Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O TRANSPLANTACIJI ORGANA: Predviđa se pretpostavljena saglasnost donorstva organa nakon smrti, osim za ona lica koja su to pismeno odbila. Pismena izjava o protivljenju uzimanja organa može se dostaviti izabranom lekaru, koji ima obavezu da je u roku od tri dana dostavi Upravi za biomedicinu


Nacrt zakona o transplantaciji organa, čija je izrada u toku, kao jednu od novina koje treba da donese jeste i način doniranja organa. Nacrtom zakona previđena je pretpostavljena saglasnost donora, odnosno da ćemo svi biti saglasni da nam se uzmu organi nakon smrti. Time bi se, sigurno, u velikoj meri omogućilo brže i lakše dolaženje do organa za tranplantaciju, što znači i da bi mnogi životi bili spaseni.

Ovakve zakonske odredbe postoje i u drugim zemljama, stoga se ovo naziva "španski model", a svaka zemlja koja ga primenjuje ima dovoljno tkiva za transplantacije. Prema vežećem Zakonu o transplantaciji organa ("Sl. glasnik RS", br. 72/2009), čak i onaj ko ima potpisanu donorsku karticu ne može da bude donor, ako članovi porodice ne dozvole da se uzmu organi.

Nacrtom zakona predviđeno i kako oni koji ne žele da budu donori organa to mogu da reše. Oni treba da daju pismenu izjavu o protivljenju uzimanja organa. Nju daju izabranom lekaru, koji ima obavezu da je u roku od tri dana dostavi Upravi za biomedicinu.

Koordinatorka projekta "Šansa za novi život" dr Jelica Alargić iz Kliničkog centra Vojvodine godinama promoviše donorstvo u brojnim akcijama i uvek ističe da bez dobro organizovanog donorstva nema ni transplantacija.

- Transplantacija je jedina oblast medicine koja zahteva aktivno učešće građana i građanki, kao i podizanje svesti o značaju ove teme. Ako nema donorstva, nema ni transplantacija. Transplantacija je sve više, ali je to i dalje nedovoljno. Za razvoj donorstva je važno da se organizuje zdravstveni sistem, ali i da se razvije pozitivan stav o donatorstvu. Strah od nepoznatog, nepoverenje i brojne predrasude, često odvraćaju ljude od ideje da postanu donori – rekla je dr Alargić.

Nacrt zakona vrlo precizno definiše svaki korak koji vodi do transplantacije. Postupak uzimanja organa može da započne tek nakon što zdravstveni radnik proverom u Jedinstvenom republičkom registru utvrdi da umrla osoba nije dala izjavu o protivljenju uzimanja organa, odnosno ako ima pismeni pristanak roditelja, staratelja ili zakonskog zastupnika maloletne osobe, kao i pismeni pristanak bračnog ili vanbračnog partnera ili člana porodice za osobu koja nije državljanin Republike Srbije.

Zemlja s najboljim rezultatima u prikupljanju organa je Španija i jedina je u svetu u kojoj se lista čekanja za transplantaciju neprekidno smanjuje. Postoje tri nivoa koordinacije: nacionalni, regionalni i nivo samih bolnica. Nacionalni i regionalni nivo formiraju odbore i odgovorni su za sve tehničke odluke koje treba doneti u vezi sa transplatacijijom. Bolnički lekari su uvek dostupni da daju savet, a troškove transplantacije plaća zdravstveno osiguranje. To pruža šansu i manjim bolnicama koje ne bi mogle da priuštite plaćanje troškova infrastrukture i opreme koja se zahteva pri procedurama transplantacije organa.

Izvor: Vebsajt Dnevnik, Lj. Petrović, 26.01.2016.
Naslov: Redakcija