg interesa u kulturi obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave."

Član 3.

Naziv iznad člana 8. i član 8. menjaju se i glase:

"Oblasti kulturne delatnosti

Član 8.

Kulturnom delatnošću, u smislu ovog zakona, smatraju se poslovi naročito u sledećim oblastima:

1)         književnost (stvaralaštvo, prevodilaštvo);

2)         muzika (stvaralaštvo, produkcija, interpretacija);

3)         likovne, primenjene, vizuelne umetnosti, dizajn, umetnička fotografija i arhitektura;

4)         pozorišna umetnost (stvaralaštvo, produkcija i interpretacija);

5)         umetnička igra - klasičan balet, narodna igra, savremena igra (stvaralaštvo, produkcija i interpretacija);

6)         filmska umetnost i ostalo audio-vizuelno stvaralaštvo;

7)         digitalno stvaralaštvo i multimediji;

8)         ostala izvođenja kulturnih programa i kulturnih sadržaja (mjuzikl, cirkus, pantomima, ulična umetnost i sl.);

9)         delatnost zaštite u oblasti nepokretnih kulturnih dobara;

10)       delatnost zaštite u oblasti pokretnih kulturnih dobara;

11)       delatnost zaštite u oblasti nematerijalnog kulturnog nasleđa;

12)       bibliotečko-informacione delatnosti;

13)       naučnoistraživačke i edukativne delatnosti u kulturi;

14)       menadžment u kulturi;

15)       upotreba informacione i komunikacione tehnologije u kulturnoj delatnosti.

Umetničkom delatnošću, u smislu ovog zakona, smatraju se poslovi u oblastima iz stava 1. tač. 1)–8) ovog člana, osim delatnosti vezanih za produkciju.

Član 4.

U članu 10. stav 1. posle reči: "delatnosti" dodaju se reči: "od značaja za ostvarivanje opšteg interesa u kulturi,".

Posle stava 2. dodaje se stav 3. koji glasi:

"Autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave obavezna je da do 1. marta tekuće godine izvesti ministarstvo nadležno za kulturu o aktivnostima realizovanim u okviru plana razvoja kulture, kao i o sredstvima izdvojenim za tu svrhu za prethodnu godinu."

Član 5.

Posle člana 11. dodaje se član 11a, koji glasi:

"Član 11a

Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave, mogu odrediti pojedinu manifestaciju ili festival od posebnog značaja za kulturu Republike Srbije, autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave.

Kada je manifestacija ili festival od posebnog značaja za kulturu Republike Srbije, odluku o proglašenju donosi Vlada na predlog ministarstva nadležnog za kulturu.

Kriterijumi za određivanje manifestacija od nacionalnog značaja su:

1)         kapaciteti za postizanje odnosno održavanje umetničkog, kulturnog i društveno relevantnog kontinuiteta;

2)         postizanje relevatnih, stručnoj evaluaciji podložnih, umetničkih i kulturnih rezultata;

3)         doprinos razvoju domaće, nacionalne odnosno regionalne kulturne scene;

4)         doprinos otvaranju domaće kulture i umetnosti relevantnim svetskim tendencijama;

5)         posećenost i medijska pokrivenost;

6)         međunarodna vidljivost i relevantnost i

7)         doprinos humanističkim vrednostima društvene zajednice: solidarnost, tolerancija, inkluzija, obrazovanje, ekološka svest i dr."

Član 6.

Posle člana 21. dodaje se član 21a, koji glasi:

"Član 21a

Shodno članu 6. tačka 13. ovog zakona, Srpska akademija nauka i umetnosti, Matica srpska, Srpska književna zadruga, kao i Zadužbina Ilije Kolarca, Vukova zadužbina i Zadužbina Dositej Obradović uživaju posebnu brigu."

Član 7.

U članu 22. stav 1. posle reči: "delatnosti" dodaju se reči: "u skladu sa članom 8. ovog zakona".

Član 8.

Član 25. menja se i glasi:

"Član 25.

Ustanove koje obavljaju delatnost zaštite nepokretnih kulturnih dobara i delatnost zaštite arhivske građe osniva Republika Srbija.

Autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave osniva ustanove koje obavljaju delatnost zaštite nepokretnih kulturnih dobara i delatnost zaštite arhivske građe za teritoriju autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave

Vlada može izuzetno od stava 1. ovog člana osnovati ustanovu koja obavlja delatnost zaštite nepokretnih kulturnih dobara i delatnost zaštite arhivske građe za teritoriju više jedinica lokalne samouprave."

Član 9.

Član 25a menja se i glasi:

"Član 25a

Centralne ustanove zaštite kulturnih dobara jesu: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Arhiv Srbije, Narodni muzej u Beogradu, Narodna biblioteka Srbije i Jugoslovenska kinoteka.

Ustanove savremenog stvaralaštva čiji je osnivač Republika Srbija su: Narodno pozorište u Beogradu, Beogradska filharmonija, Ansambl narodnih igara i pesama Srbije "Kolo", Filmski centar Srbije i Zavod za proučavanje kulturnog razvitka.

Obaveza ustanova kulture čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave je da svojim radom doprinesu očuvanju, istraživanju, proučavanju, predstavljanju, prikupljanju i podsticanju domaćeg kulturnog i umetničkog nasleđa kao i domaćeg kulturnog i umetničkog savremenog stvaralaštva."

Član 10.

Posle člana 25a dodaje se član 25b, koji glasi:

"Član 25b

U obavljanju svojih poslova ustanova kulture je obavezna da koristi jedinstvena softverska rešenja i da omogući dostupnost i razmenu podataka.

Digitalizacija kulturnog nasleđa je sastavni deo rada zaposlenih u ustanovi kulture.

Bliži uslovi, procesi, standardi i zadaci u oblasti digitalizacije kulturnog nasleđa i savremenog stvaralaštva i primene jedinstvenih informacionih sistema, uređuju se aktom Vlade."

Član 11.

U članu 33. dodaje se stav 2. koji glasi:

"Ustanova može imati umetničkog, odnosno programskog direktora i umetnički, programski, odnosno stručni savet, u skladu sa ovim zakonom."

Dosadašnji stav 2. postaje stav 3.

Član 12.

U članu 35. stav 3. posle reči: "raspisuje se" dodaje se reč: "najkasnije".

U stavu 4. posle reči: "zapošljavanje" dodaju se reči: "na oglasnoj tabli ili u prostorijama ustanove".

U stavu 6. reči: "Neblagovremene, nedopuštene, nerazumljive ili nepotpune prijave i prijave uz koje nisu priloženi svi potrebni dokazi, upravni odbor odbacuje zaključkom protiv koga se može izjaviti posebna žalba osnivaču u roku od tri dana od dana dostavljanja zaključka. Kada je osnivač Republika Srbija, žalba se dostavlja Ministarstvu." brišu se.

Stav 7. menja se i glasi:

"Upravni odbor je dužan da postupa sa prijavama na javni konkurs u skladu sa zakonom kojim se uređuje upravni postupak."

U stavu 12. reč: "odnosno" briše se, a posle reči: "Liste", dodaju se reči: "odnosno ako ministarstvo ne predloži nijednog kandidata sa Liste.".

Posle stava 12. dodaje se novi stav 13. koji glasi:

"Ukoliko upravni odbor ne raspiše javni konkurs u roku koji je utvrđen u stavu 3. ovog člana, obavezan je da o razlozima zbog kojih javni konkurs nije raspisan obavesti osnivača."

