Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PSIHOAKTIVNIM KONTROLISANIM SUPSTANCAMA - Tekst propisa


U članu 3. stav 1. tačka 6) menja se i glasi:

,,6) konoplja je biljka koja pripada rodu Cannabis. Jasno se razlikuju sledeći delovi biljke: koren konoplje (cannabis radix), nadzemni izdanak sa stablom (cannabis calamus), listovima (cannabis folium), cvetovima (cannabis flos) i plodovi, odnosno orašice sa semenima (cannabis semen). Rod Cannabis ima samo jednu vrstu Cannabis sativa L. sa tri podvrste: Cannabis sativa subsp. sativa, Cannabis sativa subsp. Ruderalis, Cannabis sativa subsp. indica."

Posle tačke 13) dodaje se tačka 14) koja glasi:

"14) nova psihoaktivna supstanca je nova opojna droga ili nova psihotropna supstanca u čistom obliku ili obliku preparata:

(1)       nova opojna droga je supstanca u čistom obliku ili u obliku preparata koja nije propisana prema Jedinstvenoj konvenciji o opojnim drogama Ujedinjenih nacija iz 1961. godine, koja se ne nalazi na Spisku, a koja može predstavljati pretnju javnom zdravlju;

(2)       nova psihotropna supstanca je supstanca u čistom obliku ili u obliku preparata koja nije propisana Konvencijom o psihotropnim supstancama Ujedinjenih nacija iz 1971. godine, koja se ne nalazi na Spisku, a koja može da predstavlja pretnju po javno zdravlje.ˮ

Član 2.

U članu 4. stav 1. menja se i glasi:

"Radi usklađivanja stručnih stavova u oblasti psihoaktivnih kontrolisanih supstanci, kao i davanja stručnih mišljenja u skladu sa ovim zakonom, vlada obrazuje komisiju za psihoaktivne kontrolisane supstance koju čine predstavnici ministarstava nadležnih za: zdravlje, prosvetu, unutrašnje poslove, rad, socijalnu politiku, odbranu, omladinu i sport, kulturu, pravdu, poljoprivredu, veterinu, državnu upravu i lokalnu samoupravu, finansije - uprava carina, kao i istaknuti stručnjaci u oblasti psihoaktivnih kontrolisanih supstanci (u daljem tekstu: Komisija).ˮ

Član 3.

Posle člana 4. dodaje se čl. 4a koji glasi:

"Centar za monitoring droga i zavisnosti od droga

Član 4a

U Ministarstvu se organizuje rad Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (u daljem tekstu: Centar), koji vrši sledeće poslove:

1)         prati objektivne, uporedive i pouzdane podatke o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama;

2)         koordinira, analizira i prati postojeću metodologiju prikupljanja i analize, kao i dostupnost podataka o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama i njihovoj zloupotrebi;

3)         predlaže nadograđivanje metodologije i usklađivanje u skladu sa preporukama Evropskog centra za praćenje droga i zavisnosti od droga (EMCDDA);

4)         analizira i usklađuje podatke o ključnim pokazateljima stanja zloupotrebe psihoaktivnih kontrolisanih supstanci koji se odnose na pojavu i uzroke upotrebe droga među opštom populacijom, pojavu i uzroke problematične upotrebe droga, na potrebe i potražnju za lečenjem bolesti zavisnosti, na krvno prenosive bolesti među zavisnicima od psihoaktivnih kontrolisanih supstanci, na smrtnost povezanu sa zloupotrebom psihoaktivnih kontrolisanih supstanci;

5)         sačinjava i analizira izveštaje o podacima o zavisnicima od psihoaktivnih kontrolisanih supstanci i povremenim korisnicima psihoaktivnih kontrolisanih supstanci koji su nakon detoksikacije u postupku odvikavanja, odnosno kojima je pružena pomoć u skladu sa članom 75. ovog zakona, a koje vode ovlašćena tela, ustanove, udruženja i pravna, odnosno fizička lica koja obavljaju postupak zaštite i pružanja pomoći;

6) na osnovu dostavljenih podataka izrađuje standardizovane izveštaje i godišnje izveštaje o stanju zloupotrebe psihoaktivnih kontrolisanih supstanci;

7) podaci o drogama i zavisnostima od droga koji se dostavljaju Centru, ili koje Centar dostavlja mogu se objaviti ako se time poštuju pravila Evropske Unije i nacionalna pravila o slanju, kao i o poverljivosti podataka;

8) sprovodi, samostalno i u saradnji s telima državne uprave i jedinicama lokalne i regionalne samouprave i stručnim ustanovama, edukacije i istraživanja vezana za problematiku zavisnosti od psihoaktivnih kontrolisanih supstanci i zloupotrebu droga;

9) u cilju poboljšanja međunarodne saradnje, s međunarodnim telima, ustanovama, udruženjima i drugim pravnim i fizičkim licima učestvuje u izradi međunarodnih programa i projekata, sarađuje s međunarodnim telima, ustanovama, udruženjima i drugim pravnim i fizičkim licima;

10) uspostavlja sistem ranog upozoravanja u cilju brze razmene podataka o proizvodnji, trgovini, upotrebi i rizicima od pojave novih psihoaktivnih supstanci kako bi se sprečile njihove negativne posledice, pravovremeno reaguje u slučaju pojave nove supstance na tržištu i postiže brzu komunikaciju između kompetentnih tela na nacionalnom i evropskom nivou. Ministar propisuje način sprovođenja sistema ranog upozoravanja u slučaju pojave novih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci, kao i obrasce za prikupljanje informacija iz ovog sistema i njihovo dalje izveštavanje.

Centar vrši poslove kontaktne tačke za saradnju sa Evropskim centrom za praćenje droga i zavisnosti od droga (EMCDDA), u odnosu na obaveze propisane ovim zakonom i određuje kontakt osobu za ovu saradnju.

Poslove iz stava 1. ovog člana Centar vrši u saradnji sa ministarstvima nadležnim za: prosvetu, unutrašnje poslove, rad, odbranu, omladinu i sport, kulturu, pravdu, poljoprivredu, državnu upravu i lokalnu samoupravu, carinu, Kancelarijom za borbu protiv droga, organizacijama, institutima i zavodima nadležnim za poslove javnog zdravlja i drugim zainteresovanim organizacijama.

Član 4.

