Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O MALOLETNIM UČINIOCIMA KRIVIČNIH DELA I ZAŠTITI MALOLETNIH LICA U KRIVIČNOM POSTUPKU - TEKST PROPISA


NACRT ZAKONA O MALOLETNIM UČINIOCIMA KRIVIČNIH DELA IZAŠTITI MALOLETNIH LICA U KRIVIČNOM POSTUPKU

Deo prvi

UVODNE ODREDBE

Predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom bliže se uređuju odredbe materijalnog krivičnog prava koje se primenjuju prema maloletnim učiniocima krivičnih dela, organi koji ga primenjuju, krivični postupak i izvršenje krivičnih sankcija prema maloletnim učiniocima krivičnih dela, kao i zaštita maloletnih lica koja su oštećenau krivičnom postupku.

Cilj postupka prema maloletniku

Član 2.

Odredbe ovog zakona primenjuju se tako da se u zakonito i pravično sprovedenom krivičnom postupku, maloletnom učiniocu krivičnog dela (u daljem tekstu: maloletniku) izrekne krivična sankcija koja obezbeđuje ostvarivanje njegovog najboljeg interesa, ili da se takav interes maloletnika ostvari nevođenjem krivičnog postupka prema njemu, odnosno obustavom već pokrenutog postupka prema maloletniku onda kada to nalažu razlozi celishodnosti, kada se takvo krivično negonjenje maloletnika ili takva obustava postupka prema njemu može usloviti ispunjavanjem određenih obaveza od strane maloletnika, a što se čini:

1) uz poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje za maloletnike ne smeju biti manje od onih koje imaju punoletni učinioci krivičnih dela;

2) uz uvažavanje najboljih interesa maloletnih učinilaca, vodeći računa o težini krivičnog dela, zrelosti maloletnika, stepenu razvoja, sposobnostima, sklonostima i drugim bitnim ličnim okolnostima;

3) bez diskriminacije po bilo kom osnovu, poput rase, pola, boje kože, jezika, religije, seksualnog opredeljenja, političkog i drugog mišljenja, nacionalnog i socijalnog porekla, imovnog stanja ili drugog svojstva;

4) uz uvažavanje prava maloletnih učinioca da svoje mišljenje slobodno izraze, neposredno ili preko zastupnika, odnosno odgovarajućeg organa;

5) uz uzimanje u obzir mišljenja i stava maloletnika u stvarima i postupcima propisanim ovim zakonom;

6) uz izbegavanje određivanja pritvora i drugih ograničenja lične slobode maloletnika, kao i uz određivanje pritvora, samo kada je neophodan, ako se ne može zameniti drugim blažim merama i u najkraćem mogućem trajanju;

7) uz davanje prevage posredovanju i izbegavanju klasičnog načina rešavanja krivične stvari, onda kada se nepokretanjem krivičnog postupka prema maloletniku ili obustavom već pokrenutog postupka, drugim odgovarajućim merama mogu postići društveno opravdani ciljevi, kako prema maloletniku, tako i u odnosu na oštećenog krivičnim delom, kao i radi stvaranja uslova za skladnije odnose u lokalnoj zajednici;

8) uz poštovanje prava na privatnost maloletnika tokom celokupnog toka krivičnog postupka;

9) uz davanje prednosti krivičnim sankcijama i drugim merama koje se ne izvršavaju u zavodskim uslovima, kao i uz svođenje na nužno minimalno trajanje zavodske krivične sankcije, onda kada je s obzirom na težinu krivičnog dela, lične i porodične prilike maloletnika, njegov stav prema oštećenom i ostale bitne okolnosti, neophodno da se maloletniku izrekne takva krivična sankcija;

10) uz nastojanje da se jačaju sposobnosti svih subjekata koji postupaju prema maloletnicima u krivičnom postupku i tokom izvršenja krivičnih sankcija i mera; kao i uz davanje posebnog značaja obuci i specijalizaciji, korišćenju naučnih i stručnih iskustava i učenja iz različitih oblasti koje su bitne za prava deteta i prestupništvo maloletnika i uz pristup koji podrazumeva saradnju između različitih organa i organizacija koji se staraju o dobrobiti zaštite dece i maloletnika (u daljem tekstu: maloletna lica), kako bi se obezbedilo trajno staranje u odnosu na maloletnike prema kojima se vodi krivični postupak, izvršavaju krivične sankcije ili druge mere, a da bi se na takav način obezbedilo uklapanje maloletnika u društvo, te odgovarajućim vaspitnim uticajem sprečilo da ponovo čine krivična i druga kažnjiva dela.

Primena zakona na punoletna lica

Član 3.

Odredbe ovog zakona primenjuju se i na punoletna lica kad im se sudi za krivična dela koja su učinila kao maloletnici, a ispunjeni su uslovi koje predviđa ovaj zakon, kao i na lica koja su krivično delo učinila kao mlađi punoletnici.

Isključenje vođenja krivičnog postupka prema deci

Član 4.

Prema licu koje u vreme izvršenja protivpravnog dela, u zakonu predviđenog kao krivično delo, nije navršilo 14 godina, ne može se voditi krivični postupak.

Uzrast učinioca

Član 5.

Maloletnik je lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo 14, a nije navršilo 18 godina.

Mlađi maloletnik je lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo 14, a nije navršilo 16 godina.

Stariji maloletnik je lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo 16, a nije navršilo 18 godina.

Mlađe punoletno lice je lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo 18, a u vreme suđenja nije navršilo dvadeset jednu godinu i ispunjava ostale uslove iz člana 42. ovog zakona.

Primena odredaba drugih zakona

Član 6.

Prema maloletnim učiniocima krivičnih dela i maloletnim licima u krivičnom postupku, primenjuju se odredbe ovog zakona, a ako tim odredbama nije nešto propisano, primenjuju se odredbe Krivičnog zakonika, zakona koji uređuje krivični postupak, zakona koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, kao i krivičnopravne odredbe drugih zakona, koje nisu u suprotnosti da odredbama ovog zakona.

Deo drugi

KRIVIČNOPRAVNE ODREDBE O MALOLETNICIMA

I. ODREDBE MATERIJALNOG KRIVIČNOG PRAVA

1. Vaspitni nalozi

Opšta pravila

Član 7.

Prema maloletnom učiniocu krivičnog dela mogu se primeniti jedan ili više vaspitnih naloga za krivično delo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do osam godina.

Uslovi za primenu vaspitnog naloga su: priznanje krivičnog dela od strane maloletnika koje je potkrepljeno i drugim dokazima, okolnosti pod kojim je to krivično delo učinjeno, koje opravdavaju primenu vaspitnog naloga, pristanak maloletnika na primenu vaspitnog naloga i odnos prema krivičnom delu i oštećenom, iz kojeg proizlazi opravdanost vaspitnog naloga.

Priznanje maloletnika iz stava 2 ovog člana može biti dato prilikom saslušanja maloletnika koje sprovodi organ postupka, kada se ono unosi u zapisnik ili davanjem izjave javnom tužiocu za maloletnike, odnosno u postupku pred sudijom za maloletnike.

Svrha vaspitnih naloga

Član 8.

Svrha vaspitnih naloga je da se ne pokreće krivični postupak prema maloletniku ili da se obustavi postupak, odnosno da se primenom vaspitnog naloga utiče na pravilan razvoj maloletnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična dela.

Vrste vaspitnih naloga

Član 9.

Vaspitni nalozi su:

1) poravnanje sa oštećenim kako bi se izmirenjem maloletnika sa oštećenim, naknadom štete, radom maloletnika ili na drugi način u celini ili delimično otklonile posledice krivičnog dela;

2) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao;

3) obavljanje, bez naknade, poslova socijalnog, humanitarnog, komunalnog ili ekološkog sadržaja;

4) pohađanje kurseva ili priprema i polaganje ispita kojima se proverava određeno znanje;

5) uključivanje u određene sportske aktivnosti;

6) podvrgavanje odgovarajućem ispitivanju i odvikavanju od upotrebe alkoholnih pića i zabranjenih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci;

7) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, savetovalištu ili drugoj ovlašćenoj organizaciji.

Izbor vaspitnog naloga

Član 10.

Pri izboru vaspitnog naloga uzima se u obzir interes maloletnika i interes oštećenog.

Primena vaspitnog naloga ne treba da ometa školovanje ili zaposlenje maloletnika.

Vaspitni nalog može da traje najduže šest meseci, a u tom roku može se zameniti drugim vaspitnim nalogom ili ukinuti.

Izbor i primenjivanje vaspitnog naloga vrši se u saradnji sa roditeljima, usvojiteljem ili starateljem maloletnika i nadležnim organom starateljstva.

Evidencija i statistika vaspitnih naloga

Član 11.

Organ koji je odredio vaspitni nalog o njemu vodi posebnu evidenciju.

Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži:

1) podatke o licu kome je vaspitni nalog izrečen i prema kome je vaspitni nalog primenjen;

2) naziv organa koji je izrekao vaspitni nalog i koji nadzire njegovu primenu;

3) naziv organa koji primenjuje vaspitni nalog, kao i podatke o licu kojem je poverena primena vaspitnog naloga;

4) podatke o vrsti i trajanju vaspitnog naloga;

5) druge podatke od značaja za primenu vaspitnog naloga.

Podaci o određenim i primenjenim vaspitnim nalozima, mogu se dati samo sudu, javnom tužilaštvu i organu starateljstva.

Statistiku o vaspitnim nalozima koji su određeni i primenjeni na teritoriji Republike Srbijevodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Statistika iz stava 4. ovog člana sadrži:

1) podatke o vrsti krivičnih dela za koje je vaspitni nalog određen;

2) podatke o ukupnom broj maloletnika kojima je određen vaspitni nalog;

3) ukupan broj maloletnika prema kojima je primenjen vaspitni nalog;

4) podatke o starosnoj i polnoj struktura maloletnika kojima je određen, odnosno prema kojima je primenjen vaspitni nalog;

5) ukupan broj određenih vaspitnih naloga klasifikovanih po organu koji ih je izrekao;

6) podatke o vrsti vaspitnih naloga i njihovom vremenu trajanja.

U cilju vođenja statistike o vaspitnim nalozima, organ koji vodi posebnu evidenciju iz stava 1. ovog člana dužan je da ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa dostavlja podatke iz posebne evidencije, u kojima se ne smeju navoditi i podaci o ličnosti maloletnika, kojima bi se mogao otkriti njegov identitet.

Obrazac na kome se vodi posebna evidencija vaspitnih naloga propisuje se aktom ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

Obrazac na kome se vodi statistika o vaspitnim nalozima, način dostavljanja podataka za potrebe statistike i način vođenja statistikebliže se uređuje aktom ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

2. Krivične sankcije

a) Vrste krivičnih sankcija

Član 12.

Maloletnicima za učinjena krivična dela mogu se izreći vaspitne mere, kazna maloletničkog zatvora i mere bezbednosti predviđene Krivičnim zakonikom, osim mere bezbednosti zabrane vršenja poziva, delatnosti ili dužnosti i mere bezbednosti javnog objavljivanja presude.

Mlađim maloletnicima mogu se izreći samo vaspitne mere.

Svrha vaspitnih mera i kazne maloletničkog zatvora

Član 13.

U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija propisane Krivičnim zakonikom, svrha krivičnih sankcija prema maloletnicima je da se nadzorom, pružanjem zaštite i pomoći, kao i obezbeđivanjem opšteg i stručnog osposobljavanja utiče na razvoj i jačanje lične odgovornosti maloletnika, na vaspitavanje i pravilan razvoj njegove ličnosti, kako bi se obezbedilo da ubuduće ne vrši krivična dela.

b) Vaspitne mere

Vrste vaspitnih mera

Član 14.

Vaspitne mere su:

1) mere upozorenja i usmeravanja: sudski ukor i posebne obaveze;

2) mere pojačanog nadzora: pojačan nadzor od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja, pojačan nadzor u drugoj porodici, pojačan nadzor od strane organa starateljstva, pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika;

3) zavodska mera - upućivanje u vaspitno-popravni dom.

Mere upozorenja i usmeravanja izriču se kad je potrebno i dovoljno takvim merama uticati na ličnost maloletnika i njegovo ponašanje.

Mere pojačanog nadzora izriču se kad za vaspitavanje i razvoj maloletnika treba preduzeti mere uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć, a nije potrebno maloletnikovo potpuno odvajanje iz sredineu kojoj živi.

Zavodska mera izriče se prema maloletniku prema kome treba preduzeti mere vaspitavanja, lečenja i osposobljavanja uz njegovo potpuno odvajanje iz sredine u kojoj živi, radi vršenja pojačanog uticaja na maloletnika. Zavodska mera izriče se kao poslednje sredstvo i može trajati, u granicama određenim ovim zakonom, samo koliko je potrebno da bi se ostvarila svrha vaspitnih mera.

Izbor vaspitne mere

Član 15.

Pri izboru vaspitne mere sud će posebno uzeti u obzir uzrast i zrelost maloletnika, druga svojstva njegove ličnosti, težinu dela, pobude iz kojih je delo učinio, sredinu i prilike u kojima je živeo, ponašanje posle učinjenog krivičnog dela, a posebno, da li je sprečio ili pokušao da spreči nastupanje štetne posledice, naknadio ili pokušao da naknadi pričinjenu štetu, da li je prema maloletniku ranije bila izrečena krivična ili prekršajna sankcija, kao i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja za izricanje one mere kojom će se najbolje postići svrha vaspitnih mera.

Sudski ukor

Član 16.

Sudski ukor se izriče ako se iz odnosa maloletnika prema učinjenom krivičnom delu i njegove spremnosti da ubuduće ne čini krivična dela može zaključiti da ga je dovoljno samo prekoriti.

Pri izricanju sudskog ukora sud će maloletniku ukazati na neprihvatljivost njegovog postupka i predočiti da mu može biti izrečena druga sankcija ako ponovo učini krivično delo.

Posebne obaveze

Član 17.

Sud maloletniku može izreći jednu ili više posebnih obaveza, ako oceni da je odgovarajućim zahtevima ili zabranama potrebno uticati na maloletnika i njegovo ponašanje.

Sud može maloletniku izreći obavezu:

1) da se izvini oštećenom;

2) da u okviru sopstvenih mogućnosti naknadi štetu koju je prouzrokovao;

3) da redovno pohađa školu ili ne izostaje sa posla;

4) da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima;

5) da se, bez naknade, uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove socijalnog, humanitarnog, komunalnog ili ekološkog sadržaja;

6) da se uključi u određene sportske aktivnosti;

7) da se podvrgne odgovarajućem ispitivanju i odvikavanju od upotrebealkoholnih pića i zabranjenih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci;

8) da se uključi u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi ili savetovalištu i da postupa po programima rada koji su za njega sačinjeni u tim ustanovama;

9) da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje ili da se priprema i polaže ispite kojima se proverava određeno znanje;

10) da ne može da napusti mesto prebivališta ili boravišta, bez saglasnosti suda.

Prilikom izbora pojedinih obaveza sud će posebno voditi računa da one budu prilagođene ličnosti maloletnika i prilikama u kojima živi, odnosno ceniti njegovu spremnost da sarađuje u njihovom ostvarivanju.

Posebne obaveze iz stava 2. tač. 3) i 4) i tač. 6) do 10) ovog člana mogu se izreći u trajanju do jedne godine, s tim da sud može, dok traje izvršenje, izmeniti ili obustaviti njihovo izvršenje.

U okviru obaveze iz stava 2. tačka 2) ovog člana sud će odrediti visinu i način naknade štete radom maloletnika, i to najviše 60 časova u periodu od tri meseca, koliko može trajati ova posebna obaveza, ali tako da taj rad ne ometa školovanje ili zaposlenje maloletnika.

U okviru obaveze iz stava 2. tačka 5) ovog člana maloletnik može raditi najviše 120 časova u periodu od šest meseci, koliko može trajati ova posebna obaveza, ali tako da taj rad ne ometa njegovo školovanje ili zaposlenje.

Nadzor nad izvršenjem posebnih obaveza vrši sud, s tim što o tome može tražiti izveštaj i mišljenje organa starateljstva.

Kada izriče ovu vaspitnu meru, sud će maloletnika upozoriti da mu u slučaju neispunjenja jedne ili više posebnih obaveza one mogu biti zamenjene nekom drugom obavezom, odnosno drugom vaspitnom merom.

Pojačan nadzor od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja

Član 18.

Meru pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojitelj ili staratelja sud će izreći ako su roditelji, usvojitelj, odnosno staratelj propustili da vrše potrebnu brigu i nadzor nad maloletnikom, a u mogućnosti su da ovakvu brigu i nadzor vrše i to se od njih može s osnovom očekivati.

Mera iz stava 1. ovog člana može da traje najmanje šest meseci, a najviše dve godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

Kad sud izrekne meru iz stava 1. ovog člana daje roditelju, usvojitelju, odnosno staratelju potrebna uputstva i nalaže mu određene dužnosti koje treba da preduzme za vaspitavanje maloletnika, njegovo lečenje i otklanjanje štetnih uticaja na njega.

Pri izricanju mere iz stava 1. ovog člana sud će odrediti da organ starateljstva proverava njeno izvršenje i ukazuje pomoć roditelju, usvojitelju ili staratelju.

Pojačan nadzor u drugoj porodici

Član 19.

Ako roditelj, usvojitelj, odnosno staratelj maloletnika nisu u mogućnosti da nad njim vrše nadzor ili ako se to od njih ne može s osnovom očekivati, maloletnik će se smestiti u drugu porodicu koja je voljna da ga primi i koja ima mogućnosti da nad njim vrši pojačan nadzor.