Dosadašnji st. 13 i 14. postaju st. 14 i 15.

Član 13.

U članu 36. stav 1. reč: "struci" zamenjuje se rečju: "kulturi".

Član 14.

U članu 37. posle stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:

"Isto lice ne može biti dva puta imenovano za vršioca dužnosti direktora iz stava 1. ovog člana."

Dosadašnji st. 3 i 4. postaju st. 4 i 5.

Član 15.

Posle člana 51. dodaje se član 51a, koji glasi:

"Član 51a

Igraču umetničke igre zaposlenom u ustanovi kulture, a koji radi na radnom mestu na kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, radni odnos prestaje navršenjem uslova za sticanje prava na starosnu penziju prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, ako poslodavac ne može da obezbedi drugo radno mesto za koje zaposleni ispunjava uslove za rad.

Akt kojim se planiraju mere podrške unapređenja umetničke igre u ustanovama kulture, na predlog ministra nadležnog za kulturu, donosi Vlada uz prethodnu saglasnost reprezentativnih sindikata u oblasti umetničkih igara.

Član 16.

U članu 55a tačka 13) briše se.

Član 17.

U članu 55b posle tačke 10) dodaju se tač. 11) i 12) koje glase:

"11)      prevođenje stručnih i naučnih tekstova;

12)       primena informacionih i komunikacionih tehnologija u kulturi."

Član 18.

U članu 56. stav 3. menja se i glasi:

"Registar reprezentativnih udruženja u kulturi (u daljem tekstu: Registar reprezentativnih udruženja), uspostavlja i vodi ministarstvo nadležno za poslove kulture kao jedinstvenu, centralizovanu i javno dostupnu evidenciju u elektronskom obliku."

U stavu 4. posle reči: "zastupnika i" dodaju se reči: "jedinstvenu identifikacionu oznaku, odnosno".

Posle stava 4. dodaje se novi stav 5. koji glasi:

"Podaci iz stava 4. ovog člana upisuju se nakon dobijanja statusa reprezentativnog udruženja, odnosno donošenja rešenja."

Dosadašnji st. 5 i 6. postaju st. 6 i 7.

Član 19.

U nazivu člana 61. reč: "evidenciju" zamenjuje se rečju: "Registar".

U stavu 1. uvodna rečenica menja se glasi:

"Lice iz čl. 58-60. ovog zakona stiče status lica koje samostalno obavlja umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture upisom u Registar lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture, (u daljem tekstu: Registar lica) ako ispunjava sledeće uslove:"

Stav 2. menja se i glasi:

"Registar lica vodi odgovarajuće reprezentativno udruženje u kulturi kao jedinstvenu, centralizovanu i javno dostupnu evidenciju u elektronskom obliku. Proveru ispunjenosti uslova iz stava 1. ovog člana vrši odgovarajuće reprezentativno udruženje uvidom u službene evidencije u skladu sa zakonom kojim se uređuje upravni postupak i elektronska uprava."

Posle stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:

"Registar lica se vodi u cilju upoznavanja javnosti o licima koja su dobila status samostalnog umetnika, vođenja evidencije o drugim angažovanjima samostalnih umetnika i vođenja evidencije o uplatama zakonom propisanih doprinosa za samostalne umetnike. Registar lica je javan u delu koji se odnosi na ime i prezime lica koje je dobilo status samostalnog umetnika."

Član 20.

Posle člana 61. dodaju se čl. 61a i 61b, koji glase:

"Postupak registracije

Član 61a

Za utvrđivanje statusa lica koje samostalno obavlja umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture, lice iz čl. 58-60. ovog zakona podnosi jedinstvenu prijavu u elektronskom obliku odgovarajućem reprezentativnom udruženju u kulturi.

Za lice koji nema tehničkih mogućnosti da dostavi prijavu u elektronskom obliku, jedinstvenu prijavu podnosi uz pomoć reprezentativnog udruženja.

Tehnička pomoć za vođenje registra

Član 61b

Registar reprezentativnih udruženja i Registar lica vode se uz tehničku podršku službe Vlade nadležne za informacione tehnologije i elektronsku upravu, koja obavlja poslove tehničke podrške u uspostavljanju i vođenju registra, poslove koji se odnose na čuvanje, sprovođenje mera zaštite i obezbeđivanje sigurnosti i bezbednosti podataka u registru."

Član 21.

Član 63. menja se i glasi:

"Član 63.

Evidenciju lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture (u daljem tekstu: evidencija), za svaku kulturnu delatnost, vodi odgovarajuće reprezentativno udruženje u kulturi u Registru lica.

Podatke iz evidencije reprezentativno udruženje u kulturi upisuje u Registar lica na osnovu službenih evidencija elektronskim putem u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronska uprava.

U evidenciju iz stava 1. upisuje se:

1)         redni broj upisa;

2)         prezime (ime jednog roditelja) i ime lica koje samostalno obavlja umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture;

3)         datum i mesto rođenja, opština, državljanstvo;

4)         prebivalište, adresa i broj telefona;

5)         delatnost lica koje samostalno obavlja umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture;

6)         datum početka samostalnog obavljanja delatnosti i broj akta o utvrđivanju statusa lica koje samostalno obavlja umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture;

7)         datum prestanka obavljanja delatnosti;

8)         podaci o ispunjenosti uslova propisanih članom 61. stav 1. ovog zakona, za sticanje statusa lica koje samostalno obavlja umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture;

9)         podatke o uplati doprinosa po osnovu ugovorene naknade;

10)       promena podataka;

11)       datum upisa;

12)       napomena."

Član 22.

Posle člana 63. dodaje se član 63a, koji glasi:

"Jedinstvena baza podataka

Član 63a

Registar reprezentativnih udruženja je jedinstvena baza podataka ministarstva nadležnog za poslove kulture reprezentativnih udruženja u kulturi.

Registar lica je jedinstvena baza podataka reprezentativnih udruženja o licima koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture.

Jedinstvena baza podataka iz stava 1. ovog člana uspostavlja se na osnovu postojećih evidencija koje vode reprezentativna udruženja.

Podaci o reprezentativnim udruženjima i licima koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture unose se u registar registracijom reprezentativnog udruženja i podnošenjem jedinstvene prijave u elektronskom obliku lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture, kao i ažuriranjem podataka iz postojećih nadležnih registara, baza podataka i službenih evidencija, koje se vode u Republici Srbiji.

U Registar reprezentativnih udruženja i Registar lica se upisuju sledeći podaci iz postojećih nadležnih registara, baza podataka i službenih evidencija:

1)         matični broj, poreski identifikacioni broj, naziv, sedište, adresa, datum osnivanja, područje kulture, pretežna delatnost, ime zastupnika iz registra udruženja koji vodi organ nadležan za vođenje privrednih registara nakon dobijanja statusa reprezentativnog udruženja, odnosno donošenja rešenja;

2)         prezime (ime jednog roditelja) i ime lica koje samostalno obavlja umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture, datum i mesto rođenja, opština, državljanstvo iz registra matičnih knjiga koji vodi ministarstvo nadležno za poslove državne uprave, nakon dobijanja statusa samostalnog umetnika;

3)         opštinu, mesto i adresu prebivališta iz registra prebivališta koje vodi ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove;

4)         osnov osiguranja kao i osnovice doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, visinu uplaćenih doprinosa za obavezno socijalno osiguranje i period na koji se ta uplata odnosi, odnosno podatke o uplati doprinosa po osnovu ugovorene naknade, iz centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja."

