Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PREGLED ODREDABA ZAKONA O JAVNOM DUGU KOJE SE MENjAJU


Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi, način i postupak zaduživanja Republike Srbije (u daljem tekstu: Republika), jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave (u daljem tekstu: lokalna vlast), Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje REPUBLIČKOG FONDA ZA ZDRASTVENO OSIGURANjE, republičkih fondova za penzijsko i invalidsko osiguranje REPUBLIČKOG FONDA ZA PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANjE i Nacionalne službe za zapošljavanje (u daljem tekstu: organizacije obaveznog socijalnog osiguranja), kao i javnih preduzeća i drugih pravnih lica, čiji je osnivač Republika (u daljem tekstu: pravna lica), davanje garancija Republike, način i postupak upravljanja javnim dugom i vođenje evidencije o javnom dugu.

Značenje izraza

Član 2.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) Dug je novčana obaveza ili obaveza otplaćivanja novčanog zaduživanja;

2) Javni dugREPUBLIKE jeste:

(1) dug Republike koji nastaje po osnovu ugovora koji zaključi Republika,

(2) dug Republike po osnovu hartija od vrednosti (u daljem tekstu: državne hartije od vrednosti),

(3) dug Republike po osnovu ugovora, odnosno sporazuma kojim su reprogramirane obaveze koje je Republika preuzela po ranije zaključenim ugovorima, kao i emitovanim hartijama od vrednosti po posebnim zakonima,

(4) dug Republike koji nastaje po osnovu date garancije Republike (u daljem tekstu: garancija), ili po osnovu neposrednog preuzimanja obaveze u svojstvu dužnika za isplatu duga po osnovu date garancije, odnosno po osnovu kontragarancije koju daje Republika,

(5) dug lokalne vlasti, kao i pravnih lica iz člana 1. ovog zakona za koje je Republika dala garanciju;

3) Zaduživanje jeste uzimanje kredita, odnosno zajmova (u daljem tekstu: kredit) i emitovanje državnih hartija od vrednosti za finansiranje budžetskog deficita i deficita tekuće likvidnosti, za refinansiranje javnog duga ZA REFINANSIRANjE OBAVEZA PO OSNOVU JAVNOG DUGA i za finansiranje investicionih projekata, kao i davanje garancija i kontragarancija;

4) Garancija jeste uslovna obaveza Republike da plati dospelu, a neizmirenu novčanu obavezu u slučaju ako lokalna vlast, odnosno pravno lice za koje je Republika dala garanciju ne izvrši plaćanje o roku dospeća;

5) Kontragarancija jeste garancija koju Republika daje državnoj zajednici Srbija i Crna Gora kada je državna zajednica Srbija i Crna Gora garant za izmirivanje obaveza po ugovoru o kreditu čija se sredstva koriste za potrebe Republike ili za druge namene u Republici;

6) Državne hartije od vrednosti jesu kratkoročne i dugoročne hartije od vrednosti koje emituje Republika;

7) Finansijske institucije, u smislu ovog zakona, jesu banke, društva za osiguranje, brokersko-dilerska društva, penzioni fondovi, investicioni fondovi i štedionice;

8) Primarno tržište jeste tržište na kojem se vrši inicijalna prodaja državnih hartija od vrednosti, neposredno ili preko posrednika;

9) Strana valuta jeste valuta strane države;

10) Privilegovana informacija jeste informacija koja nije dostupna javnosti, a značajna je za utvrđivanje cene državne hartije od vrednosti i čijim korišćenjem se može steći finansijska korist.

Član 5.

Republika se može zadužiti radi finansiranja budžetskog deficita, deficita tekuće likvidnosti, refinansiranja neizmirenog duga REFINANSIRANjA DOSPELIH OBAVEZA PO OSNOVU JAVNOG DUGA, za investicije u kapitalna ulaganja i nabavku finansijske imovine, kao i za izvršavanje obaveza po datim garancijama.