Pri izricanju mere iz stava 1. ovog člana sud će odrediti da organ starateljstva proverava njeno izvršenje i ukazuje pomoć porodici u koju je maloletnik smešten.

Mera pojačanog nadzora u drugoj porodici može da traje najmanje šest meseci, a najviše dve godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku. Izvršenje ove mere obustaviće se kada roditelji, usvojitelj, odnosno staratelj maloletnika steknu mogućnost da nad njim vrše pojačan nadzor ili kada prema rezultatu izvršenja mere prestane potreba za pojačanim nadzorom.

Pojačan nadzor od strane organa starateljstva

Član 20.

Ako roditelji, usvojitelj, odnosno staratelj maloletnika nisu u mogućnosti da vrše pojačan nadzor, a ne postoje uslovi za pojačan nadzor u drugoj porodici, maloletnik će se staviti pod nadzor organa starateljstva.

Mera iz stava 1. ovog člana može da traje najmanje šest meseci, a najviše dve godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

Dok traje mera iz stava 1. ovog člana maloletnik ostaje kod svojih roditelja ili drugih lica koja ga izdržavaju, odnosno koja se o njemu staraju, a pojačan nadzor nad njim vrši određeno službeno lice organa starateljstva ili drugo stručno lice koje odredi organ starateljstva.

Organ starateljstva brine se o školovanju maloletnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom lečenju i sređivanju prilika u kojima živi.

Pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika

Član 21.

Meru pojačanog nadzora uz obavezu dnevnog boravaka u ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika, sud će izreći ako je uz neku od odgovarajućih vaspitnih mera pojačanog nadzora potrebno i angažovanje stručnih lica u posebnoj ustanovi koja se bavi vaspitavanjem i obrazovanjem maloletnika.

Mera iz stava 1. ovog člana može da traje najmanje šest meseci, a najviše dve godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

Dok traje ova mera maloletnik i dalje ostaje kod svojih roditelja ili drugih lica koja se o njemu staraju, a u toku dana provodi određeno vreme u ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika, ali tako da to ne ometa njegovo školovanje ili redovno odlaženje na posao. U takvoj ustanovi će se odgovarajućim vaspitnim i obrazovnim sadržajima uticati na budući život i ponašanje maloletnika u užoj i široj socijalnoj sredini. O izvršenju ove mere stara se organ starateljstva.

Posebne obaveze uz mere pojačanog nadzora

Član 22.

Uz vaspitnu meru pojačanog nadzora sud može maloletniku izreći jednu ili više posebnih obaveza iz člana 17. stav 2. ovog zakona.

Na trajanje posebnih obaveza koje se mogu izreći uz meru pojačanog nadzora primenjuju se odredbe člana 17. st. 4. do 6. ovog zakona, s tim da sud može u tom vremenu izmeniti ili obustaviti obaveze koje je izrekao.

Pri izricanju posebnih obaveza sud će posebno ukazati maloletniku i njegovim roditeljima, usvojitelju odnosno staratelju da se u slučaju neispunjenja ovih obaveza izrečena mera pojačanog nadzora može zameniti drugom vaspitnom merom.

Upućivanje u vaspitno-popravni dom

Član 23.

Sud će izreći meru upućivanja u vaspitno-popravni dom maloletniku prema kome, pored izdvajanja iz dotadašnje sredine, treba primeniti pojačane mere nadzora i posebne stručne programe vaspitavanja.

Pri odlučivanju da li će izreći meru iz stava 1. ovog člana sud će posebno uzeti u obzir raniji život maloletnika, težinu i prirodu učinjenog krivičnog dela i okolnost da li je prema maloletniku ranije bila izrečena neka krivična ili prekršajna sankcija.

Mera iz stava 1. ovog člana može da traje najmanje godinu dana, a najviše pet godina, s tim da sud svakih šest meseci razmatra da li postoje osnovi za obustavu izvršenja mere ili za njenu zamenu drugom vaspitnom merom.

U odluci kojom izriče meru iz stava 1. ovog člana, sud će odrediti trajanje mere, s tim da se najduže trajanje ove mere određuje na pune godine.

Uslovni otpust kod upućivanja u vaspitno-popravni dom

Član 24.

Maloletnika koji je u vaspitno-popravnom domu proveo najmanje godinu dana sud može uslovno otpustiti iz zavoda, ako se na osnovu uspeha postignutog u vaspitanju može osnovano očekivati da on neće ubuduće vršiti krivična dela i da će se u sredini u kojoj bude živeo dobro vladati.

Sud može odlučiti da se prema maloletniku dok traje uslovni otpust odredi neka mera pojačanog nadzora uz mogućnost primenjivanja jedne ili više odgovarajućih posebnih obaveza iz člana 17. stav 2.ovog zakona.

Uslovni otpust traje najduže do isteka zakonskog roka upućivanja u vaspitno-popravni dom, ako pre toga sud nije obustavio izvršenje vaspitne mere ili je zamenio drugom merom.

Ako za vreme trajanja uslovnog otpusta maloletnik učini novo krivično delo, ili ako određena mera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloletnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz meru pojačanog nadzora, sud može opozvati uslovni otpust. Vreme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se u zakonsko trajanje izrečene vaspitne mere.

Obustava izvršenja i zamena izrečene vaspitne mere drugom vaspitnom merom

Član 25.

Ako se posle donošenja odluke o izricanju posebne obaveze, mere pojačanog nadzora ili zavodske mere pojave okolnosti kojih nije bilo u vreme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a koje bi značajno uticale na izbor vaspitne mere, ili ako se odluka ne može izvršiti usled odbijanja maloletnika ili njegovih roditelja, usvojitelja, odnosno staratelja da postupe po izrečenoj meri ili po nalogu onoga ko meru izvršava ili ako nastupe druge okolnosti predviđene zakonom, a one bi bile od uticaja na donošenje odluke, sud može obustaviti izvršenje ili izrečenu meru zameniti merom posebnih obaveza, merom pojačanog nadzora ili zavodskom vaspitnom merom.

Ako za pojedine mere nije drugačije propisano, osim slučajeva iz stava 1. ovog člana, izvršenje posebnih obaveza, mere pojačanog nadzora ili zavodske mere može se, s obzirom na postignuti uspeh u vaspitavanju, obustaviti, a može se zameniti merom posebnih obaveza, merom pojačanog nadzora ili zavodskom vaspitnom merom kojom će se bolje postići svrha vaspitnih mera, s tim što se izvršenje mere upućivanja u vaspitno-popravni dom ne može obustaviti pre isteka roka od šest meseci.

Ponovno odlučivanje o vaspitnim merama

Član 26.

Ako je od pravnosnažnosti odluke kojom je izrečena neka od mera posebnih obaveza ili mera pojačanog nadzora proteklo više od šest meseci ili ako je od pravnosnažnosti odluke kojom je izrečena zavodska mera proteklo više od jedne godine, a izvršenje nije započeto, sud će ponovo ceniti potrebu izvršenja izrečene mere. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mera izvrši, ne izvrši ili da se zameni drugom merom.

Izricanje vaspitne mere za krivična dela u sticaju

Član 27.

Ako je maloletnik učinio više krivičnih dela u sticaju, a sud odluči da izrekne vaspitnu meru, ceniće jedinstveno sva dela i izreći će samo jednu vaspitnu meru, osim u slučaju predviđenom članom 22. stav 1. ovog zakona.

Sud će na isti način postupiti i ako se posle izrečene vaspitne mere utvrdi da je maloletnik pre ili posle njenog izricanja učinio drugo krivično delo.

Davanje podataka o izrečenim vaspitnim merama

Član 28.

Podaci o izrečenim vaspitnim merama mogu se dati na obrazložen zahtev samo sudu, javnom tužilaštvu, organizacionoj jedinici policije nadležnoj za suzbijanje maloletničke delinkvencije i organu starateljstva.

v) Kazna maloletničkog zatvora

Kažnjavanje starijih maloletnika

Član 29.

Starijem maloletniku koji je učinio krivično delo za koje je zakonom propisana kazna zatvora teža od pet godina, može se izreći kazna maloletničkog zatvora ako zbog visokog stepena krivice, prirode krivičnog dela, njegove težine i okolnosti pod kojima je učinjeno, ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu meru.

Maloletnički zatvor

Član 30.

Maloletnički zatvor ne može biti kraći od godinu dana ni duži od deset godina, a izriče se na pune godine i mesece.

Odmeravanje kazne maloletničkog zatvora

Član 31.

Sud će starijem maloletniku odmeriti kaznu maloletničkog zatvora u granicama koje su ovim zakonom propisane, imajući u vidu svrhu maloletničkog zatvora i uzimajući u obzir sve okolnosti propisane Krivičnim zakonikom koje utiču na visinu kazne, kao i stepen zrelosti maloletnika.

Starijem maloletniku za određeno krivično delo sud ne može izreći kaznu maloletničkog zatvora u trajanju dužem od propisane kazne zatvora za to delo, ali sud nije vezan za najmanju meru propisane kazne.

Odmeravanje kazne maloletničkog zatvora za krivična dela u sticaju

Član 32.

Ako stariji maloletnik učini više krivičnih dela u sticaju, a sud nađe da za svako krivično delo treba izreći kaznu maloletničkog zatvora, odmeriće po slobodnoj oceni za sva dela jednu kaznu u granicama određenim u članu 30. ovog zakona.

Ako sud nađe da bi za neko krivično delo u sticaju starijeg maloletnika trebalo kazniti, a za druga krivična dela izreći vaspitnu meru, za sva dela u sticaju izreći će samo kaznu maloletničkog zatvora.

Ako sud nađe da bi za neka krivična dela u sticaju trebalo izreći vaspitnu meru, a za druga kaznu zatvora, izreći će samo kaznu zatvora.

Sud će na način iz st. 1. do 3. ovog člana postupiti i u slučaju ako posle izrečene kazne utvrdi da je osuđeni pre ili posle njenog izricanja učinio drugo krivično delo.

Uslovni otpust kod kazne maloletničkog zatvora

Član 33.

Lice kome je izrečena kazna maloletničkog zatvora sud može uslovno otpustiti ako je izdržalo polovinu izrečene kazne, ali ne pre nego što je proteklajedna godina, ako se može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro ponašati i da neće vršiti krivična dela. Uz uslovni otpust sud može da odredi i neku od mera pojačanog nadzora uz mogućnost primenjivanja jedne ili više odgovarajućih posebnih obaveza iz člana 17. stav 2.ovog zakona.

Na opozivanje uslovnog otpusta shodno se primenjuju odredbe Krivičnog zakonika i člana 145. stav 4. ovog zakona.

Zastarelost izvršenja kazne maloletničkog zatvora

Član 34.

Kazna maloletničkog zatvora ne može se izvršiti ako je proteklo:

1) deset godina od osude na maloletnički zatvor preko pet godina;

2) pet godina od osude na maloletnički zatvor preko tri godine;

3) tri godine od osude na maloletnički zatvor preko jedne godine;

4) dve godine od osude na maloletnički zatvor od jedne godine.

Davanje podataka iz kaznene evidencije o osudama na kaznu maloletničkog zatvora

Član 35.

Podaci o osudi na kaznu maloletničkog zatvora ne mogu se dati nikome, osim u slučajevima predviđenim Krivičnim zakonikom.

Prestanak vaspitne mere usled izricanja kazne maloletničkog zatvora ili zatvora

Član 36.

Ako za vreme trajanja vaspitne mere sud izrekne kaznu maloletničkog zatvora ili zatvora, vaspitna mera prestaje kada osuđeni započne izdržavanje kazne.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, ako za vreme trajanja vaspitne mere upućivanje u vaspitno-popravni dom, sud izrekne kaznu maloletničkog zatvora ili zatvora, sud koji je izrekao vaspitnu meru će, pre isteka kazne, odlučiti da li će se nastaviti izvršenje vaspitne mere ili će se obustaviti njeno izvršenje.

Dejstvo vaspitnih mera i kazne maloletničkog zatvora

Član 37.

Vaspitne mere i maloletnički zatvor ne povlače pravne posledice koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava propisane Krivičnim zakonikom.

Lice prema kome se izvršava zavodska vaspitna mera, kao i lice koje izdržava kaznu maloletničkog zatvora ne može za to vreme vršiti izborne funkcije u državnim organima, organima teritorijalne autonomije, organima lokalne samouprave, organima upravljanja, poslovodnim organima ili drugim organima u preduzećima ili drugim organizacijama koje posluju državnom imovinom, odnosno organizacijama kojima je zakonom povereno vršenje određenih javnih ovlašćenja.

Rehabilitacija kod kazne maloletničkog zatvora

Član 38.

Odredbe Krivičnog zakonika o rehabilitaciji shodno se primenjuju i na maloletnike osuđene na kaznu maloletničkog zatvora.

g) Primena mera bezbednosti i evidencija i statistika o izrečenim krivičnim sankcijama

Izricanje mera bezbednosti maloletnicima

Član 39.

Mere bezbednosti mogu se izreći maloletnicima ako im je izrečena vaspitna mera ili kazna maloletničkog zatvora.

Mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi može se izreći samostalno, prema odredbama Krivičnog zakonika, uz shodnu primenu pravila postupka za izricenje mere bezbednosti koje su predviđene zakonom koji uređuje krivični postupak.

Evidencija i statistički podaci o izrečenim krivičnim sankcijama

Član 40.

Evidenciju o izrečenim krivičnim sankcijama vodi sud koji je sudio u prvom stepenu.

Evidencija iz stava 1. ovog člana vodi se u posebnom upisniku, u koji se unose sledeći podaci:

1) jedinstveni matični broj građana (JMBG), ime, ime jednog roditelja i prezime maloletnika;

2) dan, mesec, godina i mesto rođenja maloletnika;

3) adresa poslednjeg prebivališta ili boravišta maloletnika, podatak o nadležnom organu starateljstva;

4) ranije izrečena sankcija – označenje suda, broja predmeta, vrsta i trajanje sankcije i da li je sankcija izvršena;

5) vrsta izrečene sankcije, broj odluke suda i datum kada je odluka suda postala pravnosnažna;

6) datum početka izvršenja;

7) datum i razlog prestanka izvršenja sankcije;

8) napomene.

Statističke podatke o izrečenim i izvršenim vaspitnim merama i kazni maloletničkog zatvora za teritoriju Republike Srbije obrađuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Obrađuju se sledeći statistički podaci:

1) ukupan broj maloletnika kojima je izrečena krivična sankcija;

2) broj maloletnika prema kojima je vođen krivični postupak, prema pojedinim krivičnim delima;

3) ukupan broj posebnih mera koje su izrečene maloletnicima;

4) broj posebnih mera prema vrsti posebnih mera koji su izrečene;

5) napomene.

U cilju brade statističkih podataka iz stava 4. ovog člana, sud koji vodi o izrečenim krivičnim sankcijama dužan je da ministarstvu nadležnom za poslove prvosuđa dostavlja anonimnizovane podatke iz te evidencije.

Obrazac upisnika iz stava 2. ovog člana uređuje se Sudskim poslovnikom.

Obrazac na kome se vodi statistički podaci iz stava 4. ovog člana, način dostavljanja podataka za potrebe obrade statističkih podataka i način obrade podataka bliže se uređuje aktom ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

d) Primena odredaba o krivičnim sankcijama prema maloletnicima na punoletna lica

Izricanje krivičnih sankcija punoletnim licima za dela koja su učinila kao maloletnici

Član 41.

Punoletnom licu koje je navršilo dvadeset jednu godinu ne može se suditi za krivično delo koje je učinilo kao mlađi maloletnik.

Punoletnom licu koje je krivično delo učinilo kao maloletnik, a u vreme suđenja nije navršilo dvadeset jednu godinu, može se izreći odgovarajuća vaspitna mera (posebne obaveze, mera pojačanog nadzora od strane organa starateljstva ili mera upućivanja u vaspitno-popravni dom), a iz razloga predviđenih u članu 29. ovog zakona, kazna maloletničkog zatvora. Pri oceni da li će i koju od ovih sankcija izreći, sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito težinu učinjenog dela, vreme koje je proteklo od njegovog izvršenja, svojstva ličnosti, vladanje učinioca, kao i svrhu koju treba postići ovom sankcijom.

Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, punoletnom licu koje je u vreme suđenja navršilo dvadeset jednu godinu, sud može, umesto maloletničkog zatvora, izreći kaznu zatvora ili uslovnu osudu.

Kazna zatvora, iz stava 3. ovog člana izriče se u granicama propisanim članom 3230.ovog zakona i u pogledu rehabilitacije, zastarelosti, uslovnog otpusta i pravnih posledica osude ima isto pravno dejstvo kao i kazna maloletničkog zatvora.

Punoletnim licima navedenim u st. 3. i 4. ovog člana uz izrečenu sankciju može se izreći odgovarajuća mera bezbednosti pod uslovima predviđenim ovim zakonom.

Izricanje vaspitnih mera mlađim punoletnim licima

Član 42.

Učiniocu koji je kao punoletan učinio krivično delo za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, a u vreme suđenja nije navršio dvadeset jednu godinu, sud može izreći meru posebnih obaveza ili meru pojačanog nadzora od strane organa starateljstva.

Učiniocu koji je kao punoletan učinio krivično delo za koje je propisana kazna preko pet, a do deset godina zatvora, a u vreme suđenja nije navršio dvadeset jednu godinu, sud može izrećimeru upućivanja u vaspitno-popravni dom.