U članu 7. stav 2. tačka 3) menja se i glasi:

,,3) upotrebom slike, crteža, znakova, izraza ili teksta na deklaraciji hrane ili predmeta opšte upotrebe kojim se potrošač ili bilo koje lice može dovesti u zabludu da hrana ili predmet opšte upotrebe sadrži psihoaktivnu kontrolisanu supstancu ili biljku koja sadrži psihoaktivnu kontrolisanu supstancu."

Član 5.

Posle člana 14. dodaje se novi član 14a koji glasi:

"Član 14a

Za dostavljanje uzoraka psihoaktivnih kontrolisanih supstanci i razmenu podataka o analiziranim uzorcima, u skladu sa međunarodnim obavezama, određuju se, u ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove, organizaciona jedinica zadužena za organizovanje prenosa uzoraka psihoaktivnih kontrolisanih supstanci kao Nacionalna kontaktna tačka, kao i odgovorna osoba u ovoj jedinici. Nacionalna kontaktna tačka može dati ovlašćenje za slanje uzoraka.

Nacionalna kontaktna tačka iz stava 1. ovog člana dužna je da dostavlja polugodišnje i godišnje izveštaje Ministarstvu o obavljenim razmenama uzoraka psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

Ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove propisuje način rada Nacionalne kontaktne tačke iz stava 1. ovog člana.

Fizičko-hemijsku analizu oduzetih količina psihoaktivnih i drugih supstanci (uključujući i nove psihoaktivne supstance) koje su predmet krivičnog dela prema odredbama Krivičnog zakonika, obavljaju akreditovane forenzičke laboratorije u nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove Republike Srbije.

O identifikovanoj novoj psihoaktivnoj supstanci koja se ne nalazi na Spisku, akreditovane forenzičke laboratorije Ministarstva unutrašnjih poslova dužne su da, da preko svoje nadležne organizacione jedinice obaveste Ministarstvo u roku od 15 dana od dana kada su identifikovale novu psihoaktivnu supstancu.

Uslove u pogledu prostora, opreme i kadra koje mora da ispunjavaju akreditovane forenzičke laboratorije Ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove propisuje internim aktima nadležni ministar za unutrašnje poslove.

Spisak akreditovanih forenzičkih laboratorija u nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove, objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Član 6.

U članu 20. u stavu 3. posle tačke 1) dodaje se nova tačka 1a) koja glasi:

"1a) vrši poslove ranog upozoravanja o prisustvu novih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci i po hitnom postupku obaveštava Ministarstvo, koje o tome obaveštava EMCDDA."

Posle stava 5. dodaju se st. 6 i7. koji glase:

"O izvršenim poslovima iz stava 3. ovog člana referentna laboratorija, na zahtev Ministarstva dostavlja godišnji izveštaj o radu.

Ministar propisuje uslove u pogledu kadra, opreme i prostora za referentnu laboratoriju i ovlašćene laboratorije."

Član 7.

U članu 24. posle stava 2. dodaje se stav 3. koji glasi:

"Sadržaj i obrazac zahteva za izdavanje dozvole za proizvodnju, odnosno promet psihoaktivne kontrolisane supstance propisuje ministar. ˮ

Član 8.

U član 47. posle stava 2 dodaje se stav 3 koji glasi:

"Sadržaj i obrazac zahteva za izvoz, odnosno uvoz psihoaktivne kontrolisane supstance propisuje ministar.ˮ

Član 9.

U član 48. posle stava 2. dodaje se stav 3 koji glasi:

"Sadržaj i obrazac dozvole za izvoz, odnosno uvoz psihoaktivne kontrolisane supstance propisuje ministar. ˮ

Član 10.

U članu 58. stav 2. tačka 1) menja se i glasi:

,,1) gajenje vrsta i varijeteta konoplje (rod Cannabis) koji mogu sadržati više od 0,2% supstanci iz grupe tetrahidrokanabinola.ˮ

Član 11.

U članu 59. stav 3. tačka na kraju zamenjuje se zapetom i dodaju se reči: "u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisima donetim za njegovo sprovođenje.ˮ

Član 12.

U članu 60. dodaje se stav 8. koji glasi:

"Ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede obaveštava ministarstvo nadležno za poslove unutrašnjih poslova i Ministarstvo o izdavanju rešenja o gajenju konoplje iz stava 2. ovog člana i izvršenom inspekcijskom nadzoru.ˮ

Član 13.

U član 73. posle stava 1. dodaje se stav 2 koji glasi:

,,Ustanove iz stava 1. ovog člana dužne su da o svojim aktivnostima iz stava 1. ovog člana redovno podnose izveštaj Centru, koji se nalazi u okviru Ministarstva zdravlja."

Član 14.

U članu 78. stav 1. tačka na kraju zamenjuje se zapetom i dodaju se reči: "i propisima donetim za sprovođenje ovog zakona.ˮ.

U članu 78. posle stava 4. dodaje se stav 5. koji glasi:

,,Sadržaj i obrazac izveštaja o potrošnji psihoaktivnih kontrolisanih supstanci propisuje ministar."

Član 15.

U članu 80. posle stava 2. dodaje se stav 5. koji glasi:

,,Sadržaj i obrazac izveštaja o proizvodnji, odnosno prometu psihoaktivnih kontrolisanih supstanci propisuje ministar."

Član 16.

U članu 81. posle stava 2. dodaje se stav 3. koji glasi:

,,Sadržaj i obrazac izveštaja o posedovanju psihoaktivnih kontrolisanih supstanci propisuje ministar."

Član 17.

U članu 86. posle stava 2. dodaje se stav 3. koji glasi:

,,Sadržaj i obrazac izveštaja apoteke o prometu na malo psihoaktivnih kontrolisanih supstanci propisuje ministar."

Član 18.

U članu 89. posle reči:,,supstanciˮ dodaje se zapeta i reči: "i poslovi Centra iz člana 4a ovog zakona.ˮ.

Član 19.

U članu 93. posle stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:

,,Izveštaji koji Ministarstvo dostavlja Evropskom centru za praćenje droga i zavisnosti od droga (EMCDDA) dostavljaju se i Kancelariji za borbu protiv droga.

St. 3. i 4. postaju st. 4. i 5.ˮ

Član 20.

U članu 104. posle stava 1.dodaje se novi stavovi 1a).,1b). i 1v) koji glase:

"Neposredno posle oduzimanja psihoaktivnih kontrolisanih supstanci od strane nadležnih organa, vrši se uzorkovanje ukupne količine zaplenjenih supstanci, a neposredno zatim kvalitativna i kvantitativna hemijska analiza istih uzoraka. Pre uništavanja ukupne količine navedenih zaplenjenih supstanci, ponovo se vrši uzorkovanje, kao i njihova kvalitativna i kvantitativna hemijska analiza."

