Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O PLATAMA ZAPOSLENIH U ORGANIMA, ORGANIZACIJAMA I SLUŽBAMA AUTONOMNE POKRAJINE I JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE - Tekst propisa


NACRT ZAKONA O PLATAMA ZAPOSLENIH U ORGANIMA, ORGANIZACIJAMA I SLUŽBAMA AUTONOMNE POKRAJINE I JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE

OSNOVNE ODREDBE

Predmet i sadržina zakona

Član 1.

Ovim zakonom se uređuje visina i način ostvarivanja plate, uvećane plate, naknade plate, naknade troškova i drugih primanja službenika i nameštenika zaposlenih u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave a na koje se primenjuju propisi o radnim odnosima u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave (u daljem tekstu: zaposleni).

Isplata plate

Član 2.

Plata se isplaćuje u narednom mesecu za prethodni mesec.

Bliži rokovi za isplatu plate mogu se utvrditi kolektivnim ugovorom, odnosno pravilnikom o radu.

Zaštita prava na platu, naknade i druga primanja

Član 3.

Zaposleni ostvaruje zaštitu prava na platu, naknade i druga primanja prema propisima o radnim odnosima u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave.

Obezbeđivanje sredstava za platu, naknade i druga primanja

Član 4.

Sredstva za plate, naknade i druga primanja zaposlenih obezbeđuju se u budžetu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, u skladu sa budžetskim ograničenjima za tekuću i naredne dve budžetske godine, u procesu planiranja budžeta autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.

PLATA SLUŽBENIKA I NAMEŠTENIKA

Osnovna plata

Član 5.

Osnovna plata zaposlenih se određuje množenjem osnovice sa koeficijentom.

Osnovica

Član 6.

Osnovica za obračun i isplatu plata zaposlenih jedinstvena je za sve zaposlene čija se plata isplaćuje iz budžeta autonomne pokrajine, odnosno iz budžeta jedinice lokalne samouprave i utvrđuje se odlukom o budžetu za svaku budžetsku godinu, na način propisan zakonom kojim se uređuje sistem plata zaposlenih u javnom sektoru.

U toku pripreme odluke o budžetu o predlogu visine osnovice nadležni organ pribavlja mišljenje socijalno-ekonomskog saveta osnovanog za teritoriju autonomne pokrajine - za autonomnu pokrajinu, odnosno socijalno-ekonomskog saveta osnovanog za teritoriju jedinice lokalne samouprave - za jedinicu lokalne samouprave.

Ukoliko nije osnovan socijalno-ekonomski savet za odgovarajuću teritoriju, nadležni organ autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave dužan je da o predlogu osnovice pribavi mišljenje Socijalno-ekonomskog saveta Republike Srbije, osim nadležnog organa jedinici lokalne samouprave na teritoriji autonomne pokrajine koji je dužan da pribavi mišljenje socijalno-ekonomskog saveta autonomne pokrajine, ako je navedeni savet osnovan.        

Ako nadležni socijalno-ekonomski savet ne dostavi mišljenje u roku od 15 dana od dana prijema predloga osnovice, nadležni organ može da utvrdi osnovicu bez prethodno pribavljenog mišljenja. 

Bliža merila za primenu kriterijuma za svrstavanje zvanja, položaja i radnih mesta u platne grupe i platne razrede

Član 7.

Sva radna mesta vrednuju se na osnovu kriterijuma složenosti poslova koji se na njima obavljaju, potrebne kompetentnosti za rad na tim poslovima, odgovornosti za rad i donošenje odluka u obavljanju poslova, autonomije u radu, zahtevane poslovne komunikacije i uslova rada i svrstavaju u odgovarajuće platne grupe i platne razrede.           

Kriterijum složenosti poslova se izražava kroz merila: rešavanje problema, kreativnost i uticaj na organizacioni učinak, kriterijum kompetentnost kroz merila: obrazovanje, radno iskustvo, sposobnost i zahtevana dodatna znanja za rad na odgovarajućem radnom mestu, kriterijum odgovornosti kroz merila: odgovornosti za donošenje odluka, rukovođenje, finansijske odgovornosti, davanje saveta i mišljenja, kriterijum autonomija u radu se izražava kroz stepen samostalnosti, kriterijum poslovne komunikacije se izražava kroz zahtevani nivo kontakata za rad na odgovarajućem radnom mestu, dok rad noću i u smenama, oruženje i fizički napor određuju uslove rada.

Primena kriterijuma i merila vrši se ocenom njihove zastupljenosti u opisima poslova određenog radnog mesta i to tako što svaki kriterijum ostvaruje određeno procentualno učešće u ukupnoj vrednosti radnog mesta, od čega složenost poslova predstavlja 25% (rešavanje problema 10%, kreativnost 10% i uticaj na organizacioni učinak 5%), kompetentnost 23% (obrazovanje 10%, radno iskustvo 4%, sposobnost 6% i zahtevana dodatna znanja 3%), odgovornost 20% (odgovornosti za donošenje odluka 5%, rukovođenje 5%, finasijske odgovornosti 5%, davanje saveta i mišljenja 5%), autonomija u radu 15%, poslovna komunikacija 8% (interni i eksterni kontakti 4%, svrha i sadržaj kontakta 4%) i uslovi rada 9% (okruženje 5%, fizički napor 2%, rad noću i rad u smenama 2%) vrednosti.

Platne grupe, platni razredi i koeficijent zvanja

Član 8.

Početnim koeficijentom zvanja izražava se vrednost svih zahteva za obavljanje poslova izvršilačkih radnih mesta koja su razvrstana u odgovarajuće zvanje.    

Početni koeficijent zvanja određuje se u rasponu vrednosti platnog razreda one platne grupe iz zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, u koja su primenom kriterijuma iz člana 7. ovog zakona svrstana radna mesta razvrstana u odgovarajuće zvanje i iznosi za:

ZVANJA SLUŽBENIKA

Platna grupa

Platni razred

Koeficijent

Viši savetnik

X

1.

3.24

Samostalni savetnik

IX

2.

