ZAKON O POREZU NA DODATU VREDNOST: Poreski tretman pružanja usluge produkcije koja se vrši produkcijskoj kući sa sedištem u inostranstvu
U najnovijem Biltenu Ministarstva finansija Republike Srbije dato je razjašnjenje poreskog tretmana jednog sve češćeg oblika poslovanja u domaćoj audio-vizuelnoj industriji - pružanja usluga produkcije stranim produkcijskim kućama.
Nedoumica je bila - kada srpska produkcijska firma radi za klijenta iz inostranstva, da li ona plaća i PDV?
U skladu sa članom 12. Zakona o porezu na dodatu vrednost ("Sl. glasnik RS", br. 84/2004, 86/2004 - ispr., 61/2005, 61/2007, 93/2012, 108/2013, 6/2014 - usklađeni din. izn., 68/2014 - dr. zakon, 142/2014, 5/2015 - usklađeni din. izn., 83/2015, 5/2016 - usklađeni din. izn., 108/2016, 7/2017 - usklađeni din. izn., 113/2017, 13/2018 - usklađeni din. izn., 30/2018, 4/2019 - usklađeni din. izn., 72/2019, 8/2020 - usklađeni din. izn., 153/2020, 138/2022 i 94/2024) sve počinje od pitanja - ko je primalac usluge? Da li je reč o poreskom obvezniku ili nekom drugom licu? Zakon precizira da su poreski obveznici ne samo firme sa sedištem u Srbiji, već i strane kompanije koje obavljaju delatnost kao trajnu aktivnost - bez obzira na to da li su u svojoj zemlji registrovane za plaćanje PDV-a ili sličnog poreza.
To znači da ako, na primer, jedna produkcijska kuća iz Londona angažuje tim iz Beograda za snimanje i montažu reklamnog spota, britanska firma se u ovoj situaciji tretira kao poreski obveznik.
Jedan od osnovnih principa oporezivanja u PDV sistemu je utvrđivanje mesta prometa usluge. Zakon u članu 12. stav 4 jasno kaže da ako se usluga pruža poreskom obvezniku, mesto prometa je tamo gde taj obveznik ima sedište ili poslovnu jedinicu.
U našem primeru, to bi značilo da se usluga produkcije dešava u Velikoj Britaniji - jer je tamo sedište naručioca. Pošto se usluga formalno odvija van teritorije Srbije, ona nije predmet PDV-a u Srbiji.
Poreski tretman ovog vida saradnje ima konkretne finansijske implikacije. Srpska produkcijska kuća koja radi za stranog klijenta neće na izlazni račun obračunavati PDV. Međutim, iako nije naplatila PDV ima pravo na povraćaj PDV-a koji je prethodno platila u Srbiji. Na primer, povraćaj poreza se može dobiti na zakup opreme, gorivo, troškove studija i slično. To pravo se temelji na tome što se ova vrsta usluge i dalje smatra delom obavljanja oporezive delatnosti, ali je mesto prometa izmešteno van Srbije.
Još jedan važan detalj iz Mišljenja ministarstva - da bi se primenjivalo ovo pravilo nije važno da li je strani klijent registrovan za PDV ili ne, dovoljno je da obavlja neku trajnu ekonomsku aktivnost. Drugim rečima, čak i ako inostrana produkcijska kuća nije registrovana za poreze u svojoj zemlji, a radi kao stabilan poslovni subjekt - smatra se poreskim obveznikom.
Iz ministarstva poručuju domaćim produkcijskim kućama da pri pružanju usluga stranom klijentu provere njegov status, odnosno da utvrde da li obavlja trajnu delatnost. Zatim, neophodno je proveriti mesto prometa usluge, jer ako je to inostranstvo, onda nema PDV obaveze. Takođe, savet je da se PDV ne obračunava na fakturi, ali da se ipak sačuvaju dokazi o prirodi i mestu pružene usluge.
Poslednje, ali ne manje važno, je to da produkcijska kuća traži povraćaj ulaznog PDV-a, jer ima pravo na odbitak.
Kompanija Paragraf Lex ne preuzima odgovornost za tačnost i istinitost informacija prenetih iz spoljnih sadržaja odnosno drugih izvora, kao i za štetu koja eventualno iz toga, proistekne. Sve informacije objavljene u sekciji "Vesti" su namenjene u svrhu opšteg informisanja.
Izvor: Izvod iz vesti sa vebsajta Biznis, Ljiljana Begović, 18.05.2025.
Naslov: Redakcija