Kada sud donosi odluku u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana uzima u obzir ličnost učinioca, okolnosti pod kojima je krivično delo učinjeno, ponašanje učinioca posle učinjenog krivičnog dela, kao i sve okolnosti na osnovu kojih se može očekivati da će se krivičnim sankcijama iz stava 1. i 2. ovog člana ostvariti svrha kažnjavanja.Mlađem punoletnom licu kome je izrečena vaspitna mera sud može, pod uslovima predviđenim ovim zakonom, izreći odgovarajuću meru bezbednosti.

II. KRIVIČNI POSTUPAK PREMA MALOLETNICIMA

1. Organikrivičnog postupka prema maloletnicima

Član 43.

Organi krivičnog postupka prema maloletnicima su: policajac za maloletnike, javni tužilac za maloletnike i nadležni sud.

Policajac za maloletnike

Član 44.

Policajac za maloletnike je ovlašćeno službeno lice policije koje je steklo posebna znanja iz oblasti prava deteta i maloletničkog krivičnog prava.

Javni tužilac za maloletnike

Član 45.

Javni tužilac za maloletnike je javni tužilac, odnosno zamenik javnog tužioca koji učestvuje u postupku prema maloletniku, a stekao je posebna znanja iz oblasti prava deteta i maloletničkog krivičnog prava.

Sastav suda za vođenje prvostepenog postupka

Član 46.

Postupak prema maloletniku u prvom stepenu vodi se pred sudijom za maloletnike i većem za maloletnike nadležnog suda.

Veće za maloletnike u prvostepenom sudu sastavljeno je od sudije za maloletnike i dvojice sudija-porotnika, po pravilu različitog pola.

O žalbama protiv rešenja sudije za maloletnike prvostepenog suda, osim rešenja iz člana 56.stav 2. ovog zakona, odlučuje van pretresa veće sastavljeno od troje sudija tog suda, kojim predsedava sudija koji poseduje posebna znanja iz oblasti prava deteta i maloletničkog krivičnog prava.

Nadležnost i sastav suda za vođenje drugostepenog postupka

Član 47.

U drugom stepenu odlučuje apelacioni sud u veću za maloletnike sastavljenom od troje sudija.

Stručna osposobljenost sudija

Član 48.

Sudija za maloletnike i predsednik prvostepenog i drugostepenog veća za maloletnike, kao i sudije drugostepenog veća za maloletnike moraju biti lica koja su stekla posebna znanja iz oblasti prava deteta i maloletničkog krivičnog prava.

Sudije-porotnici biraju se iz redova nastavnika, učitelja, vaspitača, kao i drugih stručnih lica koja imaju iskustvo u radu sa maloletnim licima.

Mesna nadležnost

Član 49.

Za postupak prema maloletniku mesno je nadležan, po pravilu, sud njegovog prebivališta, a ako maloletnik nema prebivalište ili ono nije poznato – sud boravišta maloletnika.

Postupakprema maloletniku se može sprovesti pred sudom boravišta maloletnika koji ima prebivalište ili pred sudom mesta izvršenja krivičnog dela, odnosno pred sudom na čijem se području nalazi zavod za izvršenje krivičnih sankcija u kojoj se maloletnik nalazi, ako je očigledno da će se pred tim sudom lakše sprovesti postupak.

2. Krivični postupak prema maloletnicima

a) Opšte odredbe

Lica prema kojima se vodi postupak

Član 50.

Odredbe ovog zakona primenjuju se u postupku prema licima za koja postoje osnovi sumnje ili osnovana sumnja da su učinila krivično delo kao maloletnici, a u vreme pokretanja postupka, odnosno suđenja nisu navršila dvadeset jednu godinu.

Odredbe čl. 52. do 54,čl. 58. i 60, člana 63. stav 1, čl. 64. do66. i člana 86. ovog zakona primenjuju se u postupku prema mlađem punoletnom licu ako se do početka glavnog pretresa, na osnovu ispitivanja ličnosti tog lica, ustanovi da dolazi u obzir da mu se izrekne vaspitna mera iz člana 42. ovog zakona.

Načelo istine u krivičnom postupku prema maloletnicima

Član 51.

Sud i državni organi koji učestvuju u krivičnom postupku prema maloletniku, dužni su da istinito i potpuno utvrde činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite i pravične odluke.

Zabrana suđenja maloletniku u odsustvu

Član 52.

Maloletniku se ne može suditi u odsustvu.

Maloletnik može biti udaljen prilikom preduzimanja pojedinih radnji u postupku, u skladu sa odredbama ovog zakona.

Opšte pravilo postupanja prema maloletniku

Član 53.

Pri preduzimanju radnji kojima prisustvuje maloletnik, a naročito prilikom njegovog saslušanja, učesnici u postupku dužni su da postupaju obazrivo, vodeći računa o zrelosti, drugim ličnim svojstvima i zaštiti privatnosti maloletnika, kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na njegov razvoj.

Obavezna stručna odbrana maloletnika

Član 54.

Maloletnik mora imati branioca prilikom prvog saslušanja, kao i od početka postupka pred sudijom za maloletnike, kada se postupak vodi za krivično delo za koje je propisana kazna zatvora preko tri godine.

Ako u slučaju obavezne odbrane iz stava 1. ovog člana, maloletnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branioca, njega će po službenoj dužnosti postaviti policajac za maloletnike, odnosno javni tužilac za maloletnike kada se maloletnik saslušava kao osumnjičeni ili sudija za maloletnike u postupku koji vodi.

Branilac maloletnika koji je postavljen po službenoj dužnosti može biti samo advokat koji je stekao posebna znanja iz oblasti prava deteta i maloletničkog krivičnog prava.

Kada se branilac po službenoj dužnosti postavlja od početka postupka pred sudijom za maloletnike u skladu sa stavom 1. ovog člana, po pravilu će se postaviti onaj branilac koji je prisustvovao prvom saslušanju maloletnika.

Obaveza svedočenja u postupku prema maloletniku

Član 55.

Niko ne može biti oslobođen dužnosti da svedoči o okolnostima potrebnim za ocenjivanje zrelosti maloletnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi.

Opšte pravilo o spajanju i razdvajanju postupka prema maloletniku

Član 56.

Kad je maloletnik učestvovao u izvršenju krivičnog dela zajedno sa punoletnim licem, postupak prema njemu će se razdvojiti i sprovesti po odredbama ovog zakona.

Postupak prema maloletniku može se spojiti sa postupkom protiv punoletnog lica i sprovesti po opštim odredbama Zakonika o krivičnom postupku, samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Rešenje o tome donosi veće za maloletnike suda. Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba.

Kad se sprovodi jedinstveni postupak za maloletnika i punoletne učinioce, u pogledu maloletnika će se uvek primeniti odredbe čl. 52. do 54, čl. 60. i 62, čl. 63. do 66. i 86.ovog zakona kad se na glavnom pretresu razjašnjavaju pitanja koja se odnose na maloletnika,kao i čl. 88. i 89. ovog zakona, a ostale odredbe ovog zakona –ako njihova primena nije u suprotnosti sa vođenjem jedinstvenog postupka.

Vođenje jedinstvenog postupka u slučaju kada je učinilac neka krivična dela učinio kao maloletnik, a neka kao punoletno lice i postupak izricanja mere bezbednosti maloletniku

Član 57.

Kad postoji osnovana sumnja da je lice učinilo neko krivično delo kao maloletno, a neko kao punoletno, po pravilu će se sprovesti jedinstven postupak pred većem koje sudi maloletnim licima, ukoliko to lice u vreme pokretanja postupka nije navršilo dvadeset jednu godinu.

Mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kao i mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi, se maloletniku izriče u postupku koji se vodi shodnom primenom odredaba ovog zakona koje se odnose na postupak pred sudijom za maloletnike i odredaba zakona koji uređuje krivični postupak koje se odnose na postupak za izricanje mere bezbednosti.

Osnovna prava i dužnost organa starateljstva u postupku prema maloletnicima

Član 58.

U postupku prema maloletnicima, pored ovlašćenja koja su izričito predviđena u odredbama ovog zakona, organ starateljstva ima pravo da se upozna sa tokom postupka, da u toku postupka stavlja predloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke.

O svakom pokretanju postupka prema maloletniku javni tužilac za maloletnike će obavestiti nadležni organ starateljstva.

Ako je javni tužilac za maloletnike propustio da o pokretanju postupka prema maloletniku obavesti nadležni organ starateljstva, to će učiniti sudija za maloletnike, koji će uz zahtev za mišljenjeizčlana 77. stav 3.ovog zakona dostaviti i kopiju zahteva javnog tužioca za maloletnike za pokretanje postupka.

b) Mere za obezbeđenje prisustva maloletnika

Opšte pravilo

Član 59.

Mere za obezbeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka propisane zakonom koji uređuje krivični postupak, mogu se shodno primeniti u postupku prema maloletnicima, kada je to opravdano svrhom tog postupka.

Pozivanje i dovođenje maloletnika

Član 60.

Maloletnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe hitnog postupanja ili drugih okolnosti.

Maloletniku se ne mogu dostavljati odluke i druga pismena isticanjem na oglasnoj tabli suda.

Kad se maloletnik dovodi, ovu meru sprovode službena lica policije, vodeći računa o ličnosti i dostojanstvu maloletnika.

Privremeni smeštaj maloletnika

Član61.

Radi pružanja pomoći i zaštite, sudija za maloletnike može doneti rešenje da se prema maloletniku preduzmu mere privremenog nadzora od strane organa starateljstva.

Sudija za maloletnike može doneti rešenje o privremenom smeštaju maloletnika u drugu porodicu, prihvatilište, vaspitnu ili sličnu ustanovu, kada je to potrebno radi izdvajanja maloletnika iz sredine u kojoj živi ili radi.

Mere iz st. 1. i 2. ovog člana mogu trajati do završetka postupka prema maloletniku, osim mere privremenog smeštaja u prihvatilište, vaspitnu ili sličnu ustanovu koja može trajati najduže dva meseca.

Protiv rešenja iz st. 1. i 2. ovog člana žalbu mogu da izjave maloletnik, roditelj, usvojitelj, odnosno staratelj, branilac i javni tužilac za maloletnike u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja. Žalba se podnosi veću iz člana 46. stav 3. ovog zakona. Žalba ne odlaže izvršenje rešenja.

Troškovi smeštaja maloletnika isplaćuju se unapred iz budžetskih sredstava i ulaze u troškove krivičnog postupka.

Određivanje pritvora maloletniku

Član 62.

Izuzetno, sudija za maloletnike ili veće za maloletnike može maloletniku odrediti pritvor kada postoje razlozi propisani zakonikom o krivičnom postupku, ako se svrha radi čijeg se ostvarenja pritvor određuje ne može postići merama iz člana 61. st. 1. i 2. ovog zakona.

Pritvor se prema mlađem maloletniku može odrediti samo ako se krivični postupak vodi za krivična dela za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.

Vreme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo lišenje slobode, uračunava se u trajanje izrečene vaspitne mere upućivanja u vaspitnu ustanovu, upućivanja u vaspitno-popravni dom i kaznu maloletničkog zatvora.

Na osnovu rešenja o pritvoru koje je doneo sudija za maloletnike, pritvor može trajati najduže mesec dana.

Veće za maloletnike istog suda može, iz opravdanih razloga, produžiti pritvor najduže još za dva meseca.

Od podnošenja predloga za izricanje krivične sankcije, veće iz člana 46. stav 3.ovog zakona može odrediti ili produžiti pritvor koji prema starijem maloletniku može da traje najduže do šest meseci, a prema mlađem maloletniku najduže do tri meseca.

Od izricanja vaspitne mere upućivanja u vaspitno-popravni dom, odnosno od izricanja kazne maloletničkog zatvora pritvor prema maloletniku može trajati najduže do šest meseci.

U slučajevima određivanja ili produžavanja pritvora po st. 6. i 7. ovog člana veće za maloletnike je dužno da svakih mesec dana ispita da li postoje razlozi za pritvor i da donese rešenje o ukidanju ili produžavanju pritvora.

Ako prvostepena odluka kojom je izrečena vaspitna mera upućivanja u vaspitno-popravni dom, odnosno kazna maloletničkog zatvora bude ukinuta, pritvor prema maloletniku u ponovljenom postupku može trajati najduže do šest meseci od dana ukidanja prve pobijane odluke.

Od podnošenja predloga za izricanje krivične sankcije, veće za maloletnike može odrediti ili produžiti meru u smislu člana 61. st. 1. i 2.ovog zakona.

Boravakmaloletnog lica u pritvoru

Član 63.

Maloletno lice se nalazi u pritvoru odvojeno od punoletnih lica. Izuzetno, sudija za maloletnike može odrediti da maloletno lice bude u pritvoru zajedno sa punoletnim licem, koje na njega ne bi štetno uticalo, a u suprotnom bi usamljenje maloletnog lica duže trajalo i ostavilo štetne posledice po razvoj njegove ličnosti.

Maloletnom licu u pritvoru će se, prema potrebama, obezbediti pristup obrazovnim programima i pružiti psihosocijalna pomoć i podrška.

Sudija za maloletnike ima prema pritvorenim maloletnim licima ista ovlašćenja koja po zakonu koji uređuje krivični postupak pripadaju sudiji u pogledu punoletnih pritvorenika, vodeći računa o ličnosti i potrebama maloletnog pritvorenika.

Način izvršenja mere pritvora prema maloletnom licu bliže se uređuje aktom ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

Objavljivanje donesenih odluka i toka postupka prema maloletniku

Član 64.

Bez dozvole suda ne smeju se objavljivati podaci o krivičnom postupku prema maloletniku, kao ni odluka donesena u tom postupku.

Prilikom objavljivanja podataka iz stava 1. ovog člana ne može se navesti ime maloletnika i drugi podaci na osnovu kojih bi se mogao utvrditi identitet maloletnika.

Isključenje sporazuma

Član 65.

Sa maloletnikom se ne može zaključiti sporazum o priznanju krivičnog dela niti sporazum o svedočenju.

Hitnost postupka prema maloletniku

Član 66.

Organi koji učestvuju u postupku prema maloletniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obaveštenja, izveštaji ili mišljenja, dužni su da postupaju bez odlaganja kako bi se postupak što pre završio.

Ovlašćeni tužilac u postupku prema maloletniku i pokretanje postupka

Član 67.

Krivični postupak prema maloletniku pokreće se za sva krivična dela po zahtevu javnog tužioca za maloletnike.

Pravo oštećenog da inicira pokretanje postupka prema maloletniku

Član 68.

Za krivična dela za koja se goni po predlogu ili privatnoj tužbi, postupak se može pokrenuti ako je oštećeni stavio predlog za pokretanje postupka nadležnom javnom tužiocu za maloletnike u roku od tri meseca od dana saznanja za krivično delo i maloletnog učinioca.

Ako javni tužilac za maloletnike ne podnese zahtev za pokretanje postupka prema maloletniku, obavestiće o tome u roku od osam dana oštećenog. Oštećeni ne može preuzeti krivično gonjenje, ali ima pravo da u roku od osam dana od prijema obaveštenja javnog tužioca za maloletnike, a ako nije obavešten, onda u roku od tri meseca od dana odbacivanja krivične prijave, odnosno predloga iz stava 1. ovog člana, zahteva da veće za maloletnike tog suda odluči o pokretanju postupka.

3. Tok postupka prema maloletniku

a) Postupak prema maloletniku od strane javnog tužioca za maloletnike i policije

Protivpravno delo zakonom propisano kao krivično delo učinjeno od strane deteta

Član 69.

O protivpravnom delu koje je u zakonu predviđeno kao krivično delo, učinjenom od strane lica koje u vreme izvršenja nije navršilo 14 godina, policajac za maloletnike sačinjava izveštaj koji dostavlja javnom tužiocu za maloletnike i organu starateljstva.

Kad javni tužilac za maloletnike utvrdi da lice protiv koga je podneta krivična prijava ili predlog oštećenog za pokretanje postupka u vreme izvršenja krivičnog dela nije navršilo 14 godina, odbaciće krivičnu prijavu ili predlog oštećenog, a rešenje o odbacivanju dostaviće se organu starateljstva radi preduzimanja mera u okviru njegovih nadležnosti.

U slučaju da sud u toku postupka utvrdi da lice prema kojem se postupak vodio u vreme izvršenja krivičnog dela nije navršilo 14 godina, krivični postupak će se obustaviti, a rešenje o obustavljanju postupka dostaviće se organu starateljstva radi preduzimanja mera u okviru njegovih nadležnosti.

Necelishodnost krivičnog gonjenja maloletnika

Član 70.

Za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina ili novčana kazna javni tužilac za maloletnike može odlučiti da ne zahteva pokretanje krivičnog postupka iako postoje dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je maloletnik učinio krivično delo, ako smatra da ne bi bilo celishodno da se vodi postupak prema maloletniku s obzirom na prirodu krivičnog dela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloletnika i njegova lična svojstva. Radi utvrđivanja ovih okolnosti javni tužilac za maloletnike može zatražiti obaveštenja od roditelja, usvojitelja, odnosno staratelja maloletnika, drugih lica i ustanova, a kad je to potrebno, može ova lica i maloletnika pozvati radi neposrednog obaveštavanja. On može zatražiti mišljenje od organa starateljstva o celishodnosti pokretanja postupka prema maloletniku, a može prikupljanje tih podatka poveriti i stručnom licu (socijalnom radniku, psihologu, pedagogu, specijalnom pedagogu i dr) ako ga ima u javnom tužilaštvu.