Član 23.

U članu 64. stav 1. reč "evidenciju" zamenjuje se rečima: "Registar lica".

U stavu 2. reč "evidencije" zamenjuje se rečima: "Registra lica".

U stavu 3. broj "15" zamenjuje se rečju: "osam".

U stavu 6. reč "evidencije" zamenjuje se rečima: "Registra lica".

Član 24.

U nazivu člana 65. reč: "evidencije", zamenjuje se rečima: "Registra lica".

U stavu 1. reč "evidenciju" zamenjuje se rečima: "Registar lica".

Posle stava 1. dodaje se stav 2. koji glasi:

"Podaci koji se o licima iz stava 1. ovog člana pribavljaju po službenoj dužnosti, ažuriraju se odmah nakon promene u izvornoj evidenciji u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronska uprava."

Član 25.

U članu 66. stav 1. reč "evidencije" zamenjuje se rečima: "Registra lica".

Stav 2. menja se i glasi:

"Lice iz stava 1. ovog člana briše se iz Registra lica po službenoj dužnosti kad nadležno reprezentativno udruženje u kulturi koje vodi Registar lica rešenjem utvrdi da to lice više ne ispunjava uslove propisane u članu 61. stav 1. ovog zakona".

Član 26.

Posle člana 66. dodaju se čl. 66a–66c, koji glase:

"Obrada podataka o ličnosti

Član 66a

Obrada podataka o ličnosti koji se vode u Registru reprezentativnih udruženja i Registru lica, vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.

Registar reprezentativnih udruženja i Registar lica se nalaze u državnom centru za čuvanje i upravljanje podataka koji obezbeđuje fizičku zaštitu podataka u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronska uprava i informaciona bezbednost.

Podaci o ličnosti koriste se u svrhu utvrđenu ovim zakonom.

Tehnički podaci u registru

Član 66b

Registar reprezentativnih udruženja i Registar lica sadrže i tehničke podatke kojima se omogućava efikasno, ažurno i zakonito uspostavljanje, vođenje i razmena podataka iz člana 63a ovog zakona, a naročito:

1)         identifikacione oznake kojima se povezuju izvorne službene evidencije na osnovu kojih se upisuju i koriste podaci u registru i to: jedinstveni matični broj građana, evidencijski broj stranca, jedinstveni broj koji dodeljuje centralni registar obaveznog socijalnog osiguranja za potrebe obaveznog socijalnog osiguranja obveznicima doprinosa i osiguranim licima i poreski identifikacioni broj;

2)         šifrarnike neophodne za vođenje podataka u registru;

3)         evidenciju ovlašćenih lica organa iz člana 3. ovog zakona, kao i evidenciju o ovlašćenim licima udruženja: lično ime, jedinstveni matični broj građana, dodeljena prava.

Uvid u podatke iz registra

Član 66c

Pravo na uvid i prava na osnovu ostvarenog uvida u podatke Registra reprezentativnih udruženja i Registra lica ima lice na koje se podaci odnose u skladu sa odredbama zakona kojim se reguliše zaštita podataka o ličnosti. Treća lica imaju prava uvida koji se uređuje odrebama zakona kojim se reguliše slobodan pristup informacijama od javnog značaja.

Pravo na uvid u podatke Registra lica ima ovlašćeno lice prilikom vršenja poslova u skladu sa zakonom."

Član 27.

U članu 71. stav 1. reči "čl. 58–60" zamenjuje se rečima: "članom 58", a reč "evidenciju" zamenjuje se rečima: "Registar lica".

U stavu 2. reč "evidenciji" zamenjuje se rečima: "Registru lica".

Član 28.

Član 73. menja se i glasi:

"Član 73.

Drugi subjekti u kulturi su:

1)         zadužbine i fondacije u kulturi;

2)         privredna društva i preduzetnici registrovani za obavljanje delatnosti u kulturi;

3)         kulturni centri Republike Srbije u inostranstvu;

4)         strani kulturni centri na teritoriji Republike Srbije;

5)         druga pravna lica u čijem se sastavu nalazi muzej ili zbirka, odnosno koja obavljaju poslove čuvanja i izlaganja kulturnih dobara vezanih za vršenje njihove delatnosti."

Član 29.

Član 74. menja se i glasi:

"Član 74.

Ustanove čiji su osnivači Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave, finansiraju se ili sufinansiraju iz budžeta osnivača i drugih izvora predviđenih ovim zakonom.

Visinu sredstava za finansiranje delatnosti ustanove iz stava 1. ovog člana utvrđuje osnivač, na osnovu predloga godišnjeg programa rada i predloga finansijskog plana ustanove za narednu godinu i projekcijama za naredne dve godine.

Predlog godišnjeg programa rada ustanova iz stava 1. ovog člana sadrži posebno iskazana sredstva potrebna za finansiranje programa i projekata u kulturi, kao i sredstva potrebna za finansiranje tekućih rashoda i izdataka.

Sredstava za finansiranje i sufinansiranje međunarodnih programa ustanova kulture u cilju sprovođenja javne i kulturne diplomatije, uključujući i predlaganje i planiranje aktivnosti i programa za kulturne centre Republike Srbije u inostranstvu, obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije.

Ustanove kulture iz stava 1. ovog člana podnose osnivaču predlog godišnjeg programa rada i predlog finansijskog plana za narednu godinu i projekcijama za naredne dve godine, najkasnije do 20. jula tekuće godine.

Ustanove čiji je osnivač Republika Srbija predlog godišnjeg programa rada i predlog finansijskog plana za narednu godinu i projekcijama za naredne dve godine podnose ministarstvu."

Član 30.

Član 75. menja se i glasi:

"Član 75.

Ministarstvo, organ autonomne pokrajine, odnosno organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove kulture, utvrđuje koji će se kulturni programi, delovi programa, tekući rashodi i izdaci ustanova iz člana 74. stav 1. ovog zakona, finansirati ili sufinansirati sredstvima budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.

Rukovodilac organa iz stava 1. ovog člana, odnosno skupština jedinice lokalne samouprave, a na osnovu predloga godišnjeg programa rada i predloga finansijskog plana za narednu godinu i projekcijama za naredne dve godine, odlučuje o visini ukupnih sredstava za finansiranje rada ustanova.

Ministarstvo, organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove kulture zaključuje sa ustanovom iz stava 1. ovog člana godišnji ugovor o finansiranju delatnosti ustanove.

Sredstva iz budžeta Republike Srbije, budžeta autonomne pokrajine, odnosno budžeta jedinice lokalne samouprave koriste se u skladu sa zakonom kojim se uređuje budžetski sistem.

Ustanova je dužna da namenski koristi odobrena finansijska sredstva i podnese izveštaj o realizaciji kulturnih programa i projekata u roku od 30 dana po završetku programa, odnosno projekata za koje su dodeljena budžetska sredstva sa dokazima o namenskom korišćenju finansijskih sredstava.

Izveštaj iz stava 5. ovog člana sastavni je deo dokumentacije kojom korisnici pravdaju namenski utrošena sredstva."

Član 31.

Član 76. menja se i glasi:

"Član 76.