"Uzorkovanje i merenje se vrše saglasno metodologiji propisanoj u smernicama Evropske mreže forenzičkih instituta (Smernice za reprezentativni uzorak droge, ENFSI, 2003; Smernice za uzorkovanje opojnih droga za kvantitativne analize, ENFSI 2016; ENFSI DWG Kvalitativno uzorkovanje na zaplenjene droge, ENFSI 2016.)

"Po završenom uzorkovanju i fizičko-hemijskoj analizi u forenzičkim laboratorija Ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove ili drugim laboratorijama, uzorci se osiguravaju bezbednim zatvaranjem i deponuju na mesta određena za skladištenje ovakvih uzoraka do uništavanja."

Dosadašnji stav 2 postaje stav 5 Dosadašnji stav 3 postaje stav 6 Dosadašnji stav 4 postaje stav 7

Posle dosadašnjeg stava 5. koji postaje stav 8. dodaje se stav 8a) koji glasi:

,,Način čuvanja oduzetih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci, njihovo skladištenje, uzorkovanje i uništavanje, propisuje Vlada. ˮ

Dosadašnji stav 7 se briše.

Član 21.

U članu 105. dodaje se stav 7. koji glasi:

"Sredstva za rad Komisije obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije.ˮ

Član 22.

Član 107. menja se i glasi:

"Neupotrebljivi lekovi koji sadrže psihoaktivne kontrolisane supstance tretiraju se u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast psihoaktivnih kontrolisanih supstanci, zakonom kojim se uređuje oblast lekova, kao i zakonom kojim se uređuje upravljanje otpadom.ˮ

Član 23.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbijeˮ.

IZ OBRAZLOŽENJA

I. USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za donošenje Zakona o izmenama i dopunama Zakona o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama sadržan je u članu 97. stav 10. Ustava Republike Srbije ("Službeni glasnik RS", broj. 98/06), kojim je propisano da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje sistem u oblasti zdravstva,organizaciju, nadležnost i rad republičkih organa.

II. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Republika Srbija je potpisnica Jedinstvene konvencije UN o opojnim drogama iz 1961. godine, koja je izmenjena i dopunjena Protokolom iz 1972. godine, zatim Konvencije o psihotropnim supstancama iz 1971. godine i Konvencije protiv nedozvoljene trgovine opojnim drogama i psihotropnim supstancama iz 1988. godine, koje predstavljaju osnovu za intervencije UN u oblasti droga, te samim tim, saradnja sa agencijama i telima UN koji postoje u oblasti politike droga, predstavlja jedinstveni deo nacionalne politike za borbu protiv droga.

Prema rezultatima Nacionalnog istraživanja o stilovima života stanovništva Srbije 2014. godine - korišćenje psihoaktivnih supstanci i igara na sreću, upotreba ilegalnih droga, bar jednom u toku života, zabeležena je kod 8,0% od ukupne populacije, starosti od 18 do 64 godine (10,8% muškaraca i 5,2% žena), sa većom zastupljenošću (12,8%) kod mlađe odrasle populacije od 18 do 34 godine starosti. Najčešće korišćena ilegalna droga među odraslom populacijom je kanabis (marihuana i hašiš), čija je upotreba, bar jednom u toku života, zabeležena kod 7,7% ispitanika uzrasta od 18 do 64 godine (10,4% muškaraca i 4,9% žena). Upotreba drugih ilegalnih droga je vrlo retka, 1,6% ispitanika (2,5% populacije uzrasta 18-34) koristilo je druge ilegalne droge. Lekove iz grupe sedativa i hipnotika u prethodnih godinu dana koristilo je 22,4% ispitanika (13,9% muškaraca i 30,9% žena).

Prema istraživanju ESPAD (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) sprovedenom 2011. godine među učenicima starosti 16 godina, ukupno 8,0% učenika je barem jednom u životu probalo neku od ilegalnih droga, a 7,0% je barem jednom u životu probalo marihuanu. U poređenju sa ESPAD istraživanjem iz 2008. godine, nije bilo značajnih promena u učestalosti upotrebe droga. Rezultati oba ESPAD istraživanja, pokazuju veću učestalost upotrebe droga među mladićima u poređenju sa devojkama za sve droge, osim za sedative bez preporuke lekara. Mladi koji koriste ilegalne droge najčešće probaju više vrsta. Skoro polovina učenika koji su koristili marihuanu, koristili su i neku drugu legalnu ili ilegalnu supstancu, najčešće sedative bez preporuke lekara i alkohol. U poređenju sa učenicima iz više od 30 evropskih zemalja koje su učestvovale u istraživanju 2011. godine, šesnaestogodišnjaci u Srbiji su u manjem procentu koristili marihuanu i druge ilegalne droge, dok su sedatve bez lekarskog recepta koristili u većem procentu u odnosu na prosečnu vrednost iz svih zemalja.

Kroz čitav period praćenja osoba lečenih zbog zloupotrebe psihoaktivnih droga na lečenju je značajno više muškaraca nego žena. U 2013. godini na osnovu prikupljenih podataka iz 16 metadonskih centara na supstitucionoj terapiji bilo je 324 muškaraca (89,3%) i 39 žena (10,7%). Najveći broj lečenih muških zavisnika bio je u uzrastu od 30-34 godina,ali je visok procenat i u uzrastu od 35-39 godina. Kod žena je najveći procenat,isto kao kod muškaraca, u uzrastu od 30-34 godina, međutim, kod žena koje dolaze na lečenje gotovo je isti procenat i u uzrastu od 24-29 godina.