Kada javni tužilac oceni da su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana koji se odnose na necelishodnost krivičnog gonjenja maloletnika, a radi se o krivičnom delu za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina,a do osam godina, zatražiće saglasnost sudije za maloletnike da se prema maloletniku ne zahteva pokretanje postupka. Ako se sudija za maloletnike saglasi sa takvim zahtevom, javni tužilac će postupiti u skladu sa stavom 4. ovog člana. Kada sudija za maloletnike oceni da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana koji se odnose na necelishodnost krivičnog gonjenja maloletnika, javni tužilac za maloletnike će postupiti u skladu sa članom 73.ovog zakona.

Kad je izvršenje krivične sankcije ili primena vaspitnog naloga prema maloletniku u toku, javni tužilac za maloletnike može odlučiti da ne zahteva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično delo maloletnika, ako s obzirom na težinu tog krivičnog dela, kao i na krivičnu sankciju koja se izvršava, odnosno vaspitni nalog koji se primenjuje, ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivične sankcije ili određivanje vaspitnog naloga za to delo.

Kad javni tužilac za maloletnike u slučajevima iz st. 1. do 3. ovog člana oceni da nije celishodno da se pokrene postupak prema maloletniku, obavestiće o tome, uz navođenje razloga, organ starateljstva i oštećenog koji može, u roku od osam dana od dana prijema obaveštenja zahtevati od veća za maloletnike tog suda da odluči o pokretanju postupka. Takav zahtev oštećeni može uputiti u roku od tri meseca od dana odbacivanja krivične prijave, odnosno predloga oštećenog za pokretanje postupka, ako o nepokretanju postupka nije obavešten. O nepokretanju postupka javni tužilac za maloletnike će obavestiti i policiju, ako je taj organ podneo krivičnu prijavu.

Određivanje vaspitnog naloga kao uslova da se prema maloletniku ne pokrene krivični postupak

Član71.

Javni tužilac za maloletnike može odluku o nepokretanju postupka iz člana 70. stav 1. ovog zakona usloviti pristankom maloletnika i njegovih roditelja, usvojitelja ili staratelja, kao i spremnošću maloletnika da prihvati i ispuni jedan ili više vaspitnih naloga propisanih ovim zakonom.

Na obrazloženu molbu maloletnika, njegovih roditelja, usvojitelja ili staratelja, na predlog branioca maloletnika, nadležnog organa starateljstva, odnosno ukoliko sam oceni da su ispunjeni uslovi iz ovog zakona, javni tužilac za maloletnike pozvaće maloletnika i njegove roditelje, usvojitelja ili staratelja na posebno ročište radi ispitivanja mogućnosti da prema maloletniku bude primenjen jedan ili više vaspitnih naloga propisanih ovim zakonom. O zakazanom ročištu obaveštava se i njemu može prisustvovati branilac maloletnika i predstavnik organa starateljstva, kao i oštećeni i njegov punomoćnik.

Prilikom izbora pojedinog vaspitnog naloga javni tužilac za maloletnike će posebno voditi računa da one budu prilagođene ličnosti maloletnika i prilikama u kojima živi, uzimajući u obzir njegovu spremnost da sarađuje u njihovoj primeni.

Za primenu vaspitnog naloga propisanog u članu 9. tačka 1) ovog zakona, neophodan je pristanak oštećenog. Sporazum o poravnanju između maloletnika i oštećenog, ako se oštećeni maloletnik i njegovi roditelji, usvojitelj ili staratelj saglase sa predlogom javnog tužioca za maloletnike, može biti zaključen i na ročištu iz stava 2. ovog člana.

Ako maloletnik u potpunosti ispuni preuzeti vaspitni nalog, o čemu izveštaj može podneti organ starateljstva, javni tužilac za maloletnike će doneti rešenje o odbacivanju krivične prijave, odnosno predloga oštećenog za pokretanje postupka.

Javni tužilac za maloletnike prijavu, odnosno predlog oštećenog za pokretanje postupka, može odbaciti i ako maloletnik delimično ispuni preuzeti vaspitni nalog, ukoliko nađe da pokretanje postupka, s obzirom na prirodu krivičnog dela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloletnika, njegova lična svojstva i razloge neispunjenja preuzetog vaspitnog naloga u potpunosti, ne bi bilo celishodno.

Ako maloletnik ne ispuni preuzeti vaspitni nalog ili ga ispuni samo delimično, ali u meri koja opravdava pokretanje postupka, javni tužilac za maloletnike podnosi zahtev za pokretanje postupka sudiji za maloletnike nadležnog suda.

O odbacivanju krivične prijave, odnosno predloga oštećenog, javni tužilac za maloletnike obaveštava oštećenog, koji nema pravo da zahteva pokretanje postupka.

Obavezno ispitivanje mogućnosti da se maloletnik krivično ne goni iz razloga celishodnosti

Član 72.

Kada je protiv maloletnika podnesena krivična prijava zbog krivičnog dela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina ili je krivična prijava podnesena prema maloletniku u pogledu kojeg je izvršenje kazne ili vaspitne mere već u toku, javni tužilac za maloletnike, je dužan da bez odlaganja, po pravilu pre nego što preduzme bilo koju drugu radnju prema maloletniku, a obavezno pre podnošenja sudiji za maloletnika zahteva da se prema maloletniku pokrene postupak, ispita da li su ispunjeni uslovi da postupi u skladu sa članom 70. st. 1. i 2. ovog zakona.

Na isti način, kao što je to propisano u stavu 1 ovog člana, javni tužilac će postupiti i kada o krivičnom delu maloletnika bude obavešten na drugi način, a ne podnesenom krivičnom prijavom.

Kada javni tužilac postupi u skladu sa stavom 1. ovog člana, dužan je da o tome sačini službenu belešku, u kojoj će navesti koje je radnje sproveo radi utvrđivanja postojanja razloga iz člana 70. st. 1. i 2. ovog zakona, kao i zašto je odlučio da se maloletnik krivično goni, kada je našao da nema razloga iz kojih bi proizišlo da ne bi bilo celishodno da se prema maloletniku vodi postupak, s obzirom na kriterijume utvrđene u članu 70. st. 1. i 2. ovog zakona.

Radi utvrđivanja okolnosti iz kojih proizlazi necelishodnost krivičnog gonjenja maloletnika, javni tužilac za maloletnike je dužan da preduzme sve potrebne radnje i u tim cilju može zatražiti obaveštenja od roditelja, usvojitelja, odnosno staratelja maloletnika, drugih lica i ustanova, a kada je to potrebno, može ova lica i maloletnika pozvati radi neposrednog obaveštavanja.

Obavezno ispitivanje potrebe da se bezuslovno ili uslovno postupi po načelu oportuniteta krivičnog gonjenja

Član73.

Kada oceni da postoje razlozi iz člana 70. st. 1. i 2. ovog zakona, iz kojih proizlazi necelishodnost krivičnog gonjenja maloletnika, javni tužilac je dužan da, ukoliko je to moguće s obzirom na sve okolnosti slučaja, prema maloletniku bezuslovno ne pokrene krivični postupak.

Samo onda kada oceni da bezuslovno krivično gonjenje maloletnika ne bi bilo opravdano, s obzirom na ličnost maloletnika, odnos maloletnika i oštećenog, prirodu krivičnog dela i okolnosti pod kojima je učinjeno, ili s obzirom na druge bitne okolnosti, javni tužilac za maloletnike će kao uslov maloletniku da ne bude krivično gonjen, odrediti ispunjene jednog ili više vaspitnih naloga propisanih ovimzakonom.

Na obrazloženu molbu maloletnika, njegovih roditelja, usvojitelja ili staratelja, na predlog branioca maloletnika, nadležnog organa starateljstva, odnosno ukoliko sam oceni da su ispunjeni uslovi propisani u ovom zakonu, javni tužilac za maloletnike pozvaće maloletnika i njegove roditelje, usvojitelja ili staratelja na posebno ročište radi ispitivanja mogućnosti da prema maloletniku bude primenjen vaspitni nalog propisan ovim zakonom.

O zakazanom ročištu iz stava 3. ovog člana, obaveštava se i njemu može prisustvovati branilac maloletnika, predstavnik organa starateljstva, kao i oštećeni i njegov punomoćnik.

Odlučivanje suda o pokretanju postupka prema maloletniku

Član 74.

U slučajevima iz člana 68. stav 2. i člana 70. stav 4. ovog zakona veće za maloletnike prvostepenog suda rešava u sednici pošto prethodno pribavi spise od javnog tužioca za maloletnike. Na sednicu se poziva javni tužilac za maloletnike.

Veće za maloletnike može odlučiti da se postupak ne pokrene ili da se prema maloletniku pokrene postupak pred sudijom za maloletnike. Protiv rešenja veća za maloletnike nije dozvoljena žalba.

Kad veće odluči da se prema maloletniku pokrene postupak pred sudijom za maloletnike, javni tužilac za maloletnike mora učestvovati u ovom postupku.

Prikupljanje obaveštenja od maloletnika i saslušanje maloletnika kao osumnjičenog

Član 75.

Kada prikuplja obaveštenja od maloletnika, ili kada maloletnika saslušava, policajac za maloletnike čini to u prisustvu roditelja, usvojitelja ili staratelja maloletnika.

Izuzetno, policajac za maloletnike prikuplja obaveštenja ili saslušava maloletnika i bez prisustva lica iz stava 1.ovog člana, uz obavezno prisustvo predstavnika organa starateljstva, ili predstavnika ustanove za smeštaj maloletnika ako su lica iz stava 1. ovog člana sprečena da prisustvuju, odnosno ako je to u interesu maloletnika.

b) Postupak pred sudijom za maloletnike

Član 76.

Zahtev javnog tužioca da se prema maloletniku pokrene postupak pred sudijom za maloletnike

Kada nađe da postoji osnovana sumnja da je maloletnik učinio krivično delo, javni tužilac za maloletnike podnosi nadležnom sudu zahtev da se prema maloletniku pokrene postupak pred sudijom za maloletnike.

Zahtev javnog tužioca za maloletnike iz stava 1. ovog člana sadrži: ime i prezime maloletnika, njegove godine života, opis i zakonski naziv krivičnog dela, označenje suda pred kojim će se voditi postupak prema maloletniku, dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je maloletnik učinio krivično delo, predlog koje dokaze treba izvesti u postupku pred sudijom za maloletnike, sa naznačenjem činjenica koje bi se imale dokazati i kojim od predloženih dokaza, obrazloženje koje treba da sadrži ocenu stepena zrelosti maloletnika, svojstava njegove ličnosti, sredine i prilika pod kojima maloletnik živi, kao i predlog da se maloletniku izrekne krivična sankcija.

Radi pribavljanja dokaza iz stava 1 ovog člana, javni tužilac za maloletnike sprovodi shodnom primenom pravila ovog zakona (član 78 stav 3), sve potrebne dokazne radnje koje se prema pravilima zakona koji uređuje krivični postupak, preduzimaju pre podnošenja optužnog predloga u skraćenom postupku.

Zahtev javnog tužioca za maloletnike iz stava 1. ovog člana može da sadrži predlog da se maloletniku odredi pritvor ili da se prema maloletniku primene druge mere za obezbeđenje prisustva u krivičnom postupku i njegovo nesmetano vođenje.

Ako se sudija za maloletnike ne složi sa zahtevom iz stava 1. ovog člana, zatražiće da o tome odluči veće za maloletnike tog suda, koje odluku donosi u skladu sa članom 74. ovog zakona.

Posebne činjenice koje se utvrđuju u postupku pred sudijom za maloletnike

Član 77.

U postupku pre sudijom za maloletnike, pored činjenica koje se odnose na krivično delo, posebno će se utvrditi uzrast maloletnika, činjenice potrebne za ocenu njegove zrelosti, ispitaće se sredina u kojoj i prilike pod kojima maloletnik živi i druge okolnosti koje se tiču njegove ličnosti i ponašanja.

Radi utvrđivanja tih okolnosti saslušaće se roditelji maloletnika, usvojitelj, odnosno staratelj i druga lica koja mogu pružiti potrebne podatke. Prikupljanje ovih podataka sudija za maloletnike može poveriti i stručnom licu (socijalnom radniku, psihologu, pedagogu, specijalnom pedagogu i dr), ako ga ima u sudu.

O okolnostima iz stava 1. ovog člana sud obavezno pribavlja mišljenje organa starateljstva koje sadrži činjenice potrebne za ocenu stepena zrelosti, ponašanja i ličnosti maloletnika, njegovog psihofizičkog, zdravstvenog, vaspitnoobrazovnog i socijalnoekonomskog stanja, porodične situacije, integracije maloletnika u socijalno okruženje, kao i sposobnosti roditelja za zadovoljavanje zdravstvenih, obrazovnih, vaspitnih i razvojnih potreba maloletnika, a ako je prema maloletniku bila izrečena zavodska mera, pribaviće se izveštaj zavoda ili ustanove o primeni te mere.

Kad je za utvrđivanje zdravstvenog stanja maloletnika, stepena zrelosti i drugih svojstava ličnosti, u slučaju da mišljenje iz stava 3. ovog člana ne sadrži sve neophodne činjenice za donošenje odluke, potrebno da maloletnika pregledaju veštaci, za ovaj pregled odrediće se lekari, psiholozi ili pedagozi. Ovakva ispitivanja maloletnika mogu se izvršiti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi.

Sud određuje rok za davanje mišljenja iz stava 3. ovog člana.

Ako organstarateljstva ne dostavi mišljenje u roku koji je sud odredio, sud obaveštavalicekoje rukovodi organom, a po potrebimože obavestitinadležnogministra iliVladu.

Sudmože zatražiti pokretanje disciplinskogpostupka protivlica za koje smatra da je odgovorno za nedostavljanje izveštaja iz stava 3. ovog člana.

Način izvođenja dokaznih radnji u postupku pred sudijom za maloletnike i lica koja im prisustvuju

Član 78.

Sudija za maloletnike zakazaće ročište u roku od osam dana od dana prijema zahteva da se prema maloletniku pokrene postupak pred sudijom za maloletnike. U postupku pred sudijom za maloletnike shodno se primenjuju odredbe zakona koji uređuje krivični postupak, koje se odnose na održavanje glavnog pretresa u skraćenom postupku.

Postupak pred sudijom za maloletnike nije javan, a sudija za maloletnike samo izuzetno, ako za to postoje opravdani razlozi, može odlučiti da postupku prisustvuju lica koja se bave zaštitom i vaspitavanjem maloletnika ili suzbijanjem prestupništva mladih.

Sudija za maloletnike sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se pri tom odredaba ovog zakona i zakona koji uređuje krivični postupak u meri koja obezbeđuje prava okrivljenog na odbranu, prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje.

U postupku pred sudijom za maloletnike ne primenjuju se pravila o osnovnom i unakrsnom ispitivanju svedoka i veštaka, već ta lica ispituje sudija za maloletnike, a maloletnik, njegov branilac, javni tužilac, kao i roditelj, odnosno usvojitelj ili staratelj maloletnika, onda kada prisustvuju ispitivanju svedoka i veštaka,.mogu po odobrenju sudije za maloletnike, svedocima i veštacima da postavljaju pitanja.

Izuzetno od stava 4. ovog člana, sudija za maloletnike može da dopusti shodnu primenu pravila o osnovnom i unakrsnom ispitivanju svedoka i veštaka, ako oceni da je to opravdano razlozima pravičnosti, kao i da je to u interesu maloletnika. koji ima branioca.

Saslušanju maloletnika u postupku pred sudijom za maloletnike moraju prisustvovati javni tužilac, branilac i roditelj, usvojitelj odnosno staratelj maloletnika. Ako se prisustvo roditelja, usvojitelja, odnosno staratelja maloletnika ne može obezbediti iz razloga objektivne sprečenosti, saslušanju maloletnika obavezno prisustvuje predstavnik organa starateljstva.

Ispitivanju svedoka i veštaka u postupku pred sudijom za maloletnike obavezno prisustvuje branilac maloletnika, kao i maloletnik, kada sudija za maloletnike oceni da je njegovo prisustvo potrebno, i ako je maloletnik s obzirom na svoju zrelost sposoban da svedocima i veštacima postavlja pitanja.

Ostalim radnjama u postupku pred sudijom za maloletnike lica iz stava 6 ovog člana, prisustvuju samo kada sudija za maloletnike oceni da je njihovo prisustvovanje potrebno. Kada oceni da je to neophodno u cilju zaštite njegove ličnosti, sudija za maloletnike može narediti da se prilikom izvođenja pojedinih radnji maloletnik udalji.

Sudija za maloletnike može uskratiti prisustvo roditelja, usvojioca, odnosno staraoca maloletnika, ako je takva odluka u interesu maloletnika, odnosno može doneti odluku da se maloletnik sasluša u njihovom odsustvu.

Saslušanje maloletnika, kad je to potrebno, obaviće se uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugog stručnog lica. Sudija za maloletnike može odobriti da radnjama u postupku prisustvuje i predstavnik organa starateljstva, koji tada, može stavljati predloge i upućivati pitanja maloletniku koji se saslušava, odnosno svedocima i veštacima koji se ispituju.

Obustava postupka prema maloletniku zbog odustanka javnog tužioca za maloletnike od krivičnog gonjenja

Član 79.