Narodna skupština Republike Srbije odlučuje o zaduživanju Republike putem uzimanja dugoročnih kredita, zaduživanju za finansiranje investicionih projekata, o davanju garancija i kontragarancija, kao i o neposrednom preuzimanju obaveze u svojstvu dužnika po osnovu date garancije.

Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada) odlučuje o emitovanju dugoročnih državnih hartija od vrednosti, ako zakonom nije drukčije određeno.

Ministar nadležan za poslove finansija (u daljem tekstu: ministar finansija) odlučuje o uzimanju kratkoročnih kredita za finansiranje budžetskog deficita, deficita tekuće likvidnosti i za refinansiranje javnog duga REFINANSIRANjA DOSPELIH OBAVEZA PO OSNOVU JAVNOG DUGA, kao i o emitovanju kratkoročnih državnih hartija od vrednosti.

Ministar finansija je jedini ovlašćen da u ime Vlade i za račun Republike ugovara zaduživanje i zaključuje ugovore o kreditu, odnosno emituje državne hartije od vrednosti.

Izuzetno od stava 5. ovog člana, za zaključivanje ugovora o kreditu, odnosno za emisiju državnih hartija od vrednosti, ministar finansija može rešenjem ovlastiti postavljeno lice u ministarstvu nadležnom za poslove finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Dugoročnim kreditima, odnosno dugoročnim državnim hartijama od vrednosti, u smislu ovog zakona, smatraju se krediti, odnosno državne hartije od vrednosti čiji se period otplate proteže i na naredne budžetske godine.

Uzimanje kredita, odnosno emitovanje hartija od vrednosti iz st. 3. i 4. ovog člana vrši se u okviru limita utvrđenog zakonom kojim se uređuje budžet Republike.

Akti o emitovanju državnih hartija od vrednosti iz st. 3. i 4. ovog člana objavljuju se u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Zaduživanje za finansiranje deficita tekuće likvidnosti

ZADUŽIVANjE ZA FINANSIRANjE TEKUĆE LIKVIDNOSTI

Član 6.

Zaduživanje za finansiranje deficita tekuće likvidnosti jeste uzimanje kredita, odnosno emitovanje državnih hartija od vrednosti radi finansiranja neusklađenih kretanja u prihodima i rashodima budžeta u toku budžetske godine.

Ukupan dug po osnovu zaduživanja iz stava 1. ovog člana mora se vratiti do 31. decembra tekuće budžetske godine.

U toku budžetske godine, zaduživanje za finansiranje deficita tekuće likvidnosti ne sme preći 5% ukupno ostvarenih prihoda u prethodnoj budžetskoj godini.

Zaduživanje za finansiranje budžetskog deficita

ZADUŽIVANjE ZA FINANSIRANjE BUDžETSKOG DEFICITA I REFINANSIRANjE DOSPELIH OBAVEZA PO OSNOVU JAVNOG DUGA

Član 7.

Zaduživanje za finansiranje budžetskog deficita jeste uzimanje kredita, odnosno emitovanje državnih hartija od vrednosti, kod kojeg se dug prenosi u naredne budžetske godine.

REPUBLIKA SE MOŽE ZADUŽIVATI ZA REFINANSIRANjE OBAVEZA PO OSNOVU JAVNOG DUGA UZIMANjEM KREDITA, ODNOSNO EMITOVANjEM DRŽAVNIH HARTIJA OD VREDNOSTI, POD USLOVOM DA SE SREDSTVA OD TOG ZADUŽIVANjA KORISTE ZA PLAĆANjE NEIZMIRENOG IZNOSA DUGA ILI PLAĆANjA PO OSNOVU IZDATIH GARANCIJA.

Iznos zaduženja za finansiranje budžetskog deficita I REFINANSIRANjE DOSPELIH OBAVEZA PO OSNOVU JAVNOG DUGA ne sme biti veći od ograničenja utvrđenog u zakonu kojim se uređuje budžet Republike za tu godinu.