Najmanje jednom godišnje Ministarstvo, organ autonomne pokrajine, odnosno organ jedinice lokalne samouprave raspisuju javne konkurse radi prikupljanja predloga za finansiranje ili sufinansiranje projekata u kulturi, kao i projekata umetničkih, odnosno stručnih i naučnih istraživanja u kulturi.

Pravo učešća na konkursu imaju ustanove, umetnička i druga udruženja registrovana za obavljanje delatnosti kulture, kao i drugi subjekti u kulturi, osim ustanova kulture čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave i koji se finansiraju shodno članu 74. ovog zakona, te ne mogu učestvovati u konkursima koje raspisuju njihovi osnivači.

Pravo učešća na konkursima koji su namenjeni očuvanju i promociji srpske kulture u inostranstvu imaju ustanove, udruženja i drugi subjekti u kulturi, koji su u inostranstvu registrovani za obavljanje kulturne delatnosti.

O izboru projekata po raspisanom javnom konkursu odlučuje ministar, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno nadležni organ jedinice lokalne samouprave, na obrazloženi predlog stručne komisije koju obrazuje organ koji raspisuje konkurs (u daljem tekstu: Komisija).

Nacionalni savet nacionalne manjine daje predlog za raspodelu sredstava koja se dodeljuju putem javnog konkursa iz budžeta Republike, autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave ustanovama, manifestacijama i udruženjima nacionalne manjine u oblasti kulture.

Članovi Komisije se biraju iz reda uglednih i afirmisanih umetnika i stručnjaka u kulturi posebno za svaku oblast kulturne delatnosti koja je predmet konkursa. Član Komisije ne može učestvovati u vrednovanju projekata u koji je na bilo koji način uključen ili ako postoji neki od razloga predviđenih zakonom kojim se uređuje sukob interesa.

Visinu naknade za rad članova Komisija utvrđuje ministar, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno nadležni organ jedinice lokalne samouprave u skladu sa raspoloživim sredstvima u budžetu.

Sa izabranim podnosiocima projekata zaključuju se ugovori o njihovom finansiranju, odnosno sufinansiranju.

Isplata sredstava iz budžeta Republike Srbije, budžeta autonomne pokrajine, odnosno budžeta jedinice lokalne samouprave, vrši se na osnovu rešenja o prenosu sredstava.

Ministarstvo, organ autonomne pokrajine, odnosno organ jedinice lokalne samouprave može zaključiti ugovor o finansiranju ili sufinansiranju projekata u kulturi i bez javnog konkursa, ako se radi o izuzetno značajnom projektu koji nije bilo moguće unapred planirati i ukoliko taj projekat ispunjava najmanje tri kriterijuma utvrđena aktom iz stava 13. ovog člana, s tim da se za pojedinačna davanja može opredeliti najviše 25% sredstava od ukupne mase odobrenih budžetskih sredstava za namene iz stava 1. ovog člana.

Sredstva za finansiranje ili sufinansiranje programa i projekata koji se realizuju u skladu sa potpisanim međunarodnim ugovorima, sredstva za realizaciju programa i projekata koji se sprovode u saradnji sa međunarodnim organizacijama, sredstva za plaćanje participacije u međunarodnim fondovima, sufinansiranje ili finansiranje projekata koji proističu iz potpisanih ili potvrđenih međunarodnih bilateralnih sporazuma, programa, protokola i memoranduma o saradnji u oblasti kulture i drugih međunarodnih obaveza, kao i sredstva za programe i projekte u oblasti javne i kulturne diplomatije, uključujući i programe namenjene kulturno-informativnim centrima Republike Srbije u svetu, obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije, u budžetu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.

Bliža merila, kriterijume i način izbora projekata u kulturi koji se finansiraju i sufinansiraju iz budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinica lokalne samouprave utvrđuje Vlada, u skladu sa načelima kulturnog razvoja, a naročito uvažavanjem kulturnih i demokratskih vrednosti lokalne, regionalne i nacionalne tradicije, kulturne raznolikosti, očuvanjem kulture nacionalnih manjina i dobara od posebnog značaja za kulturu i istoriju srpskog naroda, koja se nalaze van teritorija Republike Srbije."

Član 32.

U članu 77. u stavu 4. reči: "u trajanju od jedne godine", zamenjuju se rečima: "koji važi do kraja fiskalne godine".

Član 33.

Član 79. menja se i glasi:

"Član 79.

Inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona vrši ministarstvo.

Na teritoriji autonomne pokrajine, inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona vrši nadležni organ autonomne pokrajine, kao povereni posao."

Član 34.

Posle člana 85. dodaje se član 85a, koji glasi:

"Član 85a

Podzakonski propisi za sprovođenje ovog zakona doneće se u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona."

Član 35.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

IZ OBRAZLOŽENJE

II. Razlozi za donošenje zakona

- Analiza postojećeg stanja i ciljevi koji se donošenjem zakona postižu

Zakon o kulturi ("Službeni glasnik RS", br. 72/09, 13/16, 30/16 - ispravka) je na snazi od septembra 2009. godine, a počeo je sa primenom u martu 2010. godine. Pre njegovog donošenja oblast kulture nije bila regulisana jednim opštim aktom koji bi na sistemski način regulisao osnove na kojima funkcioniše naša kulture. Nakon donošenja Zakona o kulturi doneto je više podzakonskih akata koji proizilaze iz njega, kojim su se na detaljan način uredila određena pitanja koja su u osnovi regulisana ovim zakonom. Usvajanjem Zakona o kulturi i podzakonskih akata koji proizilaze iz njega, stvoreni su preduslovi za donošenje drugih zakona koji su detaljno regulisali pojedine oblasti kulture, a koji su morali biti u skladu sa načelima utvrđenim u Zakonu u kulturi, čime su stvoreni zakonski preduslovi za ujednačenu, sistemsku i samim tim, efikasnu regulaciju celokupne oblasti kulture. Ovi podaci potvrđuju važnost ovog akta u smislu njegove uloge u stvaranju sistema pravnog uređenja oblasti kulture. Podsećamo da su prve izmene i dopune Zakona o kulturi izvršene 2016. godine.

III. Osnovni pravni instituti i pojedinačna rešenja

Član 1. Predloženim izmenama člana 3. Zakona usklađuje se primena Zakona o kulturi sa određenim međunaronim aktima, ali i sa obavezom usaglašavanja ovog zakona sa opštim strateškim opredeljenjima koji su utvrđeni u drugim oblastima društvenog života, a koja svoje efekte imaju i u oblasti kulture.

Član 2. Predložene izmene člana 6. odnose se na dopunu i detaljniju razradu nabrojanih delatnosti koje predstavljaju opšti interes u kulturi i to naročio kada je reč o delatnosti zaštite i njenog klasifikovanja po oblastima i vrstama.

Član 3. Izmenom člana 8. Zakona kao oblasti zaštite kulturnog nasleđa navode se oblasti nepokretnog, pokretnog i nematerijalnog kulturnog nasleđa. Dodata je i tačka koja se odnosi na upotrebu informacione i komunikacione tehnologije u kulturnoj delatnosti kao delatnost kulture.

 Član 4. Posebno je naglašeno da su projekti ili programi koji se finansiraju ili sufinansiraju iz budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave od značaja za ostvarivanje opšteg interesa u kulturi, čime se ukazuje na značaj i kvalitet ovih projekata ili programa. Istovremeno se kroz obavezu izveštavanja autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave o aktivnostima koje su realizovane u okviru plana razvoja kulture, stvaraju preduslovi da postoji jasan pregled ulaganja u kulturu na teritoriji cele zemlje, kao i uvid u aktivnosti odnosno programe koji su realizovani u prošloj godini.