Ako u toku postupka pred sudijom za maloletnike ili po njegovom okončanju javni tužilac za maloletnike nađe da nema osnova za vođenje postupka prema maloletniku ili da postoje razlozi iz člana 70. st. 1.i2. ovog zakona, podneće predlog sudiji za maloletnike da obustavi postupak. O predlogu za obustavljanje postupka javni tužilac za maloletnike obavestiće i organ starateljstva koji je dužan, ako se ne slaže sa predlogom javnog tužioca za maloletnike, da o tome obavesti sudiju za maloletnike u roku od osam dana od dana prijema obaveštenja javnog tužioca za maloletnike.

Ako se sudija za maloletnike ne složi sa predlogom javnog tužioca za maloletnike zatražiće, u roku od tri dana, da o tome odluči veće za maloletnike tog suda. Veće za maloletnike donosi odluku po pribavljanju izjave od nadležnog javnog tužioca za maloletnike.

Kada sudija za maloletnike nađe da prema maloletniku treba obustaviti postupak zbog postojanja razloga iz člana 70. st. 1. i 2. ovog zakona, obavestiće o tome javnog tužioca za maloletnike. Ako javni tužilac za maloletnike u roku od osam dana ne podnese predlog sudiji za maloletnike da obustavi postupak, sudija za maloletnike će zatražiti da o tome odluči veće iz člana 46. stav 3. ovog zakona.

Odredba člana 74. stav 3. ovog zakona važi i kad veće za maloletnike ne usvoji predlog javnog tužioca za maloletnike da se postupak obustavi.

Veće za maloletnike može odlučiti da se rešenje o obustavljanju postupka prema maloletniku donese u skladu sa odredbama iz člana 80. ovog zakona.

Uslovljeno obustavljanje postupka prema maloletniku

Član 80.

Javni tužilac za maloletnike može podneti predlog da se postupak prema maloletniku obustavi pod uslovom da maloletnik prihvati da ispuni jedan ili više vaspitnih naloga propisanih ovim zakonom.

Ako se sudija za maloletnike ne složi sa predlogom javnog tužioca za maloletnike, odluku donosi veće za maloletnike u roku od osam dana. Veće za maloletnike može doneti rešenje o obustavljanju postupka prema maloletniku ako nađe da određivanje vaspitnog naloga propisanog ovim zakonom nije celishodno, a može doneti i odluku u smislu stava 3. ovog člana. Kad veće za maloletnike odredi jedan ili više vaspitnih naloga propisanih ovim zakonom, nadzor nad njihovim sprovođenjem vrši organ starateljstva.

Kad sudija za maloletnike prihvati predlog javnog tužioca za maloletnike, odrediće maloletniku da ispuni jedan ili više vaspitnih naloga propisanih ovim zakonom, vodeći računa da oni budu prilagođeni ličnosti maloletnika i prilikama u kojima živi, uzimajući u obzir spremnost maloletnika da sarađuje u ispunjenju vaspitnih naloga. U postupku za primenjivanje vaspitnog naloga sudija za maloletnike može zakazati posebno ročište na obrazloženu molbu maloletnika, njegovih roditelja, usvojitelja ili staratelja ili na predlog javnog tužioca za maloletnike, branioca maloletnika i nadležnog organa starateljstva, odnosno ukoliko sam oceni da su ispunjeni uslovi iz ovog zakona.

Zaispunjenje vaspitnog naloga iz člana 9. stav 1. tačka 1) ovog zakona neophodan je pristanak oštećenog.

Ako maloletnik u potpunosti ispuni preuzeti vaspitni nalog, o čemu izveštaj podnosi organ starateljstva, sudija za maloletnike donosi rešenje o obustavljanju postupka.

Ako maloletnik ne ispuni preuzeti vaspitni nalog ili ga ispuni samo delimično, ali u meri koja opravdava dalje vođenje postupka, sudija za maloletnike o tome obaveštava javnog tužioca za maloletnike koji će u roku od osam dana od prijema tog obaveštenja podneti obrazloženi predlog u smislu člana 81. ovog zakona. Ako javni tužilac za maloletnike nađe da nema osnova za dalje vođenje postupka prema maloletniku primeniće odredbe člana 71. ovog zakona.

O obustavljanju krivičnog postupka sud obaveštava oštećenog, koji nema pravo da zahteva pokretanje postupka.

Ako je maloletnik u potpunosti naknadio štetu nastalu krivičnim delom, oštećeni nema pravo da ostvaruje svoj imovinskopravni zahtev, a ako je šteta naknađena delimično, oštećeni može svoj imovinskopravni zahtev da ostvaruje u parnici.

Dostavljanje spisa javnom tužiocu za maloletnike

Član 81.

Pošto utvrdi sve bitne činjenice koje se odnose na krivično delo, zrelost i druge okolnosti koje su od značaja za upoznavanje ličnosti maloletnika i prilika u kojima živi, sudija za maloletnike dostavlja spise nadležnom javnom tužiocu za maloletnike, koji je dužan da sudiji za maloletnike u roku od osam dana:

1) izjavi da odustaje od krivičnog gonjenja;

2) podnese obrazloženi predlog da se prema maloletniku nastavi postupak i izrekne krivična sankcija.

Odluke sudije za maloletnike

Član 82.

Kada javni tužilac za maloletnike izjavi da odustaje od krivičnog gonjenja, sudija za maloletnike postupa u skladu sa čl. 79. i 80. ovog zakona.

Kada javni tužilac za maloletnike predloži da se maloletniku izrekne krivična sankcija, sudija za maloletnike, dostavlja predmet veću za maloletnike tog suda, osim kada postupa u skladu sa st. 3. i 4. ovog člana.

Kada primipredlog javnog tužioca za maloletnike da se maloletniku izrekne krivična sankcija, sudija za maloletnike:

1) rešenjem obustavlja krivični postupak prema maloletniku kada oceni da u skladu sa pravilima zakona koji uređuje krivični postupak, postoji neki od razloga za donošenje presude kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe;

2) rešenjem obustavlja krivični postupak prema maloletniku kada nađe da postoje okolnosti iz člana 70. st. 1. i 2. ovog zakona, koje ukazuju da krivično gonjenje maloletnika nije celishodno, kada se mogu shodno primeniti odredbe člana 80. ovog zakona;

3) rešenjem izriče maloletniku neku od krivičnih sankcija iz člana 14. stav 1. tač. 1) i 2) ili člana 39. ovog zakona, kada oceni da s obzirom na prirodu krivičnog dela i okolnosti pod kojima je učinjeno, kao i ličnost maloletnika i prilike pod kojima živi, nije potrebno maloletniku izreći vaspitnu meru iz člana 14. stav 1. tačka 3)ovog zakona, niti kaznu maloletničkog zatvora iz člana 30. ovog zakona.

Kada sudija za maloletnike nađe da s obzirom na ličnost maloletnika, težinu krivičnog dela koje se maloletniku stavlja na teret i okolnosti pod kojima je ono učinjeno, odnos maloletnika prema oštećenom ili druge bitne okolnosti, očigledno nije opravdano donošenje nekog od rešenja iz stava 3. ovog člana, dostaviće predlog javnog tužioca da se maloletniku izrekne krivična sankcija veću za maloletnike.

Kada se postupak prema maloletniku vodi za krivično delo za koje se može izreći kazna od trideset do četrdeset godina zatvora, sudija za maloletnike obavezno dostavlja predlog javnog tužioca da se maloletniku izrekne krivična sankcija veću za maloletnike, osim kada nađe da postoji razlozi za obustavu krivičnog postupka prema maloletniku iz stava 3. tačka 1) ovog člana, kada će doneti rešenje o obustavi postupka prema maloletniku.

U rešenju sudije za maloletnike, kojim se maloletniku izriče vaspitna mera, maloletnik se ne oglašava krivim za protivpravno delo zakonom propisano kao krivično delo, koje je učinio, već se samo navodi opis dela iz kojeg proizilaze zakonska obeležja krivičnog dela, njegov zakonski naziv, kao i mera koja se izriče maloletniku, a u obrazloženju rešenja sudija za maloletnike navodi bitne činjenične i pravne razloge iz kojih proizilaze okolnosti koje opravdavaju izricanje vaspitne mere.

Obaveštavanje predsednika suda o predmetima koji nisu okončani

Član 83.

Sudija za maloletnike obaveštava predsednika suda svakih 30 dana o tome koji predmeti maloletnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku.

v) Postupak pred većem za maloletnike

Zakazivanje glavnog pretresa

Član 84.

Sudija za maloletnike koji je vodio postupak u skladu sa čl. 76. do 80. i članom 82. ovog zakona, ne može da bude predsednik veća za maloletnike.

Kad primi predlog javnog tužioca za maloletnike za izricanje krivične sankcije predsednik veća za maloletnike, zakazuje glavni pretres.

Održavanje glavnog pretresa

Član 85.

U postupku prema maloletnicima se shodno primenjuju odredbe zakona koji uređuje krivični postupako pripremama za glavni pretres, o rukovođenju glavnim pretresom, o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa, o zapisniku i o toku glavnog pretresa, ali sud može odstupiti od ovih pravila ako smatra da njihova primena u konkretnom slučaju ne bi bila celishodna.

Pre glavnog pretresa ne održava se pripremno ročište.

Dokazni postupak na glavnom pretresu se odvija shodnom primenom odredaba zakona koji uređuje krivični postupak, ali imajući u vidu svrhu postupka prema maloletnicima (član 2), kao i član 51. ovog zakona, predsednik veća može odlučiti da se dokazi izvode na drugačiji način i drugačijim redosledom, nego što je to propisano odredbama zakona koji uređuje krivični postupak.

Svedoci i veštaci se na glavnom pretresu ispituju shodnom primenom odredaba zakona koji uređuje krivični postupak, a svedoci i veštaci se mogu ispitivati osnovno i unakrsno samo kada maloletnik ima branioca. Ako maloletnik nema branioca, svedoke i veštake će ispitati predsednik veća, koji će tako postupiti i u drugim slučajevima, kada oceni da je takav način ispitivanja svedoka u interesu maloletnika i da je opravdan razlozima pravičnosti.

Na glavni pretres poziva se maloletnik, javni tužilac za maloletnike, branilac i organ starateljstva.

Ako na glavni pretres ne dođu javni tužilac za maloletnike i branilac, glavni pretres se neće održati, a predsednik veća obaveštava o tome neposredno višeg javnog tužioca, odnosno nadležnu advokatsku komoru.

Ako na glavni pretres ne dođe organ starateljstva, glavni pretres se neće održati, osim ako predsednik veća oceni da prisustvo organa starateljstva nije neophodno, a prethodno dostavljen izveštaj organa starateljstva sadrži sve potrebne podatke za odlučivanje.

O održavanju glavnog pretresa obaveštavaju se roditelji maloletnika, usvojitelj, odnosno staratelj.

Odredbe zakona koji uređuje krivični postupak o izmeni i proširenju optužbe primenjivaće se i u postupku prema maloletniku, ali veće za maloletnike ovlašćeno je da i bez predloga javnog tužioca za maloletnike donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je utvrđeno na glavnom pretresu.

Obavezno isključenje javnosti na glavnom pretresu

Član 86.

Kad se sudi maloletniku, uvek će se isključiti javnost.

Veće može dozvoliti da glavnom pretresu prisustvuju lica koja se bave zaštitom i vaspitavanjem maloletnika ili suzbijanjem prestupništva mladih.

U toku glavnog pretresa veće može narediti da se, osim javnog tužioca za maloletnike, branioca i predstavnika organa starateljstva, iz zasedanja udalje sva ili pojedina lica.

Za vreme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka, veće može narediti da se maloletnik udalji iz zasedanja.

Zakazivanje, prekid i odlaganje glavnog pretresa

Član 87.

Predsednik veća za maloletnikezakazaće glavni pretres u roku od osam dana od dana prijema predloga javnog tužioca za maloletnike.

Glavni pretres se odlaže ili prekida samo izuzetno.

Odluke veća za maloletnike

Član 88.

Veće za maloletnike nije vezano za predlog javnog tužioca za maloletnike pri odlučivanju da li će prema maloletniku izreći kaznu maloletničkog zatvora ili vaspitnu meru.

Veće za maloletnike može doneti sve odluke propisane u članu 82.ovog zakona, a presudu donosi samo u slučaju kada se maloletnik oglašava krivim i kada mu se izriče kazna maloletničkog zatvora.

Predsednik veća za maloletnike izradiće pismeni otpravak presude ili rešenja u roku od osam dana od dana objavljivanja.

U složenijim predmetima, na zahtev predsednika veća za maloletnike, predsednik suda može produžiti rok za izradu pismenog otpravka presude najduže za 15 dana.

Troškovi krivičnog postupka i odlučivanje o imovinskopravnom zahtevu

Član 89.

Sud može maloletnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinsko pravnog zahteva samo ako je maloletniku izrekao krivičnu sankciju ili vaspitni nalog. Ako je prema maloletniku postupak obustavljen, troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućuje na parnicu.

Kada je krivična prijava odbačena primenom odredaba člana70. ovog zakona ili je postupak prema maloletniku obustavljenu skladu sa odredbama člana 80. i člana 82. stav 3. tačka 2) ovog zakona, troškove postupka snosi maloletnik, koji ima prihode ili imovinu, osim kada sud odluči da maloletnika u potpunosti ili delimično oslobodi od plaćanja troškova postupka, ako je to opravdano razlozima pravičnosti.

g) Pravni lekovi u postupku prema maloletnicima

Opšta pravila koja se odnose na žalbu

Član 90.

Protiv presude kojom je maloletniku izrečena kazna maloletničkog zatvora, protiv rešenja kojim je maloletniku izrečena vaspitna mera i protiv rešenja o obustavljanju postupka iz člana 80. stav 2.ovog zakona mogu izjaviti žalbu sva lica koja imaju pravo na žalbu protiv presude u smislu odredaba zakona koji uređuje krivični postupak, u roku od osam dana od dana prijema presude, odnosno rešenja.

Kada je žalba podnesena u korist maloletnika drugostepeni sud ispituje po službenoj dužnosti da li je krivični zakon povređen na štetu maloletnika, kao i da li postoji neka od sledećih povreda odredaba postupka:

1) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju odluke učestvovao sudija koji je morao biti izuzet;

2) ako je odluku doneo sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi;

3) ako se odluka zasniva na dokazu na kome se prema zakonu koji uređuje krivični postupak ne može zasnivati.

Žalba protiv presude, odnosno rešenja kojim je izrečena kazna maloletničkog zatvora ili zavodska vaspitna mera zadržava izvršenje.

Izuzetno od stava 3. ovog člana po molbi maloletnika, a po saslušanju roditelja ili lica koja se staraju o maloletniku, sud može odlučiti da se maloletnik uputi na izvršenje izrečene kazne maloletničkog zatvora ili zavodske vaspitne mere i pre pravnosnažnosti presude.

U postupku po žalbi protiv presude kojom je maloletniku izrečena kazna maloletničkog zatvora, protiv rešenja kojim je maloletniku izrečena vaspitna mera i protiv rešenja o obustavljanju postupka, shodno se primenjuju odredbe zakona koji uređuje krivični postupak, koje se odnose na postupak po žalbi protiv presude prvostepenog suda.

Na sednicu drugostepenog veća pozvaće se maloletnik samo ako predsednik veća ili veće nađe da bi njegovo prisustvo bilo korisno.

Odluke drugostepenog veća

Član 91.

Drugostepeno veće može preinačiti prvostepenu odluku izricanjem teže sankcije prema maloletniku, samo ako je to predloženo u žalbi.

Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloletničkog zatvora ili zavodska mera, drugostepeno veće može tu kaznu, odnosno meru izreći samo ako održi pretres. Maloletnički zatvor u dužem trajanju ili teža zavodska mera od one izrečene prvostepenom odlukom, može se izreći i u sednici drugostepenog veća.

Zahtev za zaštitu zakonitosti

Član 92.

Zahtev za zaštitu zakonitosti može se podići kako u slučaju kada je sudskom odlukom povređen zakon, tako i u slučaju kada je prema maloletniku nepravilno izrečena kazna ili vaspitna mera.

Ne može da se odbaci zahtev za zaštitu zakonitosti koji je podnesen u korist maloletnika, zbog ocene da se ne radi o pitanju koje je od značaja za pravilnu i ujednačenu primenu prava.

Ponavljanje krivičnog postupka

Član 93.

Odredbe o ponavljanju krivičnog postupka završenog pravnosnažnom presudom shodno će se primenjivati i na ponavljanje postupka završenog pravnosnažnim rešenjem o izricanju vaspitne mere.

d) Nadzor suda nad sprovođenjem mera

Sudski nadzor i nadzor organa starateljstva

Član 94.

Sudija za maloletnike suda koji je izrekao vaspitnu meru i javni tužilac za maloletnike dužni su da prate rezultate izvršenja vaspitne mere obilaženjem maloletnika smeštenih u zavodu ili ustanovi u kojoj se vaspitna mera izvršava, kao i neposrednim uvidom i razmatranjem izveštaja o toku izvršenja izrečene vaspitne mere.

Nadležni organ starateljstva dužan je da svakih šest meseci dostavlja sudu i javnom tužiocu za maloletnike izveštaj o toku izvršenja ostalih vaspitnih mera. Sudija za maloletnike ovaj izveštaj može tražiti i u kraćem vremenskom roku. Sudija za maloletnike može odrediti da izveštaj sačini određeno stručno lice (socijalni radnik, psiholog, pedagog, specijalni pedagog i dr), ako ga ima u sedištu sudu.

Uprava zavoda, odnosno ustanove u kojoj se izvršava vaspitna mera dužan je da svakih šest meseci dostavi sudiji za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu i javnom tužiocu za maloletnike izveštaj o rezultatima izvršenja mere. Sudija za maloletnike ovaj izveštaj može tražiti i u kraćem vremenskom roku.