Ograničenje za zaduživanje predstavlja neto iznos duga koji može da ostane neizmiren na kraju budžetske godine, pri čemu se utvrđuju posebna ograničenja za zaduživanje u domaćoj, odnosno stranoj valuti.

U slučaju da su državne hartije od vrednosti emitovane uz diskont, ograničenje se obračunava na osnovu nominalne vrednosti koja je važila u vreme emitovanja tih hartija.

Zaduživanje za refinansiranje

Član 8.

Republika se može zaduživati za refinansiranje uzimanjem kredita, odnosno emitovanjem državnih hartija od vrednosti, pod uslovom da se sredstva od tog zaduživanja koriste za plaćanje neizmirenog iznosa duga ili plaćanja po osnovu izdatih garancija.

Zaduživanje za finansiranje investicionih projekata

Član 9.

Zaduživanje za finansiranje investicionih projekata jeste uzimanje kredita, odnosno emitovanje državnih hartija od vrednosti radi finansiranja razvojnih projekata koji će omogućiti unapređenje, efikasnost i efektivnost privrede i ekonomskog razvoja Republike, pod uslovom da se finansiranje vrši na rok duži od jedne godine.

VLADA POSEBNIM AKTOM UREĐUJE NAČIN PRAĆENjA REALIZACIJE INVESTICIONIH PROJEKATA KOJI SE FINANSIRAJU IZ KREDITA ILI DRŽAVNIH HARTIJA OD VREDNOSTI.

Definicija i strategija za upravljanje javnim dugom

Član 11.

Cilj upravljanja javnim dugom je da se smanje troškovi zaduživanja Republike u skladu sa odgovarajućim stepenom rizika.

Upravljanje javnim dugom obuhvata:

1) obavljanje transakcija radi upravljanja rizikom, uključujući i smanjivanje ili eliminisanje rizika od promene kursa, kamatnih stopa i drugih rizika;

2) donošenje odluka o kupovini i prodaji stranih valuta;

3) praćenje dnevnog salda na sistemu konsolidovanog računa trezora;

4) investiranje i obavljanje ostalih transakcija sa prilivima po osnovu javnog duga i ostalom raspoloživom gotovinom Republike posle redovnog izvršenja budžeta Republike. UPRAVLjANjE PRILIVIMA PO OSNOVU JAVNOG DUGA, INVESTIRANjE I OBAVLjANjE OSTALIH TRANSAKCIJA SA VIŠKOVIMA LIKVIDNOSTI, ODNOSNO SREDSTVIMA FINANSIJSKE IMOVINE REPUBLIKE SRBIJE POD UPRAVLjANjEM.

Ministar upravlja javnim dugom i priprema strategiju za upravljanje javnim dugom.

Strategija za upravljanje javnim dugom se dostavlja Vladi na usvajanje jednom godišnje. U CILjU AKTIVNOG UPRAVLjANjA JAVNIM DUGOM VLADA IMENUJE KOMITET ZA UPRAVLjANjE JAVNIM DUGOM I SREDSTVIMA FINANSIJSKE IMOVINE REPUBLIKE SRBIJE POD UPRAVLjANjEM, KOJI ZA SVOJ RAD ODGOVARA MINISTRU.

MINISTAR ĆE DONETI PRAVILNIK O ZADACIMA, FUNKCIONISANjU I ORGANIZACIJI KOMITETA ZA UPRAVLjANjE JAVNIM DUGOM I SREDSTVIMA FINANSIJSKE IMOVINE REPUBLIKE SRBIJE POD UPRAVLjANjEM, U ROKU OD 90 DANA OD DANA STUPANjA NA SNAGU OVOG ZAKONA.

MINISTAR DONOSI AKT KOJIM SE UTVRĐUJE KOJA JE FINANSIJSKA IMOVINA POD UPRAVLjANjEM.

