Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

U SLUČAJU PRIVREMENE SPREČENOSTI ZA RAD ZAPOSLENI JE DUŽAN DA U ROKU OD TRI DANA POSLODAVCU DOSTAVI LEKARSKU POTVRDU NA KOJOJ NE MORA DA STOJI DIJAGNOZA, JER SU PODACI O BOLESTI POSEBNO OSETLJIVI PODACI O LIČNOSTI: Ukoliko sumnja u opravdanost odsustva poslodavac može da traži da se radniku ponovo utvrdi zdravstvena sposobnost. Ako sumnja u ocenu izabranog lekara, tražiće mišljenje prvostepene lekarske komisije, a ako sumnja u nju, može se obratiti drugostepenoj komisiji


Privatni poslodavci sve češće proveravaju da li su njihovi zaposleni zaista na bolovanju. Za podatke o tome od čega boluju, koliko dana će odsustvovati, da li idu na neku terapiju, obraćaju se domovima zdravlja, ne znajući ili zaboravljajući da je reč o zaštićenim podacima. Uprave zdravstvenih ustanova to prebacuju na izabrane lekare, koji moraju da se "dopisuju" sa poslodavcima i objašnjavaju im zakonske propise.

Prema rečima dr Nevenke Dimitrijević, pi-ara sekcije opšte medicine Srpskog lekarskog društva, u praksi je primetno da sve manje pacijenata prihvata savet lekara i ostane kod kuće dok traju simptomi bolesti. Pravdaju se time da rade za privatnika, da nemaju zamenu, da ih svakog dana zovu sa posla, da je mala novčana naknada...

"Privatne firme sve češće proveravaju bolovanja zaposlenih. Da bi to učinili, često uznemiravaju pravne službe domova zdravlja i izabrane lekare, tražeći podatke koje ne mogu da dobiju. Zahvaljujući pozitivnom uticaju EU, doneti su mnogobrojni zakoni koji u različitim segmentima štite prava pacijenata, ne samo po pitanju osetljivih podataka o njihovoj bolesti, već i po pitanju obaveza lekara da rade isključivo u korist pacijenata i rešavanja njihovih zdravstvenih problema", navodi Dimitrijević.

Kako ističe, postavljanje pitanja od zdravstveno needukovanih poslodavaca predstavlja dodatno opterećenje za izabrane lekare koji, pored brige o lečenju pacijenata, obezbeđivanja dodatne dijagnostike i lečenja, finansijske odgovornosti za propisanu terapiju i još mnogo obaveza, gube vreme i na skoro svakodnevno odgovaranje na dopise raznih firmi.

Podaci RFZO pokazuju da prosečno bolovanje traje 72,6 dana, dok je u 2013. godini bilo 48 dana. Ova statistika odnosi se na bolovanja duža od 30 dana, za koja se naknada isplaćuje iz kase zdravstvenog osiguranja, dok onu kraću koju plaća poslodavac niko i ne evidentira.

"Prvih 30 dana bolovanja je u nadležnosti izabranog lekara, a posle toga lekarske komisije. Pacijent je dužan da u roku od tri dana poslodavcu dostavi potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad, na kojoj ne mora da stoji dijagnoza, jer su podaci o bolesti posebno osetljivi podaci o ličnosti. Po prestanku razloga za odsustvovanje, lekar je dužan da pacijentu izda doznake", objašnjava Dimitrijevićeva.

Poslodavac može zaposlenom dati otkaz ako je namerno izazvao nesposobnost za rad ili sprečavao ozdravljenje, što se dešava i kada se ne postupa po uputstvu za lečenje ili se bez opravdanog razloga uopšte ne podvrgne lečenju. Na spisku razloga je i putovanje van mesta boravka tokom bolovanja, bez odobrenja lekarske komisije, kao i obavljanje nekog drugog posla kojim ostvaruje prihode.

Kad god posumnja da je izigran, poslodavac može da traži da se sumnjivom radniku ponovo utvrdi zdravstvena sposobnost. Ako sumnja u ocenu izabranog lekara, tražiće mišljenje prvostepene lekarske komisije, a ako sumnja u nju, obratiće se drugostepenoj.

Izvor: Vebsajt 021, 27.09.2016.
Naslov: Redakcija