Obustavljanje izvršenja i izmena odluke o vaspitnim merama

Član 95.

Kad su ispunjeni uslovi predviđeni u ovom zakonu za izmenu odluke o izrečenoj vaspitnoj meri, odluku o tome donosi sud koji je u prvom stepenu doneo rešenje o vaspitnoj meri, ako sam nađe da je to potrebno, ili na predlog javnog tužioca za maloletnike, maloletnika, njegovih roditelja, usvojitelja, odnosno staratelja, upravnika zavoda, odnosno ustanove ili organa starateljstva kome je poveren nadzor nad maloletnikom.

Pre donošenja odluke sud će saslušati javnog tužioca za maloletnike, maloletnika, roditelje, usvojitelja, odnosno staratelja maloletnika ili druga lica, a pribaviće i potrebne izveštaje od zavoda ili ustanove u kojoj se izvršava zavodska mera, odnosno od organa starateljstva ili drugih organa i ustanova.

Po odredbama st. 1. i 2. ovog člana donosi se i odluka o obustavljanju izvršenja vaspitne mere i o uslovnom otpustu iz člana 24. ovog zakona.     

Odluku o obustavljanju, izmeni odluke o vaspitnoj meri ili o uslovnom otpustu, donosi veće za maloletnike suda iz stava 1. ovog člana. Ako je vaspitna mera izrečena mlađem punoletnom licu u smislu člana 41. stav 2. i člana 42. stav 1. ovog zakona odluku iz stava 1. ovog člana donosi sud koje je tom licu sudio u prvom stepenu.

Na sednicu veća pozivaju se i obavezno prisustvuju maloletnik i njegovi roditelji, ustvojitelj, odnosno staratelj maloletnika, javni tužilac za maloletnike, branilac i predstavnik organa starateljstva, odnosno zavoda ili ustanove u kojoj se vaspitna mera izvršava.

III. PRIMENA VASPITNIH NALOGA I IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA

1. Primena vaspitnih naloga

Član 96.

Primena vaspitnih naloga propisanih ovim zakonom uređuje se aktom ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

2. Osnovne odredbe o izvršenju krivičnih sankcija

Zabrana torture

Član 97.

Zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se maloletnik prema kome se izvršava krivična sankcija podvrgava bilo kakvom obliku mučenja, nečovečnog ili ponižavajućeg kažnjavanja ili postupanja, zlostavljanja ili eksperimentisanja.

Maloletnik ne sme biti podvrgnut eksperimentalnim lekovima i tretmanima.

Zabrana diskriminacije prilikom izvršenja

Član 98.

Maloletnici prema kojima se izvršavaju krivične sankcije ravnopravni su bez obzira na rasu, boju kože, pol, jezik, veroispovest, političko ili drugo uverenje, nacionalno, etničko ili socijalno poreklo, imovinsko stanje, status stečen rođenjem ili drugi status maloletnika, njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca, kao i na druge oblike različitosti.

Postupanje prema maloletniku

Član 99.

U toku izvršavanja krivičnih sankcija prema maloletniku treba postupati na način koji odgovara njegovom uzrastu, stepenu zrelosti i drugim svojstvima ličnosti, uz poštovanje dostojanstva maloletnika, podsticanje njegovog celovitog razvoja i učešća u sopstvenoj resocijalizaciji, pridržavajući se savremenih pedagoških, psiholoških i penoloških znanja i iskustava.

Troškovi izvršenja krivičnih sankcija

Član 100.

Troškovi izvršenja krivičnih sankcija prema maloletniku padaju na teret budžetskih sredstava.

Troškove izvršenja zavodskih krivičnih sankcija snosi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Troškove izvršenja drugih krivičnih sankcija i primene vaspitnih naloga snosi ministarstvo nadležno za poslove socijalne politike.

Dužnost sudije za maloletnike

Član 101.

Kad sudija za maloletnike u toku izvršenja krivične sankcije utvrdi da postoje činjenice i okolnosti koje upućuju na potrebu preduzimanja mera radi zaštite prava maloletnika, dužan je da o tome obavesti nadležni organ starateljstva prebivališta ili boravišta maloletnika.

3. Opšta pravila za izvršenje zavodskih krivičnih sankcija

Opšta garantovana prava maloletnika

Član 102.

Maloletnik prema kome se izvršavaju zavodske krivične sankcije ne može imati manja prava nego punoletno osuđeno lice.

Obrazovanje i radno osposobljavanje maloletnika

Član 103.

Maloletniku se omogućuju uslovi za sticanje osnovnog i srednjeg stručnog obrazovanja i radnog osposobljavanja.

Pravo na redovne preglede

Član104.

Maloletnici prema kojima se izvršava zavodska vaspitna mera ili kazna maloletničkog zatvora podvrgavaju se najmanje jedanput godišnje sistematskom pregledu od strane odgovarajuće zdravstvene ustanove.

Najmanje dva puta godišnje sastavlja se izveštaj o psihičkom stanju maloletnika i dostavlja sudiji za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu i koji vrši nadzor, odnosno ima uvid nad izvršenjem krivične sankcije iz stava 1. ovog člana.

Zabrana izricanja mere upućivanja u samicu

Član 105.

Licu koje nije navršilo 18 godina ne može biti izrečena disciplinska mera upućivanja u samicu.

Zabrana nošenja i upotrebe vatranog oružja

Član 106.

3abranjeno je nošenje i upotreba vatrenog oružja unutar vaspitno-popravnog doma, osim kada je to potrebno radi ostvarenja svrhe iz člana136. stav 3.ovog zakona, odnosno unutar kazneno-popravnog zavoda za maloletnike, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija.

Pojedinačni program postupanja prema maloletniku

Član 107.

Izvršenje vaspitnih mera i kazne maloletničkog zatvora zasniva se na pojedinačnom programu postupanja sa maloletnikom koji je prilagođen njegovoj ličnosti i u skladu sa savremenim dostignućima nauke, pedagoške i penološke prakse.

Pojedinačni programi se izrađuju na osnovu celovitog sagledavanja zrelosti i drugih svojstava ličnosti maloletnika, njegovog uzrasta, nivoa obrazovanja, ranijeg života maloletnika i ponašanja u socijalnoj sredini, vrste krivičnog dela i okolnosti pod kojima je učinjeno.

Pojedinačnim programom posebno se utvrđuju: nivo zrelosti maloletnika, druga svojstva njegove ličnosti, mogućnost uključivanja u proces obrazovanja i radnog osposobljavanja, korišćenje i organizacija slobodnog vremena, rad sa roditeljem, usvojiocem ili staraocem maloletnika i drugim članovima njegove porodice, kao i drugi oblici psihosocijalnog, pedagoškog i penološkog uticaja na maloletnika.

Pravo maloletnika na pritužbu i žalbu

Član 108.

Maloletnik koji smatra da je lišen određenih prava ili da su mu ona povređena, kao i da su učinjene druge nezakonitosti ili nepravilnosti u toku izvršenja zavodske vaspitne mere i kazne maloletničkog zatvora, ima pravo pritužbe upravniku zavoda ili ustanove u kojima se ta krivična sankcija izvršava.

Povodom pritužbe maloletnika upravnik zavoda u kojoj se vaspitna mera, odnosno kazna maloletničkog zatvora izvršava u roku od tri dana donosi u pisanom obliku obrazloženo rešenje kojim se pritužba odbija kao neosnovana ili se utvrđuje njena potpuna ili delimična osnovanost, u kom slučaju se hitno preduzimaju odgovarajuće mere za otklanjanje učinjenih povreda ili lišavanja prava maloletnika, odnosno drugih nezakonitosti ili nepravilnosti. Rešenje mora sadržati pouku o pravnom leku.

Protiv rešenja upravnika o pritužbi maloletnik može, u roku od osam dana od prijema rešenja, podneti žalbu veću za maloletnike prvostepenog suda koji vrši nadzor nad izvršenjem vaspitne mere, odnosno veću za maloletnike prvostepenog suda koji je sudio u postupku u kome je izrečena kazna maloletničkog zatvora.

4. Izvršenje vaspitnih mera

a) Opšte odredbe

Izvršnost odluke i nadležnost organa starateljstva

Član 109.

Vaspitna mera se izvršava kad odluka kojom je izrečena postane izvršna, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Za izvršenje vaspitnih mera nadležan je organ starateljstva, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

b) Izvršenje mera posebnih obaveza

Član 110.

Nadzor nad izvršenjem mera posebnih obaveza iz člana 17. stav 2. ovog zakona vrši sudija za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu.

Na zahtev sudije za maloletnike suda iz stava 1. ovog člana nadležni organ starateljstva dužan je da dostavi izveštaj o toku i rezultatima izvršenja izrečene mere posebne obaveze.

Sačinjavanje izveštaja iz stava 2. ovog člana sudija za maloletnike može poveriti i stručnom licu iz člana 94. stav 2. ovog zakona.

Izvršenje mera posebnih obaveza iz člana 17. stav 2. ovog zakona bliže se uređuje aktom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

v) Izvršenje mera pojačanog nadzora

a.Pojačan nadzor od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja

Početak izvršenja

Član 111.

Izvršenje vaspitne mere pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja počinje danom kad se roditelju, usvojiocu ili staraocu maloletnika dostavi izvršna sudska odluka kojom je vaspitna mera izrečena.

Dužnost roditelja, usvojitelja ili staratelja

Član 112.

Roditelj, ustvojitelj ili staratelj maloletnika dužan je da izvršava naloge i uputstva sudije za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu i da nadležnom organu starateljstva omogući proveru izvršenja vaspitne mere i prihvati ukazanu pomoć u cilju njenog izvršenja.

Sudija za maloletnike koji je sudio u prvom stepenu rešava o nastalom neslaganju između roditelja, usvojioca ili staraoca maloletnika i organa starateljstva.

Obaveštavanja suda o izvršenju mere

Član 113.

Organ starateljstva obaveštava sud koji je sudio u prvom stepenu o toku i rezultatima izvršenja vaspitne mere u rokovima propisanim članom 94. stav 2.ovog zakona. Organ starateljstva bez odlaganja obaveštava sud o razlozima koji otežavaju izvršenje mere.

Roditelj, usvojitelj ili staratelj maloletnika, nezavisno od obaveze organa starateljstva iz stava 1. ovog člana i rokova propisanih u članu94. stav 2. ovog zakona, mogu da obaveštavaju sud o rezultatima izvršenja vaspitne mere.

b.Pojačan nadzor u drugoj porodici

Opšta odredba

Član 114.

Vaspitna mera pojačanog nadzora u drugoj porodici izvršava se u porodici koju je odredio sud koji je sudio u prvom stepenu, na predlog nadležnog organa starateljstva.

Po prijemu izvršne sudske odluke, koja je prethodno dostavljena maloletniku, nadležni organ starateljstva upućuje maloletnika u porodicu koja je određena sudskom odlukom.

Način izvršenja mere

Član 115.

Nadležni organ starateljstva i porodica u koju se maloletnik smešta zaključuju ugovor u pisanom obliku kojim se uređuju međusobna prava i obaveze. U ime porodice ugovor zaključuje poslovno sposobni član porodice koga drugi članovi porodice ovlaste.

Porodica u koju je maloletnik smešten dužna je da nadležnom organu starateljstva omogući proveru izvršenja vaspitne mere i prihvati ponuđenu pomoć radi ostvarivanja svrhe vaspitne mere.

Za vreme izvršenja ove vaspitne mere maloletnik održava veze sa svojom porodicom, ako sud koji prati i kontroliše izvršenje vaspitne mere, na predlog organa starateljstva, drugačije ne odluči.

Smeštaj u drugu porodicu

Član 116.

Sud koji je sudio u prvom stepenu u postupku u kome je izrečena vaspitna mera pojačanog nadzora u drugoj porodici može po službenoj dužnosti, ili na predlog javnog tužioca za maloletnike, odnosno organa starateljstva, da odredi smeštaj maloletnika u neku drugu porodicu ako se prilike u porodici u kojoj je maloletnik smešten toliko izmene da otežavaju izvršenje vaspitne mere.

Shodna primena

Član 117.

Odredbe ovog zakona kojima se uređuje izvršenje vaspitne mere pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja primenjuju se shodno i na izvršenje vaspitne mere pojačanog nadzora u drugoj porodici.

v.Pojačan nadzor od strane organa starateljstva

Nadležnost organa starateljstva i određivanje stručnog lica

Član 118.

Za izvršenje vaspitne mere pojačanog nadzora od strane organa starateljstva nadležan je organ starateljstva prema prebivalištu, odnosno boravištu maloletnika u vreme kad je odluka kojom je vaspitna mera izrečena postala izvršna.

Organ starateljstva dužan je da po prijemu izvršne odluke kojom je vaspitna mera pojačanog nadzora izrečena, odredi službeno lice organa starateljstva ili drugo stručno lice koje će meru sprovoditi i o tome odmah obavesti sudiju za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu.

Izvršenje mere

Član 119.

Stručno lice kome je povereno sprovođenje vaspitne mere sačinjava program rada sa maloletnikom, u skladu sa uputstvima suda i nadležnog organa starateljstva.

Državni organi, vaspitne, obrazovne i druge ustanove dužni su da stručnom licu koje sprovodi ovu vaspitnu meru pruže pomoć, a roditelj, usvojitelj ili staratelj dužan je da obavesti stručno lice o prilikama koje otežavaju izvršenje mere.

U svemu ostalom na izvršenje vaspitne mere pojačanog nadzora od strane organa starateljstva shodno se primenjuju odredbe ovog zakona kojima se uređuje izvršenje vaspitne mere pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja.

g.Pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika

Nadležnost i ovlašćenje organa starateljstva

Član 120.

Organ starateljstva nadležan prema prebivalištu ili boravištu maloletnika u vreme kad je odluka kojom je vaspitna mera pojačanog nadzora uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika postala izvršna, nadležan je za izvršenje ove vaspitne mere.   

Organ starateljstva određuje ustanovu iz stava 1. ovog člana i stara se o sprovođenju dnevnog boravka maloletnika u toj ustanovi.

Način izvršenja mere

Član 121.

Dnevni boravak može trajati najduže četiri časa u toku radnog dana u vremenskom periodu određenom u članu 21. stav 2. ovog zakona.

Maloletnik za vreme izvršenja ove mere ostaje kod svojih roditelja, usvojioca ili staraoca, odnosno lica koja se o njemu staraju, nastavlja da pohađa školu ili odlazi na posao.

O dnevnom boravku vodi se dnevnik rada. Izveštaj o toku i rezultatima sprovođenja dnevnog boravka maloletnika, po njegovom isteku, a po potrebi i u toku trajanja, dostavlja se sudiji za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu, javnom tužiocu za maloletnike i nadležnom organu starateljstva od strane ustanove u kojoj se sprovodi dnevni boravak maloletnika.

Odredbe ovog zakona kojima se uređuje izvršenje vaspitne mere pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca shodno se primenjuju i na izvršenje vaspitne mere pojačanog nadzora uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika.

d. Nadzor nad izvršenjem i kontrola izvršenja

Član 122.

Nadzor nad izvršenjem i kontrolu izvršenja vaspitne mere vrši sudija za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu.

Prvostepeni sud je dužan da, shodno Sudskom poslovniku, vodi Kontrolnik izvršenja vaspitnih mera i sačinjava spise praćenja i kontrole njihovog izvršenja u skladu sa aktom ministra nadležan za pravosuđe.

Neposredan nadzor i kontrola

Član 123.

Sudija za maloletnike i javni tužilac za maloletnike najmanje jedanput godišnje vrše neposredni nadzor i kontrolu izvršenja vaspitnih mera.

Izveštaji o toku i rezultatima izvršenja vaspitnih mera pribavljaju se i dostavljaju se u smislu člana 94. st. 2. i 3. ovog zakona.

5. Izvršenje zavodske vaspitne mere

Izvršenje u vaspitno-popravnom domu

Član 124.

Zavodska meraupućivanja u vaspitno-popravni dom izvršava se u vaspitno-popravnom domu.

Zavodska mera upućivanja u vaspitno-popravni dom izrečena licu ženskog pola izvršava se u ženskom odeljenju vaspitno-popravnog doma.

Punoletno lice kome je izrečena vaspitna mera iz stava 1. ovog člana, kao i maloletnik koji u vaspitno-popravnom domu, dok traje mera, postane punoletan, smešta se u posebno odeljenje vaspitno-popravnog doma.

Lice kome je izrečena zavodska mera upućivanja u vaspitno-popravni dom u njemu može ostati do navršene dvadeset treće godine.

Dužnost neposrednog obilaska

Član 125.

Sudija za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu i nadležni javni tužilac za maloletnike najmanje dva puta u toku godine obilaze maloletnika smeštenog u vaspitno-popravnom domu, gde u neposrednom kontaktu sa maloletnikom i stručnim licima koja se staraju o izvršenju, kao i uvidom u odgovarajuću dokumentaciju, proveravaju zakonitost i pravilnost postupanja, prate pojedinačni program postupanja i cene postignuti uspeh u izvršenju zavodske mere.

O uočenim propustima i drugim zapažanjima lica iz stava 1. ovog člana dužna su da bez odlaganja obaveste organ uprave nadležan za stručni nadzor nad izvršenjem vaspitne zavodske mere, kao i vaspitno-popravnim dom.

Povodom obaveštenja sudije za maloletnike, odnosno javnog tužioca za maloletnike, organ nadležan za stručni nadzor, kao i uprava vaspitno-popravnog doma dužni su da bez odlaganja izvrše odgovarajuće provere i preduzmu mere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti i o tome obaveste sudiju za maloletnike i javnog tužioca za maloletnike iz stava 1. ovog člana.