Član 5. Ovim članom uređuje se sistem funkcionisanja mnogobrojnih manifestacija i festivala koji se svake godine održavaju u Srbiji. Izdvajaju se određene tradicionalne manifestacije i festivali, koji imaju poseban značaj za kulturu Srbije, ali i veliki ugled u svetu. Osim ovih centralnih, stvara se pravni osnov za regulisanje položaja i manifestacija i festiva na lokalu.

 Član 6. Među subjektima kulture koji čine savremenu kulturu Srbije, radi njihovog očuvanja izdvojeni su oni temeljni i kompleksni subjekti, čije trajanje seže u vreme početka obnove moderne srpske države i čiji je doprinos srpskoj kulturi modernih vremena kontinuiran i overen.

Članom 7. izvršena je izmena člana 22. stav 1. te se vrši preciziranje delatnosti koje vrše ustanove kulture u smislu njihovog osnivanja.

Članom 8. se utvrđuje sistem osnivanja ustanova kulture koje se bave zaštitom kulturnog nasleđa.

Članom 9. se nabrajaju centralne ustanove zaštite i ustanove savremenog stvaralaštva čiji je osnivač Republika Srbija i posebno naglašavaju obaveze svih ustanova kulture osnovanih u javnog svojini.

Članom 10. propisana je obaveza korišćenja utvrđenih softverskih rešenja u postupku digitalne restauracije i zaštite dokumentacije, fondova, zbirki, pokretnih i nepokretnih kulturnih dobara.

Član 11. Dopuna člana 33. Zakona vezana je za nabrajanje organa ustanova kulture.

  Član 12. Izmena člana 35. Zakona je vezana za usaglašavanje Zakona o kulturi sa Zakonom o opštem upravnom postupku. Pored toga, precizira se uloga i odgovornost upravnog odbora u proceduri sprovođenja javnog konkursa za izbor direktora ustanova kulture.

Član 13. Predloženim izmenama se preciziraju uslovi za kandidate za direktore ustanova kulture.

Član 14. Predloženom dopunom člana 37. Zakona se doprinosi sprečavanju masovne zloupotrebe korišćenja instituta vršioca dužnosti direktora ustanova i izbegavanja sprovođenja javnih konkursa za izbor direktora ustanova kulture i to tako što se zabranjuje da isto lice može biti dva puta imenovano kao vršilac dužnosti, što praktično znači da isto lice može biti najduže jednu godinu u tom statusu.

 Član 15. Predloženom dopunama se reguliše specifičnost radnopravnog položaja igrača umetničke igre, kojima je nakon određenog broja godina života, otežano obavljanje profesionalne delatnosti.

Član 16. Predložena izmena je vezana za potrebu utvrđivanja adekvatnog statusa delatnosti prevođenja stručnih i naučnih tekstova, jer oni nemaju umetnički karakter.

Član 17. Predložena izmena je vezana za potrebu utvrđivanja adekvatnog statusa delatnosti prevođenja stručnih i naučnih tekstova, jer oni nemaju umetnički karakter. Osim toga, uvodi se i novo neumetničko područje kulture koje se odnosi na primenu informacionih i komunikacionih tehnologija u kulturi.

Član 18. Predložena izmena je vezana za preciziranje postupka i ciljeva vođenja Registra reprezentativnih udruženja.

Član 19. Predložena izmena je vezana za preciziranje postupka vođenja Registra lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture.

Član 20. Predložena izmena je vezana za preciziranje postupka registracije i nadležnosti za vođenje Registra lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture.

Član 21. Predložena izmena je vezana za preciziranje podataka koji se vode u Registru lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture.

Član 22. Predložena izmena je vezana za uvođenje jedinstvene baze podataka Registra lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture.

Član 23. Predložena izmena je vezana za zamenu naziva evidencije sa nazivom Registar lica.

Član 24. Predložena izmena je vezana za ažuriranje podataka u Registru lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture.

Član 25. Predložena izmena je vezana za zamenu naziva evidencije sa nazivom registar.

Član 26. Predložene dopune se odnose na regulaciju obrade podataka o ličnosti, tehničke podatke i uvid u podatke u Registru lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture.

Član 27. Ovom izmenom usklađuje se Zakon o kulturi sa Zakonom o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje koji prepoznaje samo pojam samostalnog umetnika, a ne i stručnjaka u kulturi.

Član 28. Izmenom člana 73. Zakona vrši se njegovo usklađivanje sa Zakonom o spoljnim poslovima i obezbeđuje adekvatnije i preciznije utvrđivanje subjekata u kulturi.

Član 29. Predloženom izmenom člana 74. Zakona vrši se preciziranje i usklađivanje sa drugim sistemskim zakonima procedure finansiranja i sufinansiranja ustanova čiji su osnivači Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinice lokalne samouprave u smislu jasno utvrđenih obaveza osnivača i samih ustanova u ovoj proceduri.

Član 30. Predložena izmena člana 75. Zakona se odnosi na određivanje nadležnih organa osnivača i njihovih obaveza u proceduri određivanja konkretnih programa koji su predmet budžetskog finansiranja, kao i utvrđivanje procedure dodele sredstava ustanovama.

Član 31. Predložene izmene člana 76. Zakona se odnose na preciziranje procedure sprovođenja javnih konkursa za finansiranje i sufinansiranje projekata u kulturi.

Član 32. Predloženom izmenom člana 77. stav 4. Zakona precizira se period važenja ugovora o sufinansiranju u smislu da je krajnji rok važenja kraj fiskalne godine.

Član 33. Predloženim izmenama člana 79. stvara se pravni osnov za vršenje inspekcijskog nadzora nad zakonima u oblasti kulture.

Član 34. Ovim članom se utvrđuju rokovi za donošenje podzakonskih akata koji proizilaze iz ovog zakona.

Član 35. Ovim članom reguliše se vreme stupanja na snagu zakona.

IV. Procena finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje zakona

Predložene izmene i dopune Zakona o kulturi neće prouzrokovati materijalne i nematerijalne troškove privredi i građanima.

Primena Zakona o izmenama i dopunama Zakona o kulturi će se odraziti na budžet Republike Srbije u budžetskoj godini i u naredne dve fiskalne godine, tako što će se planirati u skladu sa bilansnim mogućnostima budžeta Republike Srbije i u okviru limita rashoda i izdataka utvrđenih za Ministarstvo kulture i informisanja od strane Ministarstva finansija.

