Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

POSLODAVCI SE ZALAŽU ZA ZAKONSKO DEFINISANJE STRUČNE PRAKSE, KAO I ZA SMANJENJE STOPE POREZA I DOPRINOSA NA TERET POSLODAVCA KADA SE SA PRAKTIKANTOM SKLAPA UGOVOR SA NAKNADOM: Trenutno ugovor bez naknade za praktikanta podrazumeva šest odsto poreza i doprinosa na teret poslodavaca, a ugovor sa naknadom 36,3 odsto


Stopa nezaposlenosti među mladima u Srbiji je oko 43 odsto. Paradoksalno, radna neaktivnost među tom popluacijom je veća od 70 odsto. Mladi teško nalaze firme u kojima bi prošli praksu neophodnu za zaposlenje, a Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološjog razvoja još nije donelo Zakon o stručnoj praksi.

Poslodavcima smeta to što pozitivnim propisima nije jasno definisana praksa, a brojna pitanja se postavljaju i o ugovorima o naknadi sa nezaposlenim mladim osobama koji se sklapaju, s obzirom na to da su ogromne razlike u porezima i doprinosima na one sa naknadom ili bez naknade. Ugovor bez naknade za praktikanta podrazumeva šest odsto poreza i doprinosa na teret poslodavaca, a ugovor sa naknadom 36,3 odsto. Po njima, problem bi se mogao rešiti smanjenjem poreza i doprinosa koji oni treba da plate državi zato što uzimaju nezaposlene na obuku i samo bi to omogućilo mladima da nesmetano steknu radna iskustva.

"U takvim okolnostima, bez zakona koji definiše stručnu praksu, teško da kao država možemo da govorimo o uvođenju dualnog obrazovanja. Mladi teško dolaze do prilike da prođu praksu, bez koje ne mogu da nađu posao, a poslodavci teško nalaze kvalifikovan kadar", kaže Aleksandra Kovačević iz Unije poslodavaca Srbije.

Zbog toga Unija pokreće Berzu prakse, gde se poslodavci besplatno prijavljuju i pozivaju kadar koji im je potreban na praksu. Ipak, taj koncept teško će zaživeti ako država nešto ne preduzme i smanji poreze i doprinose na praktikante, naglašava Kovačević.

Ona podseća i da su u istraživanju, koje su realizovali tokom prethodnih godina, poslodavci u prvi plan istakli da mladima nedostaju upravo praktična znanja, a zabeležen je visoka stopa neaktivnosti mladih, koja za mlade od 15 do 24 godine 70 odsto, dok je ta stopa na nivou EU 20 odsto.

Na pitanje da li je razlog tome što im se nude slabo plaćeni poslovi, Kovačević navodi da je takva odluka pogrešna, jer sticanje iskustva svakome ko ga ima, daje prednost na tržištu rada i olakšava pronalaženje željenog posla.

Ona kaže i da Unija poslodavaca želi da podstakne mala i srednja preduzeća da pozivaju mlade na praksu jer velike kompanije to već uspešno rade, dok mala preduzeća do 10 zaposlenih ne znaju kako da to urade.

Prethodna iskustva pokazala su da uz dobru volju nema problema za obavljanje stručne prakse, tim pre što je plaća država. Kao aktivna mera zapošljavanja, pre svega mladih, stručna praksa u firmama, kako privatnim tako i javnim preduzećima, uvedena ove godine jer se prethodnih godina zvala "Prva šansa". Planirano je da ove godine kroz stručnu praksu prođe oko 5.000 mladih i za tu nemanu je izdvojeno 900 miliona dinara. Reč je o novcu iz budžeta i lokalnih samouprava koji će biti izdvojen za mere aktivne politike zapošljavanja. Kao ciljna grupa uzeti su mladi jer ih trenutno na evidenciji nezaposlenih ima 270.000. Od tolikog broja, 20 odsto nema nikakve kvalifikacije, a 50 odsto ima samo srednje obrazovanje i veštine koje nisu dovoljne i odgovarajuće na tržištu rada. U ovogodišnjem javnom pozivu NSZ-a za realizaciju programa stručne prakse u cilju sticanja uslova za polaganje stručnog ispita navedeno je da NSZ kroz program stručne prakse finansira, najduže 12 meseci, nezaposlena lica koja se prvi put stručno osposobljavaju za zanimanje za koje su stekli obrazovanje. Tokom trajanja programa stručne prakse, NSZ isplaćuje 12.000 dinara nezaposlenom sa srednjim obrazovanjem, 14.000 za one sa višim ili visokim trogodišnjim i 16.000 dinara za one sa najmanje četvorogodišnjim visokim obrazovanjem. Osim toga, NSZ plaća i doprinos za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti. Pravo da učestvuju imaju i privatni i javni sektor.

Dakle, država pokriva zaradu nezaposlenih mladih osoba na praksi u nekom preduzeću. Ukoliko preduzeće ima novca, može uz tu obaveznu naknadu da mladim praktikantima da više novca. Neki poslodavci, a pogotovo u javnom sektoru i uspešne strane kompanije, to i čine. Ono što mnogi poslodavci, i pored izražene potrebe za mladima na stručnoj praksi ne čine, jeste potpisivanje ugovora o naknadi sa praktikantima jer im je mnogo isplativije da ga ne potpišu. Zbog toga, a na štetu mladih koji rade stručnu praksu, gazde ne pristaju na to da sa njima potpišu ugovor o naknadi i to može biti razlog zašto nezaposleni ne žele da se jave za program stručne prakse.

U slučaju stručne prakse ne zasniva se radni odnos, već se nezaposlenoj mladoj osobi pruža mogućnost da se stručno osposobi i da na kraju polaže stručni ispit. Od 2009. godine, kada je program "Prva šansa" počeo, u njemu je učestvovalo oko 45.000 mladih, a 80 odsto njih ostalo je da radi u firmama u kojima su stekli svoje prvo radno iskustvo.

Izvor: N1 i Dnevnik, 27.05.2016.
Naslov: Redakcija