Odlaganje započinjanja izvršenja zavodske mere

Član 126.

Na molbu maloletnika, njegovog roditelja, usvojitelja ili staratelja ili na predlog nadležnog organa starateljstva, izvršenje zavodske mere iz opravdanih razloga može se odložiti.

O odlaganju odlučuje rešenjem veće za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu, u roku od tri dana od prijema molbe.

Protiv prvostepenog rešenja maloletnik, njegovi roditelji, ustvojitelj ili staratelj mogu podneti žalbu neposredno višem sudu u roku od tri dana od prijema rešenja.

Veće za maloletnike višeg suda odlučuje o žalbi u roku od tri dana od prijema žalbe.

Molba i predlog iz stava 1. i žalba iz stava 3. ovog člana zadržavaju izvršenje zavodske mere.

Ako prvostepeni sud prilikom ponovnog odbijanja molbe za odlaganje izvršenja utvrdi da se pravo na molbu zloupotrebljava, odlučiće da žalba ne zadržava izvršenje zavodske mere.

Prekid izvršenja zavodske mere

Član 127.

Na molbu maloletnika, njegovog roditelja, usvojitelja ili staratelja, na predlog nadležnog organa starateljstva ili upravnika vaspitno-popravnog doma, sud koji je sudio u prvom stepenu može, iz opravdanih razloga, prekinuti izvršenje vaspitne mere.

Prekid izvršenja zavodske mere dozvoliće se na zahtev javnog tužioca za maloletnike ako je protiv rešenja o izricanju te mere podnet zahtev za zaštitu zakonitosti.

Prekid izvršenja zavodske mere traje najduže tri meseca, a u slučaju bolesti maloletnika može trajati i duže.

Protiv prvostepenog rešenja lica iz stava 1. ovog člana mogu izjaviti žalbu veću za maloletnike višeg suda u roku od tri dana od prijema rešenja, a koje o žalbi odlučuje u roku od tri dana od prijema žalbe.

Vreme prekida izvršenja ne uračunava se u vreme trajanja mere.

Shodna primena

Član 128.

U svemu ostalom, na odlaganje i prekid izvršenja zavodske mere, prava maloletnika, dispiplinske prestupe, disciplinski postupaki izvršenje disciplinskih mera prema maloletnicima shodno se primenjuju odredbe zakona koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija prema licima koji izdržavaju kaznu zatvora za učinjeno krivično delo.

Nadležnost suda za upućivanje maloletnika

Član 129.

Za upućivanje maloletnika u vaspitno-popravni dom nadležan je sud koji je sudio u prvom stepenu,koji je dužan je da izvršnu odluku sa izvodom iz matične knjige rođenih, ispravom ili dokazom o njegovom dotadašnjem školovanju i osposobljavanju, nalazom o zdravstvenom stanju, podacima o ranijem vršenju krivičnih dela, vođenim postupcima i izveštajima organa starateljstva, dostavi organu nadležnom za izvršenje u roku od tri dana od dana kada je odluka postala izvršna.

Organ kome je odluka dostavljena na izvršenje dužan je da pristupi izvršenju krivične sankcije u roku od tri dana od prijema odluke i dokumentacije iz stava 1. ovog člana.

Maloletniku se za pripremu mora ostaviti najmanje osam dana.

Maloletnika koji se nalazi u pritvoru u vaspitno-popravni dom upućuje sud koji je sudio u prvom stepenu.

Sud koji upućuje maloletnika na izvršenje vaspitne mere dostavlja vaspitno-popravnom domu odluku o izrečenoj meri sa dokumentacijom iz stava 1. ovog zakona.

Nalog za izvršenje

Član 130.

Maloletniku koji nije u pritvoru, sud koji mu je sudio u prvom stepenu, nalaže u pismenom obliku da se određenog dana javi na izvršenje izrečene vaspitne mere ili nalaže roditelju, usvojitelju ili staratelju da maloletnika određenog dana dovede u vaspitno-popravni dom.

Sud iz stava 1. ovog člana obaveštava vaspitno-popravni dom o datumu kada maloletnik treba da se javi i uz to obaveštenje dostavlja izvršnu odluku o izricanju vaspitne mere sa podacima o maloletniku pribavljenim u toku postupka iz člana 129. stav 1. ovog zakona.

Ako se maloletnik po nalogu suda ne javi u vaspitno-popravni dom, sud naređuje njegovo dovođenje, a ako se maloletnik krije ili je u bekstvu, sud naređuje izdavanje poternice.

U slučaju bekstva maloletnika iz vaspitno-popravnog doma upravnik doma naređuje izdavanje poternice.

Prijem maloletnika

Član 131.

Prilikom stupanja maloletnika u vaspitno-popravni dom najpre se utvrđuje njegov identitet, zatim sledi lekarski pregled, a potom ispitivanje ličnosti u posebnom odeljenju vaspitno-popravnog doma radi određivanja programa postupanja. Ovo ispitivanje može trajati najduže do 30 dana.

Za vreme boravka maloletnika u prijemnom odeljenju stručni tim odeljenja, na osnovu primljene i pribavljene dokumentacije i neposrednog rada sa maloletnikom i njegovim roditeljima, usvojiocem ili staraocem, vrši višestranu procenu sa psihološkog, pedagoškog, socijalnog, medicinskog, kriminološkog, bezbedonosnog i drugog odgovarajućeg stanovišta.

Pojedinačni program postupanja sa maloletnikom predlaže stručni tim, a donosi upravnik vaspitno-popravnog doma.

Posle ispitivanja iz stava 1. ovog člana maloletnik se raspoređuje u vaspitnu grupu koja se formira prema uzrastu, nivou zrelosti, drugim ličnim svojstvima maloletnika, kao i određenom programu postupanja, u cilju primene istovrsnih vaspitnih postupaka i uticaja. vaspitna grupa ima najviše deset maloletnika i posebog vaspitača.

Tokom izvršenja zavodske mere, u zavisnosti od stepena ostvarivanja programa postupanja, program postupanja može se izmeniti odlukom upravnika vaspitno-popravnog doma, na predlog stručnog tima.

Prilikom prijema u vaspitno-popravni dom maloletnik se na prikladan način upoznaje sa svojim pravima i obavezama koja proizilaze iz ovog zakona i propisa koji uređuju izvršenje krivičnih sankcija.

Odeljenja u vaspitno-popravnom domu i razvrstavanje maloletnika u odeljenja

Član 132.

U vaspitno-popravnom domu postoje sledeća odeljenja:

1) prijemno odeljenje, u kojem se organizuje prijem maloletnika;

2) opšte odeljenje, u kojem se realizuje opšti program postupanja;

3) odeljenje za intezivni rad, u kojem se realizuje intezivni program postupanja;

4) otpusno odeljenje, u kojem se realizuje otpust maloletnika;

5) žensko odeljenje, u kojem se, po pravilu, realizuju svi planirani programi prema maloletnicama;

6) odeljenje za maloletnike sa smetnjama u razvoju.

Prava maloletnika

Član 133.

Maloletnik prema kome se izvršava zavodska mera upućivanja u vaspitno-popravni dom ima sledeća prava:

1) da nosi svoje rublje, odgovarajuću civilnu odeću i obuću, kao i da mu, ako ih nema, vaspitno-popravni dom obezbedi rublje, civilnu odeću i obuću koji su primereni godišnjem dobu i mesnim klimatskim prilikama;

2) na zaseban ležaj, sa odgovarajućom posteljinom;

3) na ishranu koja je dijetetski, higijenski i zdravstveno prilagođena njegovom uzrastu, koja će mu omogućiti normalan psihofizički razvoj;

4) na najmanje tri obroka dnevno čija je ukupna vrednost najmanje 14.600 džula;

5) zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom koji uređuje zdravstvenu zaštitu;

6) u prostorijama u kojima maloletnici borave moraju biti čiste, suve, provetrene i dovoljno zagrejane i dovoljno osvetljene kako prirodnim, tako i veštačkim svetlom;

7) prostorije u kojima borave maloletnici moraju imati primerene sanitarne uređaje, a vaspitno-popravni dom je dužan da obezbedi pribor i sredstva za održavanje higijene;

8) da izvan zatvorenih prostorija, u slobodno vreme, na svežem vazduhu provode najmanje tri časa dnevno;

9) da učestvuje u organizovanim kulturnim, sportskim i drugim prikladnim aktivnostima izvan vaspitno-popravnog doma;

10) na obezbeđivanje uslova za bavljenje fizičkom kulturom i sportom;

11) da pohađa nastavu izvan vaspitno-popravnog doma ako vaspitno-popravni dom nije organizovao nastavu određenog smera ili stepena obrazovanja i ako to opravdavaju dotadašnji uspesi u vaspitavanju i školovanju maloletnika, pod uslovom da to ne šteti izvršenju vaspitne mere;

12) na svakodnevno telefoniranje roditelju, usvojitelju i staratelju o svom trošku, a po odobrenju upravnika vaspitno-popravnog doma i drugim licima, s tim što se telefonski razgovor ne kontroliše, osim kada upravnik vaspitno-popravnog doma oceni da je to neophodno zbog postojanja sumnje da su telefonski razgovori namenjeni činjenju ili pripremanju krivičnog dela ili ako bi mogla da nastupi druga opasnost za bezbednost ljudi i imovine;

13) na neograničeni prijem paketa čija se težina i dopuštena sadržina određuju aktom o kućnom redu;

14) na jednu posetu nedeljno od strane roditelja, usvojioca, staroca, bračnog druga, lica sa kojim je zasnovao bračnu zajednicu, deteta i ostalih srodnika u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva;

15) da sa bračnim drugom ili licem sa kojim je zasnovao vanbračnu zajednicu jednom mesečno provede do tri sata nasamo u, za tu svrhu, određenoj prostoriji u okviru vaspitno-popravnog doma;

16) da ga dva puta mesečno posete i druga lica koja ne ometaju izvršenje vaspitne mere;

17) da prema svojim mogućnostima radi u vaspitno-popravnom domu saglasno obavezama u pohađanju nastave. Za maloletnika koji ne pohađa nastavu radno vreme traje shodno opštim propisima. Maloletnik se izvan radnog vremena može uposliti najviše dva časa dnevno na održavanju čistoće i drugim tekućim poslovima u vaspitno-popravnom domu;

18) na naknadu za rad i novčane nagrade za posebne uspehe u radu, čije najniže i najviše iznose određuje direktor organa uprave nadležnog za izvršenje krivičnih sankcija, kao i pravo da polovinom naknade i nagrade slobodno raspolaže, a ostatak mu se stavlja na štednju, s tim da mu, izuzetno, upravnik doma može odobriti korišćenje cele naknade;

19) na dnevni i nedeljni odmor shodno opštim propisima;

20) na godišnji odmor u trajanju od 18 do 30 dana koji se koristi izvan doma ili u domu, s tim da o dužini, načinu i mestu korišćenja odlučuje upravnik na predlog vaspitača;

21) na zdravstvenu zaštitu izvan vaspitno-popravnog doma ako dom ne može da pruži odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. Vreme provedeno na lečenju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi uračunava se u trajanje vaspitne mere.

Proširena prava i pogodnosti maloletnika

Član 134.

Maloletniku koji se dobro vlada i zalaže na radu upravnik vaspitno-popravnog doma može, na obrazloženi predlog stručnog tima, dodeliti sledeće pogodnosti:

1) prošireno pravo na prijem poseta;

2) slobodne izlaske iz doma u grad;

3) posete sportskim, kulturnim ili drugim prikladnim događajima izvan vaspitno doma;

4) posete porodici, srodnicima ili drugim bliskim licima za vreme vikenda i praznika;

5) odsustva iz vaspitno-popravnog doma do 15 dana;

6) vanredno odsustvo.

Prošireno pravo na prijem poseta podrazumeva i češće posete lica iz člana 133. tačka 14) ovog zakona.

Upravnik može maloletniku dodeliti i druge pogodnosti koje povoljno utiču na izvršenje vaspitne mere.

U slučaju da maloletnik ne ispunjava uslove iz stava 1. ovog člana, stručni tim vaspitno-popravnog doma može predložiti oduzimanje proširenih prava i dodeljenih pogodnosti, o čemu odlučuje upravnik vaspitno-popravnog doma.

Protiv odluke upravnika vaspitno-popravnog doma o oduzimanju proširenih prava i dodeljenih pogodnosti može se izjaviti žalba u roku od tri dana od dana prijema odluke. Žalba ne odlaže izvršenje odluke.

O žalbi odlučuje sudija za maloletnike prvostepenog suda koji vrši nadzor nad izvršenjem zavodske vaspitne mere u roku od osam dana od dana prijema žalbe.

Disciplinske mere

Član 135.

Za učinjene disciplinske prestupe maloletniku se mogu izreći sledeće disciplinske mere:

1) opomena;

2) oduzimanje dodeljene pogodnosti;

3) izdvajanje u posebnu prostoriju.

Disciplinske mere oduzimanja dodeljenih pogodnosti i izdvajanje u posebnu prostoriju mogu se izreći kumulativno.

Maloletnik kome je izrečena disciplinska mera izdvajanja u posebnu prostoriju ne može 15 dana posle izvršenja disciplinske mere koristiti proširena prava i pogodnosti iz člana 134. ovog zakona.

Disciplinska mera izdvajanja u posebnu prostoriju izriče se u trajanju do sedam dana, a prilikom sticaja disciplinskih prestupa – do 15 dana.

Ako se svrha disciplinske mere može postići i bez izvršenja mere, izvršenje disciplinskih mera oduzimanja dodeljenih pogodnosti i izdvajanja u posebnu prostoriju može se uslovno odložiti do tri meseca. Uslovno odlaganje izvršenja disciplinske mere može se opozvati ako se maloletniku u roku za koji je odloženo izvršenje izrekne novo oduzimanje dodeljenih pogodnosti ili izdvajanje u posebnu prostoriju. Izdvajanje u posebnu prostoriju se izriče u trajanju do deset dana ako je za kasniji prestup izrečeno oduzimanje dodeljenih pogodnosti, a kada je za kasniji prestup izrečeno izdvajanje u posebnu prostoriju - izdvajanje u posebnu prostoriju se izriče u trajanju do 15 dana.

Disciplinska mera izdvajanja u posebnu prostoriju je mera neprekidnog boravka dva ili više maloletnika u posebnoj prostoriji.

Tokom izvršenja mere izdvajanja u posebnu prostoriju maloletnik najmanje dva časa dnevno boravi izvan zatvorene prostorije, na svežem vazduhu.

Tokom izvršenja mere izdvajanja u posebnu prostoriju maloletnika su dužni da posete svakog dana lekar i vaspitač, a najmanje svaki treći dan upravnik doma.

Tokom izvršenja mere izdvajanja u posebnu prostoriju maloletniku moraju biti pristupačni udžbenici i druga literatura koja neće imati štetnog uticaja na njegovo vaspitavanje.

Upotreba sredstava prinude prema maloletniku

Član 136.

Prema maloletniku se ne smeju koristiti sila i sredstva prinude izuzev kao krajnja mera u samoodbrani, u slučaju pokušaja bekstva, fizičkog otpora u odnosu na nalog izdat u skladu sa zakonom, kao i u slučaju neposredne opasnosti od samopovređivanja, povređivanja drugog lica ili u slučaju prouzrokovanja ozbiljne štete za imovinu zavoda.

Izuzetno upotrebljena sila ili sredstvo prinude mora biti u meri koja je neophodna i u najkraćem vremenskom trajanju.

Vatreno oružje prema maloletniku može se primeniti jedino ako se drugim sredstvima prinude ne može zaštititi život maloletnika ili drugog lica u slučaju neposrednog napada.

O nameriprimene mere prinude usmeno i jasno se upozorava maloletnik prema kojem će se prinudaprimeniti, osim ako se radi o istovremenomilineposredno predstojećemprotivpravnomnapadu.

Neposredno nakonprimene mere prinude, obavezan je lekarskipregledmaloletnikaprema kome je mera primenjena.Pregledse ponavlja po proteku 12 časova, a pre isteka24 časa oprimene mere.

Pisaniizveštaj službe za obezbeđenje, medicinska dokumentacija iizveštaji o obavljenimlekarskimpregledima dostavljajuse upravnikudoma bez odlaganja.Izveštaj lekara sadrži i navode maloletnikaprema kome je mera prinude primenjena o načinunastanka povreda imišljenje lekara o povezanostiprimenjene mere nastalihpovreda.Upravnikdoma obaveštava organ uprave nadležan za izvršenje krivičnih sankcija o upotrebimera prinude iprosleđuje izveštaje uroku od 24 časa odvremena primene mere prinude.

Otpuštanje sa izvršenja zavodske mere

Član 137.

Maloletnik se otpušta sa izvršenja zavodske mere kad protekne zakonom određeno najduže trajanje mere ili kad sud donese odluku o obustavljanju njenog izvršenja ili o uslovnom otpustu.

O uslovnom otpustu mere upućivanja u vaspitno-popravni dom, na molbu maloletnika, odlučuje veće za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu.

Kada se maloletnik nalazi u završnom razredu škole ili pri kraju stručnog osposobljavanja, a otpuštanjem iz vaspitno-popravnog doma bi se onemogućio završetak školovanja ili stručnog osposobljavanja, vaspitni-popravni dom može, na molbu maloletnika, omogućiti mu da završi školovanje ili stručno osposobljavanje.

