ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA: Trgovac je dužan da račune za pružene usluge od opšteg ekonomskog interesa dostavlja bez kašnjenja i u rokovima koji omogućavaju da potrošač prati ostvarenu potrošnju i zaduženje za obračunski period od najviše mesec dana. Sve poslove u vezi sa pružanjem usluge obavlja trgovac kao profesionalac. Među njima su očitavanje i održavanje brojila

Poslednjih meseci, u javnosti se čuju pozivi potrošačima da sami sebi očitavaju brojila za struju, što nikada nije bila njihova dužnost. Po Zakonu o zaštiti potrošača ("Sl. glasnik RS", br. 88/2021), kao krovnom i sistemskom za potrošače, takva dužnost ne postoji ni sada.

Ovaj zakon, usklađen sa evropskom pravnom regulativom, reguliše usluge od opšteg ekonomskog interesa, što se odnosi i na elektrosnabdevanje. U svom članu 90, on nalaže trgovcu takvom uslugom, konkretno Elektroprivredi Srbije (EPS), da račune sa obračunom potrošnje koji je dobijen merenjem šalje potrošačima jednom mesečno, pri čemu je obračunski period najviše mesec dana.

Stavovi 1 i 2 člana 90 Zakona o zaštiti potrošača glase: “Trgovac je dužan da račune za pružene usluge od opšteg ekonomskog interesa dostavlja bez kašnjenja i u rokovima koji omogućavaju da potrošač prati ostvarenu potrošnju i zaduženje za obračunski period od najviše mesec dana. Trgovac je dužan da u računu za pružene usluge od opšteg ekonomskog interesa navede elemente koji potrošaču omogućavaju da: (1) proverava i prati iznos svog zaduženja; (2) ostvaruje uvid u tekuću potrošnju radi provere ukupne potrošnje prema pruženom kvalitetu usluge.

Sve poslove u vezi sa pružanjem usluge obavlja trgovac kao profesionalac. Među njima su očitavanje i održavanje brojila. Od tih poslova zavisi tačnost računa. Njih u ime ili za račun trgovca može obavljati drugo pravno lice, ali pred potrošačem je odgovorno samo ono pravno lice sa kojim je potrošač zaključio ugovor, a to je EPS.

Očitavanje i održavanje decenijama je obavljao EPS. Pre nekoliko godina, delatnost tog javnog, sada državnog preduzeća razbijena je na više pravnih entiteta, i otada uslugu elektrosnabdevanja pruža više entiteta. Međutim, sa pravne tačke gledišta, pred potrošačima i dalje nastupa samo EPS – kao ugovorna strana i snabdevač. Sa EPS-om potrošač zaključuje ugovor o snabdevanju, od njega dobija račune i njemu ulaže reklamacije. EPS je dužan da u roku od osam dana pruži odgovor na reklamaciju koji mora sadržati odluku da li se, nakon provere stanja, reklamacija usvaja ili odbija. Ukoliko EPS ne odgovori na reklamaciju – prekršajno je odgovoran pred Tržišnom inspekcijom.

Po Zakonu o energetici ("Sl. glasnik RS", br. 145/2014, 95/2018 - dr. zakon, 40/2021, 35/2023 - dr. zakon, 62/2023 i 94/2024) i Uredbi o uslovima isporuke i snabdevanja električnom energijom("Sl. glasnik RS", br. 84/2023), posao očitavanja i održavanja brojila prešao je sa EPS na novoosnovanog operatora sistema, Elektrodstribuciju Srbije (EDS). Ta kompanija sa manjkom ljudi za terenske poslove prepustila je očitavanje raznim podizvođačima na osnovu ovako ili onako sprovedenih tendera, o čemu je mnogo pisano, ali samo u onim medijima koji su te teme od javnog interesa uopšte smeli da se dotaknu.

Pomenuto “autsorsovanje” proizvodilo je tokom prošle godine, a naročito u Novom Sadu, katastrofalne posledice po potrošače u vidu enormno uvećanih računa usled neočitavanja brojila, netačno upisanih vrednosti očitavanja, pa i problema sa samim brojilima. Uprkos demantijima, pojava je bila masovna, ovekovečena velikim redovima ispred zgrada EPS-a i EDS-a u Novom Sadu i Beogradu.