2.80

Savetnik

VIII

3.

2.40

Mlađi savetnik

VII

3.

2.15

Saradnik

VI

1.

1.72

Mlađi saradnik

V

1.

1.56

Viši referent

IV

1.

1.43

Referent

III

1.

1.32

Mlađi referent

II

1.

1.20

Platne grupe, platni razredi i koeficijent položaja

Član 9.

Koficijentom položaja izražava se vrednost svih zahteva za obavljanje poslova radnog mesta koje je određeno kao položaj.

Koficijent položaja određuje se u rasponu vrednosti platnog razreda one platne grupe iz zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, u koji je primenom kriterijuma i merila iz člana 7. ovog zakona svrstan odgovarajući položaj i iznosi:

POLOŽAJ

Platna grupa

Platni razred

Koeficijent

Podsekretar pokrajinskog sekretarijata

XII

3.

5.55

Pomoćnik sekretara u pokrajinskom sekretarijatu

XII

2.

5.24

Pomoćnik sekretara Pokrajinske vlade

XII

2.

5.10

Pomoćnik direktora pokrajinske posebne upravne organizacije

XI

3.

4.32

Direktor službe i uprave koju osniva Pokrajinska vlada

XI

3.

4.15

Pomoćnik direktora službe i uprave koju osniva Pokrajinska vlada

XI

1.

3.91

Načelnik gradske uprave grada Beograda

XII

3.

5.40

Načelnik gradske uprave

XII

1.

4.80

Načelnik uprave gradske opštine

XI

2.

3.97

Načelnik opštinske uprave

XI

2.

3.88

Zamenik načelnika gradske uprave grada Beograda - Sekretar sekretarijata gradske uprave grada Beograda

XII

2.

4.95

Podsekretar sekretarijata gradske uprave grada Beograda

XII

2.

4.85

Zamenik načelnika gradske uprave

XI

3.

4.32

Zamenik načelnika uprave gradske opštine

XI

1.

3.90

Zamenik načelnika opštinske uprave

XI

1.

3.88

Koeficijente položaja iz stava 2. ovog člana ostvaruju i zaposleni koji su postavljeni za vršioca dužnosti službenika na položaju.

Platne grupe, platni razredi i početni koeficijent radnih mesta nameštenika

Član 10.

Početni koeficijent radnih mesta nameštenika određuje se u rasponu vrednosti platnog razreda one platne grupe iz zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru u koju su svrstana ta radna mesta primenom kriterijuma i merila iz člana 7. ovog zakona.

Svrstavanje radnih mesta namaštenika u platne grupe i platne razrede i određivanje početnog koeficijenta radnih mesta nameštenika utvrđuje se aktom Vlade kojim se utvrđuju radna mesta nameštenika, opisi tih radnih mesta i zahtevi za njihovo obaljanje.

Određivanje koeficijenta pri zasnivanju radnog odnosa

Član 11.

Licu koje zasniva radni odnos, rešenjem se određuje koeficijent zvanja u koje je razvrstano radno mesto čije poslove zaposleni obavlja, koeficijent položaja na koje je zaposleni postavljen ili koeficijent radnog mesta čije poslove zaposleni obavlja a koji su određeni ovim zakonom, odnosno aktom Vlade.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, lice koje ima radno iskustvo na poslovima radnog mesta na kojima zasniva radni odnos u trajanju od najmanje deset godina i posebna znanja kojima može da doprinese unapređenju rada i kvalitetu obavljanja poslova na svom radnom mestu, može da se odredi veći koeficijent u rasponu do dva platna razreda u odnosu na koeficijent platnog razreda platne grupe u koje je njegovo radno mesto, odnosno zvanje svrstano.

Prilikom određivanja visine uvećanja koeficijenta iz stava 2. ovog člana vodi se računa o kvalifikacijama i stručnosti zaposlenog u odnosu na poslove radnog mesta koje obavlja.

Rešenje o određivanju koeficijenta obavezno sadrži i obrazložene razloge za određivanje većeg koeficijenta iz stava 2. ovog člana.

Veći koeficijent iz stava 2. ovog člana, ne može da se odredi službeniku na položaju.

Koeficijent službenika koji je premešten na odgovarajuće radno mesto

Član 12.

Službeniku koji je trajno ili privremeno premešten na drugo radno mesto koje je u istom zvanju kao radno mesto s koga je premešten (odgovarajuće radno mesto) određuje se koeficijent koji je imao do premeštaja.

Koeficijent službenika koji je premešten na radno mesto u nižem zvanju

Član 13.

Službeniku koji je, zbog promene pravilnika o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta, uz svoju saglasnost, premešten na radno mesto koje je razvrstano u niže zvanje, određuje se početni koeficijent platnog razreda čiji je redni broj istovetan rednom broju platnog razreda platne grupe čiji je koeficijent službenik imao pre premeštaja.

Prve godine posle premeštaja koeficijent službenika uvećava se za 80% razlike između koeficijenta na radnom mestu s koga je premešten i koeficijenta na radnom mestu na koje je premešten, u drugoj godini uvećava se za 50% te razlike, a u trećoj godini za 20% te razlike. Posle proteka treće godine od premeštaja službeniku prestaje pravo na uvećanje koeficijenta.

Službenik koji je na svoj zahtev premešten na radno mesto koje je razvrstano u niže zvanje, nema pravo na uvećanje iz stava 2. ovog člana.

Koeficijent službenika koji je s položaja premešten na izvršilačko radno mesto

Član 14.

Službeniku koji je s položaja premešten na izvršilačko radno mesto zbog toga što je proteklo vreme na koje je postavljen, što je podneo ostavku na radno mesto službenika na položaju ili zato što je položaj ukinut određuje se najveći koeficijent platne grupe u koju je razvrstano zvanje u kojem se nalazi izvršilačko radno mesto na koje je premešten.

Službenik iz stava 1. ovog člana ima pravo i na uvećanje koeficijenta prema pravilima određenim u članu 13. st. 2. ovog zakona.