Osobe lečene zbog zloupotreba droga preme polu i uzrastu dolaska na lečenje,2013

 

Uzrast

 

 

Muškarci

 

 

Žene

 

 

 

 

Ukupno

 

 

 

 

 

broj

 

 

%

 

 

broj

 

 

%

 

 

broj

 

 

%

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

<15

 

/

 

/

 

/

 

 

/

 

/

 

/

 

 

 

 

1

 

0.3

 

1

 

 

2.6

 

2

 

0.6

 

 

 

15-19

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

20-24

 

21

 

6.5

 

2

 

 

5.1

 

23

 

6.3

 

 

 

 

77

 

23.8

 

11

 

 

28.2

 

89

 

24.5

 

 

 

25-29

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

30-34

 

112

 

34.6

 

11

 

 

28.2

 

123

 

33.9

 

 

 

 

85

 

26.2

 

9

 

 

23.1

 

93

 

25.6

 

 

 

35-39

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

18

 

5.6

 

0

 

 

0.0

 

18

 

5.0

 

 

 

40-44

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

10

 

3.1

 

5

 

 

12.8

 

15

 

4.1

 

 

 

>44

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupno

 

324

 

100

 

39

 

 

100

 

363

 

100

 

 

Analizom podataka o uzrastu zavisničkog ponašanja možemo pratiti tok razvoja opijatske zavisnosti. Prosečan uzrast prvog uzimanja opijata je 20 godina, prosečan uzrast prvog intravenskog uzimanja droge je 23 godine, dok je uzrast lečenih opijatskih zavisnika između 32 i 33 godine. Znači, od prvog eksperimentisanja sa opijatima do dolaska na lečenje prodaje više od 12 godina, odnosno, od prvog intravenskog uzimanja do dolaska na lečenje prođe devet godina, što je zabrinjavajući podatak. Nije zanemarljiv podatak da je 4,1% opijatskih zavisnika prvi put uzelo opijate sa manje od 15 godina. Prema podacima Registra lečenih zavisnika od droga najraniji uzrast prvog uzimanja opijata je 12 godina.

Nacionalna kancelarija za HIV/AIDS pri Institutu za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović Batut" je 2008. i 2011. godine koordinisala je istraživanje vezano za procenu broja injektirajućih korisnika droga (IKD), primenom metode množioca. Prema rezultatima sprovedene procene za 2009. godinu u Srbiji bilo je 30.383 IKD koji su starosti između 15 i 59 godina, uz mogući opseg od 12.682 do 48.083 IKD. Procenjeni broj korisnika koji drogu injektiraju, na osnovu ovih podataka, iznosi 0,7% stanovnika starosti između 15 i 59 godina.

Podaci o zaraznim bolestima povezanim sa upotrebom droga u Republici Srbiji potiču iz nacionalnih registara za HIV i AIDS i iz bio-bihevioralnih istraživanja (sprovedenih 2008. i 2010. godine i 2012. godine među injektirajućim korisnicima droga). Od 1991. godine, procenat IKD među novodijagnostikovanim i prijavljenim slučajevima HIV infekcije, jasno opada iz godine u godinu. Na osnovu rezultata istraživanja, uočava se visoka prevalencija virusne hepatitis C infekcije među injektirajućim korisnicama droga (više od 70% u Beogradu 2008. i 2010. godine), dok je prevalencija HIV infekcije među IKD ispod 5%. Programi razmene igala i špriceva dostupni su samo u Beogradu, Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu, i u velikoj meri zavise od eksternog finansiranja (Globalni fond za borbu protiv AIDS, tuberkuloze i malarije). Broj novodosegnutih IKD, bio je u porastu u periodu 2009-2012. godina, ali je obuhvat IKD ovim programima nedovoljan.

Na osnovu analize podataka o smrtnim slučajevima u vezi sa upotrebom droge, uočava se pad broja umrlih u prethodnih pet godina, a većina ovih slučajeva je u vezi sa opijatima.

Zloupotreba sintetičkih droga na području Republike Srbije predstavlja relativno novu pojavu koja je u velikoj meri povezana s novim trendovima u ponašanju mladih u slobodno vreme. Radi zaštite mladih od upotrebe i zloupotrebe sintetičkih droga i novih psihoaktivnih supstanci, potrebno je poštovati nacionalna i međunarodna iskustva u informisanju, a preventivni rad sa decom i omladinom mora se kontinuirano razvijati. Pojave sintetičkih droga u Republici Srbiji se prate kroz brojne aktivnosti državnih institucija i nevladinih organizacija. Uz policijske aktivnosti vezane neposredno za kontrolu i smanjenje prodaje sintetičkih droga, sprovode se i aktivnosti usmerene na smanjenje štetnih posledica zloupotrebe novih sintetičkih droga.

Proizvodnja i krijumčarenje psihoaktivnih kontrolisanih supstanci u Srbiji predstavlja najdominantniji i najprofitabilniji oblik organizovanog kriminala. Srbija je tranzitna zemlja za krijumčarenje PKS. Pored krivičnih dela koja su vezana za proizvodnju, krijumčarenje i distribuciju, prisustvo PKS i njihova zloupotreba neposredno i posredno utiču na druge oblike kriminala, kao što su nasilnički kriminal, maloletnička delinkvencija, ali i prosjačenje, prostitucija, imovinski delikti i druga devijantna ponašanja. Ovaj oblik kriminala, osim bezbednosnih implikacija, proizvodi i implikacije u oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, kroz povećane troškove tretmana i lečenja, kao i socijalnog zbrinjavanja zavisnika. Glavne rute za krijumčarenje PKS se permanentno menjaju usled prilagođavanja aktivnostima organa za sprovođenje zakona. Porast ukupne količine zaplenjenih PKS rezultat je sistemske, planske i koordinirane aktivnosti organizacionih jedinica MUP-a i drugih organa za sprovođenje zakona, posebno pojačane kontrole i zaplene PKS na graničnim prelazima (dominantna su granična područja prema Hrvatskoj, Makedoniji Mađarskoj i Crnoj Gori), gde su i zaplenjene najveće količine PKS. To potvrđuje da se teritorija Srbije koristi kao tranzitno područje.U Srbiju se kokain krijumčari u manjim količinama, uglavnom za potrebe lokalnog tržišta, kako iz zapadnoevropskih zemalja, tako i, u pojedinačnim slučajevima, preko kurira iz južnoameričkih zemalja. Krijumčari se avionom, u specijalno pripremljenom prtljagu za tu namenu ili u telesnim šupljinama (najčešći primer su gutači), kao i putem poštanskih pošiljki. Na lokalnom tržištu u Srbiji prodajna cena kokaina kreće se od 40.000 do 50.000 evra za jedan kilogram, odnosno 80-100 evra za jedan gram na ulici. Prosečno zaplenjene količine kokaina u poslednjih pet godina (oko pet kilograma godišnje), takođe ukazuju na ograničenost tržišta ove PKS u Srbiji. Dostupnost marihuane na lokalnom tržištu posledica je činjenice da se Srbija nalazi na centralnoj balkanskoj ruti za krijumčarenje marihuane, kao i povećanja domaće proizvodnje marihuane u prirodnim uslovima i modifikovane marihuane "skank" u veštačkim uslovima. Marihuana za uličnu prodaju obično se nabavlja u količinama od 0,5 kg do 1 kg, po ceni od 1.000 do 1.500 evra u zavisnosti od dela krijumčarske rute na kojoj se nudi za prodaju. Dislociranje ruta za krijumčarenje heroina na kojima se nalazi Srbija, novi pojavni