ANALIZA EFEKATA ZAKONA

1. Problemi koje zakon treba da reši i ciljevi koji se postižu donošenjem zakona

Imajući u vidu sistemski karakter ovog akta, napominjemo da se u njemu utvrđuju i načela na kojima se zasniva opšti interes u kulturi i okviri za sprovođenje sveukupne kulturne politike naše zemlje. Imajući u vidu činjenicu da je oblast kulture samo deo opšteg sistema funkcionisanja našeg pravnog sistema koji ima i svoj međunarodni karakter (u smislu određenih preuzetih obaveza i shodno tome potreba usaglašavanja sa kulturnim sistemom i van granica naše zemlje), ukazala se potreba da se načela iz Zakona o kulturi usklade i sa nekim konvencijama kao što je npr. Konvencija o zaštiti i unapređenju raznolikosti kulturnih izraza (Unesko, 2005), ali i sa drugim relevantnim dokumentima međunarodnih organizacija kao što su UN - Unesko "Univerzalna deklaracija o kulturnoj raznolikosti" (2001), EU "Evropska agenda za kulturu" (2007), "Nova evropska agenda za kulturu" (2018), Savet Evrope "Bela knjiga o interkulturnom dijalogu" (2008), i dr. Osim toga, postoji i neophodnost usaglašavanja ovog zakona sa opštim strateškim opredeljenjima koji su utvrđeni u nekim drugim oblastima (npr. obrazovanje, spoljni poslovi, omladina, i dr.), a koja svoje efekte imaju i u oblasti kulture. Napominjemo da su izmene i dopune iz ovog dela Predloga zakona, usklađene sa Strategijom održivog urbanog razvoja koja u okviru paketa mera 2.2.3 predviđa da se kroz jačanje veza kulture sa drugim oblastima podstiče dalji razvoj kulturnog turizma.

Zakon o kulturi utvrđuje i konkretizuje i pitanje opšteg interesa u kulturi, što je od naročite važnosti zbog činjenice da se sredstva za ostvarivanje opšteg interesa u kulturi obezbeđuju u budžetima Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave. Zbog toga se ukazala potreba da se izvrši preciziranje nabrojanih aktivnosti u kulturi koja upravo kroz navođenje u ovom zakonu "ulaze" u domen aktivnosti koja su od opšteg interesa za našu kulturu. Izmene i dopune iz Predloga zakona koje se odnose na utvrđivanje opšteg interesa u kulturi, usklađene su sa Strategijom održivog urbanog razvoja koja u okviru paketa mera 2.2.6 predviđa obavezu države da obezbedi podršku kulturnim aktivnostima koje podstiču razvoj kulturnih potreba, promociju aktivnosti, animaciju i medijaciju u ustanovama kulture, interpretaciju kulturnog nasleđa i razvoj sadržaja i programa za decu i mlade.

Podsećamo da Zakon o kulturi nema utvrđenu definiciju kulture i da su shodno tome, okviri u kojima se kreće regulacija ovog akta, utvrđeni kroz definisanje sadržine kulture, tj. u formi nabrajanja oblasti kulture u okviru kojih se obavljaju navedene kulturne delatnosti. U tom smislu postoji velika zainteresovanost subjekata kulture da se upravo u ovom delu zakona precizno utvrde delatnosti koje sve zajedno predstavljaju predmet regulisanja ovog zakona, kao i da se shodno tome posebno naglase koje od njih imaju karakter umetničkih delatnosti. (Shodno tome, u Predlogu zakona se posebno dodaje i delatnost umetničke fotografije upravo na osnovu zahteva stručne javnosti iznete u javnoj raspravi). Pored toga, imajući u vidu uticaj tehnološkog razvoja na oblast kulture, u cilju njegove regulacije i uvođenja u sistem kulture, bilo je neophodno izvršiti i određene dopune Zakona o kulturi. Tako se kroz integrisanje u oblast kulture i delatnosti koje se odnose na upotrebu informacionih i komunikacionih tehnologija u kulturnim delatnostima, na direktan način stvara pravni osnov za razvoj svih aktivnosti koje se odnose na digitalizaciju naše kulturne baštine, što je takođe u skladu sa već pomenutom Strategijom održivog urbanog razvoja.

Svima je poznato da su budžetska izdvajanja za kulturu u našoj zemlji ispod jednog procenta ukupnog budžeta i da taj iznos ne može da zadovolji ukupne potrebe koje su deo opšteg funkcionisanja kulturnog sistema na centralnom i lokalnom nivou. Zbog toga je potrebno da se u Zakonu o kulturi stvori pravni osnov za obavezivanje kreatora kulturne politike na svim nivoima, da troše ova sredstva na planski, ravnomeran i održiv način i tako podignu nivo njihove pravedne i efikasne raspodele. To će se učiniti kroz obavezivanje kreatora kulturne politike na svim nivoima da budžetska sredstva budu izdvajana za jasno utvrđene potrebe koje imaju karakter opšteg interesa. Obaveza transparentnosti ovih odluka i procedura stvara dodatnu sigurnost u sprečavanju neracionalnog i necelishodnog trošenja budžetskih sredstava. U tom smislu će godišnja evidencija koja će biti dostupna javnosti o svim budžetskim izdvajanjima ove vrste i to na svim nivoima vlasti, ali i o svim aktivnostima realizovanim u okviru plana razvoja kulture, biti vođena na jednom mestu, tj. na nivou Ministarstva kulture i informisanja.

Naša zemlja je poznata i po mnogobrojnim kulturnim manifestacijama i festivalima, koji se održavaju u svim delovima Srbije i predstavljaju već prepoznatljiv brend koji prevazilazi značaj kulture i ulazi u domen drugih društvenih oblasti, poput turizma, sporta, privrede i t.sl. Zbog toga se ukazuje potreba da se u jednom aktu kao što je Zakon o kulturi, uspostavi pravni osnov za dalje sistemsko uređenje ove materije, tj. za jasno utvrđivanje kriterijuma na osnovu kojih će se procenjivati značaj ovih događaja na centralnom, ali i na lokalnom nivou. To će ujedno omogućiti da se stvore adekvatni preduslovi za efikasiju saradnju sa drugim resorima u razvoju onih oblasti koje su prirodno povezane sa kulturom, što je u krajnjoj liniji jedan od preduslova za integrisanje kulturnog razvoja u socio-ekonomski i politički dugoročni razvoj celog društva.

Imajući u vidu da jedan od elemenata opšteg interesa u kulturi prestavljaju i oni programi i projekti subjekata u kulturi koji svojim kvalitetom doprinose razvoju kulture i umetnosti, potrebno je da se u širokom krugu subjekata kulture koji čine savremenu kulturu Srbije, izdvoje oni, čije trajanje seže u početke obnove moderne srpske države i čiji je doprinos srpskoj kulturi modernih vremena kontinuiran i potvrđen. Kroz njihovo posebno navođenje u ovom Predlogu zakona stvara se obaveza države da vodi računa o njihovom održivom funkcionisanju i intezivnijem uticaju na sveukupni razvoj naše kulture.

Kada je reč o digitalizaciji kulturnog nasleđa, napominjemo da su već ranije doneti sledeći propisi kojima se reguliše ova oblast: Zakon o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju (,,Službeni glasnik RS", broj 94/17) i shodno njemu Pravilnik o bližim uslovima za digitalizaciju kulturnog nasleđa (Službeni glasnik RS – broj 76/18), kao i Zakon o bibliotečko-informacionoj delatnosti (,,Službeni glasnik Republike Srbije", broj 52/11) i shodno njemu Pravilnik o bližim uslovima za digitalizaciju bibliotečko-informacione građe i izvora ("Službeni glasnik RS", broj 102/17). U tom smislu dopune Zakona o kulturi koje se odnose na oblast digitalizacije kulturnog nasleđa, predstavljaju usklađivanje sa već ranije donetim aktima na osnovu kojih se već vrši proces digitalizacije naše kulturne građe. S tim u vezi se ukazala potreba da se ova oblast dodatno sistemski uredi tako što se utvrđuje i obaveza korišćenja jedinstvenih softverskih rešenja u postupku digitalne restauracije i zaštite dokumentacije, fondova, zbirki, pokretnih i nepokretnih kulturnih dobara. Imajući u vidu ogroman fond koji će biti predmet digitalizacije, ovim putem se stvaraju preduslovi za ujednačen, primenljiv i efikasan način korišćenja novih informacionih tehnologija u oblasti kulture na svim nivoima vlasti.