Vršilac dužnosti službenika na položaju nema pravo na uvećanje koeficijenta nakon raspoređivanja na radno mesto čije poslove je obavljao pre postavljanja za vršioca dužnosti.

Koeficijent nameštenika koji je premešten na drugo radno mesto

Član 15.

Namešteniku koji je premešten na drugo radno mesto određuje se koeficijent radnog mesta na koje je premešten.

O promeni platne grupe, platnog razreda i koeficijenta donosi se rešenje koje po sili zakona zamenjuje odgovarajuće odredbe ugovora o radu.

Koeficijent pripravnika

Član 16.

Pripravniku se određuje koeficijent koji iznosi 80% koeficijenta zvanja u kojem se nalazi radno mesto na koje bi bio raspoređen posle pripravničkog staža, odnosno 80% koeficijenta radnog mesta za koje je zaključio ugovor o radu.

Ko određuje koeficijent

Član 17.

Koeficijent određuje rukovodilac organa, odnosno lice ili telo koje je određeno posebnim propisom.

Službeniku na položaju koeficijent određuje organ ili telo koje je nadležno za njegovo postavljenje.

Napredovanje službenika

Član 18.

Službenik na izvršilačkom radnom mestu ostvaruje pravo na napredovanje po osnovu ostvarenih rezultata rada određivanjem većeg koeficijenta u platnoj grupi u koju je razvrstano njegovo zvanje, odnosno radno mesto shodnom primenom propisa koji se odnose na napredovanje državnih službenika.

UVEĆANA PLATA SLUŽBENIKA I NAMEŠTENIKA

Uvećana plata za rukovođenje

Član 19.

Zaposleni ostvaruje pravo na uvećanu platu za rukovođenje unutrašnjom organizacionom jedinicom u visini od 10% svoje osnovne plate, ako neposredno rukovodi radom do 20 zaposlenih, odnosno u visini od 15% svoje osnovne plate ako neposredno rukovodi radom najmanje 20 zaposlenih.

Uvećana plate za dodatno opterećenje na radu

Član 20.

Ako po pismenom nalogu pretpostavljenog zaposleni radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta zbog toga što je privremeno povećan obim poslova ili obavlja i poslove odsutnog zaposlenog, ima pravo na uvećanu plate za dodatno opterećenje.

Uvećana plata za dodatno opterećenje od najmanje 10 radnih dana mesečno iznosi 4% osnovne plate, odnosno 5% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice.

Uvećanje plate za dodatno opterećenje od najmanje 20 radnih dana mesečno iznosi 8% osnovne plate, odnosno 10% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice.

Uvećanje plate za dodatno opterećenje na radu isključuje uvećanje plate za prekovremeni rad.

Uvećana plata nameštenika po osnovu postignutih rezultata rada i ostvarenog učinka

Član 21.

Nameštenik ostvaruje pravo na uvećanu platu po osnovu postignutih rezulatata rada shodnom primenom propisa koji se odnosi na uvećanje plate po osnovu rezultata rada nameštenika u državnim organima.

Pravo na drugu uvećanu platu

Član 22.

Zaposleni ostvaruje pravo na uvećanu plate za rad noću, rad na dan praznika koji nije radni dan, prekovremeni rad, pripravnost i minuli rad primenom zakona kojim se uređuje sistem plata u javnom sektoru.

Rešenje o uvećanoj plati

Član 23.

Pravo na uvećanu platu i visina uvećane plate, izuzev uvećane plate za vreme provedeno u radnom odnosu, određuje se rešenjem koje donosi rukovodilac organa, odnosno lice ili telo koje je određeno posebnim propisom.

Uvećana plata za vreme provedeno u radnom odnosu je sastavni deo rešenja o koeficijentu.

NAKNADA PLATE SLUŽBENIKA I NAMEŠTENIKA

Pravo na naknadu plate

Član 24.

Zaposleni ostvaruje pravo na naknadu plate u skladu sa zakonom kojim se uređuje sistem plata u javnom sektoru.

PRAVO NA NAKNADU TROŠKOVA I NA DRUGA PRIMANJA SLUŽBENIKA I NAMEŠTENIKA

Pravo na naknadu troškova prevoza

Član 25.

Zaposleni ostvaruje pravo na naknadu troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada (u daljem tekstu: naknada za prevoz) u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju.

Ako od mesta stanovanja do mesta rada ne postoji javni saobraćaj zaposleni ima pravo na naknadu troškova prevoza u visini cene mesečne pretplatne karte u javnom saobraćaju za sličnu najbližu relaciju za koju postoji javni prevoz, a na osnovu potvrde javnog prevoznika.

U slučaju promene mesta stanovanja zaposlenog nakon zasnivanja radnog odnosa, poslodavac nije u obavezi da naknadi uvećane troškove prevoza nastale promenom mesta stanovanja, osim ako navedena promena nije posledica premeštaja, odnosno raspoređivanja zaposlenog na zahtev poslodavca zbog potrebe službe ili organizacije rada ili ako poslodavac prihvati naknadu uvećanih troškova.

Ako zaposleni nema troškove nastale zbog odlaska i dolaska na rad zato što zbog blizine mesta stanovanja mestu rada ne koristi javni ili sopstveni prevoz, zaposleni ne ostvaruje pravo na troškove prevoza.

Bliži uslovi za ostvarivanje prava na troškove prevoza mogu da se urede kolektivnim ugovorom, odnosno pravilnikom o radu.

Pravo na naknadu drugih troškova

Član 26.

Zaposleni ostvaruje pravo na naknadu troškova za vreme provedeno na službenom putu u zemlji ili inostranstvu, za smeštaj i ishranu dok radi i boravi na terenu i na naknadu troškova koji su izazvani privremenim ili trajnim premeštajem u drugo mesto rada, ako ostvarivanje navedenih prava nije obezbeđeno na drugačiji način u skladu sa aktom Vlade.

Kolektivnim ugovorom, odnosno pravilnikom o radu može bliže, u skladu sa aktom Vlade, da se uredi način ostvarivanja naknade troškove iz stava 1. ovog člana, kao i naknade drugih troškova koji proizilaze iz obavljanja poslova zaposlenih u skladu sa obezbeđenim finasijskim sredstvima za te namene.