oblici krijumčarenja pomorskim putem, i preorijentisanost organizovanih kriminalnih grupa na krijumčarenje kokaina, uticaće na kretanje ponude i visinu cene heroina na regionalnom i srpskom tržištu. Zbog smanjene aktuelnosti centralnobalkanske rute za krijumčarenje heroina, kriminalne aktivnosti krijumčarenja u Srbiji sve više se usmeravaju na snabdevanje lokalnog tržišta. Analize zaplenjenog heroina na graničnim prelazima na ulazu u Srbiju ukazuju da je heroin koji se krijumčari kroz Srbiju, i koji jednim delom ostaje za potrebe lokalnog tržišta, visokog stepena čistoće. Kilogram krijumčarenog heroina se na lokalnom tržištu može nabaviti po ceni od 19.000 do 22.000 evra. Organizovane kriminalne grupe i kriminalne grupe koje se bave uličnom prodajom heroina zavisnicima nude gram heroina po ceni od 20 do 25 evra.

Geografski položaj Srbije određuje njen tranzitni značaj, jer se nalazi na tzv. centralnobalkanskoj ruti krijumčarenja PKS, koja se koristi i za krijumčarenje sintetičkih droga i prekursora, kako sa zapada na istok (od Holandije, preko drugih zemalja EU, Srbije do Azije), tako i istoka na zapad (od Azije prema zemljama EU). Položaj Srbije omogućava da se jedan deo krijumčarene sintetičke droge i prekursora zadrže na lokalnom tržištu, što povećava njenu dostupnost. Tendencija permanentnog pojavljivanja novih sintetičkih droga, tzv. dizajnerskih droga i komponenti za njihovu proizvodnju na svetskom nivou, prisutna je i na lokalnom tržištu u Republici Srbiji. Lokalno tržište sintetičkih droga u Srbiji snabdeva se i ilegalnom proizvodnjom u zemlji. Tokom 2012. godine evidentirano je 4.775 krivičnih dela u vezi sa drogom i pokrenute su 3.992 krivične prijave. Godine 2013. zabeležena su 5.642 krivična dela u vezi sa drogom i pokrenuto je 4.928 krivičnih prijava. U periodu 2011-2013. godina, količina ukupno zaplenjene droge bila je u stalnom porastu dok je 2013. godine ukupno zaplenjeno 3,4 tone droge.

Dana 27. decembra 2014. godine, Vlada Republike Srbije je usvojila Strategiju o sprečavanju zloupotrebe droga (za period od 2014. do 2021. godine) i njen prateći Akcioni plan (za period od 2014. do 2017. godine), koji su objavljeni u Službenom glasniku broj 1/2015. Ovaj strateški dokument je u skladu sa Strategijom EU za borbu protiv droga (za period od 2013. do 2020. godine) i Akcionim planom EU za borbu protiv droga (za period od 2013. do 2016. godine). On takođe odražava osnovne ciljeve obnovljenog (2013) Akcionog plana EU i Zapadnog Balkana za borbu protiv narkotika, sa fokusom na strateško planiranje, zakonodavstvo i izgradnju institucija, smanjenje potražnje, sprovođenje zakona i pravosudnu saradnju, pranje novca i kontrolu prekursora.

Polazeći od činjenice da je konzumacija narkotika u Srbiji u porastu poslednjih godina, akcenat se stavlja na prevenciju zloupotrebe droga i na lečenje. Nova Strategija i Akcioni plan stoga predviđaju niz aktivnosti u oblasti smanjenja potražnje droga i prevenciju narkomanije, uključujući kampanje za podizanje svesti u visokoškolskim ustanovama, srednjim i osnovnim školama, vrtićima i na drugim mestima, posebno interesantnim za populaciju adolescenata. Smanjenje potražnje za drogama sastoji od niza podjednako važnih mera, uključujući i prevenciju (univerzalnu, selektivnu i indikovanu), rano otkrivanje i intervencije, smanjenje rizika i štete, lečenje, rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju i oporavak. Posebno je važno obratiti pažnju na promociju i afirmaciju zdravih navika i brige za mlade, kao i prevenciju HIV infekcija i drugih zaraznih bolesti.

Smanjenje ponude droga podrazumeva efikasne i odgovarajuće mere u cilju smanjenja proizvodnje, trgovine i distribucije droga i sprečavanje nezakonite trgovine i korišćenja prekursora, odnosno supstanci koje mogu da se koriste u nedozvoljenoj proizvodnji opojnih droga i psihotropnih supstanci, sprečavanje organizovanog kriminala i "pranja novca" stečenog u trgovini drogama. Da bi se uspešno sprovele mere smanjenja ponude droga i efikasno suzbilo krijumčarenje opojnih droga i prekursora od organizovanih kriminalnih grupa, potrebno je uspostaviti međusobnu koordinaciju i saradnju svih merodavnih državnih organa, a naročito Ministarstva zdravlja, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva fininsija i Ministarstva pravde i državne uprave. Takođe, neophodno je povećati sigurnost u drumskom saobraćaju kroz smanjenje broja udesa koje izazivaju vozači pod uticajem opojnih droga. Neophodno je poboljšati uslove za skladištenje trajno oduzetih količina opojnih droga i u potpunosti pokrenuti sistem za uništavanje oduzete droge.

U postupku usklađivanja oblasti psihoaktivnih kontrolisanih sustanci sa direktivama i propisima Evropske Unije u procesu brže integracije i harmonizacije zakonodavnih sistema, osnov za donošenje predloženog zakona sadržan je u propisima EU u ovoj oblasti i to:

1.         Regulation (EC) No 1920/2006 of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 on the European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction (recast) (OJ L 376, 27.12.2006, p. 1-13, CELEX number: 32006R1920).

2.         Council Decision 2005/387/JHA of 10 May 2005 on the information exchange, risk-assessment and control of new psychoactive substances (OJ L 127, 20.5.2005, p. 32-37, CELEX number: 32005D0387).

