Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

IZMENE ZAKONIKA O KRIVIČNOM POSTUPKU: Advokata po službenoj duđnosti moraju da imaju svi koji odgovaraju za dela za koja je zaprećena kazna veća od osam godina


Advokatima ukoliko pristupe na glavni pretres, taman i da traje minut, iz državnog budžeta biće isplaćeno 15.750 dinara

Od 1. oktobra prošle godine kada je na snagu stupio izmenjeni Zakonik o krivičnom postupku, jedan od najunosnijih poslova u Srbiji je biti advokat po službenoj dužnosti.

Za razliku od „starog” ZKP-a koji je odbranu po službenoj dužnosti predviđao u pritvorskim predmetima i za dela za koja je zaprećena zatvorska kazna veća od deset godina, „novi” predviđa da advokata moraju da imaju svi koji odgovaraju za dela za koja je zaprećena kazna veća od osam godina.

Budući da oko 80 odsto ukupnog broja predmeta u osnovnim sudovima čine razbojništva i krađe i da okrivljeni za ova dela moraju da imaju branioce pred sudom, advokati angažovani po službenoj dužnosti imaju pune ruke posla, ali i pune džepove. Jer, ukoliko pristupe na glavni pretres, taman i da traje minut, iz državnog budžeta će im biti isplaćeno 15.750 dinara ili polovina od ukupne tarife Advokatske komore Srbije.

A, da branioci po službenoj dužnosti, zaista, imaju mnogo posla dovoljno slikovito govori podatak da je u Prvom osnovnom sudu u Beogradu od početka prošle godinedo 1. oktobra iste godine (do stupanja na snagu novog ZKP-a) postavljeno 828 branilaca po službenoj dužnosti, dok je od 1. oktobra do 31. decembra 1.388 . Ovaj broj bio bi i veći da je sud branioce postavljao u svakom predmetu u kojem je to bilo neophodno. To, međutim, nije rađeno jer je bio kraj godine, „nizali” su se praznici i očekivala se nova reforma pravosuđa.

  • Zamislite koliko novca iz budžeta odlazi na isplatu advokata angažovanih po službenoj dužnosti. Da bi se „osigurali”, oni zahtevaju od suda, na šta inače imaju pravo po zakonu, da im izda rešenje kojim se potvrđuju njihovi troškovi. Po slovu zakona, ovo rešenje dostavlja se braniocu i tužilaštvu. Ukoliko na njega nema žalbi, a uglavnom je tako, posle tri dana rešenje postaje pravosnažno i izvršno. Budući da je rešenje izvršna isprava, to znači da advokat u tom trenutku stiče pravo da tuži državu i u izvršnom postupku odmah naplati troškove – objašnjava „Politikin” izvor dobro upućen u ovu problematiku.

U praksi, navodi naš sagovornik, okrivljeni za krađe i razbojništva, do stupanja na snagu novog ZKP-a u najvećem broju nisu ni imali advokate. I, oni koji su ih imali, sada im otkazuju punomoćje uz obrazloženje da nemaju novca da ga plaćaju, pa od suda traže da im postavi branioce po službenoj dužnosti.

– Drugi problem, koji dodatno uvećava troškove, jeste činjenica da u poslednje vreme zavodi u kojima se izdržavaju kazne, ne dovode okrivljene na suđenje. Novi zakonik maltene da i ne dozvoljava da se pretres održi bez prisustva okrivljenog, što je ranije moglo. Znači, ukoliko okrivljeni ne bude doveden iz zavoda, pretres mora da bude odložen, a advokatima se plaća dolazak na glavni pretres. Neretko se dešava da se tokom jednog dana, iz ovog razloga, odloži i po nekoliko suđenja – navodi naš izvor.

U Advokatskoj komori Srbije kažu da se na ovaj problem ne može gledati jednostrano. Dragoljub Đorđević, predsednik AKS, navodi za „Politiku” da je ulaganje žalbe pravni lek i građansko pravo svakog okrivljenog.

– Medalja uvek ima dve strane. Naravno da je moguće govoriti o zloupotrebi i prava i osnovnog etičkog kodeksa advokata kada je reč o odnosu prema budžetskim sredstvima, a kada je u pitanju službena odbrana. Govoriti o tome da li je, na primer, zloupotreba ako neko piše žalbu na „sve živo” je teško. Žalba je pravni lek koji je dozvoljen zakonom, ali je pitanje celishodnosti i svrsishodnosti pisanja podnesaka. Iz AKS-a su pre otprilike četiri godine započeli pregovore sa MUP-om kada je reč o službenoj odbrani. Bili smo na dobrom putu da predvidimo jedinstveni postupak u vezi sa radnjama koje se preduzimaju u toku prethodnog postupka pred ovim ministarstvom – objašnjava Đorđević.

– Uočili smo postojanje korupcije. Na primer, desetak advokata zaradi na ime odbrane po službenoj dužnosti više miliona dinara, „uđe” u PDV i odmah im se sve isplaćuje. Sa druge strane, imate kolege i koleginice kojima se dug od MUP-a ne isplaćuje i po nekoliko godina.

Druga je stvar odbrane pred sudom. U tom slučaju stvari su mnogo delikatnije. Postupanje advokata pred sudom, kada je reč o službenoj odbrani, je savesno. To mogu da potvrde i sudije. Da li advokati pišu neosnovane žalbe i prigovore da bi imali mogućnost da naplate advokatsku tarifu, teško je reći – kaže Dragoljub Đorđević.

Izvor: Dalje na www.politika.rs, Miroslava Derikonjić