Zaposleni ima pravo na naknadu troškova za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora u skladu sa zakonom kojim se uređuje sistem plata u javnom sektoru.

Druga primanja

Član 27.

Zaposleni istvaruje pravo na otpremninu zbog odlaska u penziju i otpremninu zbog toga što je utvrđen kao višak zaposlenih ili zbog prestanka radnog odnosa usled proteka roka u kojem je bio nerspoređen u skladu sa zakonom, u skladu sa aktom Vlade.

Kolektivnim ugovorom, odnosno pravilnikom o radu mogu da se utvrde i druga primanja zaposlenih prema opštim propisima o radu.

BUDŽETSKO OGRANIČENJE

Član 28.

Osnovicu za isplatu osnovne plate zaposlenih, nadležni organ autonomne pokrajine odnosno jedinice lokalne samouprave dužan je da odredi u okviru utvrđene mase sredstava za plate i budžetskog ograničenja za tekuću i naredne dve budžetske godine.

U okviru budžetskog ograničenja, nadležni organ autonomne pokrajine odnosno jedinice lokalne samouprave je dužan da planira i ostvari sredstava za isplatu osnovne plate i uvećane plate, naknade troškova i drugih primanja.        

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Shodna primena propisa

Član 29.

Do donošenja akta Vlade kojim se uređuju troškovi iz čl. 26. stav 1. ovog zakona, na zaposlene shodno se primenjuju propisi koji se odnose na naknade troškova državnih službenika i nameštenika.

Privremeno zadržavanje postojeće plate

Član 30.

Zaposlenom čija bi osnovna plata primenom ovog zakona bila manja od osnovne plate koju je imao do stupanja na snagu ovog zakona (zatečena plata), zadržava pravo na platu koju je imao do stupanja na snagu ovog zakona dok njegova osnovna plata, primenom odredaba ovog zakona ne dostigne platu koju je imao.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, postavljena i imenovana lica koja je rukovodilac organa od 1. decembra 2016. godine rasporedio na izvršilačko radno mesto zbog toga što nisu nastavili rad na radnom mestu koje postaje radno mesto službenika na položaju, niti su postavljeni za vršioca dužnosti na tom položaju, imaju ista prava kao službenik kome je prestao rad na položaju zbog toga što je proteklo vreme na koje je postavljen ili je podneo ostavku ili zbog toga što je položaj ukinut.

Utvrđivanje osnovice za budžetsku 2017. godinu

Član 31.

Izuzetno od člana 6. ovog zakona, osnovica za budžetsku 2017. godinu utvrdiće se odlukom skupštine autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, u skladu sa raspoloživom masom sredstava za isplatu plata i drugih primanja zaposlenih utvrđenih budžetom autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave za 2017. godinu.

Rok za donošenje podzakonskih akata

Član 32.

Akt iz člana 10. stav 2. ovog zakona Vlada će doneti do početka primene ovog zakona.

Akt iz člana 26. stav 1. i člana 27. stav 1. ovog zakona Vlada će doneti u roku od šest meseci od stupanja na snagu ovog zakona.

Primena važećeg kolektivnih ugovora

Član 33.

Odredbe kolektivnog ugovora koji je na snazi na dan stupanja na snagu ovog zakona, a koje nisu u suprotnosti sa ovim zakonom ostaju na snazi do zaključivanja kolektivnog ugovora u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje sistem plata u javnom sektoru, odnosno do isteka važenja kolektivnog ugovora.

Prestanak primene i važenja ranijih propisa

Član 34.

Od dana početka primene ovog zakona na zaposlene prestaju da se primenjuju:

1)         Zakon o platama u državnim organima i javnim službama ("Službeni glasnik RSˮ, br. 34/01, 62/06 - dr. zakon, 116/08 - dr. zakoni, 92/11, 99/11 - dr. zakon, 10/13, 55/13 i 99/14)

2)         Uredba o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima ("Službeni glasnik RSˮ, br. 44/08 – prečišćen tekst i 2/12).

Stupanje na snagu

Član 35.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjuje se počev od 1. februara 2017. godine, izuzev odredbi člana 31. koja se primenjuje od dana stupanja na snagu ovog zakona i čl. 18. i 21. koje se primenjuju od 1. januara 2019. godine.

 IZ OBRAZLOŽENJA

II RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Plate i zarade zaposlenih u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave trenutno su uređene nizom zakonskih i podzakonskih propisa, a u pojedinim organizacijama i službama koje je osnovala autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave ova prava uređuju se opštim aktima same organizacije, u skladu sa opštim propisima o radu.

Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama ("Službeni glasnik RS", br. 34/01, 62/06 – dr. zakon, 116/08 – dr. zakoni, 92/11, 99/11 – dr. zakon, 10/13, 55/13 i 99/14) uređuje se način utvrđivanja plata, dodataka, naknada i ostalih primanja, između ostalih i zaposlenih lica u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave.

Prema odredbama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, plata se utvrđuje pomoću osnovice za obračun plata, koja se utvrđuje zaključkom Vlade i koeficijenta, koji su utvrđeni podzakonskim aktom - uredba, kao i dodatka na platu. Osnovna plata predstavlja proizvod osnovice i koeficijenta.

Na zaposlene u organima jedinica lokalne samouprave i autonomne pokrajine primenjuje se i Uredba o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima. Raspon koeficijenata za ove zaposlene kreće se od 6,40 do 10,77 i mogu biti uvećani po osnovu složenosti i odgovornosti poslova za dodatni koeficijent i to za: 1,05 do 16,80 u organima teritorijalne autonomije i organima grada Beograda; 1,00 do 12,60 u organima gradova; 0,53 do 8,40 u organima opština.

Osnovica za obračun i isplatu plata zaposlenih u organima jedinice lokalne samouprave i autonomne pokrajine, koja se utvrđuje zaključkom Vlade, je 2.278,66 dinara.

