Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

OBEZBEDITI VEĆU JAVNOST U RADU USTAVNOG SUDA


Iskreno mislim da se Ustavni sud Srbije (USS) u tumačenju i zaštiti Ustava, kroz ustavne žalbe, normativnu kontrolu i druga pitanja iz svoje nadležnosti, trudi da zaštiti najviši pravni akt u državi i ljudska prava građana. Imajući u vidu kakvo dejstvo njegove odluke treba da izazovu i kakva je refleksija tih odluka prema društvenom okruženju, smatram da je potrebno da obezbedi veću javnost u radu, kao i da bi bilo korisno da u objektivnoj i ozbiljnoj proceni uzima u obzir kritike, sugestije i primedbe argumentovane stručne i druge ozbiljne javnosti. Naravno, korekcije mora da iznedri sam Ustavni sud. Jer, sve to dovodi do zajedničkog cilja - boljeg tumačenja Ustava, kaže za Danas Pravo Mirjana Rašić, bivša sutkinja Ustavnog suda Srbije.

  • Poslednjih godina se dosta bavite pitanjem ljudskih prava, pa kako ocenjujete rad USS kada je reč o ovoj oblasti?

- Najpre bih rekla da u Srbiji još uvek ne postoji dovoljno razvijena svest o ljudskim pravima. A ocena polazi iz ugla koji USS u toj oblasti ima, a koji mu je dat Ustavom. Ljudska prava se Ustavom štite tako što se za proklamovana prava i vrednosti obezbeđuje mehanizam primene istih, a u slučaju uskraćivanja i kršenja predviđa i ostvaruje efikasan mehanizam zaštite. Što se te vizure tiče, imam utisak da je USS na dobar način ocenjivao i normativne akte i akte koje donosi izvršna vlast. Takođe, ustavna žalba je jako značajna za formiranje kulture odnosa prema ljudskim pravima - i pojedinaca koji smatraju da su im prava povređena, ali i svih ostalih. USS se, inače, u odlukama trudi da uvažava stavove i tumačenja Evropskog suda za ljudska prava, što je dobro, jer su opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava i potvrđeni međunarodni ugovori sastavni deo pravnog poretka Srbije. Ono do čega sam došla, čitajući odluke, jeste da USS manje ili više ipak daje i neku svoju notu i, u odnosu na sud u Strazburu, daje i kreativni aspekt sa stanovništva naših uslova i pravnog poretka.

  • Mi smo, inače, prvi po broju predstavki pred sudom u Strazburu...

- Ne čudi, jer je naša država u tranziciju krenula u uslovima koji su u zaostatku u odnosu na ostale države u regionu. Ako bismo gledali ostale republike nekadašnje SFRJ, u kojima je vladao isti pravni sistem, onda možemo reći da je Srbija bar deceniju u zaostatku. Taj zaostatak još uvek vučemo.

  • Na kom primeru se to, gledajući s pravnog aspekta, vidi?

- Recimo, ustavna žalba je uvedena tek Ustavom iz 2006. godine. Postojala je i u saveznom Ustavu iz 1992, ali nije bila ovako postavljena i primenjivana.

USS još uvek nije bio u prilici da odlučuje o nekim, uslovno rečeno, kontroverznim pitanjima, kao što su, recimo, istopolni brakovi ili abortusi, pa da li očekujete da, kada do toga dođe, bude većih sporenja?

- Mislim da ne bi trebalo. Ali ovim pitanjima se mora pristupiti temeljno. Svi aspekti tih pitanja - istorijski, medicinski, socijalni - moraju biti dobro razrađeni. Takođe, USS može da organizuje javne rasprave na koje će pozvati stručnjake iz različitih oblasti i takva praksa je ranije postojala. S druge strane, važna je kompetentnost i težina stručnjaka koji se pozivaju da daju svoj doprinos i mišljenje o pitanju o kojem se raspravlja.

  • Ustavnom sudu se zamera da je jako spor u ocenjivanju ustavnosti predmeta, pa se tako dešava da se neustavni članovi važnih zakona godinama primenjuju...

