Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

RADNA VERZIJA ZAKONA O JAVNOM ZDRAVLJU - Tekst propisa


RADNA VERZIJA ZAKONA O JAVNOM ZDRAVLJU

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se oblasti delovanja javnog zdravlja, nadležnosti, planiranje, sprovođenje aktivnosti u vezi sa očuvanjem i unapređenjem zdravlja stanovništva, kao i obezbeđivanje potrebnih finansijskih sredstava.

Cilj ovog zakona je ostvarivanje javnog interesa, stvaranjem uslova za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva putem sveobuhvatnih aktivnosti društva.

Član 2.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1)            zdravlje jeste stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili nesposobnosti;

2)            javno zdravlje je sistem znanja, veština i aktivnosti usmerenih na unapređenje zdravlja, sprečavanje i suzbijanje bolesti, produženje i poboljšanje kvaliteta života putem organizovanih mera društva;

3)            sistem javnog zdravlja je sistem koji obezbeđuje uslove za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva, kroz aktivnosti nosilaca i učesnika u javnom zdravlju;

4)            oblasti delovanja javnog zdravlja su funkcije javnog zdravlja, skupovi aktivnosti i usluga koje su prevashodno namenjene populaciji kao celini i čijim se sprovođenjem izvršavaju glavni zadaci javnog zdravlja (nadzor nad zdravljem i blagostanjem populacije; praćenje i odgovor na opasnosti po zdravlje i vanredne situacije, zaštita zdravlja, uključujući bezbednost životne i radne sredine, hrane i drugo; promocija zdravlja, uključujući aktivnosti usmerene na društvene odrednice zdravlja i nejednakosti u zdravlju; sprečavanje i suzbijanje bolesti, uključujući rano otkrivanje; obezbeđivanje dobrog upravljanja za zdravlje i blagostanje; obezbeđivanje dovoljno kompetentnih javno-zdravstvenih kadrova; obezbeđivanje održive organizacione strukture i finansiranja; zastupanje, komunikacija i društvena mobilizacija za zdravlje i unapređenje javno-zdravstvenih istraživanja za politiku i praksu zasnovanu na informacijama);

5)            nosioci aktivnosti u oblasti delovanja javnog zdravlja su instituti/zavodi za javno zdravlje koji planiraju, sprovode, prate i vrednuju aktivnosti u oblasti delovanja javnog zdravlja, koordiniraju, usklađuju i stručno povezuju rad ostalih učesnika u sistemu javnog zdravlja za teritoriju za koju su osnovani;

6)            učesnici u oblasti javnog zdravlja su organi Republike Srbije, autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave, zdravstvena služba, organizacije zdravstvenog osiguranja, sistem socijalne zaštite, saveti za zdravlje pri jedinicama lokalne samouprave, vaspitno-obrazovne i druge ustanove, sredstva javnog informisanja, privredna društva, javna preduzeća, preduzetnici, humanitarne, verske, sportske i druge organizacije i udruženja, porodica i građani;

7)            životna sredina jeste skup prirodnih i stvorenih vrednosti čiji kompleksni međusobni odnosi čine okruženje, odnosno prostor i uslove za život;

8)            radna okolina jeste prostor u kojem se obavlja rad i koji uključuje radna mesta, radne uslove, radne postupke i odnose u procesu rada;

9)            elementarne nepogode i vanredne situacije u javnom zdravlju jesu događaji koji mogu da ugroze život, zdravlje i sigurnost pojedinca i populacije, ljudska naselja, a dovode se u vezu sa promenama u životnoj sredini iz uravnoteženog u neuravnoteženo stanje, koje nastaju iznenada ili postepeno (npr. epidemije zaraznih bolesti, fizički i hemijski akcidenti, poplave, zemljotresi, suše i situacije koje izaziva čovek, poput bioterorizma, oružanog sukoba i drugo);

10)         mentalno zdravlje obuhvata ponašanje, mišljenje, govor, osećanje i raspoloženje pojedinca, njegov odnos prema sebi i drugima i predstavlja integralni deo individualnog zdravlja, dobrobiti i razvoja zajednice;

11)         socijalno zdravlje uključuje sposobnost da se formiraju zadovoljavajući međuljudski odnosi, takođe se odnosi na sposobnost prilagođavanja u različitim društvenim situacijama i sposobnost odgovarajućeg reagovanja u raznovrsnim okruženjima.

12)         epidemiološki nadzor je stalno sistematsko prikupljanje, analiza i tumačenje podataka vezanih za zdravlje, a bitnih za planiranje, primenu i evaluaciju prakse javnog zdravlja.

