ZAKON O RADU: Poslodavci dužni da zaposlenima koji rade od kuće isplaćuju naknadu troškova za korišćenje sredstava za rad koji su u vlasništvu zaposlenog, kao i da im nadoknade druge troškove
Rad od kuće ili remote, doživeo je pravu ekspanziju u Srbiji u vreme pandemije, 2020. i 2021. godine, da bi nakon tog perioda zaposleni počeli lagano da se vraćaju na svoja rada mesta. Međutim, taj povratak nije bio lak za sve, jer remote ima svoje prednosti, ali i mane, te je trebalo da se pronađe neko srednje rešenje.
I na kraju se to i desilo, tako da sada gde postoji mogućnost, zaposleni rade deo nedelje od kuće, a deo iz kancelarije, takozvani hibridni model.
Miloš Turinski, PR menadžer Infostuda, kaže da poslodavci biraju hibridni model rada gde je moguć, i da on jeste u padu, ali ne nešto drastično.
“Prošle godine je zabeležen pad broja oglasa koji se odnose na rad na daljinu, pre svega u IT sektoru sa 21 na 19 procenata, što znači da se i oni lagano vraćaju u kancelarije, putem hibridnog modela rada. Samim tim imaju mogućnost da se upoznaju, da ne budu otuđeni i komuniciraju samo preko kamera, i da održe neophodan balans između poslovnog i privatnog života”, kaže sagovornik.
Prošlogodišnje istraživanje Infostuda pokazalo je da oko 26 odsto od ukupno radnog stanovništva u Srbiji ima neku mogućnost fleksibilnog modela rada, bilo da je to potpuni rad od kuće ili hibridni model. Godinu dana ranije rezultat je bio drugačiji, za četiri odsto viši, iznosio je 30 procenata. Što ukazuje na smanjenje načina rada na daljinu.
“Do 2020. godine rad od kuće je bio epidemiološka mera, označen kao tabu tema, nije se pominjao, jedino je IT sektor imao tu mogućnost. Poslodavci su se plašili da bi radnici na taj način zabušavali, da ne bi bili biti dovoljno produktivni, kao i da radom od kuće nema motivacije, dobrog učinka, a onda je pandemija dala uvid poslodavcima u nešto što do tada nisu mogli nikako da ispitaju. Rad na daljinu je ušao u test fazu, za vreme i nakon pandemije, poslodavci su mogli da vide da li to funkcioniše, da li su produktivnost i motivacija na zadovoljavajućem nivou, da li su radnici i dalje angažovani, motivisani. I tokom lockdown-a kada je situacija bila najteža, kompanije su uvidele da su pomenuti parametri na zadovoljavajućem nivou. Promenile su svoju poslovnu politiku gde je to bilo moguće i zadržali fleksibilan model rada”, objašnjava Turinski.
Rad od kuće se svojim razvojem oduzeo momenat pripadnosti kolektivu, timu, a to je veoma važan psihološki deo poslovanja, jer je kontakt sa ljudima, kolegama, vrlo bitan zbog očuvanja kompanijske kulture, razmena informacija, i razvijanja biznisa.
“Da bi kolektiv opstao, kompanije su odlučile da se prilagode fleksibilnom modelu rada, te su mnoge od njih prešle ne hibridni, i zbog toga se primećuje pomenuti blaži pad rada od kuće. Ali, model pola nedelje rada iz svog stana, a pola iz kancelarije pokazao se kao najbolji i za obe strane prihvatljiv”, ističe PR menadžer Infostuda.
Kandidati za posao su od pojave ovog načina rada promenili svoje uslove pri zapošljavanju, te im je sada vrlo važan balans između poslovnog i privatnog života.
“Živimo u vremenu gde se od strane kandidata za posao traže određene fleksibilnosti poslodavca. Mlađe generacije posebno ističu da je balans između privatnog i poslovnog života veoma bitan zbog očuvanja mentalnog zdravlja. Zbog toga poslodavci treba da pronađu kompromisno rešenje, umesto radikalno, odnosno da ne isključe remote rad, ako za to postoje uslovi. Vidimo već na zapadu da se negoduje zbog naglih poteza kompanija da vrate radnike u kancelarije tokom cele nedelje, jer oni su navikli na određene privilegije i benefite koje imaju radom od kuće”, objašnjava Turinski.