- Možda bi USS, imajući u vidu veliki broj predmeta i druge subjektivne i objektivne faktore zaostalih nerešenih predmeta, trebalo mudrije da određuje prioritete u odlučivanju. Podsetimo se, USS je u jednom trenutku skoro prestao da funkcioniše, što ga je dodatno usporilo. Od 2006. do 2007. nisu bile izabrane sudije, a onda je sud konstituisan sa dve trećine sudija. Takođe, po Ustavu je bilo predviđeno da se o svim pitanjima odlučuje na plenarnoj sednici sa 15 sudija, pa se tek Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu došlo do velikih i malih veća. Jer, zamislite da se o svim inicijativama za ocenu ustavnosti - a njih može svako podneti - kao i o mnogim drugim ustavnopravnim pitanjima, odlučuje na plenarnim sednicama. I to je usporilo USS.

  • Dakle, potrebno je brže reagovanje suda?

- Reagovanje na vreme je deo vladavine prava. Generalno, ne samo od strane USS. Ali izvesno je da USS ima najznačajniju ulogu u očuvanju vladavine prava.

  • Pojedine odluke ovog suda su koincidirale sa određenim dešavanjima na političkoj sceni. Da li se tu može videti politički uticaj na sud?

- Objektivni uslovi diktiraju da USS ima i političko dejstvo. Ovde je, međutim, ključno pitanje da li će sud biti nezavisan. Samo biće nezavisnosti suda nije prosta deklaracija pozicije USS u Ustavu. Nezavisnost suda je bazično jemstvo bez koga se sve Ustavom proklamovane vrednosti i garancije ne mogu suštinski pretočiti u život i štititi u slučajevima povreda. Sve to zavisi od integriteta suda i sudija. Lično mislim da se USS dosad u svojim odlukama trudio da se odupre bilo kakvim pritiscima.

  • Smatrate, dakle, da je sud potpuno nezavisan?

- Nisam primetila da je USS u vitalnim pitanjima ljudskih prava pokazao pristrasnost.

  • Neretko se dešava da određeni broj sudija izdvaja mišljenje...

- Da, primetila sam da određeni broj sudija izdvaja mišljenje i daje obrazloženje, što dovoljno govori o njihovom integritetu i uopšte o tome da unutar suda svako brani svoj stav. Pa, i u sudu u Strazburu ima sudija koje izdvajaju mišljenje. U izdvojenim mišljenjima se vrlo često mogu naći validni argumenti.

  • Da li bi USS trebao da bude otvoreniji za javnost?

- Podržavam javnost u radu suda. Mislim da transparentnost i javnost nisu tu da bi se kontrolisao sud, već se javnosti - građanima, medijima, kritičkoj i stručnoj javnosti - omogućuje dostupnost koja samim tim garantuje objektivniji pristup i formira odnos prema ustavnim vrednostima koje je interpretirao USS u svojim odlukama. Tako se podiže prag svesti o tim pitanjima i formira kultura odnosa prema Ustavnom sudu, odnosno prema ljudskim pravima i vrednostima koje taj sud treba da štiti. Istovremeno, na taj način se jača autoritet suda i smanjuje prostor pogrešnim i malicioznim tumačenjima sudskih odluka. Inače, dok sam, od 2001. do 2005. godine, bila sudija USS, svaka sednica je bila otvorena za medije. Moje iskustvo u vezi sa tim je bilo dobro. Jer, sudija je morao biti apsolutno pripremljen da bi pred medijima podigao ruku „za“ ili „protiv“ predložene odluke.

Primer Finske poučan za Srbiju

  • U skupštini se često usvajaju zakoni koji u pojedinim delovima nisi u skladu sa Ustavom. Da li USS tu može nešto preventivno da uradi?

- Ustavni sud nije ovlašćen da pre izglasavanja zakona interveniše svojom odlukom. Ustavom je predviđena mogućnost ocene ustavnosti zakona pre njegovog stupanja na snagu tj. izglasanog zakona koji još nije ukazom proglašen i to na zahtev jedne trećine narodnih poslanika. Ovakav zahtev od stupanja na snagu Ustava nije podnet. Kod pitanja šta uraditi pre usvajanja zakona navela bih primer Finske, koja nema ustavni sud nego funkciju zaštite ustavnih vrednosti vrši njihov vrhovni sud. Međutim, Finska ima telo, sastavljeno od dvadesetak najkompetentnijih i uglednih članova iz različitih oblasti prava, koje razmatra određene norme i daje sugestije, pa tek nakon toga određeni normativni akt ide u proceduru usvajanja. Meni se to dopada i mislim da bi dobro funkcionisalo i u Srbiji. Ne bi dolazilo do usvajanja neustavnih normi.

Izvor: www.danas.rs, Boban Karović