13)         osetljive društvene grupe jesu grupe stanovništva koje su izložene većem riziku obolevanja u odnosu na ukupnu populaciju;

14)         faktor rizika jeste aspekt individualnog ponašanja ili životnog stila, izlaganje uticajima životne sredine, urođena ili nasleđena karakteristika, za koje se na osnovu naučnih i stručnih dokaza zna da su povezani sa zdravljem;

15)         procena rizika predstavlja postupak koji se sastoji od identifikacije opasnosti, opisa opasnosti, procene izloženosti stanovništva i opisa rizika po zdravlje stanovništva;

16)         registar izvora (katastar) zagađivanja je skup sistematizovanih podataka i informacija o vrstama, količinama, načinu i mestu unošenja, ispuštanja ili odlaganja zagađujućih materija u gasovitom, tečnom i čvrstom agregatnom stanju ili ispuštanja energije iz tačkastih, linijskih i površinskih izvora zagađivanja u životnu sredinu;

17)         zdravlje u svim politikama je javnozdravstvena politika usmerena na socijalno-ekonomske determinante zdravlja i smanjivanje nejednakosti u zdravlju.

II. NAČELA JAVNOG ZDRAVLJA

Član 3.

Načela javnog zdravlja čine:

1)    Usmerenost na stanovništvo kao celinu, društvene grupe i pojedince sa ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja koja se ostvaruje učešćem celokupnog društva;

2)    Zastupljenost zdravlja u svim politikama sa ciljem da se objedine napori i koordiniraju nadležnosti svih nosilaca i učesnika u oblasti javnog zdravlja;

3)    Postizanje solidarnosti i jednakosti u javnom zdravlju za sve i naglašena pažnja za potrebe osetljivih društvenih grupa

4)    Odgovornost svih nosilaca i učesnika u sistemu javnog zdravlja u okviru svojih nadležnosti i aktivnosti;

5)    Naučna zasnovanost sa ciljem da se oblasti delovanja u javnom zdravlju zasnivaju na naučnim dokazima.

III. OBLASTI DELOVANJA JAVNOG ZDRAVLJA

Član 4.

Javno zdravlje sprovode nosioci i učesnici u oblastima delovanja javnog zdravlja.

Nosioci aktivnosti u oblastima delovanja javnog zdravlja su instituti/zavodi za javno zdravlje koji planiraju, sprovode, prate i evaluiraju aktivnosti javnog zdravlja, koordiniraju, usklađuju i stručno povezuju rad učesnika u sistemu javnog zdravlja za teritoriju za koju su osnovani.

Aktivnosti instituta/zavoda za javno zdravlje se sprovode i putem programa u saradnji sa učesnicima u sistemu javnog zdravlja.

U obezbeđivanju i sprovođenju javnog zdravlja u Republici Srbiji aktivno učestvuju: organi državne uprave Republike Srbije, autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave, zdravstvena služba, organizacije za zdravstveno osiguranje, služba socijalne zaštite, vaspitno-obrazovne i druge ustanove, sredstva javnog informisanja, privredna društva, javna preduzeća, preduzetnici, humanitarna, verska, sportska i druga udruženja, porodica i građani.

Član 5.

Institut za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović - Batut" osnovan za teritoriju Republike Srbije je Nacionalni institut. U sistemu javnog zdravlja Republike Srbije Institut ima koordinativnu, stručno-metodološku, operativnu, edukativnu i naučno-istraživačku ulogu.

Institut za javno zdravlje Srbije koordinira i prati stručni rad svih instituta/zavoda za javno zdravlje i drugih učesnika u aktivnostima javnog zdravlja na teritoriji Republike Srbije.

Institut za javno zdravlje Vojvodine koordinira i prati stručni rad zavoda za javno zdravlje i drugih učesnika u aktivnostima javnog zdravlja za teritoriju autonomne pokrajine Vojvodine.

Član 6.

Oblasti delovanja javnog zdravlja uključuju:

1)    fizičko, mentalno i socijalno zdravlje stanovništva;

2)    promociju zdravlja i prevenciju bolesti;

3)    životnu sredinu i zdravlje stanovništva;

4)    radnu okolinu i zdravlje stanovništva;

5)    zdravstveni menadžment, kvalitet i efikasnost zdravstvenog sistema;

6)    postupanje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama.

Aktivnosti, sadržaj i metode rada javnog zdravlja iz oblasti navedenih u stavu 1, tačkama 1-6 ovog člana bliže će urediti Ministar nadležan za poslove zdravlja u saradnji sa ministrima nadležnim za navedene oblasti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

1. Fizičko, mentalno i socijalno zdravlje stanovništva

Član 7.

Sprovođenje javnog zdravlja u oblasti fizičkog, mentalnog i socijalnog zdravlja stanovništva obuhvata:

1)    praćenje zdravlja stanovništva u svim životnim dobima, a posebno zdravlja osetljivih društvenih grupa i utvrđivanja prioriteta za promociju zdravlja i prevenciju bolesti;

2)    praćenje faktora rizika (rizici iz životne sredine i radne okoline, nepravilna ishrana, fizička neaktivnost, rizično seksualno ponašanje, nebezbedno ponašanje u saobraćaju, upotreba duvana, alkohola i droga, stres, nasilje i zlostavljanje);

3)    analiziranje faktora rizika iz tačke 2. ovog stava, i predlaganje programa prevencije bolesti i unapređenja zdravlja, učestvovanje u sprovođenju aktivnosti i evaluaciju uspešnosti, delotvornosti i ekonomske isplativosti sprovedenih programa;

4)    epidemiološkog nadzora u cilju sprečavanja pojave i suzbijanja nezaraznih i zaraznih bolesti.