Istovremeno, EPS se našao u vrlo neugodnom sendviču između (1) gnevnih potrošača i uglavnom Efektive, i (2) EDS-a, odvojenog pravnog lica koje, za razliku od EPS-a, ne snosi nikakvu odgovornost prema potrošačima u vezi sa računima. Naime, za netačan račun, dobijen neočitavanjem ili pogrešnim očitavanjem, potrošač može prekršajno da goni ili da tuži samo EPS kao izdavaoca računa i stranu ugovornicu, a protiv EDS-a, od čijeg rada zavisi tačnost EPS-ovih računa, ne može da poduzme ništa. Čak i kad bi mogao da prijavi EDS tržišnoj inspekciji, neočitavanje i pogrešno očitavanje brojila nisu predviđeni kao zakonski prekršaji.

Dakle, po pitanju (ne)tačnosti očitavanja brojila, potrošač strada u “Bermudskom trouglu” EPS-a, EDS-a i raznih podizvođača. On više ne može da veruje sopstvenom računu. I sada mu se kao pojas za spasavanje nudi – samoočitavanje brojila. Ako već ne veruješ, poručuje mu se preko medija (npr. NIN, https://www.nin.rs/ekonomija/vesti/69730/samostalno-ocitavanje-brojila-zbog-cega-je-korisna-nova-opcija-i-kako-radi), očitaj brojilo sam i pošalji vrednosti operatoru preko aplikacije. Korisno za tebe, a korisno i za operatora, jer mu smanjuješ troškove angažovanja radnika i agencija na terenu.

Ideja samoočitavanja se pojavila u nedavno usvojenim izmenama i dopunama Zakonu o energetici. Pridodatim članom 197a koji se odnosi na obračunski period, smanjene su obaveze operatora prema krajnjim kupcima u pogledu godišnjeg broja očitavanja brojila, a uvedeno rešenje, zavijeno u oblandu pomenute korisnosti za krajnje kupce (što uključuje i potrošače), može se posmatrati i kao diskriminacija kupaca u zavisnosti od toga imaju li ili nemaju pametna brojila koja se očitavaju daljinski. Na posletku, delovi člana 197a u otvorenoj su suprotnosti sa članom 90 Zakona o zaštiti potrošača koji reguliše račun i obračunski period.

Dok važeća Uredba o uslovima isporuke i snabdevanja električnom energijom iz 2023. godine i dalje izričito predviđa dužnost operatora sistema “da očitava merne uređaje električne energije u intervalima utvrđenim kao obračunski period u skladu sa metodologijom kojom se utvrđuje cena za pristup sistemu kojim upravlja” (član 62 stav 1), član 197a izmenjenog Zakona o energetici (2024) ruši tu koncepciju i uvodi sledeća pravila:

Operator sistema je dužan da očitavanje brojila električne energije vrši u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu ovog zakona, pri čemu:

1) obračun se izdaje na osnovu stvarne potrošnje najmanje jednom godišnje;

2) ako krajnji kupac nema ugrađeno brojilo koje operatoru omogućava očitavanje na daljinu, ili ako kod krajnjeg kupca nije omogućeno očitavanje na daljinu, informacije o obračunu zasnovane na stvarnoj potrošnji stavljaju se na raspolaganje krajnjem kupcu najmanje svakih šest meseci, ili svaka tri meseca na zahtev;

3) ako krajnji kupac nema ugrađeno brojilo koje operatoru omogućava očitavanje na daljinu, ili ako kod krajnjeg kupca nije omogućeno očitavanje na daljinu, obaveze iz tač. 1) i 2) ovog člana mogu da se ispune uz pomoć sistema redovnog samoočitavanja od strane krajnjeg kupca, pri čemu krajnji kupac obaveštava operatora o očitanom stanju brojila, a operator sistema ima pravo provere dostavljenih podataka od strane krajnjeg kupca. Obračun ili informacije o obračunu mogu se zasnivati na procenjenoj potrošnji ili paušalnom iznosu samo ako krajnji kupac ne dostavi rezultate očitanja brojila za određeno obračunsko razdoblje;

4) ako krajnji kupac ima brojilo koje operatoru omogućava očitavanje na daljinu, tačne informacije o obračunu zasnovane na stvarnoj potrošnji pružaju se barem jednom mesečno, pri čemu te informacije takođe mogu biti dostupne putem interneta i ažuriraju se onoliko često koliko to omogućavaju korišćeni uređaji i sistemi za merenje.