Strategija iz stava 4. ovog člana je sastavni deo Memoranduma o budžetu i ekonomskoj i fiskalnoj politici za budžetsku godinu i naredne dve fiskalne godine. STRATEGIJA IZ STAVA 3. OVOG ČLANA JE SASTAVNI DEO FISKALNE STRATEGIJE ZA NAREDNI SREDNjOROČNI PERIOD.

Otplata javnog duga

Član 15.

U toku izvršenja budžeta Republike ne mogu se vršiti izmene u planu amortizacije javnog duga, kao ni u metodologiji za primenjivanje tog plana, osim u slučaju prilagođavanja ovih plaćanja promenama u obavezama na ime javnog duga.

Uslovi ugovora koji se odnose na javni dug ne mogu se jednostrano menjati.

Ministar finansija može zaključiti ugovor sa Narodnom bankom Srbije ILI NEKOM DRUGOM DRŽAVNOM INSTITUCIJOM za obavljanje pojedinih poslova u vezi sa otplatom javnog duga.

Ovlašćenje za davanje garancije

Član 16.

Republika može dati garanciju za izmirenje duga državne zajednice Srbija i Crna Gora, za deo duga Republike.

Republika može dati garanciju za izmirenje duga LOKALNE VLASTI I pravnih lica iz člana 1. ovog zakona (u daljem tekstu: dužnik).

Republika može dati garancije iz st. 1. i 2. STAVA 1. ovog člana u skladu sa zakonom kojim se uređuje budžet Republike za tekuću godinu.

REPUBLIKA MOŽE DATI GARANCIJE IZ STAVA 1. OVOG ČLANA SAMO AKO SE SREDSTVIMA KREDITA ZA KOJI SE DAJE GARANCIJA FINANSIRAJU KAPITALNA ULAGANjA DUŽNIKA. REPUBLIKA NE MOŽE DATI GARANCIJE IZ STAVA 1. OVOG ČLANA AKO SE SREDSTVIMA KREDITA ZA KOJI SE DAJE GARANCIJA FINANSIRA TEKUĆE POSLOVANjE DUŽNIKA ODNOSNO ZA POTREBE LIKVIDNOSTI DUŽNIKA.

Garancije iz st. 1. i 2. STAVA 1. ovog člana daju se u formi zakona.

Obim sredstava za davanje garancije

Član 17.

Republika može dati garanciju za izmirenje duga dužnika pod uslovima iz člana 16. stav 3. 2.ovog zakona, u visini sredstava koja se utvrđuju u skladu sa zakonom i ugovorom o kreditu.

Davanje kontragarancije

Član 25.

Republika daje kontragaranciju državnoj zajednici Srbija i Crna Gora, pod uslovima i na način utvrđen zakonom kojim je propisano davanje kontragarancije.

Regresno pravo iz člana 22. ovog zakona koje Republika ima prema dužniku, Republika ima i prema korisniku kredita za koje je dala kontragaranciju državnoj zajednici Srbija i Crna Gora.

Emitovanje državnih hartija od vrednosti

EMITOVANjE I TRGOVANjE DRŽAVNIM HARTIJAMA OD VREDNOSTI

Član 26.

Vlada uređuje opšte uslove za emisiju i prodaju državnih hartija od vrednosti na primarnom tržištu i bliže elemente primarnog tržišta državnih hartija od vrednosti.

Državne hartije od vrednosti emituju se u nematerijalizovanom obliku.

Ministar finansija može zaključiti ugovor sa Narodnom bankom Srbije ili Centralnim registrom, depoom i kliringom hartija od vrednosti a.d. Beograd (u daljem tekstu: Centralni registar HOV) za obavljanje pojedinih poslova u vezi sa državnim hartijama od vrednosti.

DRŽAVNIM HARTIJAMA OD VREDNOSTI MOŽE SE TRGOVATI NA REGULISANOM TRŽIŠTU I OTC TRŽIŠTU U REPUBLICI SRBIJI.