2. Promocija zdravlja i prevencija bolesti

Član 8.

Promocija zdravlja i prevencija bolesti obuhvataju:

1)    donošenje programa promocije zdravlja u saradnji državnih organa, autonomne pokrajine, jedinica lokalne samouprave, zdravstvene službe i građana, a na osnovu analize rizika i zdravstvenih potreba stanovništva;

2)    sprovođenje programa promocije zdravlja, naglašavanjem vaspitanja za zdravlje i razvoja zajednice, uključujući i nacionalne kampanje promocije zdravlja;

3)    unapređivanje i razvijanje aktivnosti kao i evaluaciju programa promocije zdravlja, usmerenih na zdravu životnu sredinu i radnu okolinu, zdrave stilove života (pravilna ishrana, fizička aktivnost, lična higijena, reproduktivno i seksualno zdravlje i dr) i na sprečavanje i suzbijanje rizičnih stilova (pušenje, štetna upotreba alkohola, zloupotreba droga i dr);

4)    primordijalnu, primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju, zaraznih bolesti, hroničnih masovnih nezaraznih bolesti i retkih bolesti, povreda i trovanja, uključujući i poremećaje u ishrani, alkoholizam, narkomanija.

3. Životna sredina i zdravlje stanovništva

Član 9.

Sprovođenje javnog zdravlja u oblasti životne sredine i zdravlja stanovništva obuhvata:

1)    praćenje i analizu stanja životne sredine, odnosno analizu vode, vazduha, zemljišta, buke i vibracija, otpadnih voda i čvrstog otpada;

2)    evaluaciju uticaja faktora životne sredine, procenu rizika po zdravlje, sa merama zaštite;

3)    praćenje i kontrolu kvaliteta i zdravstvene ispravnosti vode za piće i procenu uticaja njenog zagađenja na zdravlje stanovništva;

4)    praćenje i kontrolu zdravstvene ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe i procenu njihovog uticaja na zdravlje stanovništva;

5)    procenu rizika po zdravlje stanovništva na osnovu registra izvora (katastra) zagađivanja;

6)    kontrolu higijenskih standarda u objektima u kojima se obavlja: zdravstvena delatnost, delatnost proizvodnje i prometa životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, delatnost javnog snabdevanja stanovništva vodom za piće, ugostiteljska delatnost, pružanje usluga održavanja higijene, nege i ulepšavanja lica i tela i nemedicinskih estetskih intervencija kojima se narušava integritet kože, delatnost socijalne zaštite, vaspitno-obrazovna delatnost, delatnost kulture, fizičke kulture, sporta i rekreacije i delatnost javnog saobraćaja;

7)    praćenje i analizu zdravstvenog stanja stanovništva u vezi sa uticajima iz životne sredine.

8)    širenje saznanja i uključivanje stanovništva u akcijama unapređenja stanja životne sredine.

9)    mišljenja o dokumentima prostornog i urbanističkog planiranja, uključujući i tehničku dokumentaciju, u smislu zakona kojim se uređuje planiranje i izgradnja u delu koji se odnosi na zdravlje stanovništva.

Instituti/zavodi za javno zdravlje imaju isključivu nadležnost za poslove navedene pod tačkom 1-5, 7. i 9, stava 1. ovog člana.

4. Radna okolina i zdravlje stanovništva

Član 10.

Sprovođenje javnog zdravlja u oblasti radne okoline i zdravlja stanovništva obuhvata:

1)       utvrđivanje stručno-medicinskih stavova u oblasti medicine rada, epidemiološkog nadzora, promocije zdravlja na radu i pružanje stručno-metodološke pomoći u njihovom sprovođenju;

2)       praćenje i proučavanje uslova rada, organizovanje i sprovođenje informacionog sistema za prikupljanje podataka i praćenje epidemiološke situacije na teritoriji Republike Srbije u oblasti profesionalnih bolesti, oboljenja u vezi sa radom, povredama na radu i predlaganje mera za njihovo sprečavanje i suzbijanje;

3)       unapređivanje uslova rada, zdravstvene zaštite radnika i koordiniranje aktivnosti;

4)       utvrđivanje jedinstvene metodologije i postupaka u planiranju i sprovođenju mera preventivne zaštite zdravlja zaposlenih;

5)       izučavanje faktora profesionalnih rizika, kvalifikacije i procene.