Šta ovo znači?

Iz priloženog se lako zaključi da se prava iz člana 90 Zakona o zaštiti potrošača garantuju samo onom potrošaču (a moralo bi svima!!) koji ima brojilo koje operatoru omogućava očitavanje na daljinu (tzv. pametno brojilo). Dakle, prema tome, operator ima dužnost očitavanja brojila samo prema takvom potrošaču i samo za takvog potrošača važi obračunski period od mesec dana.

Za potrošače koji nemaju pametno brojilo ili kod kojih “nije omogućeno očitavanje na daljinu” (što implicira da pametna brojila iz nekog razloga mogu i da ne obavljaju funkciju zbog koje su nabavljena!), operator sistema (EDS) očitava brojila “najmanje svakih šest meseci ili svaka tri meseca na zahtev”, pretpostavljeno potrošača. To se zove diskriminacija potrošača na osnovu vrste i funkcionalnosti brojila i povlašćivanje operatora kojem se smanjuju obaveze.

Dalje, potrošačima koji nemaju pametno brojilo ili kod kojih nije omogućeno očitavanje na daljinu nudi se mogućnost da sami očitavaju brojila i da vrednosti šalju operatoru, s tim da operator ima pravo provere dostavljenih podataka. To se zove prebacivanje odgovornosti za očitavanje sa firme-profesionalca na potrošača, koji kao laik uopšte ne treba i ne mora da zna kako se brojilo očitava (iako je dobro da to zna, radi provere). To je još jedno povlašćivanje operatora – zavijeno u oblandu činjenja usluge potrošaču.

I onda ide najmaligniji deo sporne odredbe – ako potrošač ne dostavi operatoru rezultate očitavanja brojila za određeno obračunsko razdoblje, “obračun ili informacije o obračunu mogu se zasnivati na procenjenoj potrošnji ili paušalnom iznosu”. To se zove kažnjavanje potrošača, jer mu se preti nezakonitim metodama obračuna ako ne ume ili ne želi da radi tuđi posao. A Zakon o zaštiti potrošača ne dopušta izdavanje računa koji sadrže procenjenu potrošnju i paušalne iznose. On poznaje samo račune za pruženu uslugu, i to na osnovu izmerene potrošnje!!!

Prema tome, član 197a Zakona o energetici zreo je ispitivanje pred Ustavnim sudom Srbije, sa stanovišta diskriminacije i sa stanovišta suprotnosti sistemskom zakonu o minimalnim, neotuđivim pravima potrošača.

Ostaje kao uteha to što u Zakonu o zaštiti potrošača postoji zaštitni član 4 koji reguliše situaciju kada se drugim propisima predviđaju manja prava za potrošače od onih koja im taj Zakon, usklađen sa evropskim propisima, garantuje kao minimalna i neotuđiva prava. Tada se primenjuje Zakon o zaštiti potrošača, što znači da problematični član 197a Zakona o energetici nikako ne bi smeo da se odnosi na potrošače.

Jasno je, međutim, da je zakonodavac na umu imao i potrošače, jer se upravo njima i obraća, tobož njima u korist, pozivajući ih preko medija da sami sebi očitavaju brojila. Zapravo to čini u korist pružalaca usluga, jer nemaju dovoljno ljudi da očitavaju brojila i nisu svim građanima ugradili pametna brojila. Samo, za takvo stanje nisu krivi potrošači, koje uobičajeno niko ni za šta ne pita.

Izvor: Izvor: Vebsajt Efektiva, Jovan Ristić, pravnik u udruženju Efektiva, 19.05.2025.
Naslov: Redakcija