Istraživanje Infostuda iz prošle godine pokazalo je i to da kada bi kompanije u kojoj rade ukinule hibridni model rada, 50 odsto ispitanika bi najverovatnije potražilo novo zaposlenje.
“Ovaj rezultat jasno ukazuje da poslodavci treba da teže kompromisnom rešenju. Kandidati za posao sve više ističu da im je važno da deo radne nedelje obave od kuće, te tako na primer do 2020. godine na listi najbitnijih faktora za izbor poželjnog poslodavca nismo imali fleksibilne modele rada, osim u IT sektoru. Potom su ušli u Top 5 uslova bitnih za zaposlenje, pored međuljudskih odnosa, zarade, mogućnosti napredovanja, odnos sa nadređenima”, objašnjava sagovornik.
Rad od kuće postao jedan od zakonom propisanih načina rada
Kako se navodi u Vodiču za bezbedan i zdrav rad od kuće, koje je u 2021. objavilo Ministarstvo rada, ovaj način obavljanja posla je jedna složena vrsta rada koja prethodno zahteva sprovođenje zakonskih, kao i drugih mera.
“Poslodavac treba da ima isti pristup sprovođenju mera bezbednosti i zdravlju na radu od kuće kao i u slučaju kada zaposleni obavljaju poslove u prostoru koji je namenjen za obavljanje poslova kod poslodavca u objektu namenjenom za radne i pomoćne prostorije, u kojem zaposleni boravi ili ima pristup u toku rada i koji je pod neposrednom ili posrednom kontrolom poslodavca. To znači da će poslodavac upravljati bezbednošću i zdravljem na radu na isti način u svim slučajevima kada zaposleni obavljaju poslove koji su u njegovom interesu. Sa druge strane, se očekuje da sarađuju sa poslodavcem i da posao obavljaju u skladu sa pisanim uputstvima i smernicama koje je poslodavac pripremio”, navodi se u Vodiču.
Rad od kuće postao je jedan od zakonom propisanih načina rada ali samo tamo gde je to moguće organizovati uzimajući u obzir delatnost poslodavca, jer je očigledno da se ne mogu svi poslovi i zadaci obavljati van prostorija poslodavca, odnosno konkretnog radnog mesta. Naime, postoje delatnosti, zanimanja i poslovi u kojima rad od kuće nije izvodljiv, odnosno nemoguće ga je obaviti, istaknuto je u ovom dokumentu.
Zakon o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) jasno propisuje da su poslodavci dužni da zaposlenima koji rade od kuće isplaćuju naknadu troškova za korišćenje sredstava za rad koji su u vlasništvu radnika, kao i da im nadoknade druge troškove.
Na Balkans Property Forumu, koji je održan krajem prošle godine u Beogradu, tokom panela anketirani su učesnici, pitanjem koliko bi dana nedeljno želeli da rade iz kancelarije, kada bi mogli da biraju.
Najveći broj učesnika odgovorio je da bi odabrali tri dana (39 odsto) ili četiri dana (21 odsto) dok su pet dana odabrali njih 18 odsto, a po 11 odsto bi u kancelariju dolazili dva ili jedan dan.
Nije bilo onih koji su rekli da uopšte ne bi dolazili u poslovne prostorije, ali, kako su naveli organizatori, u realnosti, njih 61 odsto dolazi pet dana u kancelariju, po 12 odsto tri i četiri dana, jednom šest odsto, a nikada - devet odsto ispitanika.
Kompanija Paragraf Lex ne preuzima odgovornost za tačnost i istinitost informacija prenetih iz spoljnih sadržaja odnosno drugih izvora, kao i za štetu koja eventualno iz toga, proistekne. Sve informacije objavljene u sekciji "Vesti" su namenjene u svrhu opšteg informisanja.
Izvor: Vebsajt Biznis, Miljan Paunović, 01.03.2025.
Naslov: Redakcija