Ministar nadležan za poslove zdravlja u saradnji sa ostalim nadležnim ministrima:

1)    predlaže Nacionalni program zaštite zdravlja radno aktivnog stanovništva koji donosi Vlada;

2)    donosi vodiče dobre prakse u vezi sa radnom okolinom i čistim tehnologijama;

3)    utvrđuje listu profesionalnih bolesti;

4)    utvrđuje program zaštite zaposlenih koji rade u zoni jonizujućih i nejonizujućih zračenja;

5)    utvrđuje program zaštite zaposlenih koji rade u radnoj okolini sa fizičkim, hemijskim i biološkim štetnostima.

5. Zdravstveni menadžment, kvalitet i efikasnost zdravstvenog sistema

Član 11.

Sprovođenje javnog zdravlja u oblasti zdravstvenog menadžmenta, kvaliteta i efikasnosti zdravstvenog sistema obuhvata:

1)    razvoj zdravstvenog menadžmenta i stručnih znanja neophodnih za sprovođenje zdravstvene delatnosti i sprovođenje javnog zdravlja, kako bi se zadovoljile potrebe stanovništva za zdravstvenom zaštitom, na bezbedan, delotvoran, ekonomičan i efikasan način;

2)    praćenje, unapređivanje i promociju kvaliteta i rezultata rada zdravstvenih ustanova, u skladu sa zakonom.

6. Javno zdravlje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama

Član 12.

Sprovođenje javnog zdravlja u oblasti elementarnih nepogoda i vanrednih situacija obuhvata:

1)    procenu rizika po javno zdravlje u vezi sa elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama;

2)    postupanje prema nacionalnim programima za odgovor sistema u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama;

3)    izradu akcionih planova za postupanje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama;

4)    blagovremeno postupanje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama u saradnji sa nadležnim organima i službama u skladu sa zakonom;

5)    obezbeđenje i razmenu informacija u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama, u skladu sa planovima za postupanje.

Aktivnosti iz tačaka 1-5. stava 1. ovog člana koordiniraju i sprovode instituti/zavodi za javno zdravlje na teritoriji za koju su osnovani.

Instituti/zavodi za javno zdravlje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama predlažu mere nadležnim organima i službama u skladu sa zakonom.

IV. DRUŠTVENA BRIGA ZA JAVNO ZDRAVLjE

Član 13.

Društvena briga za javno zdravlje ostvaruje se na nivou Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave.

1. Društvena briga za javno zdravlje na nivou Republike Srbije

Član 14.

Društvena briga za javno zdravlje na nivou Republike Srbije obuhvata:

1)    utvrđivanje politike i strategije javnog zdravlja;

2)    stvaranje preduslova za organizaciju i sprovođenje javnog zdravlja i jačanje kapaciteta nosilaca i učesnika u sistemu javnog zdravlja;

3)    praćenje zdravstvenog stanja stanovništva, identifikovanje javnozdravstvenih problema na nivou Republike Srbije i procenu rizika;

4)    planiranje, utvrđivanje prioriteta, donošenje posebnih programa i propisa u oblasti javnog zdravlja;

5)    utvrđivanje i sprovođenje mera poreske i ekonomske politike kojima se podstiču zdravi stilovi života i obezbeđuje zdrava životna sredina i radna okolina;

6)    obezbeđivanje uslova za promociju zdravlja, obrazovanje stanovništva i vaspitanje za zdravlje;

7)    brzo reagovanje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama;

8)    razvoj integrisanog informacionog sistema javnog zdravlja u Republici Srbiji;

9)    međusektorsku saradnju nosilaca aktivnosti i učesnika u sistemu javnog zdravlja;

10) praćenje stanja životne sredine (vode, vazduha, zemljišta, buke, vibracija, jonizujućeg i nejonizujućeg zračenja i otpada) i uticaja faktora životne sredine na zdravlje ljudi;

11) obezbeđivanje uslova za snabdevanje stanovništva zdravstveno ispravnom vodom za piće i bezbednom hranom, dispoziciju otpadnih materija i odgovarajuće uslove životne sredine i radne okoline;

12) obavljanje aktivnosti iz oblasti epidemiološkog nadzora;

13) evaluaciju i obezbeđenje dostupnosti, pristupačnosti, kvaliteta i efikasnosti zdravstvenih usluga i programa;

14) utvrđivanje uslova za organizaciju i sprovođenje specifičnih mera i postupaka u oblastima delovanja javnog zdravlja;

15) unapređivanje mera zdravstvene zaštite za rešavanje zdravstvenih problema stanovništva;

16) informisanje i podrška obrazovanju i osposobljavanju ljudi za brigu o sopstvenom zdravlju;

17) ujednačavanje uslova za delovanje u oblastima javnog zdravlja na teritoriji Republike Srbije.

Društvenu brigu za javno zdravlje na nivou Republike sprovodi Nacionalni savet za javno zdravlje.

2. Društvena briga za javno zdravlje na nivou autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave

Član 15.

