ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA: Obmanjujuće i nasrtljivo poslovanje
Kako da prepoznamo obmanjujuće poslovanje i po čemu se razlikuje od nasrtljivog?
Pokazaćemo to na primeru prodaje paketa kanala satelitske televizije u Velikoj Britaniji. Trgovac je potrošaču dao neistinitu informaciju da paket uključuje glavne kanale koji su zapravo bili dostupni samo uz dodatno plaćanje. U ovom slučaju, trgovac je dao netačne podatke o glavnim svojstvima proizvoda, čime je naveo prosečnog potrošača da donese kupovnu odluku, koju možda ne bi doneo da je znao da su glavni kanali dostupni samo uz skuplju pretplatu).
Slično tome, niskotarifne avio-kompanije u Velikoj Britaniji masovno su oglašavale jeftine karte na letovima do Španije za svega 20 evra u jednom pravcu. U oglasima nije bilo navedeno da cena ne uključuje troškove čekiranog prtljaga (25 evra po komadu prtljaga), kao ni naknadu za plaćanje kreditnom karticom (pet evra po transakciji). Potrošači su, međutim, požurili sa kupovinom karata kako bi iskoristili ponudu i izbegli skuplje cene. Ovakva praksa je obmanjujuća, budući da je ukupan iznos koji je potrošač na kraju morao da plati znatno veći od iznosa koji je naznačen u oglasu.
Za razliku od ovog zabranjenog ponašanja, nasrtljivo poslovanje postoji u situacijama kada se na osnovnu činjeničnog stanja može utvrditi da postoji uznemiravanje, prinuda (uključujući fizičku prinudu) ili nedozvoljeni uticaj, kojima se narušava sloboda izbora potrošača (član 24). Elementi na osnovu kojih se utvrđuje postojanje nasrtljivog poslovanja su vreme, mesto, priroda i trajanje nasrtljivog poslovanja, upotreba pretećeg jezika ili ponašanja, zloupotreba teških okolnosti u kojima se potrošač nalazi… U Italiji je jedna telekomunikaciona kompanija obećala značajno povećanje plata agentima teleprodaje koji budu uspešni u sklapanju ugovora sa klijentima za pružanje usluga fiksne telefonije i interneta. Agenti na teritoriji Sicilije su putem telefona zaključili nekoliko ugovora sa klijentima, uglavnom starijim građanima, koji nisu u potpunosti razumeli o kakvim proizvodima je reč i koji su kasnije tvrdili da nisu dali saglasnost za probavljanje tih usluga. Agenti kompanije nisu vodili evidenciju o obavljenim telefonskim pozivima. Takođe, pokazalo se da su neki ugovori sklopljeni sa ljudima koji nisu živi.
Sa sajta Ministarstva trgovine, Sektor za zaštitu potrošača
Kompanija Paragraf Lex ne preuzima odgovornost za tačnost i istinitost informacija prenetih iz spoljnih sadržaja odnosno drugih izvora, kao i za štetu koja eventualno iz toga, proistekne. Sve informacije objavljene u sekciji "Vesti" su namenjene u svrhu opšteg informisanja.
Izvor: Vebsajt Politika, 19.02.2025.
Naslov: Redakcija