3.         Council Decision of 28 May 2001 on the transmission of samples of controlled substances (2001/419/JHA) (OJ L 150, 6.6.2001, p. 1-3, CELEX number: 32001D0419)

4.         Council Recommendation of 30 March 2004 regarding guidelines for taking samples of seized drugs (2004/C 86/04)

Pravni osnov za saradnju sa Evropskim centrom za praćenje droga i zavisnosti od droga (European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction- EMCDDA) je definisan u članu 93. Zakona o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama ("Službeni glasnik RSˮ, broj 99/2010) koji uređuje međunarodnu saradnju Ministarstva zdravlja. U Ministarstvu zdravlja će biti određena Nacionalna ključna tačka za saradnju sa EMCDDA u skladu sa Odlukom Saveta EU 1920/2006/JNA. Sprovođenjem preporuka datih u EU odlukama, prikupljaće se svi značajni i važni podaci u vezi sa ponudom i potražnjom droga u Republici Srbiji. Ova vrsta informacija bi omogućila bolji pregled trenutnog stanja i lakšu analizu stanja u oblasti droga, kao i donošenje mera za smanjenje štetenih posledica zloupotrebe droga. Takođe će biti omogućeno bolje razumevanje situacije na nivou EU. Prikupljanje i analiza podataka biće usklađeni sa standardima EMCDDA.

EMCDDA ima ključnu ulogu u odgovoru na pojavu novih psihoaktivnih supstanci u EU u okviru Sistema ranog upozoravanja o novim psihoaktivnim supstancama. EU Sistem ranog upozoravanja funkcioniše po principu prikupljanja informacija o novim supstancama koje su se pojavile u bilo kojoj od 28 država članica, kao i u Turskoj i Norveškoj, i koji omogućava brzo reagovanje na nove pretnje koje se javljaju sa novim psihoaktivnim supstancama. U proteklih 5 godina došlo je zabrinjavajućeg povećanja broja, tipa i dostupnosti novih psihoaktivnih supstanci u Evropi. Tokom 2014. godine,

prijavljena je 101 nova psihoaktivna supstanca u EU. U Republici Srbiji ne postoji sistem ranog upozoravanja o novim psihoaktivnim supstancama. Sprovođenje Odluke Saveta EU 2005/387/JHA o razmeni informacija, proceni rizika i kontroli novih psihoaktivnih supstanci je predviđeno u izmenama i dopunama Zakona o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama, kako bi Republika Srbija mogla da učestvuje u evropskoj mreži razmene informacija i kontroli rizika od pojave novih psihoaktivnih supstanci kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou.

Mogućnost zakonitog slanja uzoraka zaplenjenih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci i supstanci koje se mogu upotrebiti za izradu opojnih droga između država članica EU u svrhe otkrivanja, istrage i krivičnog gonjenja za krivična dela ili za forenzičku analizu uzoraka povećala bi efikasnost borbe protiv nezakonite proizvodnje i prometa opojnim drogama. Slanje uzoraka se temelji na sporazumu države pošiljaoca i države primaoca na način koji je pouzdan i koji garantuje da se uzorci koji se šalju ne mogu zloupotrebiti.U tom cilju svaka država članica dužna je da formira nacionalnu kontakt tačku za slanje uzoraka zaplenjenih zaplenjenih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci koje će biti ovlašćene za sprovođenje ove odluke. Republika Srbija još uvek nema zakonsko rešenje o prenosu uzoraka kontrolisanih supstanci. Takođe, ne postoji nacionalna kontakt tačka određena da nadgleda takav prenos. Dakle, zakonodavstvo Republike Srbije nije u skladu sa Odlukom 2001/419/JNA.

U skladu sa preporukom evropske komisije (Council Recommendation of 30 March 2004 regarding guidelines for taking samples of seized drugs (2004/C 86/04)) uvodi se u zakonski okvir postupak uzorkovanja zaplenjenih psihoaktivnih supstanci i obezbeđuje se pravni osnov za donošenje podzakonskih propisa koji će bliže urediti ovu oblast.

Predloženim Zakonom o izmenama i dopunama zakona o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama ("Službeni glasnik RSˮ, broj 99/2010) uređuje se Centar za monitoring droga i zavisnosti od droga, sistem za rano upozoravanje o novim psihoaktivnim supstancama i prenos uzoraka kontrolisanih supstanci. Naime, definišu se uloga i poslovi Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga, sistema za rano upozoravanje o novim psihoaktivnim supstancama i prenos uzoraka kontrolisanih supstanci. Na ovaj način stvaraju se uslovi za praćenje i kontrolu psihoaktivnih supstanci u skladu sa evropskim propisima. Sprovodeći proces harmonizacije propisa Republike Srbije sa propisima EU, sprovedena je i obaveza usklađivanja sa Strategijom EU o drogama za period 2013-2020. godine i njen Akcioni plan za period 2013-2016. godine. Korišćeno je stručno znanje Evropskog centra za praćenje droga i zavisnosti od droga (EMCDDA), UNODC, Pompidou grupe Saveta Evrope i drugih evropskih stručnjaka u ovoj oblasti. Strategija o sprečavanju zloupotrebe droga za period od 2014-2021. godine (u daljem tekstu: Strategija) je ključni dokument u rešavanju problema zloupotrebe droga. Ona je u skladu sa trenutnom nacionalnom situacijom vezanom za droge i u skladu sa naučnim saznanjima o problematici droga kao i skladu sa aktuelnim politikama koje Evropska unija vodi na ovom planu. Ova Strategija definiše spisak ciljeva koje pokušava da postigne u sprovođenju mera koje treba preduzeti u narednom periodu. Strategija se zasniva na principima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokratije, jednakosti, solidarnosti, vladavine prava i ljudskih prava. Strategija ima za cilj da obezbedi i unapredi javno zdravlje, da obezbedi opštu dobrobit kako za pojedinca, tako i za društvo, da osigura i unapredi visok nivobezbednosti stanovništva, kao i da ponudi balansiran, integrativan pristup problemu droga, zasnovan na dokazima.

Pored harmonizacije sa EU propisima ovim zakonskim rešenjem se reguliše nadležnost institucija za smanjenje potražnje, sprovođenje zakona i pravosudnu saradnju, pranje novca i kontrolu prekursora u cilju efikasnijeg sprovođenja mera.

Odredbama Uredbe o osnivanju Kancelarije za borbu protiv droga ("Službeni glasnik RS", br. 79/2014) Vlada Republike Srbije osnovala je Kancelariju za borbu protiv droga i propisala da će Kancelarija, kao stručna služba Vlade, obavljati širok delokrug poslova na području borbe protiv droga. Neophodno je da bar deo ovlašćenja i obaveza koji su Uredbom stavljeni u nadležnost Kancelarije, i koji predstavljaju pravni osnov za saradnju Kancelarije za borbu protiv droga sa organima državne uprave na području borbe protiv droga budu integrisani u tekst Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama.