Društvena briga za javno zdravlje na nivou autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave obuhvata mere za obezbeđivanje i sprovođenje aktivnosti u oblastima delovanja javnog zdravlja, u okviru posebnih programa iz oblasti javnog zdravlja, od interesa za građane na teritoriji autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, i to:

1)    međusektorsku saradnju, koordiniranje, podsticanje, organizaciju i usmeravanje sprovođenja aktivnosti u oblastima javnog zdravlja koja se ostvaruje delatnošću organa autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave zajedno sa nosiocima i učesnicima u oblasti javnog zdravlja;

2)    praćenje zdravstvenog stanja stanovništva i rada zdravstvene službe, kao i predlaganje i preduzimanje mera za njihovo unapređenje;

3)    promociju zdravlja i sprovođenje mera za očuvanje i unapređenje zdravlja i životne sredine i radne okoline, epidemiološkog nadzora, sprečavanje i suzbijanje zaraznih i nezaraznih bolesti, povreda i faktora rizika;

4)    obezbeđivanje uslova za obavljanje delatnosti zdravstvenih ustanova, planiranje i ostvarivanje programa u oblasti javnog zdravlja;

5)    obezbeđivanje uslova za brzo reagovanje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama u skladu sa merama Vlade;

6)    obezbeđivanje uslova za praćenje stanja životne sredine (vode, vazduha, zemljišta, buke, vibracija, jonizujućeg i nejonizujućeg zračenja) i uticaja faktora životne sredine i radne okoline na zdravlje;

7)    obezbeđivanje uslova za snabdevanje stanovništva zdravstveno ispravnom vodom za piće i bezbednom hranom, dispoziciju otpadnih materija i odgovarajuće uslove životne sredine i radne okoline;

8)    obezbeđivanje uslova za obavljanje aktivnosti iz oblasti epidemiološkog nadzora;

9)    obaveštavanje nadležnih državnih organa i javnosti o svim rizicima i drugim javnozdravstvenim problemima koji mogu imati negativne posledice po zdravlje stanovništva.

10) podršku radu i razvoju nosilaca aktivnosti i učesnika u javnom zdravlju na svojoj teritoriji, u skladu sa zakonom.

Autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave donosi i finansira posebne programe iz oblasti javnog zdravlja za svoju teritoriju, u saradnji sa institutima/zavodima za javno zdravlje, u skladu sa zakonom.

Društvenu brigu za javno zdravlje iz tačke 1. ovog člana na teritoriji autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, kao povereni posao vrši pokrajinski organ uprave, odnosno organ jedinice lokalne samouprave, nadležan za poslove zdravlja preko svojih službi i saveta za zdravlje, kao i instituta/zavoda za javno zdravlje.

Član 16.

Svaka jedinica lokalne samouprave dužna je da obrazuje Savet za zdravlje.

Savet za zdravlje iz stava 1. ovog člana u svom sastavu, pored članova utvrđenih zakonom kojim se uređuje oblast prava pacijenata, mora imati najmanje jednog predstavnika nadležnog instituta/ zavoda za javno zdravlje. Savet za zdravlje može imati i druge predstavnike učesnika u sistemu javnog zdravlja.

Grad, kao jedinica lokalne samouprave, može ovlastiti gradsku opštinu u svom sastavu da obavlja određene poslove iz oblasti društvene brige za javno zdravlje na lokalnom nivou, kao i da obrazuje Savet za zdravlje za teritoriju te gradske opštine.

Savet za zdravlje, obrazovan u jedinici lokalne samouprave, pored zadataka utvrđenih statutom, odnosno odlukom jedinice lokalne samouprave, kao i zakonom kojim se uređuje oblast prava pacijenata, obavlja i određene poslove iz oblasti delovanja javnog zdravlja, i to:

1)    međusektorsku saradnju, koordinaciju, podsticanje, organizaciju i usmeravanje sprovođenja aktivnosti u oblasti delovanja javnog zdravlja na lokalnom nivou, zajedničkom aktivnošću sa organom autonomne pokrajine, jedinicom lokalne samouprave, nosiocima aktivnosti i drugim učesnicima u sistemu javnog zdravlja;

2)    prati izveštaje instituta/zavoda za javno zdravlje o analizi zdravstvenog stanja stanovništva na teritoriji jedinice lokalne samouprave koja za to namenski opredeli sredstva u okviru posebnih programa iz oblasti javnog zdravlja (u smislu člana 15. ovog zakona), kao i predlaganje mera za njihovo unapređenje, uključujući mere za razvoj integrisanih usluga u lokalnoj zajednici;

3)    donosi predlog plana javnog zdravlja na lokalnom nivou, koji usvaja skupština jedinice lokalne samouprave i praćenje njegovog sprovođenja kroz posebne programe iz oblasti javnog zdravlja;

4)    inicira i prati sprovođenje aktivnosti promocije zdravlja i sprovođenja mera za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprečavanja i suzbijanja zaraznih i hroničnih nezaraznih bolesti, povreda i faktora rizika na teritoriji jedinice lokalne samouprave kroz posebne programe iz oblasti javnog zdravlja;

5)    daje mišljenja na izveštaj o ostvarivanju posebnog programa u oblasti javnog zdravlja, koje donosi jedinica lokalne samouprave;

6)    učestvuje u različitim oblastima delovanja javnog zdravlja u vanrednim situacijama iz člana 12. ovog zakona;

7)    obaveštava javnost o svom radu;

8)    daje podršku radu i razvoju nosioca aktivnosti i učesnika u sistemu javnog zdravlja na svojoj teritoriji, u skladu sa zakonom;

9)    izveštava jedinice lokalne samouprave i zavod/institut za javno zdravlje o svom radu u oblastima delovanja javnog zdravlja.

