Zastava Bosne i Hercegovine

U PRIPREMI IZMENE NAČINA UTVRĐIVANJA POREZA NA IMOVINU


Način utvrđivanja poreza na imovinu mogao bi uskoro da se promeni. Beograd je započeo pilot-projekat na Vračaru i Savskom vencu sa idejom da se ovaj namet određuje preciznije, za svaku zgradu ponaosob. Ukoliko se nadležnima dopadne, nova metodologija će zaživeti u čitavoj prestonici. Stručnjaci objašnjavaju da je detaljnije utvrđivanje osnovice pravednije, ali da predloženi sistem nosi rizik.

Od pre nekoliko godina, osnovica za plaćanje poreza u Srbiji se određuje na osnovu tržišne cene kvadrata u okolini. Konačan zbir zavisi od starosti objekta, broja stanara, ali i činjenice da li je to jedina ili peta nekretnina istog vlasnika. Upućeni napominju da je mana postojećeg načina utvrđivanja osnovice poreza na imovinu to što je zasnovan na širim zonama.

- Osnovica se određuje prema ceni kvadrata u prometu - objašnjava ekonomista Saša Ranđelović. - Postoji rizik ako su te zone preširoke. Na primer, ukoliko bi u istoj zoni bili Banovo brdo i Železnik, postojao bi rizik da je nekima vrednost nekretnine potcenjena, a nekima precenjena. Ono što smo mogli da saznamo o pilot-projektu iz medija jeste da je ideja da se te zone suze. Odnosno da se osnovice poreza na imovinu određuju prema ceni kvadrata u toj ili eventualno susednoj zgradi. To koncepcijski nije loša ideja, pretpostavlja pravičnije određivanje poreza. Postoje, međutim, izvesni rizici u primeni. Šta će se dešavati ukoliko u zgradi i okolini nije bilo prodaje stanova? Da li će se tada angažovati profesionalni procenitelji i ko će snositi trošak? Verovatno gradska uprava. Ako bi se ti rizici izbegli, to bi moglo da bude dobro rešenje.

U Srbiji se već nekoliko godina sprovodi projekat čiji je cilj bolja naplata poreza. Nemačka organizacija GIZ započela ga je u opštinama Istočne Srbije, a danas se švajcarski projekat "Reforma poreza na imovinu" vodi u 44 opštine u Srbiji. Cilj je da se poveća obuhvat naplate. Direktor ovog projekta Aleksander Grunauer veruje da bi sistem u kome se svaka nepokretnost procenjuje zasebno bio pravedniji. Pitanje je da li je to u praksi moguće.

- Pri određivanju visine poreza na imovinu sada se u obzir uzimaju tri faktora, starost nekretnine, površina i lokacija gde se nalazi - objašnjava Grunauer. - Smatram da kada se što više detalja prilikom procene uzima u obzir veća je i verovatnoća da će se dobiti pravednija, "fer" cena poreza. Pilot-projekat koji sada sprovodi grad Beograd na opštinama Vračar i Savski venac može biti održiv ako bude imao dovoljno ljudskih i finansijskih kapaciteta. Ovakav način obračuna poreza je investicija, i mislim da sada niko ne može da kaže da će takav način obračuna doneti više ili manje para u gradsku kasu, ali će biti pravedniji za građane.

Stručnjaci za promet nekretnina, međutim, pojašnjavaju da je precizno određivanje vrednosti nekretnine teško. Nemoguće je pod istu "kapu" svesti sve stanove u jednoj zgradi. Ispod iste fasade mogu biti vredne, ali i nekretnine načete zubom vremena.

- Osnovno je pitanje koliko ljudi je potrebno da bi se procenila realna vrednost na hiljade stanova u Beogradu? Za to je potrebna armija ljudi, poput onih anketara koji idu po stanovima za vreme popisa - kaže Kaća Lazarević, iz agencije za nekretnine iz Beograda. - Svuda u svetu je čovek oslobođen ili ima znatno smanjenje poreza na imovinu za stan u kojem živi. Kod nas, po mom mišljenju, nije visoka vrednost poreza na imovinu za stare stanove, ali za nove je on vrlo visok. Bez obzira na to što se taj porez plaća u četiri rate treba imati u vidu da je veliki broj novih stanova kupljen iz kredita i da vlasnici imaju i obavezu plaćanja rate. Vrednost stana nikako ne može da se proceni po izgledu zgrade. Evo vam konkretan primer: u istoj zgradi postoji stan potpuno ruiniran, kroz čije prozore uleću golubovi, i stan iste površine u koji su vlasnici uložili 100.000 evra. Njihova tržišna vrednost nikako ne može da bude ista.

U Švajcarskoj, odakle Aleksandar Grunauer dolazi, svaku nekretninu procenjuje procenitelj i na osnovu toga se plaća porez.

- On ne dolazi svake godine, nego jednom u pet, osam, 10 godina, ali tada se gleda da li je u kući bilo nekih značajnijih promena, većih ulaganja i da li je to podiglo vrednost kuće. Ako jeste, i porez je veći - kaže Grunauer.

Građanima prestonice porez za 2019. godinu ne sme da bude veći nego u 2018. godini, smatraju eksperti. Ovaj namet u Srbiji dostigao je iznos preko koga ne bi trebalo da ide. - Ako se poredimo sa zemljama istočne i centralne Evrope, nema tu mnogo prostora - kaže Saša Ranđelović. - Moglo bi se reći da postoji malo fiskalnog prostora u slučaju poreza na nasleđe i poklon, koji se tretiraju istim zakonom.

Izvor: Vebsajt Novosti, D. I. K. - S. B., 30.12.2018.
Naslov: Redakcija