Osnovni pravni akt kojim se u Republici Srbiji uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa predstavlja Zakon o radu, pa se odredbe ovog zakona supsidijarno primenjuju i na zaposlene u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave u svim pravnim situacijama koje nisu uređene posebnim zakonom.

Kao jedno od osnovnih prava zaposlenih, Zakon o radu reguliše pravo na odgovarajuću zaradu, propisujući obavezu poslodavca da zaposlenom za obavljeni rad isplati zaradu, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu. Poseban deo Zakona o radu pod nazivom "Zarada, naknada zarade i druga primanja" detaljno uređuje pitanje zarada. U članu 104. stav 2. Zakona zaposlenima se garantuje jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti koji ostvaruju kod poslodavca. U članu 106. Zakon o radu reguliše, pored osnovne zarade, i deo zarade za radni učinak i uvećane zarade, pri čemu se radni učinak određuje na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla kao i odnosa zaposlenog prema radnim obavezama.

Zakon o radu u ovom delu uređuje i minimalnu zaradu, naknadu zarade, naknadu troškova, druga primanja, obračun, evidenciju i zaštitu zarade i naknade zarade.        

Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru ("Službeni glasnik RS", broj 18/16), kao sistemski zakon na čijoj se normativnoj podlozi i prema izričitoj odredbi donose ovaj i drugi posebni zakoni, usvojen je u situaciji izrazite fragmentiranosti propisa o platama i zaradama u javnom sektoru. Takva situacija otvarala je niz dodatnih problema. Ključni od njih su problem upravljivosti, neujednačenosti, netransparentnosti i konačno nepravednosti dalje egzistencije takvog sistema. Postojanje posebnih pravnih pravila koja su važila za pojedine delove javnog sektora, vodilo je ka mogućnosti olake izmene tih pravila u interesu isključivo one grupe na koju se odnose, bez sagledavanje celine javnog sektora kao takvog. To je posledično dovelo do ogromnih razlika u visini plata za poslove koji se obavljaju pod istim ili sličnim uslovima, u zavisnosti od dela javnog sektora u kojem se ti poslovi vrše.

Sledeći ciljeve postavljene Zakonom o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, Nacrt zakona o platama zaposlenih u organima, organizacijama i službama autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave donosi se sa svrhom uspostavljanja ujednačenog i finansijski održivog sistema finansiranja plata u ovom delu javnog sektora, kroz uvažavanje specifičnosti autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.

Pri određenju obuhvata ovog Nacrta zakona vodilo se računa o dinamici reforme radnopravnih propisa u delovima javnog sektora na nivou autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Izmena ovih propisa nužno se odražava i na dinamiku donošenja posebnih zakona o platama zaposlenih u tim delovima javnog sektora. Imajući u vidu da je već usvojen Zakon o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, te da se početak njegove primene očekuje 1. decembra 2016. godine, to postoje i razlozi hitnosti da se reguliše visina i način ostvarivanja plate, uvećane plate, naknade plate i troškova i dr. primanja za zaposlene u organima, organizacijama i službama autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.

U cilju uspostavljanja ujednačenog sistema finansiranja plata, ovim Nacrtom zakona određuje se osnovna plata zaposlenih u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave kao proizvod množenja osnovice i koeficijenta.

Ujednačenost sistema postiže se i kroz uvođenje jedinstvene osnovice za sve zaposlene čija se plata isplaćuje iz budžeta autonomne pokrajine, odnosno iz budžeta jedinice lokalne samouprave i koja se usvaja samo u postupku donošenja budžeta autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, na način propisan zakonom kojim se uređuje sistem plata zaposlenih u javnom sektoru. Nacrt zakona dodatno predviđa obavezu za nadležne organe autonomne pokrajine i jednice lokalne samouprave da u postupku usvajanja budžeta vode računa o budžetskim ograničenjima za tekuću i naredne dve budžetske godine.

Na opisani način, a u okvirima jasno definisanih pravila sistemskog zakona, omogućava se da autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave preuzmu odgovornost za sopstvenu ekonomsku održivost i dobro upravljanje, čime se postiže fleksibilnost i veća ekonomska samostalnost i uvažavaju specifičnosti svakog pojedinog dela ovog sistema.

Dalje, na bazi opštih kriterijuma za vrednovanje poslova radnih mesta predviđenih Zakonom o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, ujednačavanje sistema postiže se usvajanjem jedinstvenih metodoloških kriterijuma i merila za svrstavanje zvanja, položaja i radnih mesta nameštenika u platne grupe i platne razrede. Primenom ovakvog sistema vrednovanja poslova, koeficijenti zvanja, položaja i radnih mesta nameštenika, u koja su razvrstana radna mesta određuju se na osnovu jasno definisanih pravila bodovanja, koja ne ostavljaju prostora nejednakom postupanju u istim situacijama. Nacrtom zakona utvrđeni su i rasponi početnih koeficijenata zvanja i koeficijenata položaja, dok će raspon koeficijenata radnih mesta nameštenika biti utvrđen aktom Vlade.

Uporedo sa osnovnim ciljem i razlogom za donošenje ovog zakona - postizanjem ujednačenosti sistema, Nacrt zakona omogućava fleksibilnost sistema i izbegavanje nepotrebne rigidnosti u smislu da za posedovanje prethodnog radnog iskustva određenog trajanja i znanja kojima može da doprinese unapređenju rada i kvalitetu obavljanja poslova, Nacrt zakona ostavlja mogućnost određivanja tom zaposlenom većeg koeficijenta do dva platna razreda u odnosu na koeficijent platnog razreda platne grupe u koju je radno mesto, odnosno zvanje svrstano. Na ovaj način Nacrt zakona stimuliše zapošljavanje kvalitetnih kadrova koji se nalaze van sistema organa uprave, kako bi svojim specifičnim znanjima i iskustvom doprineli poboljšanju kvaliteta rada.

Jedan od razloga za donošenje ovog zakona leži i u potrebi da se utvrde specifični osnovi za uvećanu platu koji nisu regulisani sistemskim zakonom, kao i naknada plate, naknada troškova i druga primanja službenika i nameštenika u organima, organizacijama i službama autonomne pokrajine i jednice lokalne samouprave.