Podzakonski akt

Član 138.

Izvršenje vaspitne mere upućivanja u vaspitno-popravni dom, pojedinačni program postupanja,izmena programa postupanja i dodeljivanje proširenih prava i pogodnosti maloletnikabliže se uređuje aktom ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

6. Izvršenje kazne maloletničkog zatvora

Opšta odredba

Član 139.

Kazna maloletničkog zatvora izvršava se u kazneno-popravnom zavodu za maloletnike.

Osuđena lica kaznu maloletničkog zatvora izdržavaju, po pravilu, zajedno, a odvojeno samo ako to zahteva zdravstveno stanje osuđenog ili potreba osiguranja bezbednosti i održavanja reda i discipline u kazneno-popravnom zavodu.

Kazna maloletničkog zatvora izrečena licima ženskog pola izvršava se u posebnom odeljenju kazneno-popravnog zavoda za žene.

Maloletnici se upućuju na izvršenje kazne maloletničkog zatvora u skladu sa rasporednim aktom ministarstva nadležnog za pravosuđe.

Punoletna lica kojima je izrečena kazna maloletničkog zatvora smeštaju se u posebno odeljenje zavoda, kao i maloletnici koji za vreme izvršenja kazne maloletničkog zatvora postanu punoletni.

Trajanje izdržavanja kazne u kazneno-popravnom zavodu za maloletnike

Član 140.

Osuđeni na kaznu maloletničkog zatvora u kazneno-popravnom zavodu za maloletnike mogu ostati najduže do navršene dvadeset treće godine, a ako do tada ne izdrže kaznu, premeštaju se u kazneno-popravne zavode u kojima punoletna lica izdržavaju kaznu zatvora izrečenu za krivično delo.

Izuzetno, u kazneno-popravnom zavodu za maloletnike osuđeni na kaznu maloletničkog zatvora može ostati iako je navršio dvadeset tri godine, ako je to potrebno radi završavanja školovanja ili stručnog osposobljavanja, ili ako ostatak neizdržane kazne nije veći od šest meseci, ali najduže do navršene dvadeset pete godine.

Pravo na sudsku zaštitu

Član 141.

Osuđeni koji izdržava kaznu maloletničkog zatvora ima pravo na sudsku zaštitu protiv mera i odluka upravnika kazneno-popravnog zavoda u kome izdržava kaznu.

O zahtevu osuđenog na kaznu maloletničkog zatvora za sudsku zaštitu protiv mera i odluka iz stava 1. ovog člana, odlučuje veće za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu.

Radno vreme osuđenog maloletnika

Član 142.

Radno vreme osuđenog na kaznu maloletničkog zatvora određuje se tako da mu se omogućava školovanje i stručno osposobljavanje, kao i da ima dovoljno vremena za telesno vaspitanje, kulturno-umetničku aktivnost, vršenje verskih obreda i razonodu.

Prava osuđenog maloletnika

Član 143.

Upravnik zavoda u kome se izvršava kazna maloletničkog zatvora, pored prava iz člana 133. ovog zakona, može odobriti osuđenom licu koje se primerno ponaša i zalaže u učenju i radu, odsustvo radi posećivanja roditelja, usvojitelja, staratelja, bračnog druga, lica sa kojim je zasnovalo vanbračnu zajednicu, dece, usvojenika, braće i sestara, odnosno drugog bliskog lica.

Odsustvo iz stava 1. ovog člana može se odobriti dva puta u toku jedne godine i može trajati svaki put do 14 dana, a po pravilu se odobrava u vreme kad se ne održava nastava.

Licu osuđenom na kaznu maloletničkog zatvora ne može se ograničiti dopisivanje sa roditeljima, usvojiteljem, starateljem, bračnim drugom, licem sa kojim je zasnovalo vanbračnu zajednicu, decom, usvojenikom, braćom i sestrama.

Boravak na svežem vazduhu

Član 144.

Licu koje izdržava kaznu maloletničkog zatvora mora se omogućiti da izvan zatvorenih prostorija u slobodno vreme, na svežem vazduhu, provede najmanje tri časa dnevno.

Uslovni otpust

Član 145.

O uslovnom otpustu osuđenog na kaznu maloletničkog zatvora odlučuje veće za maloletnike suda koji je sudio u prvom stepenu.

Veće za maloletnike odlučuje o uslovnom otpustu na osnovu molbe maloletnika.

Pre donošenja odluke predsednik veća za maloletnike će, po potrebi, usmeno saslušati maloletnika, njegove roditelje, predstavnike organa starateljstva i druga lica i pribaviti izveštaj i mišljenje kazneno-popravnog zavoda o opravdanosti uslovnog otpusta. Usmeno saslušanje maloletnika obavezno je ako se odlučuje o uslovnom otpustu posle dve trećine izdržane kazne, osim ako veće za maloletnike, na osnovu dostupne dokumentacije, ne oceni da su ispunjeni uslovi za uslovni otpust.

O opozivanju uslovnog otpusta, kada se za to steknu uslovi, posle saslušanja javnog tužioca za maloletnike i maloletnika, odlučuje sud koji je doneo odluku o uslovnom otpustu.

Shodna primena i podzakonski akt

Član 146.

Odredbe ovog zakona kojima se uređuje upućivanje i prijem maloletnika, odlaganje i prekid izvršenja, prava maloletnika, disciplinsko kažnjavanje maloletnika i upotrebu sredstava prinude u vaspitno-popravnom domu, primenjuju se i na izvršenje kazne maloletničkog zatvora.

U svemu ostalom na izvršenje kazne maloletničkog zatvora shodno se primenjuju odredbe zakona koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija kojima se uređuje izvršenje kazne zatvora izrečene za krivično delo.

Izvršenje kazne maloletničkog zatvora bliže se uređuje aktom ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

Primena na punoletne učinioce krivičnih dela

Član 147.

Odredbe o izvršenju krivičnih sankcija prema maloletnicima primenjuju se i na punoletne učinioce krivičnih dela kojima je izrečena vaspitna mera ili kazna maloletničkog zatvora, kao i na lica koja za vreme izvršenja tih sankcija postanu punoletna.

7. Posebne odredbe o izvršenju mera bezbednosti

Član 148.

Mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izvršava se u posebnom odeljenju specijalne zatvorske bolnice ili posebnom odeljenju zdravstvene ustanove određenom za maloletnike.

Izvršenje mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, obaveznog lečenja alkoholičara i obaveznog lečenja narkomana prilagođava se uzrastu i ličnosti maloletnika.

Mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi se maloletniku izriče u postupku koji se vodi shodnom primenom zakona koji uređuje krivični postupak.

Za upućivanje maloletnika na izvršavanje mere bezbednosti iz stava 1. ovog člana nadležan je sud koji sudi u prvom stepenu.

8. Pomoć posle izvršenja zavodskih mera i kazne maloletničkog zatvora

Priprema za otpuštanje

Član 149.

Nadležni organ starateljstva dužan je da tokom trajanja zavodske mere i kazne maloletničkog zatvora održava stalnu vezu sa maloletnikom, njegovom porodicom i ustanovom u koju je maloletnik smešten kako bi se maloletnik i njegova porodica što bolje pripremili za vraćanje maloletnika u raniju socijalnu sredinu i njegovo uključivanje u dalji društveni život.

Zavod ili ustanova u kojima se izvršavaju zavodske mere i zavod u kome se izvršava kazna maloletničkog zatvora dužni su da najmanje tri meseca pre planiranog otpuštanja maloletnika obaveste o tome roditelje maloletnika, usvojioca ili staraoca, odnosno bliske srodnike sa kojima je maloletnik živeo, kao i nadležni organ starateljstva i predlože im mere koje bi trebalo preduzeti za prihvatanje maloletnika.

Dužnost roditelja i organa starateljstva

Član 150.

Roditelj, ustvojitelj ili staratelj, odnosno bliski srodnik sa kojim je maloletnik živeo pre stupanja na izvršenje zavodske mere ili kazne maloletničkog zatvora, dužan je da o povratku maloletnika u porodicu obavesti nadležni organ starateljstva.

Nadležni organ starateljstva dužan je da maloletniku, posle izvršenja krivične sankcije iz stava 1. ovog člana, pruži potrebnu pomoć.

Posebne dužnosti organa starateljstva

Član 151.

Nadležni organ starateljstva dužan je da posle otpuštanja maloletnika sa izvršenja zavodske mere ili kazne maloletničkog zatvora posebno brine o maloletniku bez roditelja, kao i o maloletniku čije su porodične i materijalne prilike nesređene.

Ova briga podrazumeva naročito smeštaj, ishranu, nabavku odeće, lečenje, pomoć u sređivanju porodičnih prilika, okončanje stručnog osposobljavanja i zapošljavanje maloletnika.

Deo treći

ZAŠTITA MALOLETNIH LICA KAO OŠTEĆENIH U KRIVIČNOM POSTUPKU

Specijalizacija sudija i tužilaca

Član 152.

Sudije koje su stekle posebna znanja iz oblasti prava deteta, krivičnopravne zaštite maloletnih licai zaštite maloletnih lica u krivičnom postupku, vode postupak za krivična dela protiv polne slobode, trgovine ljudima i trgovine maloletnim licem radi usvojenja kada je oštećeni maloletno lice, kao i za krivična dela sa elementom nasilja radi posebne zaštite ličnosti maloletnog lica kao oštećenog.

Kada je to potrebno radi posebne zaštite ličnosti maloletnih lica oštećenih krivičnim delima iz stava 1. ovog člana, krivični postupak pokreće javni tužilac koji je stekao posebna znanja iz oblasti prava deteta, krivičnopravne zaštite maloletnih lica i zaštite maloletnih lica u krivičnom postupku.

Specijalizacija policije

Član 153.

Samo ovlašćeno službeno lice policije koje je steklo posebna znanja iz oblasti prava deteta,krivičnopravne zaštite maloletnih lica i zaštite maloletnih lica u krivičnom postupku, može od maloletnog lica koje je oštećeno nekim od krivičnih dela iz člana 152. ovog zakona prikupljati obaveštenja u skladu sa zakonom koji uređuje krivični postupak.

Postupanje prema maloletnom oštećenom

Član 154.

Kad vode postupak za krivična dela učinjena na štetu maloletnih lica, javni tužilac, predsednik veća, sudija pojedinac, sudija za maloletnike i sudije u veću će se odnositi prema oštećenom vodeći računa o njegovom uzrastu, svojstvima ličnosti, obrazovanju i prilikama u kojima živi, posebno nastojeći da se izbegnu moguće štetne posledice postupka po njegovu ličnost i razvoj. Ispitivanjemaloletnih lica obaviće se, po pravilu, uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugog stručnog lica.

Ako se kao svedok ispituje maloletno lice koje je oštećeno krivičnim delom navedenim u članu 152. ovog zakona, ispitivanje se može sprovesti najviše dva puta, a izuzetno još jedanput ako je to neophodno radi ostvarenja svrhe krivičnog postupka. U slučaju da se maloletno lice ispituje više od dva puta, organ postupka je dužan da posebno vodi računa o zaštiti ličnosti i razvoja maloletnog lica.

Kada se na glavnom pretresu maloletno lice oštećeno krivičnim delima iz člana 152. ovog zakona ispituje kao svedok, ispitivanje vrši predsednik veća, kada oceni da bi osnovno i unakrsno ispitivanje svedoka moglo da bude štetno po njegovu ličnost.

Dete koje je oštećeno krivičnim delom iz člana 152. ovog zakona se pre davanja iskaza, na prikladan način prilagođen njegovom uzrastu i stepenu zrelosti, poučava da je dužno da govori istinu i ništa ne prećuti, ali se ne upozorava da je davanje lažnog iskaza krivično delo.

Maloletnom licu, oštećenom krivičnim delom navedenim u članu 152. ovog zakona, koje se ispituje kao svedok na glavnom pretresu, se ne smeju postavljati pitanja u kojima je sadržan odgovor.

Ako s obzirom na osobenosti krivičnog dela i svojstva ličnosti maloletnog lica, oceni da je to potrebno, sudija će narediti da se maloletno lice ispita upotrebom tehničkih sredstava za prenos slike i zvuka, a ispitivanje se sprovodi bez prisustva stranaka i drugih učesnika postupka, u prostoriji u kojoj se svedok nalazi, tako da mu stranke i lica koja na to imaju pravo, pitanja postavljaju posredstvom sudije, psihologa, pedagoga, socijalnog radnika ili drugog stručnog lica.

Maloletna lica, kao svedoci-oštećeni, mogu se ispitati i u svom stanu ili drugoj prostoriji, odnosno ovlašćenoj ustanovi-organizaciji, stručno osposobljenoj za ispitivanje maloletnih lica. Pri ispitivanju svedoka-oštećenog, državni organi iz stava 1. ovog člana mogu narediti primenu mera iz stava 2. ovog člana.

Zabrana suočavanja sa okrivljenim

Član155.

Dete oštećeno krivičnim delom iz člana 152. ovog zakona ne može se suočavati sa okrivljenim.

Ako se kao oštećeni ispituje maloletno lice, koje je usled prirode, posledice ili drugih okolnosti krivičnog dela, posebno osetljiv, odnosno ako se nalazi u posebno teškom psihičkom stanju, sud može odlučiti da ga ne suočava sa okrivljenim.

Postavljanje punomoćnika maloletnom licu

Član 156.

Oštećenom maloletnom licu u postupku za krivična dela iz člana 152. ovog zakona, koje nema punomoćnika, sud može postaviti punomoćnika iz reda advokata koji su stekli posebna znanja iz oblasti prava deteta, krivičnopravne zaštite maloletnih licai zaštite maloletnih lica u krivičnom postupku, od njegovog prvog saslušanja, ako je to potrebno radi ostvarivanja svrhe krivičnog postupka i u cilju zaštite ličnosti maloletnog oštećenog.

Prepoznavanje okrivljenog

Član 157.

Ako prepoznavanje okrivljenog vrši oštećeno maloletno lice, organ postupka će postupati posebno obazrivo, a takvo prepoznavanje će se u svim fazama postupka vršiti na način koji u potpunosti onemogućava da okrivljeni vidi ovo lice.

Nadležnost suda

Član 158.

U pogledu nadležnosti i sastava suda koji sudi punoletnim okrivljenim za krivična dela na štetu maloletnih lica, ili maloletnicima koje se terete da su učinili krivična dela na štetu maloletnih lica, shodno se primenjuju odredbe zakona koji uređuje krivični postupak, ako nisu u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.

Hitnost postupka

Član 159.

Krivični postupak za krivična dela iz člana 152. ovog zakona je hitan.

Odredbe čl. 154. do 157. ovog zakona primenjuju se i u postupku prema maloletniku.

Deo četvrti

KAZNENE ODREDBE

Prekršaji

Član 160.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj roditelj, usvojitelj ili staratelj ili drugo lice koje se brine o maloletniku:

1) ako bez opravdanja ne postupi po odluci suda koji je sudio u prvom stepenu ili uputstvu stručnog lica određenog od strane organa starateljstva koje je obavezno da se neposredno stara o izvršenju vaspitne mere i vrši nadzor nad maloletnikom i izvršenjem vaspitne mere;

2) ako bez opravdanja ne postupi po nalogu suda kojim je obavezano da određenog dana maloletnika dovede u zavod na izvršenje zavodske vaspitne mere (130. stav 1).

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj upravnik zavoda koji neopravdano ne primi na izvršenje zavodske vaspitne mere maloletnika upućenog od strane nadležnog organa. Istom kaznom kazniće se i upravnik zavoda koji bez odluke nadležnog organa otpusti maloletnika koji se nalazi na izvršenju zavodske vaspitne mere.

Deo peti

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Započeti postupci

Član 161.

Postupci započeti pre stupanja na snagu ovog zakona sprovešće se po odredbama Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica("Sl. glasnik RS", br. 85/2005).

Ako je u postupcima iz stava 1.ovog člana posle stupanja na snagu ovog zakona presuda, odnosno rešenje kojim se okončava postupak ukinuto i vraćeno na ponovno suđenje, ponovni postupak sprovešće se po odredbama ovog zakona.

Savet za praćenje unapređenja rada organa krivičnog postupka i izvršenja krivičnih sankcija prema maloletnicima

Član 162.

Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđe i Vrhovni kasacioni sud osnovaće Savet za praćenje i unapređenje rada organa krivičnog postupka i izvršenja krivičnih sankcija prema maloletnicima i doneti akt o njegovom radu najkasnije u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Članovi Savetaimenuju se iz reda istaknutih sudija, javnih tužilaca, policajaca, advokata, stručnih lica zavoda za izvršenje krivičnih sankcija i organa starateljstva, koji su u dužem vremenskom periodu radili ili rade na krivičnim predmetima maloletnika, kao i lica koja su priznati stručnjaci u oblasti prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite maloletnih lica.

Savetpodnosi ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđe i Vrhovnom kasacionom sudu inicijative, predloge, mišljenja i analize koji se odnose na prestupništvo maloletnika i krivičnopravnu zaštitu maloletnih lica i na postupanje sa njima prema odredbama ovog zakona.

Donošenje podzakonskih akata

Član163.

Podzakonski akti predviđeni ovim zakonom doneće se u roku od šest meseci od dana stupanja zakona na snagu.

Prestanak važenja ranijeg zakona

Član 164.

Danom početka primene ovog zakona prestaju da važi Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005).

Stupanje na snagu i početak primene zakona

Član165.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjuje se po isteku šest meseci od dana stupanja na snagu.

Izvor: Vebsajt Ministarstvo pravde, 11.12.2015.