Imajući u vidu da je u međuvremenu donet novi Zakon o opštem upravnom postupku, ukazala se potreba da se Zakon o kulturi usaglasi sa ovim zakonom čime će se obezbediti da svi upravni postupci u kulturnom sistemu budu zasnovani na opštim načelima na kojima funkcionišu i upravni postupci u drugima oblastima, čime se u krajnjom meri obezbeđuje maksimalno poštovanje prava lica koja u njemu učestvuju.

Donošenjem Zakona o kulturi 2009. godine, po prvi put je u oblasti kulture uvedena praksa izbora direktora ustanova kulture na javnim konkursima. To je bio način da se podigne kvalitet menadžerskog upravljanja u kulturi, jer javni konkurs omogućava širem krugu zainteresovanih lica da se kroz prezentaciju njihove biografije i plana za razvoj određene ustanove, stvore uslovi za dolaženje do kvalitetnijih kadrova koji na ovaj način mogu da se afirmišu. Međutim, pokazalo se da ovaj institut nije prihvaćen onako kako je to zakonodavac očekivao i da su otpori u primeni ovog vida biranja rukovodećeg kadra u našoj kulturi i to naročito na lokalu, bili vrlo intezivni. Način na koji se izbegavala primena instituta javnog konkursa u praksi, svodio se pre svega na zloupotrebu instituta vršilaca dužnosti direktora. Naime, zakonodavac je predvideo da se vršilac dužnosti direktora postavlja vremenski ograničeno i samo u zakonom utvrđenim situacijama, ali se pokazalo da to nije dovoljno precizno regulisano i da su u praksi veoma pristuni slučajevi višegodišnjeg funkcionisanja istih lica kao vršilaca dužnosti direktora u većini ustanova kulture. Zbog toga se ukazala potreba da se Zakon o kulturi izmeni i dopuni u smislu sprečavanja daljeg izbegavanja izbora direktora ustanova preko javnog konkursa kroz insistiranje na isključivom postavljanju vršilaca dužnosti direktora. To će se realizovati pre svega kroz obavezivanje upravnih odbora da jasno obrazlože razloge zbog kojih nisu rapisali javne konkurse u utvrđenom roku, ali i tako što će se zabraniti mogućnost da isto lice bude više od jednog puta i to u najdužem trajanju od godinu dana, postavljeno kao vršilac dužnosti direktora.

Praksa u primeni Zakona o kulturi je takođe pokazala da prilikom izbora direktora ustanova kulture ne postoji jasna odredba kojom su utvrđeni uslovi za ovaj izbor, pa je shodno tome neujednačenost prakse u ovom izboru bila evidentna. Naime, uslov iz zakona po kome se tražilo i postojanje od najmanje pet godina radnog iskustva u struci, nije bilo dovoljno jasno zbog izraza "u struci", pa je bilo neophodno da se ova odredba precizira. Sada je jasno da se traženo iskustvo odnosi na radno iskustvo stečeno obavljanjem poslova u oblasti kulture.

S obzirom da je umetnička igra jedna od najtežih profesija koja sa sobom nosi, kako veliko materijalno ulaganje samog umetnika, (edukacija, oprema, zdravstvena zaštita i lečenje i sl.) tako i rizik od povreda i profesionalnih oboljenja smatramo da je potrebno kroz dopune zakona dodatno urediti ovu oblast. Neprepoznavanje specifičnosti zanimanja igrača u postojećim zakonskim regulativama unazad decenijama, kao i zabrana zapošljavanja i racionalizacija javnog sektora, uticali su na stvaranje problema:

- zapošljavanje mladih igrača u ustanovama kulture,

- mogućnost ostvarivanja prava igrača na penziju nakon završene karijere,

- prekvalifikaciju igrača u srodna zanimanja u ustanovama kulture (pedagog, repetitor, koreograf...), kao i prosveti (profesori u baletskim školama i dr.).

Navedeni problemi prete da blokiraju rad ustanova kulture koji imaju profesionalne igračke ansamble i nepovoljni su za socijalni status igrača i opstanak umetničke igre u Srbiji. Rešavanje problema podrazumeva modifikovanje regulative od nivoa zakona, preko podzakonskih do akata ustanova kulture koji zapošljavaju igrače.

Prioritetnim problemima smatramo neodgovarajuća zakonska rešenja kada je u pitanju pravo igrača na odlazak u penziju, kao i mehanizme prekvalifikacije u srodna zanimanja, zatim socijalnu zaštitu igrača pri profesionalnim oboljenjima i povredama, kao i zakonsku regulativu za prestanak radnog odnosa. Rešavanjem ovih problema će se obezbediti slobodna radna mesta za zapošljavanje mladih igrača i mogućnost unapređenja umetničke igre na svim poljima.

Napominjemo da je u pozitivnim propisima zakonodavac predvideo starosne granice za poslove na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem kao meru za granicu radne sposobnosti (50 godina života za poslove baletskih igrača i 55 godina života za igrače narodne igre). U praksi radna sposobnost po pravilu opada u starosnoj dobi koja je manja od zakonom predviđene granice, ali se može razlikovati u pojedinačnim slučajevima.

U tom smislu se predloženim dopunama zakona predlaže da se dozvoli mogućnost da se poslodavac i zaposleni drugačije dogovore u odnosu na standardno rešenje iz zakona po kome radni odnos zaposlenima u ustanovama kulture kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, prestaje po sticanju prava na starosnu penziju po propisima koji regulišu tu oblast primarno. Od velikog značaja za profesiju je da igrači koji iz tog razloga nisu u mogućnosti da obavljaju posao, imaju alternativu koja ne ugrožava njihovu egzistenciju.

Shodno navednom, dopune Zakona o kulturi kojima se posebno reguliše radno pravni položaj igrača predstavlja bolje rešenje od zadržavanja postojećeg stanja, (tj.status quo stanja - ne menjanja važećeg Zakona o kulturi), jer će se ovim putem po prvi put na sistemskim temeljima realizovati ciljevi koji se žele postići predloženim dopunama zakona koje se pre svega odnose na:

-           poboljšanje socijalne sigurnosti igrača i

-           održiv sistem smene generacija koji obezbeđuje stabilan i kvalitetan proces rada ustanova, unapređenje kadrovskih kapaciteta umetničke igre, kao i utvrđivanje mehanizama prekvalifikacije i međuresorne razmena kadrova (kultura i prosveta).

Imajući u vidu zakonom utvrđenu obavezu vođenja registra reprezentativnih udruženja i lica koja samostalno obavljaju delatnosti u kulturi, čime je uspostavljen pravni osnov za obradu podataka o ličnosti sadržanih u tim registrima, bilo je neophodno propisati i svrhu i ograničenja obrade tih podataka saglasno odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, što za krajnji cilj ima poštovanje prava pojedinaca vezanih za zaštitu podataka o njihovoj ličnosti. Posebno napominjemo da dopune ovog zakona kojima se dodatno reguliše procedura vođenja različitih registara u kulturi, neće stvoriti dodatne troškove, jer ovi registi već postoje, s tim što se ovim putem povećava njihova dostupnost zainteresovanim licima shodno novim tehnološkim mogućnostima vezanim za veoma aktuelan i sve više primenjiv projekat korišćenja e-uprave među najširim slojevima stanovništva, koji u krajnjoj liniji i donosi finansijske uštede s obzirom na dostupnost informacija sa sopstvenog računara i bez korišćenja "šalterskih usluga".