III. OBJAŠNJENJE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENJA

U članu 1. predložena je izmena člana 3. stav 1. tačka 6) u cilju davanja detaljnije i preciznije definicije konoplje. U savremenoj botaničkoj literaturi neopozivo se smatra da konoplja ima samo jednu vrstu sa tri podvrste. Navedena definicija je u skladu sa referencom: Recommended methods for the identification and analysis of cannabis and cannabis products, United Nations Office on Drugs and Crime, United Nations, New York, 2009, Chapter 3.3 (page 7). Takođe se u dosadašnjem članu 3. stavu 1. dodaje nova tačka 16), radi definisanja pojma,,nove psihoaktivne supstanceˮ, u skladu sa EU regulativom: Council

Decision 2005/387/JHA of 10 May 2005 on the information exchange, risk-assessment and control of new psychoactive substances (OJ L 127, 20.5.2005, p. 32-37, CELEX number: 32005D0387).

Članom 2. propisano je da se član 4. menja u cilju omogućavanja celishodnijeg i

efikasnijeg rada Komisije. Novim izmenama propisuje se uspostavljanje sastava komisije od predstavnika svih nadležnih institucija i ustanova. Nazivi su uopšteni, kako eventualne promene naziva ministarstava ne bi stvorile nejasnoće pri izboru članova Komisije.

Članom 3. propisano je da se posle člana 4., dodaje član 4a, kojim se definišu poslovi i uloga Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga u cilju praćenja, prikupljanja i analize podataka o drogama na nacionalnom nivou, kako bi se donele mere za efikasno smanjenje štetnih posledica zloupotrebe droga, u skladu sa Regulation (EC) No 1920/2006 of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 on the European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction (recast) (OJ L 376, 27.12.2006, p. 1- 13, CELEX number: 32006R1920). Centar za monitoring droga i zavisnosti od droga takođe će vršiti poslove Nacionalne kontaktne tačke za saradnju sa Evropskim centrom za praćenje droga i zavisnosti od droga (EMCDDA), na osnovu obaveza koje su propisane ovim zakonom i određuje kontakt osobu ovu saradnju. Poslove iz stava 1. ovog člana Centar za monitoring droga i zavisnosti od droga vršiće u saradnji sa nadležnim ministarstvima i organizacijama, institutima i zavodima nadležnim za poslove javnog zdravlja i drugim zainteresovanim organizacijama.

U novom članu 4a u stavu 1. tačka 10) definiše se uloga Sistema za rano upozoravanje o novim psihoaktivnim supstancama, u cilju efikasnog odgovora na pojavu novih psihoaktivnih supstanci, procenu rizika i predlaganje mera za sprečavanje štetnih posledica od upotrebe novih psihoaktivnih supstanci.Osnivanje Sistema za rano upozoravanje je u skladu sa EU regulativom Council Decision 2005/387/JHA of 10 May 2005 on the information exchange, risk-assessment and control of new psychoactive substances (OJ L 127, 20.5.2005, p. 32-37, CELEX number: 32005D0387).

Članom 4. propisano je da se član 7. stav 2. tačka 3) menja se radi preciznijeg definisanja deklarisanja hrane, pića i predmeta opšte upotrebe, kako bi se izbeglo dovođenje potrošača u zabludu da hrana ili predmet opšte upotrebe sadrži psihoaktivnu kontrolisanu supstancu ili biljku koja sadrži psihoaktivnu kontrolisanu supstancu.

U članu 5. je propisano je da se posle člana 14. dodaje novi član 14a, prvi stav radi usklađivanja ovog zakona sa Council Decision of 28 May 2001 on the transmission of samples of controlled substances (2001/419/JHA) (OJ L 150, 6.6.2001, p. 1-3, CELEX number:

32001D0419), kojom se uspostavljaju zakonski mehanizmi transporta uzoraka psihoaktivnih kontrolisanih supstanci između Nacionalnih kontaktnih tačaka država članica Evropske Unije. Mogućnost zakonitog slanja uzoraka zaplenjenih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci i supstanci koje se mogu upotrebiti za izradu opojnih droga između država članica EU u svrhe otkrivanja, istrage i krivičnog gonjenja za krivična dela ili za forenzičku analizu uzoraka povećala bi efikasnost borbe protiv nezakonite proizvodnje i prometa opojnim drogama. U ovom članu takođe se definiše uloga forenzičkih laboratorija MUP-a (ukupno 5 laboratorija) koje su regionalno raspoređene da opslužuju rad policije, tužilaštava i sudstva na teritoriji Republike Srbije. Broj urađenih predmeta analize psihoaktivnih supstanci je oko 6.500 godišnje, a broj uzoraka je višestruko veći. Laboratorije su akreditovane za ispitivanje prema međunarodnom standardu ISO 17025. Sva ispitivanja sprovode se prema preporučenim metodama ujedinjenih nacija (UNODC), a u radu se koriste i preporuke i uputstva Evropske mreže forenzičkih instituta (ENFSI), čiji je član Nacionalni kriminalističko-tehnički centar MUP od 2009. godine.

Članom 6. propisano je da se član 20. menja i dopunjuje radi preciznijeg definisanja delokruga rada referetne laboratorije.

Članom 7. u članu 24. dodaje se stav 3. radi stvaranja zakonskog osnova da se donošenjem podzakonskih propisa bliže uredi postupak izdavanja dozvola za proizvodnju i promet psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

Članom 8. u članu 47. dodaje se stav 3. radi stvaranja zakonskog osnova da se donošenjem podzakonskih propisa bliže uredi postupak podnošenja zahteva za izdavanje dozvole za uvoz, odnosno izvoz psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

Članom 9. u članu 48. dodaje se stav 3. radi stvaranja zakonskog osnova da se donošenjem podzakonskih propisa bliže uredi postupak izdavanja i sadržaj i obrazac dozvole za uvoz, odnosno izvoz psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

