Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O POSREDOVANJU U REŠAVANJU SPOROVA: Zakon obavezuje medijatore da imaju visoku stručnu spremu, završenu obuku, dozvolu za posrednika i budu upisani u Registar posrednika. Sudije mogu obavljati posredovanje isključivo van radnog vremena i bez naknade


Umesto da se komšije godinama "vuku" po sudovima zbog međe koja deli njihove njive, problem bi mogli da reše daleko brže i jeftinije uz pomoć – posrednika. Medijacija kao način rešavanja spornih pitanja između "zavađenih strana" nedovoljno se koristi u našoj zemlji, uprkos svim prednostima u odnosu na rešavanje spora kroz sudski postupak. Mnoge situacije koje bi mogle u relativno kratkom roku da budu okončane uz posredovanje, godinama čekaju sudski epilog, dok se sudski troškovi gomilaju i na kraju često budu daleko veći od sume kojom bi rezultirao postupak posredovanja.

Ako bismo kroz kolone "za" i "protiv" upoređivali medijaciju i sudski postupak, čini se da sve ide u prilog opredeljivanju za postupak posredovanja. Medijacija je jeftinija, rasterećena stega formalnosti sudskog postupka, a javnost je isključena, tako da sve o čemu su učesnici govorili, i koje god da su predloge iznosili – ostaje iza zatvorenih vrata. Isto tako, od posredovanja se može odustati tokom čitavog postupka. Ne treba zanemariti ni to što bi opredeljivanje za medijaciju rasteretilo i srpske sudove velikog broja predmeta.

Ministarstvo pravde nema tačan podatak o tome koliko je postupaka pokrenuto i okončano sporazumom između strana u postupku medijacije. Kako objašnjavaju, prema Zakonu o posredovanju u rešavanju sporova ("Sl. glasnik RS", br. 55/2014 - dalje: Zakon) posrednici su dužni da im podnose godišnji izveštaj o obavljenim posredovanjima.

Od 283 posrednika koji su dobili dozvole za posredovanje u toku 2015. godine, svega 213 poslalo je godišnji izveštaj o obavljenim posredovanjima, u kojima je većina upravo okončana zaključenjem sporazuma između strana u postupku medijacije – navode iz Ministarstva pravde.

U Registar posrednika koji vodi Ministarstvo pravde upisano je 289 medijatora. Zakon medijatore obavezuje da imaju visoku stručnu spremu, završenu obuku i dozvolu za posrednika. Medijatori mogu da imaju diplome različitih fakulteta. Iako među njima ima najviše pravnika, u Registar su se upisali i mašinski inženjeri, politikolozi, psiholozi, sociolozi... Sudije mogu samo van radnog vremena i bez naknade da obavljaju posao posrednika.

Blažo Nedić, predsednik Nacionalnog udruženja medijatora Srbije, kaže da je broj medijacija mali i da se, prema njegovim procenama, svodi na tek nekoliko stotina predmeta. Iako ne treba smetnuti sa uma da je tek prošlo godinu dana od početka primene novog Zakona koji reguliše ovu oblast, jasno je da na nekim ključnim pitanjima ima mnogo toga da se radi.

Trenutno ne postoji nikakav funkcionalni mehanizam da sudovi šalju predmet medijatorima. To je ostavljeno na inicijativu sudiji ili advokatu pa, čak i kada se stranke sporazumeju o medijaciji, sudija ne zna na koga da ih uputi – objašnjava Nedić.

Zato je, prema njegovim rečima, važno raditi na edukaciji sudija i advokata, kako bi se upoznali sa institutom posredovanja. Medijatori bi mogli da pomognu i u sporovima gde su na jednoj strani opštinsko, gradsko, vojno pravobranilaštvo.

Pravobranioci nemaju nikakve instrukcije i ovlašćenja da uđu u mirno rešavanje spora, pa se svaki postupak, čak i onaj gde je očigledno da će biti izgubljen, sprovodi do kraja. Ljudi su nekada spremni da se poravnaju, ali do toga ne dolazi i država gubi milione na unapred izgubljene postupke. Kada bi se u ovim situacijama pristupilo medijaciji, država ne samo da bi uštedela novac, već bi i svojim primerom pokazala kakve koristi mogu biti od medijacije. Ovako pravobranioci, pošto nemaju ovlašćenje da se poravnaju, mogu da budu pozvani na odgovornost. Potrebna je politička odluka, pored edukacije, kako bi pravobranioci mogli da uđu u postupke mirnog rešavanja spora – naglašava Nedić.

On kaže da je trenutno najveći broj medijacija iz sfere radnih odnosa i mobinga.

Zakon obavezuje poslodavca da, kada zaposleni podnese zahtev za zaštitu od zlostavljanja, predloži medijaciju. Ako se ona ne sprovede, zaposleni može da traži naknadu štete od firme, a ne od drugog zaposlenog, i to je glavni razlog što je medijacija u ovakvim sporovima zastupljena – navodi Nedić. On je mišljenja da je uspostavljanje funkcionalne veze između suda i medijatora veoma važno kako bi medijacija zaživela u što većem broju.

Nacionalno udruženje medijatora Srbije, koje ima 210 članova u 25 gradova širom zemlje, uskoro će izaći sa inicijativom kojom ćemo predložiti da naši članovi besplatno rade u predmetima u kojima je medijacija nesumnjivo najbolje rešenje. Veliki broj naših članova su stručnjaci spremni da rade pro bono, kako bi medijacija zaživela u što većem kapacitetu – kaže Nedić.

Izvor: Vebsajt Politika, Ana Stefanović, 20.02.2016.
Naslov: Redakcija