Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU: Od 1. januara 2016. godine građani će moći da pošalju prigovor predsedniku suda i da dobiju odštetu od 300 do 3.000 evra, ukoliko se utvrdi da je sud odgovoran zbog odugovlačenja sudskog postupka. Sudsku zaštitu prava na suđenje u razumnom roku mogu da traže sve stranke u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak i vanparnični postupak, osim javnog tužioca. Privatni tužilac, oštećeni i oštećeni kao tužilac u krivičnom postupku to pravo imaju samo ako su istakli imovinskopravni zahtev


Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ("Sl. glasnik RS", br. 40/2015 - dalje: Zakon), koji stupa na snagu 1. januara 2016. godine predviđa da će zbog predugačkih sporova sudovi ubuduće plaćati oštećenima naknadu za neimovinsku štetu u rasponu od 300 do 3.000 evra.

Zakon propisuje poseban postupak za izjavljivanje prigovora, ako stranka smatra da sud ne postupa u primerenom roku. O prigovoru odlučuje predsednik suda, pa ako utvrdi da povreda postoji, može da naloži postupajućem sudiji da preduzme odgovarajuće mere kako bi se postupak okončao što pre. On nalaže i u kom roku treba sprovesti mere.

Osim prava na prigovor, postoji i mogućnost izjavljivanja žalbe na odluku predsednika suda. Zakon ne obuhvata samo postupak pred sudom, već i postupak pred tužilaštvom (dužina tužilačke istrage, na koju stranka takođe može da se žali).

Ako se utvrdi da se povreda prava već desila, stranka može da zahteva naknadu štete. Cilj zakona je da stranke aktivno učestvuju da bi se ubrzao postupak, a ne samo da dođe do naknade. Zato su propisani rokovi u kojima ona treba da postupa kako bi ostvarila svoje pravo, da ne bi bilo njegove zloupotrebe.

Pre podnošenja tužbe za naknadu štete, stranka može da se obrati Pravobranilaštvu i postigne sporazum o visini naknade. Odnosno, postoji mogućnost poravnanja bez pokretanja sudskog postupka. Takođe stranka ima pravo na objavljivanje odluke ako je utvrđena teža povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Zakon ne precizira koliki je razumni rok, ali predviđa merila na osnovu kojih će se vrštiti procena od slučaja do slučaja.

Ta merila su:

  • složenost postupka i ponašanje stranaka,
  • poštovanje pravila o redosledu rešavanja predmeta,
  • zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izrada odluka,
  • celokupno trajanje postupka i postupanje suda, tužilaštva ili drugog državnog organa,
  • priroda i vrsta predmeta suđenja ili istrage i
  • značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku.

Ukoliko predsednik suda utvrdi da je prigovor osnovan, naložiće postupajućem sudiji da u roku od 15 dana do najkasnije četiri meseca preduzme procesne radnje, koje će delotvorno ubrzati postupak.

Zakon precizira da će stranka moći da predsedniku suda pred kojim se vodi njen postupak podnese prigovor kad smatra da neki njen sudski predmet traje dugo i da traži njegovo ubrazanje, a predsednik će biti obavezan da o prigovoru odluči u roku od dva meseca.

Pri određivanju dužine postupka vodi se računa i o trajanju postupka pred nižim i višim sudom, ali i pred javnim tužilaštvom ako je ono prethodno sprovodilo istragu.

Zakon se odnosi i na aktuelne sporove, a ne samo na one koji će se pokrenuti posle njegovog stupanja na snagu. Naknadu štete isplaćivaće sud ili tužilaštvo čijim radom je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Sudsku zaštitu prava na suđenje u razumnom roku mogu da traže sve stranke u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak i vanparnični postupak, osim javnog tužioca. Privatni tužilac, oštećeni i oštećeni kao tužilac u krivičnom postupku to pravo imaju samo ako su istakli imovinskopravni zahtev.

Ukoliko je do povrede prava došlo u toku istrage, za koju je odgovoran javni tužilac, predsednik suda će svoje rešenje kojim je utvrđena povreda prava, dostaviti neposredno višem tužiocu.

Viši tužilac će u tom slučaju biti dužan da u roku od osam dana naloži postupajućem tužiocu da preduzme procesne radnje radi ubrzanja postupka.

Ako predsednik suda ne odluči po prigovoru u roku od dva meseca, ili ako odbije prigovor, stranka će imati pravo da podnese žalbu o kojoj će odlučivati predsednik neposredno višeg suda.

Stranka će imati pravo da podnese novi prigovor u istom postupku posle isteka četiri meseca od prijema rešenja kojim mu je prvi prigovor odbijen.

Posle pravnosnažnosti rešenja kojim su joj usvojeni prigovor ili žalba, građanin će steći pravo na neku od pređvidenih vrsta pravičnog zadovoljenja:

  • pravo na isplatu novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu koja je stranci izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku,
  • pravo na objavljivanje pismene izjave Državnog pravobranilaštva kojom se utvrđuje da je stranci bilo povređeno to pravo,
  • pravo na objavljivanje presude kojom se utvrđuje da je stranci bilo povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zakon predviđa da novčano obeštećenje i naknadu imovinske štete isplaćuje sud ili javno tužilaštvo koji su povredili pravo na suđenje u razumnom roku.

Izvor: Redakcija, 29.12.2015.