U prelaznim i završnim odredbama predviđeno je da će se osnovica za budžetsku 2017. godinu utvrditi odlukom skupštine autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, u skladu sa raspoloživom masom sredstava za isplatu plata i drugih primanja zaposlenih utvrđenih budžetom autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave za 2017. godinu.

Takođe, u prelaznom periodu, pored zadržavanja zatečene plate na radnom mestu, za postavljena i imenovana lica koja je rukovodilac organa od 1. decembra 2016. godine rasporedio na izvršilačko radno mesto, predviđeno je da imaju ista prava kao službenik kome je prestao rad na položaju, kao i produžetak primene kolektivnog ugovora čije odredbe nisu u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.

Na ovaj način kompletira se proces započet sistemskim zakonom u delu javnog sektora na nivou autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, tako što se na jedinstven način reguliše ostvarivanje prava utvrđenih sistemskim zakonom za zaposlene u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave i organizacijama i službama koje one osnivaju.        

III OBJAŠNJENJE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENJA

U članu 1. definisan je obuhvat ovog zakona, odnosno propisano je da se njime uređuju visina i način ostvarivanja plate, uvećane plate, naknade plate, naknade troškova i drugih primanja službenika i nameštenika zaposlenih u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave a na koje se primenjuju propisi o radnim odnosima u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave (zaposleni).

U članu 2. Nacrta zakona utvrđena je dinamika isplata plata, a članom 3. predviđen je način ostvarivanja zaštite prava iz člana 1.

Član 4. propisuje način obezbeđenja sredstava za isplatu plate i drugih primanja zaposlenih, uz obavezu poštovanja budžetskog ograničenja.

Članom 5. predviđeno je da osnovna plata nastaje množenjem osnovice sa koeficijentom, a u članu 6. regulisan je način utvrđivanja jedinstvene osnovice za zaposlene čije se plate isplaćuju iz budžeta autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, u skladu sa smernicama propisanim sistemskim zakonom. Predviđemo je da se utvrđuje odlukom o budžetu za svaku budžetsku godinu.

Na ovaj način se autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave obezbeđuje viši stepen finansijske samostalnosti u planiranju sredstava za isplatu plata, time što će visina osnovice slediti finansijske mogućnosti autnomne pokrajine i svake pojedine jedinice lokalne samouprave, uz ograničenje predviđeno sistemskim zakonom samo u pogledu najvišeg iznosa. Time se ostvaruje cilj utvrđen sistemskim zakonom, jer se ograničenjem u visini osnovice postiže ujednačavanje sistema, ali se istovremeno uvažavaju specifičnosti na planu finansijskih mogućnosti pojedinih delova sistema.

Članom 7. predviđena su bliža merila i kriterijumi za svrstavanje zvanja, položaja i radnih mesta u platne grupe i platne razrede i opisan je način primene navedenih kriterijuma u postupku vrednovanja poslova radnog mesta. Primena kriterijuma i merila vrši se ocenom njihove zastupljenosti u opisima poslova određenog radnog mesta i to tako što svaki kriterijum ostvaruje određeno procentualno učešće u ukupnoj vrednosti radnog mesta. Na ovaj način ostvaruje se ujednačenost u postupku određivanja početnih koeficijenata zvanja, koeficijenata položaja i radnih mesta nameštenika, a sprečava mogućnost nejednakog postupanja, čime se postiže veća upravljivost sistema. Svrstavanje radnih mesta vrši se polazeći od kriterijuma za vrednovanje poslova koji se obavljaju na odgovarajućem radnom mestu. Razvrstavanje radnih mesta u platne razrede službenika u organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, kao i zaposlenih na koje se primenjuje Zakon o radnim odnosima u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave, vrši se polazeći od kriterijuma za vrednovanje poslova koji se obavljaju na radnom mestu u odgovarajućem zvanju. Kriterijumi za vrednovanje poslova su kompetentnost, složenost poslova, odgovornost, autonomija u radu i poslovna komunikacija. Izuzetno, kriterijum za vrednovanje mogu biti uslovi rada, odnosno okolnosti pod kojima se posao stalno ili pretežnim delom radnog vremena obavlja, kao što su postojanje posebnog rizika u određenim delatnostima, odnosno na radnim mestima, rad u smenama, rad nedeljem, rad na terenu i drugi posebni uslovi rada.

Način primene kriterijuma pri svrstavanju radnih mesta podrazumeva procentualnu zastupljenost svakog od kriterijuma u ukupnoj vrednosti radnog mesta od čega:

- složenost poslova predstavlja 25% pri čemu su merila za ovaj kriterijum: rešavanje problema 10%, kreativnost 10% i uticaj na organizacioni učinak 5%,

- kompetentnost 23% pri čemu su merila za ovaj kriterijum: obrazovanje 10%, radno iskustvo 4%, sposobnost 6% i zahtevana dodatna znanja 3%,

- odgovornost 20% pri čemu su merila za ovaj kriterijum: odgovornosti za donošenje odluka 5%, rukovođenje 5%, finasijske odgovornosti 5%, davanje saveta i mišljenja 5%,

- autonomija u radu 15%,

- poslovna komunikacija 8% pri čemu su merila za ovaj kriterijum: interni i eksterni kontakti 4%, svrha i sadržaj kontakta 4%) i

- uslovi rada 9%, pri čemu su merila za ovaj kriterijum: okruženje 5%, fizički napor 2%, rad noću i rad u smenama 2%.

U praktičnoj primeni vrednovanje radnih mesta podrazumeva da se merilima dodeljuje odgovarajući broj bodova kojim se vrednuje svako radno mesto i na osnovu dobijenog ukupnog broja bodova po svakom od merila radno mesto se svrstava u odgovarajuću platnu grupu i platni razred uz primenu procentualnog učešća merila.

Istovremeno, odredbe člana 7. pružaju dodatno objašnjenje za sadržinu članova 8-10. Zakona.