V. Nacionalni savet za javno zdravlje

Član 17.

Radi unapređenja saradnje nadležnih organa, organizacija, nosilaca i učesnika u sistemu javnog zdravlja, Vlada obrazuje Nacionalni savet za javno zdravlje (u daljem tekstu: Nacionalni savet).

Nacionalni savet čine predstavnici Ministarstava nadležnog za poslove zdravlja, ostalih nadležnih ministarstava i drugih državnih organa, instituta/zavoda za javno zdravlje i nosilaca javnih ovlašćenja, kao i nezavisni stručnjaci iz oblasti delovanja javnog zdravlja.

Nacionalnim savetom rukovodi Ministar nadležan za poslove zdravlja.

Sastav Nacionalnog saveta usvaja Vlada, na predlog Ministra nadležnog za poslove zdravlja, u skladu sa aktuelnim potrebama i problemima u oblasti delovanja javnog zdravlja.

Nacionalni savet obavlja sledeće poslove:

1)    Stara se o unapređenju zdravlja, prevenciji bolesti i poboljšanju kvaliteta života kroz sistem javnog zdravlja;

2)    Usmerava i koordinira rad svih organa uprave, drugih organizacija i agencija koji su deo sistema javnog zdravlja;

3)    Analizira, prati i unapređuje sistem javnog zdravlja;

4)    Sarađuje s republičkim i drugim stručnim telima, državnim organima i organizacijama, odnosno međunarodnim telima nadležnim za oblasti delovanja javnog zdravlja;

5)    Stara se o usaglašenom pristupu nadležnih organa u rešavanju problema od interesa za javno zdravlje;

6)    Učestvuje u izradi Strategije javnog zdravlja;

7)    Pomaže nadležna ministarstva, Telo za koordinaciju evropske zdravstvene politike zasnovane na konceptu - "Zdravlje u svim politikama", druge organizacije i agencije u sprovođenju ciljeva Strategije, nacionalnih programa i unapređenju javnog zdravlja;

8)    Formira radne grupe u skladu sa aktuelnim potrebama i problemima u oblasti delovanja javnog zdravlja;

9)    Prati i analizira rad saveta za zdravlje svih jedinica lokalne samouprave u oblastima delovanja javnog zdravlja;

10) Obavlja druge poslove koje mu poveri Vlada.

Nacionalni savet će obrazovati Vlada u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

VI. USLOVI I OBAVEZE ZA DELOVANjE U OBLASTI JAVNOG ZDRAVLjA

Član 18.

Uslovi za delovanje u oblasti javnog zdravlja uključuju:

1)    jačanje kapaciteta Instituta/Zavoda za javno zdravlje kao nosilaca i mobilisanje učesnika;

2)    finansiranje javnog zdravlja;

3)    obrazovanje i istraživanje;

4)    izveštavanje u sistemu javnog zdravlja;

5)    saradnju i koordinaciju u sistemu javnog zdravlja.

Uslove za delovanje u oblasti javnog zdravlja bliže će urediti Ministar nadležan za poslove zdravlja u saradnji sa drugim nadležnim ministrima u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

1. Jačanje kapaciteta Instituta/Zavoda za javno zdravlje kao nosilaca i mobilisanje učesnika

Član 19.

U cilju stvaranja uslova za delovanja u oblasti javnog zdravlja iz budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine, jedinica lokalne samouprave, organizacije zdravstvenog osiguranja i drugih izvora, obezbeđuju se sredstva za jačanje kapaciteta instituta/zavoda za javno zdravlje, i to u pogledu obezbeđivanja odgovarajuće opreme, kadrova, prostora, informacionog sistema, finansiranja programa navedenih u članu 22. ovog Zakona i drugih uslova neophodnih za sprovođenje aktivnosti utvrđenih ovim zakonom.

Jačanje kapaciteta podrazumeva i mobilisanje učesnika za realizaciju delovanja u oblasti javnog zdravlja.

2. Finansiranje javnog zdravlja

Član 20.

Sredstva za delovanje u oblasti javnog zdravlja obezbeđuju se:

1)    iz budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave;

2)    od organizacija zdravstvenog osiguranja;

3)    prodajom usluga i proizvoda u sistemu javnog zdravlja;

4)    obavljanjem naučnoistraživačke i obrazovne delatnosti;

5)    od legata, poklona, zaveštanja;

6)    iz drugih izvora u skladu sa zakonom.