Članom 10. propisano je da se član 58. stav 2. tačka 1) menja radi određivanja dozvoljenog procenta tetrahidrokanabinola (THC) za uzgoj konoplje (roda Cannabis), varijeteta industrijske konoplje (rod Sativa), pri čemu se smanjuje se maksimalni sadržaj tetrahidrokanabinola, u biljkama koje su dozvoljene za gajenje, u skladu sa mišljenjem i ekspertizom eksperata iz Evropske Unije koga je Pompidou grupa Saveta Evrope uputila na stručnu pomoć u cilju izvršenja harmonizacije Zakona o izmenama i dopunama zakona o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama sa propisima Evropske Unije. Međunarodni odbor za kontrolu narkotika (INCB), je ukazao na ključni značaj da države članice i sama EU, uzmu u obzir faktore koje se odnose na kontrolu droga. Godišnji izveštaj iz 1999. godine pokazuje da je u mnogim slučajevima ogromna količina konoplje sa niskim procentom THC prodavana i prerađivana kako bi se koristila i prodavala na crnim tržištima širom evrope. Takođe, u izveštaju iz Švajcarske se navodi da je konoplja sa niskim procentom THC korišćena i prodavana na crnim tržištima - 1998. godine je na primer, obrađeno više od 100 tona konoplje u Švedskoj, koja se prodavala putem mreže prodavnica i u drugim zemljama (izveštaj je dobijen od INCB iz 1999. godine, paragraf 455-456).Uzgoj konoplje je na nivou EU regulisan sledećim regulativama: Council Regulation (EC) No 1673/2000 of 27 July 2000 on common organisation of the markets in flax and hemp grown for fibre i Council Regulation (EC) No 1251/1999 of 17 May 1999 establishing a support system for producers of certain arable crops (2), as amended by Council Regulation (EC) No 1672/2000 of 27 July 2000. Stav je Saveta EU da napred navedene Uredbe Saveta i Komisije EU regulišu uzgoj konoplje kako bi se proizvela vlakna i druge sirovine, a kako bi se istovremeno izbegli svi zdravstveni rizici, tako što će se značajno ograničiti samo za uzgoj konoplje kod kojih nivo THC nije iznad 0,2%. Savet EU je na osnovu napred navedenih odluka tražio od država članica da uvedu strog sistem regulisanja kojim bi se sa tržišta povukli svi varijateti koji u sebi sadrže više od 0,2 % THC-a.

U članu 11. propisano je da se član 59. stav 3. dopunjuje radi lakšeg definisanja postupka uništavanja samoniklih biljaka iz kojih se može dobiti psihoaktivna supstanca, na osnovu Uredbe o načinu i postupku uništavanja oduzetih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci oduzetih na osnovu odluke nadležnog organa ("Službeni glasnik RS", br. 46/12, 132/14).

U članu 12. propisano je da se u okviru člana 60. dodaje se novi stav 8. radi praćenja i kontrole uzgoja konoplje.

U članu 13. propisano je da se u članu 73. dodaje stav 2. kako bi se obezbedilo praćenje preventivnih aktivnosti i rezultati sprovedenih aktivnosti. U skladu sa tim Centar za monitoring droga i zavisnosti od droga će predložiti mere i aktivnosti za unapređenje preventivnih programa.

Članom 14. u članu 78. dodaje se stav 5. radi stvaranja zakonskog osnova da se donošenjem podzakonskih propisa bliže uredi postupak izveštavanja o potrošnji psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

Članom 15. u članu 80. dodaje se stav 5. radi stvaranja zakonskog osnova da se donošenjem podzakonskih propisa bliže uredi postupak izveštavanja o proizvodnji, odnosno prometu psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

Članom 16. u članu 81. dodaje se stav 3. radi stvaranja zakonskog osnova da se donošenjem podzakonskih propisa bliže uredi postupak izveštavanja o posedovanju psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

Članom 17. u članu 86. dodaje se stav 3. radi stvaranja zakonskog osnova da se donošenjem podzakonskih propisa bliže uredi postupak izveštavanja apoteka o prometu na malo psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

Članom 18. propisano je da se član 89. menja i dopunjuje zbog usklađenosti sa novim članom 4a. ovog zakona. Sve informacije se šalju u Centar za monitoring droga i zavisnosti od droga kako bi se obezbedilo praćenje proizvodnje, prometa i primene psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

U članu 19., dosadašnjem članu 93. dodaje se novi stav 2a. kojim se propisije obaveza Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga za dostavljanje izveštaja Evropskom centru za praćenje droga i zavisnosti od droga (EMCDDA) i Kancelariji za borbu protiv droga vlade RS.

U članu 20. propisano je da se u članu 104. posle stava 1. doda novi stav 1a. kojim se obezbeđuje pravni okvir za uzorokovanje i fizičko-hemijsku nalizu uzoraka. Posle stava 1. dodaje se novi stav 1b koji određuje uzorkovanje oduzetih psihoaktivnih supstanci saglasno preporukama Saveta Evropske unije i instrukcijama Evropske mreže forenzičkih instituta. Posle stava 1b. dodaje se novi stav 1v. kojim se definiše pakovanje uzoraka nakon izvršenog uzorkovanja i analize, u cilju bezbednog skladištenja istih i sprečavanja zloupotrebe. Takođe je u članu 20. propisano da se u članu 104 u dodatom stavu 8a). definiše pravni okvir za donošenje podzakonskih propisa koji će regulisati skladištenje, uzorkovanje i uništavanje oduzetih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

U članu 21. propisano je da se u okviru člana 105. dodaje novi stav 7., kako bi se obezbedilo efikasno funkcionisanje i obezbedila sredstva za rad Komisije za kontrolu postupka uništavanja oduzetih psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

U članu 22. propisano je da se član 107. menja i dopunjuje radi boljeg definisanja i efikasnije zaštite životne sredine prilikom postupanja sa neupotrebljivim lekovima koji sadrže psihoaktivne kontrolisane supstance.

Članom 23. uređuje se stupanje na snagu ovog zakona.

IV. SREDSTVA ZA SPROVOĐENJE ZAKONA

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije.

VI. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Predlažemo da se ovaj zakon, donese po hitnom postupku kako bi se što hitnije omogućila primena pravnog instituta Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga, Sistema ranog upozoravanja o novim psihoaktivnim supstancama i službe za prenos i analizu uzoraka psihoaktivnih kontrolisanih supstanci, koje su usklađene sa propisima EU, u skladu razmene informacija o psihoaktivnim supstancama na nacionalnom i međunarodnom nivou, kao i donošenje podzakonskih akata koji će odrediti način funkcionisanja ovih organizacionih jedinica.

Iz svih navedenih razloga, predlaže se donošenje ovog zakona po hitnom postupku, kako bi se postigli što bolji rezultati u sprečavanju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.

Izvor: Vebsajt Ministarstvo zdravlja, 26.12.2016.