Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

U PRIPREMI NACRT ZAKONA PRAVOSUDNOJ ADMINISTRACIJI: Reč je o zakonu koji treba da izdvoji zaposlene u pravosuđu iz državne administracije, tako da bi svi, od stražara i daktilografa, do stručnih saradnika, bili u nadležnosti Visokog saveta sudstva, kao najvišeg organa sudske vlasti, umesto u nadležnosti izvršne vlasti. Sa tim je povezan i prelazak kompletnog sudskog budžeta u nadležnost VSS-a, što je odloženo za 1. januar 2018. godine. Postoji ideja da se zakonom reguliše i status karijernog saradnika, koji će moći da napreduje sve do Vrhovnog suda ili Republičkog tužilaštva, sa platom koja je adekvatna njegovoj stručnosti, radu i odgovornosti


U srpskom pravosuđu radi samo 1.300 sudijskih i tužilačkih pomoćnika, a 2014. godine bilo ih je oko 1.800. Oni godinama čekaju da budu izabrani za sudije i zamenike tužilaca. Mnogi rade na određeno vreme, a plate su im daleko manje od sudijskih i tužilačkih plata, iako imaju položen pravosudni ispit i iza sebe veliki rad, iskustvo i stručnost.

Mladi pravnici odlaze iz pravosuđa u banke, u nevladine organizacije, velike firme i u advokaturu, jer tamo imaju bolju mogućnost za zaradu i napredovanje.

Imamo užasan problem odliva kadrova iz pravosuđa, što sudija i zamenika javnih tužilaca, što sudijskih pomoćnika. Za tri godine iz pravosuđa je otišlo oko 500 sudijskih i javnotužilačkih pomoćnika, koji imaju ogromno iskustvo i znanje. Stalno su traženi od banaka, advokatskih kancelarija i nevladinih organizacija – kaže Nina Nicović, predsednik Asocijacije pravosudnih savetnika Srbije, koja je već više od šest godina viši sudijski saradnik u Višem sudu u Beogradu.

Mnoge njene kolege rade i po 15 godina na osnovu ugovora na određeno vreme, koji se produžavaju, ali događa se da se ugovor ne produži pa da sudijski saradnik, sa puno iskustva i sa položenim pravosudnim ispitom, ostane bez posla u petoj deceniji života.

Stalno im se obećava da će biti primljeni na neodređeno vreme, stalno im se govori da se bez njih ne može. Zato oni rade godinama i konkurišu za sudijsku ili tužilačku funkciju, ali veliki broj njih ne bude izabran – kaže Nicović.

Samo iz Privrednog suda u Beogradu otišlo je 20 saradnika za poslednjih šest meseci, od ukupno 40 koliko ih je bilo u tom sudu, navodi Nicović i napominje da je reč o najbogatijem sudu u Srbiji, koji ima najskuplje sudske takse i najviše doprinosi državnom budžetu.

Do masovnog odlaska ljudi iz pravosuđa došlo je usled spleta više okolnosti – reforme pravosuđa, reizbora sudija i tužilaca, promene mreže sudova i tužilaštava i na kraju zbog zabrane zapošljavanja u javnom sektoru.

Veliki broj mladih upao je u taj vir loših okolnosti iz koga ne mogu da izađu. Država je dužna da im obezbedi rad na neodređeno vreme – kaže Nina Nicović.

Zabrana zapošljavanja se strogo poštuje samo u sudovima i tužilaštvima, upravo tamo gde su novi radnici preko potrebni, a iz medija se može saznati da je u ministarstvima primljeno više hiljada ljudi, uprkos zabrani zapošljavanja.

Nove generacije pravnika većinom nisu ni zainteresovane da uđu u sudove i tužilaštva. Sa druge strane, ima onih koji bi hteli da rade, ali ih u tome sprečava zabrana zapošljavanja, jer je status sudskog osoblja i dalje regulisan Zakonom o državnim službenicima ("Sl. glasnik RS", br. 79/2005, 81/2005 - ispr., 83/2005 - ispr., 64/2007, 67/2007 - ispr., 116/2008, 104/2009 i 99/2014).

Do kraja godine planirano je da bude usvojen zakon koji bi trebalo da na zaseban način uredi položaj zaposlenih u pravosuđu, kažu u Ministarstvu pravde.

"Radna grupa ministarstva započela je rad na izradi tog akta, a reč je o zajedničkoj radnoj grupi sa predstavnicima sindikata", navedeno je iz ovog Ministarstva.

U radnoj grupi su predstavnici Ministarstva pravde, Visokog saveta sudstva i Sindikata zaposlenih u pravosuđu.

Od tog zakona će zavisiti da li će pravosuđe uspeti da zadrži mlade ljude. Asocijacija pravosudnih savetnika Srbije tražila je od Ministarstva pravde da ima svog predstavnika u radnoj grupi – kaže Nicović.

Reč je o zakonu koji treba da izdvoji zaposlene u pravosuđu iz državne administracije, tako da bi svi, od stražara i daktilografa, do stručnih saradnika, bili u nadležnosti Visokog saveta sudstva, kao najvišeg organa sudske vlasti, umesto u nadležnosti izvršne vlasti. Sa tim je povezan i prelazak kompletnog sudskog budžeta u nadležnost VSS, što je odloženo za 1. januar 2018. godine. Očigledno je da će pravosuđe imati problem sa mladim kadrovima dokle god se bude čekalo na ove promene, koje zavise od zakona.

Sudovi i tužilaštva ne mogu direktno da zapošljavaju saradnike, prema svojim potrebama. U mnogim malim mestima ili ne postoji nijedan saradnik, ili samo jedan. Osim toga, sudovi i tužilaštva se uopšte ne bore za svoj kadar, a nove generacije ne dolaze, jer imaju negativnu percepciju o svojoj budućnosti u sudu – navodi Nina Nicović.

Sudijski i tužilački saradnici ne mogu se nazvati administracijom, iako su njihove plate i njihov status u nadležnosti Ministarstva pravde. Saradnik je pravnik sa položenim pravosudnim ispitom i samo je jedan stepen ispod sudija i tužilaca. Sledeći korak u njegovoj karijeri je izbor za sudiju ili zamenika tužioca.

Konkurs za prijem novih saradnika nije raspisivan dugo. Osim toga, u pravosuđu radi i jedan broj ljudi sa statusom pripravnik volonter ili volonter saradnik, bez ikakve zarade. Mnogi se vode kao pripravnici, a položili su pravosudni ispit i mogli bi da budu saradnici. Nedovoljno je osoblja u svim sudskim instancama u celoj Srbiji.

Ne postoje nove generacije koje uopšte žele da postanu sudije i tužioci. Asocijacija pravosudnih savetnika predložiće da plate saradnika budu 80 odsto sudijske ili tužilačke plate, koje su različite u različitim sudskim i tužilačkim instancama. Pripravnička plata je oko 300 evra, a viši sudijski saradnik ima 450 evra, dok je plata sudije osnovnog suda 90.000 dinara – kaže Nina Nicović.

Uprkos usvojenom standardu da na jednog sudiju dolazi jedan saradnik, Srbija ima 1.300 saradnika na 2.700 sudija.

Postoji ideja da se zakonom reguliše i status karijernog saradnika, koji će moći da napreduje sve do Vrhovnog suda ili Republičkog tužilaštva, sa platom koja je adekvatna njegovoj stručnosti, radu i odgovornosti. Takvo rešenje je dobar put da se mladi zadrže u pravosuđu, a ne da iz njega odlaze.

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandra Petrović, 19.02.2017.
Naslov: Redakcija