Način i uslove finansiranja delovanja u oblasti javnog zdravlja propisuje Ministar za poslove zdravlja u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

3. Obrazovanje i istraživanje

Član 21.

Obrazovanje kadrova u sistemu javnog zdravlja obavlja se kroz studijske programe, specijalistička, uže specijalistička usavršavanja i kontinuiranu edukaciju iz javnog zdravlja koje sprovode visokoškolske ustanove, fakulteti, instituti/zavodi za javno zdravlje, druge zdravstvene ustanove i udruženja.

Istraživanja u javnom zdravlju su multidisciplinarna i uključuju nosioce i učesnike u sistemu javnog zdravlja.

4. Izveštavanje u sistemu javnog zdravlja

Član 22.

Svi učesnici u sistemu javnog zdravlja dužni su da redovno izveštavaju institute/zavode za javno zdravlje koji su osnovani za određenu teritoriju, o svojim aktivnostima iz oblasti delovanja javnog zdravlja.

Instituti/zavodi za javno zdravlje su dužni da dostavljaju izveštaje o radu Institutu za javno zdravlje osnovanom za teritoriju Republike Srbije o svim svojim aktivnostima iz oblasti delovanja javnog zdravlja, kao i aktivnostima drugih učesnika u sistemu javnog zdravlja koji su dostavili svoje izveštaje.

Instituti/zavodi za javno zdravlje na teritoriji pokrajine svoje izveštaje dostavljaju i Institutu za javno zdravlje osnovanom za teritoriju pokrajine.

Institut za javno zdravlje osnovan za teritoriju Republike Srbije, na osnovu izveštaja iz stava 2. ovog člana i sopstvenih analiza, izrađuje i dostavlja Ministarstvu izveštaj o zdravlju stanovništva, koji služi kao osnova za planiranje zdravstvene politike, kao i druge izveštaje iz oblasti delovanja javnog zdravlja.

Na osnovu prikupljenih podataka instituti/zavodi za javno zdravlje izrađuju izveštaje o zdravstvenom stanju stanovništva na svojoj teritoriji.

Izveštaji do kojih u svom radu dolaze, odnosno koje izrađuju instituti/zavodi za javno zdravlje dostupni su javnosti na internet stranici instituta/zavoda.

5. Saradnja i koordinacija u sistemu javnog zdravlja

Član 23.

Institut/zavod za javno zdravlje za teritoriju za koju je osnovan samostalno ili u saradnji sa drugim učesnicima predlažu jedinicama lokalne samouprave programe iz oblasti javnog zdravlja.

Jedinice lokalne samouprave finansiraju programe koje sprovode instituti/zavodi samostalno ili u saradnji sa drugim učesnici, a kordiniraju instituti/zavodi za javno zdravlje za teritoriju za koju su osnovani.

Programi iz stava 1. i 2. ovog člana odnose se na:

  • izradu gradskog/opštinskog plana javnog zdravlja,
  • kontrolu kvaliteta životne sredine,
  • kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za piće,
  • kontrolu ispravnosti hrane,
  • kontrolu organizovane ishrane specifičnih kategorija stanovništva (predškolske i školske dece, studenata, socijalno-materijalno ugroženih, bolničke ishrane, ishrane u domovima za stare i dr)
  • promociju zdravlja u zajednici i na radnom mestu,
  • prevenciju povređivanja u saobraćaju,
  • izradu akcionih planova za postupanje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama,
  • mišljenja o dokumentima prostornog i urbanističkog planiranja, uključujući i tehničku dokumentaciju, u delu koji se odnosi na zdravlje stanovništva.
  • unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite,
  • sprovođenje epidemiološkog nadzora,
  • rano otkrivanje bolesti,
  • kontrolu zaraznih bolesti, hroničnih masovnih nezaraznih bolesti i povređivanja i
  • druge oblasti javnog zdravlja

Učesnici u sistemu javnog zdravlja imaju obavezu da usklade svoje aktivnosti sa društvenom brigom za javno zdravlje definisanom ovim zakonom, podzakonskim aktima koji proističu iz ovog zakona i drugim zakonskim odredbama i da podržavaju i aktivno učestvuju u programima i aktivnostima koje predlažu, sprovode i koordiniraju Instituti/zavodi za javno zdravlje kao nosioci delatnosti u oblasti javnog zdravlja.

Institut/zavod za javno zdravlje sarađuje i razmenjuje informacije o zdravlju stanovništva sa jedinicama lokalne samouprave na teritoriji za koju su osnovani.

VII. NADZOR

Član 24.