Zakon o kulturi reguliše i pitanje vezano za uplatu doprinosa za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje za koje se sredstva obezbeđuju iz budžeta autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave i to preko reprezentativnih udruženja. Međutim, osnovni zakon kojim se sistemski reguliše ova materija jeste Zakon o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, prepoznaje samo pojam samostalnog umetnika kao korisnika ovih usluga, pa je shodno tome bilo potrebno da se po ovom pitanju iz Zakona o kulturi brišu stručnjaci u kulturi kao korisnici ovih usluga.

Zakon o kulturi, kroz njihovo nabrajanje, utvrđuje subjekte u kulturi koji su shodno tome i predmet regulacije ovog zakona. Dosadašnja praksa je pokazala da ovde nisu na jasan i sveobuhvatan način navedeni svi subjekte kulture, pa je bilo potrebno da se u tom smislu isti dopuni kroz nabrajanje novih kategorija koje se u tom smislu precizno definišu kao subjekti kulture. Napominjemo da je ovo pitanje važno i zbog činjenice da na javnim konkursima za finansiranje i sufnansiranje projekata u kulturi mogu učestvovati samo subjekti u kulturi, tako da se to sada omogućava i npr. onim pravnim licima u čijem sastavu se nalazi muzej ili zbirka, odnosno koji obavljaju poslove čuvanje kulturnih dobara vezanih za vršenje njihovih delatnosti, što do sada nije bilo moguće, kao i kulturnim centrima u našoj zemlji i inostranstvu. Takođe, napominjemo da činjenica da se u Zakonu o kulturi navode subjekti kulture koji nisu primarno regulisani ovim zakonom, ne utiče na njihovo regulisanje u nekim drugim zakonima (npr. zadužbine i fondacije se regulišu Zakonom o zadužbinama i fondacijama), već da je osnovna ideja da se u Zakonu o kulturi navedu oni subjekti koji se u nekoj meri bave i poslovima vezanim za kulturu, pa se shodno tome ovde prepoznaju kao subjekti kulture, bez ulaženja u njihovu statusnu regulaciju koja se vrši u drugim zakonima.

Deo Zakona o kulturi kojim se regulišu finansijske procedure, potrebno je izmeniti tako što će se postupci finansiranja i sufinansiranja programa i projekata u kulturi, ali i ustanova čiji su osnivači Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinice lokalne samouprave, precizirati i uskladiti sa drugim sistemskim zakonima iz oblasti finansija, što se pre svega odnosi na jasnije utvrđivanje obaveza osnivača i samih ustanova u ovoj proceduri. Takođe, shodno Zakonu o lokalnoj samoupravi potrebno je utvrditi da su organi jedinica lokalne samouprave nadležni za određivanje konkretnih kulturnih programa koji će se budžetski finansirati, Skupština grada ili opštine, a ne kao što je to bilo u Zakonu o kulturi do sada, gradonačelnici i predsednici opština. Takođe, praksa je pokazala da je u ovom zakonu potrebno jasno utvrditi pravni osnov za finansiranje rada svih komisija i radnih grupa Ministarstva kulture i informisanja, pokrajine i jedinica lokalne samouprave.

Da bi jedan sistemski zakon ostvario svoju osnovnu ulogu koja se odnosi na uspostavljanje pravnog osnova za potpunu i efikasnu regulaciju neke društvene oblasti, osim toga što je potrebno da sam tekst zakona bude kvalitetan, isto tako je neophodno i da se isti u punom kapacitetu primenjuje u svakom delu naše zemlje. Pokazalo se da Zakon o kulturi ima problem upravo u svojoj punoj i ujednačenoj primeni i da je jedan od osnovnih razloga za to, nedostatak kapaciteta zakonodavca da obezbedi da se to i dogodi. Taj nedostatak se ogleda najpre u činjenici da Zakon o kulturi ne predviđa inspekcijski nadzor nad svojom primenom, jer je utvrđena obaveza običnog nadzora, što u krajnjoj liniji ne predstavlja dovoljan pravni osnov za Ministarstvo kulture i informisanja da u punom kapacitetu kontroliše stepen primene ovog akta u praksi. U tom smislu se u ovom Predlogu zakona stvaraju uslovi za funkcionisanje inspekcijskog nadzora nad njegovom primenom, što će omogućiti Ministarstvu kulture i informisanja i organima pokrajine (u formi poverenih poslova), da u punom kapacitetu kontrolišu da li se i u kojoj meri ovaj zakon primenjuje u svakom delu naše zemlje, što je jedini način da se ostvare očekivani efekti u njegovoj primeni.

2. Razmatrane mogućnosti da se problem reši i bez donošenja propisa

U toku analize razmatrano je nekoliko relevantnih mogućnosti:

- status quo - ne menjanje važećeg Zakona o kulturi,

- donošenje novog zakona koji bi u potpunosti regulisao ovu oblast.

- izmene odnosno dopune Zakona o kulturi kojim bi se izvršila korekcija uočenih problema,

Prva opcija nije bila održiva iz razloga što nije moguće na drugi način rešiti probleme vezane za primenu pojedinih delova Zakona o kulturi, osim kroz njihovu izmenu i dopunu. Naime, praksa u primeni ovog zakona je pokazala gore navedene probleme koji su takvog karaktera da ih je jedino moguće regulisati kroz izmene i dopune ovog akta. Shodno tome, donošenje zakona o izmenama i dopunama važećeg Zakona o kulturi je neophodno i jedino moguće rešenje za sveobuhvatno regulisanje kulturnog sistema u cilju njegovog adekvatnog funkcionisanja.

Druga opcija nije neophodna jer nije potrebno menjati celokupnu materiju koja je regulisana Zakonom o kulturi, s obzirom da su u većoj meri delovi ovog sistema regulisani na način koji ne izaziva probleme u praksi, te je iz navedenih razloga celishodnije umesto donošenja novog zakona, donošenje njegovih izmena i dopuna.

3. Zašto je donošenje propisa najbolji način za rešavanje problema

Imajući u vidu da je Zakon o kulturi po prvi put uspostavio temelje za usaglašeno i ciljano regulisanje kompletnog sistema naše kulture, veoma je bitno da se, na osnovama iskustva u njegovoj dosadašnjoj primeni, nastavi sa daljim uređenjem oblasti kulture kroz adekvatnu primenu dobrih zakona i podzakonskih akata. Imajući u vidu da postoji opšta saglasnost stručne i laičke javnosti o potrebi rešavanja svih uočenih problema u kulturi kroz institucije sistema, smatramo da je najprimereniji način za ovu proceduru vezan za donošenje Zakona o izmenama i dopunama zakona o kulturi, kojim bi se ciljano menjali oni delovi zakona za koje postoji mišljenje da zahtevaju drugačiji sistem regulacije, čime će se podići nivo funkcionisanja celokupnog sistema naše kulture.

Izvor: Vebsajt Narodne skupštine, 31.12.2019.