I dalje je najviše ustavnih žalbi upravo zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, koje je Ustavni sud utvrdio prošle godine u 848 slučajeva, od kojih je u 528 predmeta utvrđeno pravo na nematerijalnu štetu.
– Broj odluka kojima je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku povećan je za skoro 46 odsto u odnosu na prethodnu, 2012. godinu – rekla je juče Vesna Ilić-Prelić, predsednica Ustavnog suda Srbije.
Na prvoj konferenciji za novinare, ona je naglasila da će Ustavni sud od kraja maja ove godine biti u jednom periodu rasterećen ustavnih žalbi.
Zato očekujemo da će od kraja maja biti na neko vreme zaustavljen priliv novih ustavnih žalbi. U tom periodu moći ćemo da rešimo stare predmete i da u 2015. godinu uđemo samo sa predmetima iz 2013. i 2014. godine – kazala je Vesna Ilić-Prelić i dodala da svakog meseca u ovaj sud stigne oko hiljadu novih ustavnih žalbi.
Zanimljiv je i podatak da je prošle godine odbačeno 5.065 ustavnih žalbi, od čega su čak 3.374 (66,6 odsto) izjavili advokati u ime svojih klijenata.
– Advokatska tarifa za ustavnu žalbu je prilično visoka, a kada građanin angažuje advokata, onda očekuje da ta ustavna žalba bude napisana na zakonom propisan način.
Žalbe su odbacivane zbog nepostojanja pretpostavki da se po njima vodi postupak.
Građani često od Ustavnog suda očekuju da vodi dokazni postupak i presudi u njihovu korist. Imali smo i slučajeve da se ustavna žalba izjavi zbog uklanjanja nepropisno parkiranog vozila ili zbog prekršajne kazne za prekoračenje brzine – rekla je predsednica Ustavnog suda Srbije.
Od ukupno 23.791 predmeta u radu Ustavnog suda, čak 96 odsto čine ustavne žalbe, a nerešenih starih predmeta bilo je 12.707, od čega je polovina rešena u prošloj godini.
Prošle godine Ustavni sud je utvrdio povredu tog prava u 1.271 slučaju.
U radu je bilo 839 predmeta u kojima je tražena ocena ustavnosti zakona i ustavnosti i zakonitosti drugih opštih akata. Rešena su 383 predmeta, a od toga se 131 odluka odnosi na neustavnost zakona. Utvrđena je neustavnost 22 uredbe i akta vlade, kao i dva akta organa autonomnih pokrajina – slučaj Statuta Vojvodine i akta o osnivanju vojvođanske akademije nauka i umetnosti.
Izvor: www.politika.rs, A. Petrović