Članovima 8. i 9. propisuju se početni koeficijenti zvanja i koeficijenti položaja koje ostvaruju i vršioci dužnosti lica na položaju, određeni primenom kriterujuma i merila iz člana 7. Nacrta zakona, a koji koeficijenti su u rasponima platnih grupa i platnih razreda utvrđeni Zakonom o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru.

U članu 10. predviđeno je da se početni koeficijent radnih mesta nameštenika, primenom kriterijuma i merila iz člana 7, određuje u rasponu vrednosti platnog razreda one platne grupe iz Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru u koju su svrstana ta radna mesta, a da se se konkretno svrstavanje radnih mesta nameštenika i određivanje početnog koeficijenta utvrđuje aktom Vlade koji sadrži radna mesta nameštenika, opise tih radnih mesta i zahteve za njihovo obavljanje. Prilikom propisivanja odredbe člana 10, pošlo se od dosadašnje prakse u regulisanju ovog pitanja, odnosno od okolnosti da određivanje koeficijenata radnih mesta ni do sada nije bilo predmet zakonske regulative, te se stalo na stanovište da je njihovo regulisanje aktom Vlade u ovim okolnostima celishodno.

Članom 11. propisano je da se koeficijent zaposlenog pri zasnivanju radnog odnosa određuje rešenjem, dok je stavom 2. istog člana predviđena mogućnost određivanja koeficijenta koji bi bio do dva platna razreda veći u odnosu na koeficijent platnog razreda platne grupe u koju je konkretno radno mesto, odnosno zvanje svrstano, a na osnovu posedovanja radnog iskustva određenog trajanja i posebnih znanja kojima zaposleni može da doprinese unapređenju rada i kvalitetu obavljanja poslova. Visina uvećanja koeficijenta uslovljena je kvalifikacijama i stručnosti zaposlenog u odnosu na poslove radnog mesta koje obavlja. Intencija kod propisivanja ove odredbe bila je da omogući određivanje većeg početnog koeficijenta licima koja prvi put zasnivaju radni odnos u organima uprave, a čije radno iskustvo i posedovanje određenog kvaliteta znanja opravdava takav tretman. Na taj način stimuliše se zapošljavanje kvalitetnih kadrova koji se nalaze van sistema uprave, a koji mogu unaprediti proces rada u ovim poslovnim okruženja. Navedeno određivanje većeg koeficijenta, prema izričitoj odredbi, mora biti posebno obrazloženo u svakom konkretnom slučaju, čime se sprečava mogućnost zloupotrebe i izigravanja namere zakonodavca. Takođe, Nacrt zakona onemogućava određivanje ovakvog većeg koeficijenta službeniku na položaju.

U članovima 12-14. regulisan je koeficijent službenika koji je premešten na drugo odgovarajuće radno mesto, na radno mesto u nižem zvanju i koeficijent službenika koji je sa položaja premešten na izvršilačko radno mesto, koja su saglasna odgovarajućim odredbama zakona kojim se uređuje radnopravni položaj državnih službenika. Novina koju ovaj zakon donosi je regulisanje situacije kada do premeštaja službenika na radno mesto u nižem zvanju dolazi na sopstveni zahtev i kada se odredbe o procentualnom uvećanju plate u periodu od tri godine ne primenjuju (član 13. stav 3).

U članu 14. stav 3. za vršioca dužnosti lica na položaju Nacrt zakona predviđa izostanak prava na uvećanje koeficijenta nakon raspoređivanja na radno mesto čije poslove je obavljao pre postavljanja za vršioca dužnosti.

 Čl. 15 i 16. Nacrta zakona uređuju se koeficijenti nameštenika koji je premešten na drugo radno mesto i koeficijent pripravnika, u smislu da se namešteniku koji je premešten na drugo radno mesto određuje koeficijent radnog mesta na koje je premešten, a pripravniku se određuje koeficijent koji iznosi 80% koeficijenta zvanja u kojem se nalazi radno mesto na koje bi bio raspoređen posle pripravničkog staža, odnosno 80 % koeficijenta radnog mesta za koje je zaključio ugovor o radu, a u članu 17. propisano je ko određuje koeficijent.

Odredba člana 18. Nacrta zakona reguliše napredovanje službenika po osnovu ostvarenih rezultata rada određivanjem većeg koeficijenta u platnoj grupi u koju je razvrstano njegovo zvanje, odnosno radno mesto, tako što upućuje na shodnu primenu odredaba o napredovanju državnih službenika. Prilikom opredeljivanja za ovakvo zakonsko rešenje, stalo se na stanovište da je sistem napredovanja predviđen propisima o radnopravnom položaju državnih službenika jedan celovit sistem koji se u praksi pokazao uspešnim, te da je isti primenljiv i na pitanje napredovanja službenika u organima, službama i organizacijama autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.

Čl. 19. i 20. uređeni su specifični osnovi za određivanje uvećane plate službenika i nameštenika u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave koji nisu uređeni sistemskim zakonom, a to su uvećana plata za rukovođenje i uvećana plata za dodatno opterećenje na radu, dok je članom 21. propisano da nameštenik ostvaruje pravo na uvećanu platu po osnovu postignutih rezulatata rada shodnom primenom propisa koji se odnosi na uvećanje plate po osnovu rezultata rada nameštenika u državnim organima.

U članu 22. regulisano je da zaposleni pravo na uvećanu plate po ostalim osnovima pobrojanim u ovom članu ostvaruje primenom zakona kojim se uređuje sistem plata zaposlenih u javnom sektoru.

U članu 23. regulisano je da se pravo na uvećanu platu utvrđuje rešenjem koje donosi rukovodilac organa ili lice određeno posebnim propisom, osim uvećanja po osnovu vremena provedenog u radnom odnosu koje je sastavni deo rešenja o koeficijentu.