Kliring i saldiranje

Član 28.

Ministar finansija, ili postavljeno lice u Ministarstvu koje on ovlasti, donosi odluku o kliringu i saldiranju u primarnoj emisiji državnih hartija od vrednosti kojima se može trgovati na inostranom finansijskom tržištu.

Odluku o izboru strane klirinške kuće donosi ministar finansija.

Kliring i saldiranje državnih hartija od vrednosti emitovanih na domaćem tržištu obavlja Centralni registar HOV.

Zaduživanje lokalne vlasti

Član 34.

Lokalne vlasti se mogu zaduživati u zemlji i inostranstvu, odnosno na domaćem i inostranom tržištu.

Lokalne vlasti se mogu zaduživati u domaćoj i stranoj valuti, u skladu sa ovim zakonom.

Lokalne vlasti ne mogu davati garancije PRAVNIM LICIMA ČIJI SU OSNIVAČ NITI BILO KOM DRUGOM PRAVNOM LICU.

Zaduživanje lokalne vlasti za finansiranje deficita tekuće likvidnosti

ZADUŽIVANjE LOKALNE VLASTI ZA FINANSIRANjE TEKUĆE LIKVIDNOSTI

Član 35.

Lokalne vlasti se mogu zaduživati za finansiranje deficita tekuće likvidnosti, koji nastaje usled neuravnoteženosti kretanja u javnim prihodima i javnim rashodima.

Ukupan iznos zaduživanja iz stava 1. ovog člana mora se vratiti pre kraja budžetske godine u kojoj je ugovoreno i ne može se refinansirati ili preneti u narednu budžetsku godinu.

U toku budžetske godine zaduživanje za finansiranje deficita tekuće likvidnosti ne sme preći 5% ukupno ostvarenih prihoda budžeta lokalne vlasti u prethodnoj godini.

Način plasiranja sredstava i zaduživanja lokalne vlasti

Član 37.

Lokalne vlasti mogu, u cilju smanjenja troškova zaduživanja, a u skladu sa odgovarajućim stepenom rizika, plasirati sredstva, odnosno obaviti ostale transakcije sa raspoloživom gotovinom, posle redovnog izvršenja budžeta lokalne vlasti, po kamatnoj stopi koja nije niža od eskontne stope REFERENTNE KAMATNE STOPE Narodne banke Srbije.

Lokalne vlasti se mogu zaduživati uzimanjem kredita ili emitovanjem dugoročnih hartija od vrednosti (municipalnih obveznica), koje mogu kupovati domaća i strana pravna i fizička lica, u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.

Lokalne vlasti mesečno dostavljaju Ministarstvu podatke po vrstama zaduživanja, iznosu i otplati duga, vrednosti i nivou kamatnih stopa.

Ministar finansija bliže uređuje način izveštavanja lokalne vlasti o zaduživanju iz stava 3. ovog člana.

Regresno pravo

Član 38.

Ako je po osnovu izdate garancije, odnosno kontragarancije, kao i u slučaju neposrednog preuzimanja obaveza u svojstvu dužnika, Republika izvršila tu obavezu umesto lokalne vlasti, Republika ima pravo na povraćaj glavnice, kamate i ostalih troškova koji nastanu zbog neizvršenja, odnosno neblagovremenog izvršenja obaveza, kao i pravo da od lokalne vlasti naplati zakonsku zateznu kamatu.

Republika ostvaruje pravo na povraćaj sredstava iz stava 1. ovog člana obustavom prava učešća opština, gradova, odnosno grada Beograda, u porezima koje im ustupa Republika, odnosno transferima utvrđenim posebnim zakonom, do visine iznosa izmirene obaveze i obračunate zakonske zatezne kamate do dana izmirenja obaveze, ili aktiviranjem drugih instrumenata obezbeđenja.