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona, vrši Ministarstvo nadležno za poslove zdravlja, preko zdravstvenih inspektora, sanitarnih inspektora i farmaceutskih inspektora, kao i inspekcijski organi drugih ministarstava, pokrajinskih i organa lokalne samouprave i to:

1)    ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede, preko poljoprivrednih i veterinarskih inspektora;

2)    ministarstvo nadležno za poslove trgovine i zaštite potrošača, preko tržišnih inspektora;

3)    ministarstvo nadležno za poslove zaštite životne sredine, preko inspektora za zaštitu životne sredine;

4)    ministarstvo nadležno za poslove zaštite od jonizujućih zračenja, preko inspektora za zaštitu od jonizujućih zračenja;

5)    ministarstvo nadležno za poslove nuklearne sigurnosti i upravljanja radioaktivnim otpadom, preko inspektora za nuklearnu sigurnost i upravljanje radioaktivnim otpadom;

6)    ministarstvo nadležno za poslove rada, preko inspektora rada;

7)    ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, preko inspektora za preventivnu zaštitu;

8)    ministarstvo nadležno za poslove sporta, preko sportskih inspektora;

9)    ministarstvo nadležno za komunalne poslove, preko komunalnih inspektora;

10) pokrajinski i organi lokalne samouprave, preko nadležnih inspekcija.

Ministarstva, pokrajinski i organi lokalne samouprave iz stava 1. ovog člana u vršenju nadzora sarađuju, međusobno se obaveštavaju o preduzetim merama, razmenjuju informacije, pružaju pomoć i preduzimaju zajedničke mere i aktivnosti značajne za sprovođenje inspekcijskog nadzora.

Inspektor iz stava 1. tač. 1) - 10) ovog člana (u daljem tekstu: nadležni inspektor) vrši nadzor u skladu sa ovlašćenjima propisanim ovim zakonom, zakonom kojim se uređuje inspekcijski nadzor i propisima kojima se uređuje inspekcijski nadzor u odgovarajućoj oblasti.

Postupak nadzora u oblasti javnog zdravlja bliže će urediti Ministar nadležan za poslove zdravlja u saradnji sa ministarstvima iz stava 1. tačka 1) - 10) u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 25.

U slučaju sumnje o postojanju rizika po zdravlje, nadležni inspektor ima ovlašćenje da izvrši uvid u aktivnost, pregleda bilo koji objekat, prostor ili prostoriju gde se obavlja delatnost lica koja podležu inspekcijskom nadzoru.

Ako smatra da postoji rizik po zdravlje ili da on može nastupiti, nadležni inspektor ima ovlašćenje da naloži prestanak vršenja određenih radnji, odnosno izrekne obavezu preduzimanja radnji kojima se sprečava ili otklanja predmetni rizik po zdravlje (privremena mera).

Privremena mera može da traje do donošenja rešenja inspektora nadležnog za odgovarajuću oblast.

O donošenju privremene mere, nadležni inspektor bez odlaganja obaveštava inspektora nadležnog za odgovarajuću oblast.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Član 26.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj institut/zavod za javno zdravlje ako ne donese plan za postupanje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama koji mogu da ugroze zdravlje i život ljudi životnu sredinu ili prouzrokuju štetu većeg obima (član 16. tačka 1).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u institutu/zavodu za javno zdravlje novčanom kaznom od 20.000 do 50.000 dinara.

Član 26.

Novčanom kaznom od 200.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako ne postupi u skladu sa merama utvrđenim od strane instituta/zavoda za javno zdravlje osnovanog za teritoriju Republike Srbije u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama koji mogu da ugroze zdravlje i život ljudi životnu sredinu ili prouzrokuju štetu većeg obima na teritoriji Republike Srbije (član 16. stavovi 2,3 i 4).

Novčanom kaznom od 200.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako ne postupi u skladu sa merama utvrđenim od strane instituta/zavoda za javno zdravlje u elementarnim nepogodama i vanrednim situacijama koji mogu da ugroze zdravlje i život ljudi životnu sredinu ili prouzrokuju štetu većeg obima, (član 12. stavovi 2,3,4 i 5).

Novčanom kaznom od 20.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana fizičko lice i odgovorno lice u pravnom licu iz stava 1. ovog člana.

Član 27.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se pravno lice:

  1. koje nije uskladilo svoje aktivnosti sa društvenom brigom za javno zdravlje definisanom ovim zakonom i drugim zakonskim odredbama;
  2. ukoliko ne sarađuje sa nosiocima u sistemu javnog zdravlja na sprovođenju programa od nacionalnog interesa koji su usvojeni od strane Vlade, nadležnih ministarstava, Nacionalnog saveta za javno zdravlje i organa pokrajine i lokalne samouprave;
  3. učesnik u sistemu javnog zdravlja, koji nije dostavio izveštavaj institutu/zavodu za javno zdravlje o svojim aktivnostima iz oblasti delovanja javnog zdravlja (u skladu sa čl. 21 stav 1.)

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom subjektu novčanom kaznom od 20.000 do 50.000 dinara.

IX. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 28.

Podzakonski akti za sprovođenje ovog zakona doneće se u roku od dvanaest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 29.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o javnom zdravlju("Sl. glasnik RS", br. 72/2009).

Izvor: Vebsajt Institutа zа јаvnо zdrаvljе Srbiје "Dr Milаn Јоvаnоvić Bаtut", 15.10.2015.