Članom 24. predviđeno je da se naknada plate ostvaruje u skladu sa zakonom kojim se uređuje sistem plata zaposlenih u javnom sektoru, a članovima 25. i 26. regulisana je naknada troškova službenika i nameštenika. Pored naknade troškova prevoza (član 25) koji se mogu bliže urediti kolektivnim ugovorom, zaposleni ima pravo i na naknadu troškova za vreme provedeno na službenom putu u zemlji ili inostranstvu, za smeštaj i ishranu dok radi i boravi na terenu i na naknadu troškova koji su izazvani privremenim ili trajnim premeštajem u drugo mesto rada, ako ostvarivanje navedenih prava nije obezbeđeno na drugačiji način u skladu sa aktom Vlade. Takođe, Nacrtom zakona ostavljena je mogućnost da se kolektivnim ugovorom, pored bližeg regulisanja načina ostvarivanja ovih prava, predvidi i mogućnost naknade drugih troškova u skladu sa finansijskim sredstvima obezbeđenim za te namene, te da se naknada troškova za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora ostvaruju u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje sistem plata zaposlenih u javnom sektoru.

U članu 27. uređena su druga primanja zaposlenih, odosno regulisano je pravo zaposlenog na otpremninu zbog odlaska u penziju, otpremninu zbog prestanka potrebe za radom zaposlenog (višak zaposlenih) ili prestanka radnog odnosa protekom roka u kom je bio neraspoređen u skladu sa aktom Vlade, a ostavljena je mogućnost da kolektivnim ugovorom bude regulisano pravo zaposlenih i na druga primanja, prema opštim propisima o radu.

U članu 28. Nacrta zakona predviđeno je budžetsko ograničenje koje je nadležni organ autonomnoj i jedinici lokalne samouprave dužan da poštuje prikom utvrđivanja osnovice u postupku pripreme budžeta. Nadležni organ dužan je da sredstva za isplatu osnovne plate i uvećane plate, naknade troškova i drugih primanja zaposlenih u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave planira i ostvari u okviru budžetskog ograničenja, a osnovicu za isplatu osnovne plate odredi u skladu sa masom opredeljenih sredstava za plate u budžetu autnomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave i budžetskim ograničenjem za tekuću i naredne dve budžetske godine. Na taj način postiže se jedan viši stepen ekonomske održivosti u cilju postizanja održivog razvoja. Istovremeno se omogućava autonomnoj pokrajini i svakoj pojedinačnoj jedinici lokalne samouprave da na principima dobrog upravljanja ostvare dodatni nivo ekonomske samostalnosti u rukovođenju sopstvenom samoupravom.

U prelaznim i završnim odredbama Nacrta zakona član 29. predviđa shodnu primenu propisa koji se odnose na naknadu troškova državnih službenika i nameštenika do donošenja akta Vlade iz člana 26. stav 1, a u članu 30. regulisano je privremeno zadržavanje zatečene plate dok osnovna plata određena primenom pravila ovog zakona ne dostigne visinu plate koju je zaposlenima imao pre početka njegove primene, a izuzetno od prethodne odredbe, za postavljena i imenovana lica koja je rukovodilac organa od 1. decembra 2016. godine rasporedio na izvršilačko radno mesto zbog toga što nisu nastavili rad na radnom mestu koje je položaj, niti su postavljeni za vršioca dužnosti na tom položaju, propisano je da imaju ista prava kao službenik kome je prestao rad na položaju zbog toga što je proteklo vreme na koje je postavljen ili je podneo ostavku ili zbog toga što je položaj ukinut.

U članu 31. predviđeno je da će se izuzetno za budžetsku 2017. godinu osnovica utvrditi odlukom skupštine autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, u skladu sa raspoloživom masom sredstava za isplatu plata i drugih primanja zaposlenih utvrđenih budžetom autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave za 2017. godinu

Članom 32. propisani su rokovi za donošenje akata Vlade iz člana 10 stav 2, odnosno čl. 26. stav 1, 27. stav 1. Nacrta zakona, a članom 33. predviđen je produžetak roka primene kolektivnog ugovora na snazi čije odredbe nisu u suprotnosti sa odredbama Nacrta zakona.

Članom 34. predviđeno je da danom početka primene Nacrta zakona, za zaposlene u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave prestaju da važe odredbe Zakona o platama u državnim organima i javnim službama i Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima.

Član 35. propisuje stupanje Zakona na snagu i odlaže početak njegove primene do 1. februara 2017. godine, izuzev odredbe člana 31. koja se primenjuje od dana stupanja na snagu i čl. 18. i 21, čija primena se odlaže do 1. januara 2019. godine.

IV PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENJE ZAKONA

Donošenje Zakona o platama zaposlenih u organima, organizacijama i službama autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave neće imati efekte na povećanje troškova za plate zaposlenih u ovom delu javnog sektora tokom 2017. godine. Zakonom je predviđeno privremeno zadržavanje zatečene plate, sve dok postepenim prilagođavanjem visina osnovne plate obračunata po odredbama ovog zakona ne dostigne iznos plate koju je zaposleni imao pre početka njegove primene, što ukazuje da primena odredbi ovog zakona neće dovesti do porasta izdataka za plate na ovom nivou.

Primena odredaba ovog zakona koje se odnose na visinu i način ostvarenja prava na platu, naknadu plate, uvećanu platu, naknadu troškova i druga primanja zaposlenih zavisiće od visine osnovice koja je direktno uslovljena masom sredstava opredeljenih u tu svrhu budžetom autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave. Tako utvrđena osnovica ne može biti viša od republičke, utvrđene prema zakonu kojim se uređuje sistem plata zaposlenih u javnom sektoru. Na ovaj način omogućava se poštovanje fiskalnih ograničenja i budžetskih sredstava.

Dodatno, prilikom planiranja sredstava za isplatu plata i drugih primanja zaposlenih nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave biće dužan da vodi računa o budžetskim ograničenjima za tekuću i naredne dve budžetske godine. Na opisani način omogućava se stvaranje preduslova za održivi razvoj kroz odgovorno finansijsko poslovanje i sprečavanje deficita u lokalnim budžetima, jer se izdvajanja za plate zaposlenih u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave prilagođavaju finansijskim mogućnostima svakog pojedinog dela tog sistema.

Izvor: Vebsajt Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, 17.11.2016.