IX KONTROLA, EVIDENCIJA I IZVEŠTAVANjE

IX. PRAĆENjE REALIZACIJE, KONTROLA, EVIDENCIJA I IZVEŠTAVANjE

Tehnička i finansijska kontrola

PRAĆENjE REALIZACIJE I KONTROLA

Član 40.

Kontrolu sprovođenja tehničkih i finansijskih odredaba ugovora o kreditu za koje je Republika dala garanciju, obavlja jedinica za upravljanje projektom (u daljem tekstu: JUP) koja se obrazuje pri korisniku kredita.

JUP, svakih šest meseci, dostavlja Ministarstvu i nadležnom ministarstvu izveštaj o kontroli iz stava 1. ovog člana.

Ministar finansija bliže uređuje oblik i sadržinu izveštaja o kontroli iz stava 2. ovog člana.

PRAĆENjE REALIZACIJE, KONTROLU I IZVEŠTAVANjE U VEZI SA SPROVOĐENjEM TEHNIČKIH I FINANSIJSKIH ODREDABA UGOVORA O KREDITU ZA FINANSIRANjE INVESTICIONIH PROJEKATA OBAVLjA JEDINICA ZA UPRAVLjANjE PROJEKTOM (U DALjEM TEKSTU: JUP) KOJA SE OBRAZUJE PRI KORISNIKU KREDITA.

JUP, SVAKOG KVARTALA, DOSTAVLjA MINISTARSTVU I NADLEŽNOM MINISTARSTVU IZVEŠTAJ O REALIZACIJI PROJEKTA IZ STAVA 1. OVOG ČLANA.

MINISTAR FINANSIJA BLIŽE UREĐUJE OBLIK I SADRŽINU IZVEŠTAJA O REALIZACIJI UGOVORA O KREDITU ZA FINANSIRANjE INVESTICIONIH PROJEKATA IZ STAVA 2. OVOG ČLANA, KAO I USLOVE ZA OTKAZIVANjE KREDITA I KAZNE ZA KORISNIKE KREDITA USLED NEUSPEŠNE REALIZACIJE PROJEKTNIH ZAJMOVA.

Evidencija i izveštavanje

Član 41.

Ministarstvo vodi evidenciju o javnom dugu Republike.

Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži naročito podatke o iznosu i otplati javnog duga, datoj garanciji, odnosno kontragaranciji, vrednosti, nivou kamatnih stopa i proviziji za datu garanciju.

Ministarstvo jednom godišnje podnosi izveštaj Vladi o podacima iz evidencije iz stava 1. ovog člana.

Ministar finansija može zaključiti ugovor sa Narodnom bankom Srbije za obavljanje pojedinih poslova u vezi sa vođenjem evidencije o javnom dugu Republike.

Nadležnost

Član 44.

U vezi sa javnim dugom, Uprava obavlja poslove koji se odnose na:

1) praćenje pregovora o zaduživanju;

2) državne hartije od vrednosti;

3) upravljanje prilivima po osnovu javnog duga INVESTIRANjE I OBAVLjANjE OSTALIH TRANSAKCIJA SA VIŠKOVIMA LIKVIDNOSTI ODNOSNO SREDSTVIMA FINANSIJSKE IMOVINE REPUBLIKE SRBIJE POD UPRAVLjANjEM.

4) smanjenje rizika;

5) praćenje i analiziranje stanja i promena na domaćim i inostranim finansijskim tržištima;

6) pripremanje strategije za upravljanje javnim dugom;

7) praćenje zaduživanja lokalne vlasti;

8) praćenje zaduživanja pravnih lica kada se traži garancija;

9) vođenje evidencija i računovodstvenih poslova o javnom dugu i finansijsko izveštavanje;

10) upravljanje finansijskim informacionim sistemom;

11) predlaganje zabrane učestvovanja u kupovini državnih hartija od vrednosti na primarnom tržištu;

12) obavljanje drugih poslova, u skladu sa zakonom.

Izvor: Press služba Skupštine Srbije, 25.07.2015.